Dakle, Bosna je izgubljena?
(Za Sarajevo, za Bosnu)
(TV intervju: Pitanje: “Dakle, Bosna je izgubljena, Gospodine Sekretaru?” Odgovor: “O, ne, ne; mi cinimo sve sto mozemo; ne, ne…” – Proljeće 1993.)
Okrećem se natrag (pun gnjeva?)
i jasno vidim: da, Bosna je dakle izgubljena!
Izgubljena u zapletenoj bodljikavoj žici dobre volje,
globalne ljubavi i kozmičkog reda,
izgubljena u pragmatičnim izdajstvima,
u maglama političke ispravnosti,
u strahu i u suzama i globalnim sumnjičenjima,
u globalnim plemenskim “drevnim mržnjama,”
u Londonu, u Parizu, Washingtonu, Ženevi,
u obećanjima, i burzovnim akcijama i koncesijama…
Izgubljena i nadjena, nadjena pa izgubljena:
Razorena—puki san, iluzija, obećanje?
Razastrta po pregovaračkim i koktel stolovima –
Puki artikal, martini, roba za prodaju, zalog…
Vrisak, koji u komadiće kida svijet,
Hroptanje, koje se jedva čuje u susjednoj sobi!
Da, MI činimo SVE što možemo, i još više… još više…
Kakvo li je to samo pitanje!
Naravno da je Bosna izgubljena!
Naravno—Bosne su uvijek izgubljene!
Prvobitno ovjavljenu u Grand Valley Review, Vol. IX, Fall 1993, p. 21
© 2007 Ivo Šoljan
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.