Bosna. Novembar. Planinski putevi Grle zemlju dok u savršenom skladu dugo I strasno opšte sami sa sobom idući amo-tamo, Uravnoteženi na kamenim eskarpama, lutaju i vrludaju Preko transverzala oblaka: po njima gaze Zaprege mazgi poput kukaca upregnutih u zvono Na lisnatom bridu zimskog neba, I najzad dolje u ovo krilo od kamena Izmedju četiri slapa od stijena: grad Nastanjen snenim […]
Odranije sam planirao da odem pješke u nepoznatu istočnu Bosnu za vrijeme kratkih novogodišnjih praznika. Iz školskog atlasa sam precrtao glavna obilježja planina, rijetkih gradića i sela i krivudavu nit puta izmedju Sarajeva i Višegrada u gornjem toku Drine. Sve drugo je potisnulo uzbudjenje da ću napokon krenuti na istraživanje u unutrašnjost. Posljednjeg dana pedesetih godina popeo sam se uz […]
Još 1991. godine, bilo je prilično očito da Bosna i Hercegovina, tada jedna od šest jugoslovenskih republika, neće preživjeti raspad Jugoslavije bez eskalacije nasilja. Pitanje o kome se raspravljalo na nekoliko javnih skupova u Sarajevu te godine još uvijek zvuči primjereno: da li se rat od 1992-5 mogao izbjeći i da li se mogla postići relativno mirna tranzicija ka nezavisnosti […]
Svi vele kako sam ja dragocjen svjedok. Čega? Istine, veliš? Istina nije više gola. Odjevena je u modnu kolekciju kreiranu u nekoj Aveniji sunca i potom sašivenu u nekoj Jamarti, San Singu, Getucipalgi. Istina nije više očita. Slična je profinjenom lažnom nakitu na nekoj bajoslovno bogatoj ženi. Ti znadeš da je lažan ali šutiš svjestan da si ona može priuštiti […]
Onkraj svega nezbiljnoga Ništa jedina je vjerojatnoća – otkriti mrtvi kut projektila haubice upaliti signalno svjetlo kad snajperist okom trepne – Suludne prosudbe Što uvjetnim se udvaraju mišićima – kao da bi tijelo bilo kadro apsorbirati udarac i učiniti da mozak razbaštini bol kad utroba se digne poput tijesta i slana korica oblikuje na gorećim drhtavim usnama – Svijest uzalud […]
Pred tisuću i jednu noć U gradu u kojem su svi prozori imali glaukom I glad bila ljudožder što plesao je u mozgu, Krao sam pohlepno svijeće i žigice Da prepisujem predsmrtno izdanje “Vlati trave” minijaturnim slovima Nekog inog jezika i učinim lakšim U izandjaloj polivinil torbi kad ga budem vukao Preko puščanim prahom zaprašena polja. Moji Barthelmi i Malamudi […]
Uvijek postoji mogu!nost da se kaže DA ili NE. – Hana Arendt Kada sam tragala za odgovorom zašto mi je pitanje gra!anske hrabrosti postalo jedno od najvažnijih, analizirajući sopstveni život i doga!aje, stigla sam do iskustva koje me je odredilo možda već sa šest godina. Toliko sam imala kada me je majka, koja je tada već šesnaest godina pokušavala da […]
Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I još dublje i još jače Iza šutnje iza tmače Gdje pijetlovi ne pjevaju Gdje […]
Danas Bosnom jašu savremeni jahači Apokalipse: smrt, razaranje, etničko čišćenje i laž. Razara se sve što su hiljadama godina ljudski duh i mišići naših pradjedova stvarali i stvorili. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom iza njih ostaju razoreni gradovi, spaljena sela, mrtvi koji se pretvaraju u statističke izvještaje. Sa svakim novim brojem te besramne svjetske statistike beščašća, […]
Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli, što je branit znaše, […]
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeće i plećima kreće… – Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!… Ja joj nazvah […]
Pjesmi cu pristupiti iz jezickog ugla. Ako dovoljno sabrano naperimo sluh, odmah cujemo jezicku aritmiju, to jest, smjenjivanje dva glasa medjusobno oprecna, koji se sudaraju. U prvoj strofi, jezik je umiven, poetican, s dozom svecanosti: jedna uravnotezena recenica proteze se kroz cetiri stiha, sa turcizmima stavljenim u rime, to jest na povlastena mjesta u strofi, sto cini osjetnijim njihovo prisustvo […]
Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paucini i srebrnoj magli tvojih prica, i o strasnom kraju koji […]
Plačem Zbog ljubavi tvoje što napravi me robom Zbog ljubavi što oslobodit me ne može Plačeš.
O tebi su ispjevane sve pjesme i ne bi smjelo ništa više o tebi da se pjeva O tebi su rečene sve rijeći i ne bi moglo ništa više o tebi da se kaže Tvoje platno je ostalo tajnovito kao noć i tvoji prosci prozirni kao jutro Pa ipak te moram smjestiti u onaj krug nejasnih bića stvari i stanja […]
Ti si velik Strašan U veličini Svojoj Ti si Jak Do boga A ja Niko I ništa To ključ je Za tebe Pa Ipak Moj si Da ne bih Tvoj Bio Ključ je to Za mene Čovjeka Tvoje Duge ruke Neće nikada doprijeti Do mog malog uplašenog srca
Pitam se, što mislim o sintagmi BOSANSKI DUH? Moram priznati da o toj sintagmi nikada nisam mislio, ali je sa nekog drugog stanovišta još poraznije i to što vjerujem da se neću njome moći ni na koji način, a naročito ne mislilački, niti u doglednoj budućnosti baviti. Ne, barem iz dva razloga. Prvi je neznanje. Ne znam šta je pojam […]
Posljedica
s ledine zelene, ranjen, gledao u nebesa. Milion milja uokolo ničega nije bilo. Jest, milja, kao da je praznina grdna što je Hučala, oko mene, u stvari, bila pučina. Gola i nedogledna. Od svega, ispod neba, Ostala slijepa golotinja koja neljudski huči. Isprva su, doduše, srpske se žabe čule Po dobrinjskim barama. No brzo su zamukle. Ja, čudnoga li čuda: […]
Smrkava, a na zapadu, nečija noga gurnula krčag s vinom koje se prolilo vidikom. Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj, na filmovima, Mojsija prikazuju. Miriše borovina na smjesu limuna sa tamjanom Na straži borac, dugačak, i krt ko slamka ražana. Krt od mladosti i ljubavi. Pomno izvlači iz njedara bijelu žensku bluzicu. I zagnjuruje u nju lice. Dugo […]