Mi dolazimo iz predjela žalosti gdje literatura, slikarstvo i glazba nisu neophodni Osim tugaljive narodne poezije, tu i tamo tek pokoji stih kao bljedokrvni ukras općenarodnim tiranima Stoga naše pjesme nemaju uobičajeni šarm ni dopadljivost, ni spleen. Čak ni zvuk melankolije koju stvara kiša bubnjanjem po krovu Mi nemamo krova Naši stihovi nisu dekadentni U njihovim prozorima ne zrcale se […]
Planet koji je izgubio dušu i pamet Piše o svome kraju, koji bi se trebao dogoditi 21. prosinca 2012. godine. Ali toga, nažalost, neće biti. No svejedno, ovome svijetu jednom mora doći kraj Kad će u vatri ili ledu nestati svi ljudi, Sva živa bića, životinje i biljke A neće biti više arke Noine. U prah će se pretvoriti Sve […]
Nikad ne reci ne može biti gore Može Nikad ne reci nije bilo gore Bilo je Ako ljudi nisu dosegli vrh brijega dotakli su dno ponora Prema kome je ovo što je tebe snašlo mačji kašalj Čokolada traži maline uzberi ih Domovina traži sinove rodi ih Tvoja draga ište okove iskuj ih Crna zemlja vapi grobove kopaj ih Ono što […]
U osmrtnicama Oslobođenja nađem da je umrla F. Bila je najljepša cura na sarajevskom Filozofskom fakultetu, generacija 1974. Moj cimer u studentskom domu Pio je dan i noć zbog nje, ali ona mi je jednom rekla «Ti se meni više sviđaš». Nije između nas bilo ljubavi. Jednom sam je milovao u Vilsonovu, na sjenovitoj klupi Pitala me: «Hoćeš li mi […]
Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra Četiri jahača apokalipse tutnje nad našim glavama. Čuješ li ih? Jezde iz Bosne u Ruandu, Afganistan, galopiraju u Irak i Libiju Prvi konjanik, na bijelcu, osvajač, zavede ljude, oduzme im um Drugi jahač je na konju crvenom kao krv, iznikao iz masakra Treći, kauboj na crnom konju, po svijetu sije […]
“O ružo, čisto potuslovlje…” Rilke Zlatko Ugljen, profesor, trostruki akademik, neimar remek-djela naše moderne, tvorac arhitekture postojanosti, ove godine navršava osam desetljeća života. Grad Mostar, u kome je Zlatko rođen i kome je darovao jednu od najljepših svojih građevina, izbrisao je tu umjetničku zadužbinu s lica zemlje. Zaborav cvate u našim porušenim gradovima, a njegovi ružni divovski cvjetovi od betona, […]
Isuse moj zaštiti nas od onih koji te štite obrani nas od onih koji te brane koji te brane od mladića što u očaju hule tvoje ime mladića sličnih tebi zaštiti nas od onih koji te štite jer njihove riječi zvone zveketom zlatnika dok licitiraju tvojom mukom, dok te sažaljevaju kažu jadni naš gospod, umro je mučeničkom smrću kao da […]
Djevojke moje mladosti, nausikaje Djevojke moje mladosti, dijane, danaje, lolite imaju tek četerdeset, a već sijede kose, izborana čela, smeđurane ruke te »ladylike za šivaćim strojevima« Mnoga od njih već je ogrubjela,već zaboravila ljubav kao što se zaboravi strani jezik Djevojke moje mladosti, rute i sulamke Djevojke moje mladosti, primorkinje vile imaju velike i prazne oči Sve svoje suze one […]
Kada bih se ponovo rodio i mogao birati, ne bih izabrao ovaj jezik, ni ovo zanimanje Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru bez nade. Ne bih prihvatio Da me ubojice uče pravdi Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema. Ni ovu braću koja su me prodala. Ni ovaj narod što Svoje sinove prinosi teletu […]