Članci

Destruktivne tajne i destruktivne posljedice: Carla Del Ponte i odluka svjetskog suda

Nedavna odluka Međunarodnog suda Pravde (ICJ) da se Srbija ne drži izravno odgovornom za genocid koji se dogodio u Bosni i Hercegovini uznemiruje i razočarava. Ova odluka ojačava ciničnu percepciju međunarodne zajednice kao tijela koje opstruira potrebu Bosne i Hercegovine za pravdom kako bi mogla ponovo izgraditi stabilno i ujedinjeno društvo. Godine 1995, mirovni ugovor u Daytonu formalno je razlomio  []

Žrtve trebaju istinu i pravdu

11. i 12. juli 1995. godine čovječanstvo će pamtiti po genocidu, koji su zločinačke horde pod kontrolom zločinca Ratka Mladića počinile u zaštićenoj zoni UN-a, Srebrenici. Odmah po završetku zločina u Srebrenici, krvavih ruku i usijanih topova, iste horde zločinaca kreću na drugu zaštićenu zonu UN-a, Žepu. Pod kišom granata stežu obruč oko ovog malog mjesta u Istočnoj Bosni, u  []

Kad umrem da se smijem

1. Mural iz Vozuće Na zidu napuštene kuće u Vozući kod Zavidovića pronađena je pjesma. Iznad pjesme poruka:Ovdje je još jesen i kiša pada. Riješio sam, sutra ću otići. A prije nego odem, ostavljam ti ovu pjesmu, pa je prepiši, ako hoćeš. Da sam imao boje, radije bih slikao na ovom zidu. I nemoj ostajati ovdje ako nije tvoje! Noću  []

Isak Samokovlija

Jednu svoju pripovijetku poslije rata Samokovlija je posvetio Majci Sari, srećan što je umrla prije rata i nije doživjela strahote kojima smo mi bili svjedoci. Tu najgorču od svih posveta koje znam, navodim po nesigurnom sjećanju, jer je nigdje u njegovim sabranim i izabranim djelima nisam mogao naći, a vremena za istraživanje po bibliotekama nemam, ali sam siguran da je  []

Noge Nermina Tulića

Dragom prijatelju i članu Sarajevskog Šekspirovog društva – (Sarajevo, Bosna, 1992-3, i kasnije) “Nermin Tulić, mladi sarajevski glumac, izgubio je obje noge u artiljerijskom napadu na ljude koji su čekali u redu za kruh…” Associated Press (AP) – pišući o bosanskoj tragediji Što je to odrezalo noge Nermina Tulića? Kakvo ih je ludilo ostavilo drhtave na ulici Sarajeva? Kakav je  []

Dakle, Bosna je izgubljena?

(Za Sarajevo, za Bosnu) (TV intervju: Pitanje: “Dakle, Bosna je izgubljena, Gospodine Sekretaru?” Odgovor: “O, ne, ne; mi cinimo sve sto mozemo; ne, ne…” – Proljeće 1993.) Okrećem se natrag (pun gnjeva?) i jasno vidim: da, Bosna je dakle izgubljena! Izgubljena u zapletenoj bodljikavoj žici dobre volje, globalne ljubavi i kozmičkog reda, izgubljena u pragmatičnim izdajstvima, u maglama političke ispravnosti,  []

Božje drvce, Sarajevo

Za M.H. Stizao ovaj nas je grad, stezao u zagrljaj i oko vrata. Posmatramo ga s visoka – cezari trenutka, udišuć njegov dah: tijela ljudska, behar božanski; žamor stanica i mir japanske trešnje u bašti Muzeja; one što nam bijahu dragi i što nam se u njedrima sviše. Jedan između nas rukom mahne prema srušenoj kuli u visini – kao  []

Djevojke moje mladosti

Djevojke moje mladosti, nausikaje Djevojke moje mladosti, dijane, danaje, lolite imaju tek četerdeset, a već sijede kose, izborana čela, smeđurane ruke te »ladylike za šivaćim strojevima« Mnoga od njih već je ogrubjela,već zaboravila ljubav kao što se zaboravi strani jezik Djevojke moje mladosti, rute i sulamke Djevojke moje mladosti, primorkinje vile imaju velike i prazne oči Sve svoje suze one  []

Koračaj: Eseji o građanskoj hrabrosti

PRE ČITANJA – Svetlana Broz Juče je istorija, sutra je misterija, danas je poklon. Anonymous Budi promena koju želiš videti u svetu. Mahatma Gandi Škole građanske hrabrosti, koje je NVO GARIWO organizovao uz pomoć i podršku Švajcarske agencije za razvoj i saradnju (DEZA) i Ambasade Kraljevine Norveške, za 218 mladih između 15 i 25 godina u toku leta 2006., iznedrile  []

Fra Filip Lastrić i dobri duh Bosne

U svijesti bosanskih franjevaca kroz sva protekla stoljeća njihova djelovanja Bosna je imala posebno mjesto. Duboko su je osjećali kao svoju domovinu i svoj zavičaj, nikada je nisu dovodili u pitanje niti je se odricali. Čuvali su je kao svoje zavičajno tlo, voljeli je kao zemlju svojih otaca. Za Bosnu su živjeli, voljeli je, a kad je trebalo, za nju  []

Bosanska pjesma (1992)

Dok žohara gnječite, pijuckate viski, prepone svoje češkate, dok ruka oko mašne se trudi, ginu ljudi. U gradovima čudnih imena zgođeni metkom, i sred plamena, ne znajuć što ih se na smrt osudi, ginu ljudi. Sred malih mjesta, neznanih vam, ali velikih, priliku jer im nisu im dali za krik i oproštaj sa svijetom hudim, ginu ljudi. Ginu dok birate  []

Voz u travi

Vozovi su, naime, jedna od najboljih metafora današnje Bosne i Hercegovine. Tri i po godine nakon Daytona zamišljena država i dalje hrče među koricama famoznog sporazuma, a život se uglavnom odvija bez nje i mimo nje. Slično je i sa vozovima. Stotine kilometara tračnica zarasle su u travu, a polomljeni vagoni izgriženi rđom stoje razbacani po mrtvim kolosijecima. Iz međunarodne  []

O Hasanaginici

„Hasanaginica” (Hasan-agina žena) je narodna balada napisana u desetercu koji je karakterističan za junačkе epske pjesme. Prvi put je privukla pažnju Zapadne Evrope kada ju je gvardijan Alberto Fortis preveo i objavio u svojoj knjizi „Put po Dalmaciji“ (Venecija, 1774. godine). Fortis je baladu objavio na srpsko-hrvatskom i talijanskom jeziku (prijevod). Njegova knjiga „Put po Dalmaciji“ je 1778. godine prvi  []

Хасанагиница

Шта се б'јели у гори зеленој? Ал’ је снијег, ал’ су лабудови? Да је снијег, већ би окопнио, Лабудови већ би полетјели; Нит’ је снијег, нит’ су лабудови, Него шатор аге Хасан-аге, Он болује од љутијех рана, Облази га мати и сестрица, А љубовца од стида не могла. Кад ли му је ранам’ боље било, Он поручи вјерној љуби својој:  []

Gorčin

Ase ležit Vojnik Gorčin U zemlji svojoj Na baštini Tuždi Žih A smrt dozivah Noć i dan Mrava ne zgazih U vojnike Odoh Bil sam U pet i pet vojni Bez štita i oklopa E da ednom Prestanu Gorčine Zgiboh od čudne boli Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posječe Sablja Zgiboh od boli Nepreboli Volju A djevu  []

Stranac

Ponekad … tako uhvatim svoj ispitivački pogled u ogledalu: vidim, ne samo jednog nego potpuno nepoznatog čovjeka, već, uz to, i krajnje nesimpatičnog, kako zuri u mene. Pokušavam da u tim crtama lica pronađem nešto svoje, pokušavam da prepoznam neki lični pečat, nešto po čemu bih morao znati da sam to baš ja, a ne neko drugi… ali, uzalud. Ja  []

Pismo Dobricu Ćosiću

Na okruglom stolu u Beogradu, o temi „Jugoslavija u II svjetskom ratu 1941. godine“, održanom 2. i 3. jula ove godine, javio sam se za riječ poslije Vašeg izlaganja. Tražio sam odgovor na jednu Vašu tezu. Dijalog je tek bio počeo i zbog vremenskog tjesnaca javno smo se sporazumjeli da dijalog nastavimo putem pisama. Kako je u međuvremenu „Borba“ od  []

Slovo o čovjeku

PRVO Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? DRUGO Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren  []

Komentar o “Slovu o čovjeku”

Uvodni ciklus u Kamenom spavaču sastoji se od pet pjesama pod skupnim naslovom Slovo o čovjeku, ali, pošto se u svakoj od njih istim postupkom raspredaju isti motivi, možemo ih čitati i kao jednu pjesmu u pet odjeljaka. Ključ ovih stihova [iz “Prvog” slova] krije se u igri trpnih glagolskih pridjeva koja se produžuje i u sljedeća četiri «slova» kao  []

Modra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset Tamo dolje ispod zemlje I onamo ispod neba I još dublje i još jače Iza  []