noć polagano guši svjetlo dana i ona zatvara knjigu ruka joj ostaje lebdjeti nad naslovnicom Povijesna početnica: kratak vodič gledamo jedno drugo kao da hoćemo upamtiti izraz lica prije no što postane vlastita sjena krov je zgrade pougljenjen kostur pod razreda posut udžbenicima bilježnicama selo napol spaljeno napušteno osim jednog tovara što je u polju revao dok smo nas dvoje […]
dogodilo se to jednoga dana kad su svi pokušavali izmaći vatri snajperista a. žena koja je tražila godota i stablo, glava joj bila pokrivena kacigom, prsa pancirkom b. muškarac koji je ravnao osakaćenim orkestrom u skeletnoj dvorani prigušene povijesti c. žena koja je dobila cvijeće s kratkom peteljkom pokupljeno s improviziranih grobova d. djevojčica koja se van iskrala da nadje […]
kod nadzirne postaje od debla i bačvi ispunjenih pijeskom skupina blijedih putnika autobusa stoji u krivudavom redu, ovisna o muskarcu kojeg će se gumbi na bluzi uskoro rasprsnuti od trbuha. jesam li ja Židov: musliman: katolik: koga on danas hoće više mrziti: hoće li ga moje ime na listu zamašćenog papira zbuniti ili potaknuti izvući me iz reda za rukav […]
1.0 Uvijek sam držao da su rijeke proklete jer nemaju kud svršiti doli se u moru izgubiti Nemaš dom kad juriti počneš Posrćeš slijepo preko kamenova Vijugaš oko stvari umjesto kroz njih Bujajuća sila nije Živo tvorna no tvoja očajna želja Sve veća brzina nadolje pomaže ti isprazniti se 1.1 Je li im tijek mijenjaju ili Zagaćuju Prisiljavaju ih da […]
nećeš puno toga pamtiti o meni misao tu i tamo naprezati se postati slikom: uz prigodne fotografije bit će još više zbunjujuća kad si pokrenuo svoj električni vlak bio je to vlak mojega prognanstva koji sam morao opetovano zaboravljati dok su mi umrtvljeni prsti držali palicu za upravljanje hitnuo si mojeg punjenog psa sa žalosnim očima s kreveta i ustrijelio […]
od samoga početka trebao si znati stvari nisu kakvima se čine, premda i tad one jesu to što jesu – pukom srećom prošao si brisanim prostorom vođen iluzijom kako je ono što se ne vidi paralelno onomu što je pred očima: no pravi put, bio tamo ili ne, tek je pokazatelj, i moguće ga je spoznati samo ako se spozna […]
Svi vele kako sam ja dragocjen svjedok. Čega? Istine, veliš? Istina nije više gola. Odjevena je u modnu kolekciju kreiranu u nekoj Aveniji sunca i potom sašivenu u nekoj Jamarti, San Singu, Getucipalgi. Istina nije više očita. Slična je profinjenom lažnom nakitu na nekoj bajoslovno bogatoj ženi. Ti znadeš da je lažan ali šutiš svjestan da si ona može priuštiti […]
Onkraj svega nezbiljnoga Ništa jedina je vjerojatnoća – otkriti mrtvi kut projektila haubice upaliti signalno svjetlo kad snajperist okom trepne – Suludne prosudbe Što uvjetnim se udvaraju mišićima – kao da bi tijelo bilo kadro apsorbirati udarac i učiniti da mozak razbaštini bol kad utroba se digne poput tijesta i slana korica oblikuje na gorećim drhtavim usnama – Svijest uzalud […]
Pred tisuću i jednu noć U gradu u kojem su svi prozori imali glaukom I glad bila ljudožder što plesao je u mozgu, Krao sam pohlepno svijeće i žigice Da prepisujem predsmrtno izdanje “Vlati trave” minijaturnim slovima Nekog inog jezika i učinim lakšim U izandjaloj polivinil torbi kad ga budem vukao Preko puščanim prahom zaprašena polja. Moji Barthelmi i Malamudi […]