Dok se ova Amerika smješta u kalup svoje vulgarnosti, sporo gusnući u imperiju I protest tek mjehur je u rastaljenoj masi, pukne i izdahne, a masa tvrdne, Ja se tužno nasmiješen sjećam da cvijet vene da stvori plod, plod gnjije da stvori zemlju. Iz majke; pa kroz proljećno veselje, zrijenje i opadanje, i natrag majci. Ti žureći u raspad žuriš: […]
Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše. Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo. Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru. Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti – Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu. Nama je lako […]
Zavičaj je mesto gde smo u sigurnosti roditeljskog doma odrasli, gde smo sticali prva iskustva i saznanja, prve prijatelje i drugove. Ma gde kasnije išli i menjali staništa, taj naš dom, mesto našeg odrastanja, grad ili selo, ostaju nam zauvek epicentar i kozmogonijsko središte sveta. Svet za sebe, uokviren sa obe strane brdima, otvoren s gornje strane ka Majevici, a […]
Problem sa kojim se Bosanci danas suočavaju jeste tvrdnja njenih neprijatelja da Bosna nema jedinstveno kulturno naslijeđe. Ova pogrešna teza tvrdi da, budući da je Bosna mit, ona nema podlogu na kojoj može da bude država. Dejtonski mirovni sporazum je 1995. godine ostavio Bosnu i Hercegovinu u svojevrsnom limbu. S jedne strane, Dejtonski sporazum reafirmira Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno […]
BOSNA I HERCEGOVINA U SVJETLU EVROPSKIH INTEGRACIJA Brojne rasprave na skupovima posvećenim političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini nose obilježje apstraktnog teorijskog razmatranja, pri čemu se ne vodi računa o uzrocima koji su zemlju doveli do mrtve tačke, sa koje se ne može naprijed, a nazad se nema kud. Zato je pozivanje na činjenice koje je istorija u Bosni i […]
Ja sam vjerni rob ljepote… Kad mi majka život dala, S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo, Taknula u usne moje i djetinsko sitno čelo; Zato vazda na mom čelu vječnog aška misli gore, A usne ih pjesmom zbore… Ja sam vjerni rob ljepote… Duša čista poput lijera Od […]
Da dosegneš tu ljepotu – moraš biti strpljiv, kao stalaktit. Kapati i čekati. I ne ispunjavati ničija očekivanja. Suzdržljivo dokapati riječi što su se prelile iz svijeta koji više ne postoji u tijelo koje više nije ono što si jednom zadužio. Ako te otkriju, ili ako im se otvoriš, čeka te kraj. Do tada – samo tihi podzemni rad […]
Moja mala izba – moj veliki svijet Sto deset godina od Ćatićeve smrti Ove godine se navršava sto deset godina od smrti Muse Ćazima Ćatića, jednog od začetnika moderne bosanskohercegovačke poezije. Rođen je 12. marta 1878. u Odžaku, pet mjeseci prije nego što će osmansku okupaciju zamijeniti austrougarska, a njegov kratki život će se ugasiti 1915., tri godine prije raspada […]
Za Idu ovdje u ovom gradu u kojem sam rođen hiljadama kilometara daleko od Teherana od Pariza također uvijek ću moći danju imati noć uvijek ću moći imati decembar poslije januara uvijek ću morati misliti o Casamarisu i o Fatihu uvijek ću iznova razumijevati da rijeka dijeli obale i nadati se da […]
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj I donese grčku tepsiju i po tijelu rane Žene mu rekoše da mu tepsija Iz Grčke ne valja, jer je plitka. Mi mu rekosmo da mu ni rane Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke. Rekosmo mu: Mi bismo ti kod kuće zadali dublje Rane.
Žanju ječam žito i pjevaju, pjevaju. Jeleci im na prsima pucaju. Košulje im prskaju. Kidaju se petlje. Ne mare za jeleke. Ne mare za košulje. Pjevaju, pjevaju naše djevojke iz Šipovica. Ječam žito žanju. Tako danju… A noću izadju na mjesečinu, po zelenoj, po rosnoj travi popadaju, prstima prsa pršte, iz kose kidaju uvojke i vrište, vrište od muke […]
Taj čovjek s oznakom na kapi – da se zna ko je, sjeo je mirno na stolicu. I isto tako mirno nož zabo u sto – da se zna ko je. I ništa zasad: nož mu tu, tu on mirno sjedi – i ništa zasad: do što u kafani o gredi lampa i dalje gori. Napolju je lijepa noć. Kad […]
Ćamil Sijarić (1913–1989), pisac rodjen u Crnoj Gori, koji je većinu svog života proveo u Sarajevu, najviše je poznat po svojim romanima i kratkim pričama. Sijarićeva poezija, međutim, ostala je skriveni dragulj u njegovom književnom djelu. Iako je njegov pjesnički opus skroman (knjiga pjesama Lirika iz 1988 i posthumno objavljena Koliba na nebu, 1990), njegove pjesme odišu nevjerovatnom dubinom i […]
Duh Bosne želi svojim čitaocima preporučiti sljedeći putopisni blog u kojem John W. Bills na živ i zanimljiv način opisuje šesnaest općina diljem Bosne i Hercegovine i preporučuje da ih posjetimo.
Sasvim neočekivano, ali tiho i postojano, grad je počeo da tone. Razume se, on nije tonuo svuda podjednako, niti u svim svojim delovima. Bilo je to podzemno i podmuklo razaranje, kome se nije mogao sagledati kraj. Počinjalo je obično time što se vrata ili prozori nisu mogli zatvoriti, pojavljivale su se pukotine, otpadao je kreč i malter. „Uveče smo zatvorili […]
Predgradja našeg grada nisu nam bila uvek lako dostupna, naročito ako u njima nemamo prijatelje ni rodjake. Čine nam se beskrajno udaljena i nepoznata. Kad se predje drveni most na Jali, ispod Kulovića kuće ili iznad Vatrogasnog Doma, ulicom duž Jale, na levu stranu kreće se uz brdo gde počinje Goli Brijeg, dok se na desnu stranu ulica produžava niz […]
Nekada, pre rata, slušali smo mnogo o tome kako je naša zemlja lepa i bogata. Slušali smo priče kako je lepo provoditi proleće na moru, leto na Bledu i zimu u skijanju po slovenačkim i bosanskim planinama. Radni ljudi hladno su slušali priče o tim njima nepristupačnim prirodnim lepotama isto tako kao sto su slušali o bogatstvu zemlje u kojoj […]
“Pjesništvo je uvijek aktuelno, ali ljudi toga nisu svjesni. Ja vidim poeziju u svemu što pogledam. Poezija se manifestira u svim ljudima. Ljudi se prepoznaju samo onda kada se ogledaju u tuđim očima. Ogledajte se u očima beskućnika i napisat ćete pjesmu o čovječanstvu,” kaže Amela Mustafić u jednom intervjuu. Rođena u Srebrenici 1994, diplomirala i magistrirala u Sarajevu. […]
Rođena kad se žito sijalo, upisana kad se bralo i Mehmed na konjima odvukao par vreća do varoši da proda. Rekli su joj da treba znati tek poneko ćirilično slovo, radi potpisa, i da je nauka: zamijesiti hljeb, oplesti čarape, udati kćer čistog obraza i izvesti sinove na pravi put. Udajom za Isaka izgubi identitet i nadu da će […]
Imali su sretan život i kćerku sa njegovim očima i nosićem. Voljeli su miris zemlje nakon kiše, zvuk šume, u jesen kada vjetar sa lišćem izvodi smrtonosne korake, ostavljajući krvave tragove zemlji da tu, u proljeće, iz boli cvijet iznikne. Imali su imanje, u koje može stati stotinu dječaka i djevojčica, bez kuće, zajedno sa svojim igračkama, koje grle […]