Bosna. Novembar. Planinski putevi
Grle zemlju dok u savršenom skladu dugo
I strasno opšte sami sa sobom idući amo-tamo,
Uravnoteženi na kamenim eskarpama, lutaju i vrludaju
Preko transverzala oblaka: po njima gaze
Zaprege mazgi poput kukaca upregnutih u zvono
Na lisnatom bridu zimskog neba,

I najzad dolje u ovo krilo od kamena
Izmedju četiri slapa od stijena: grad
Nastanjen snenim orlovima, što šapće samo
O beznadnom lukavstvu suncem opaljenog pastira:
O neplodnoj zemlji oživljenoj krhotinama stijena
Gdje ništa ne raste, čak ni u njegovom snu,

Gdje se munare izvijaju poput šećerlema
A rijeka, zgrušana plavim ledom, ide dalje
Zvoni izmedju zaprega mazgi i gorštaka,
Ispod mostova i mušebaka
Što krote zrak i obećavaju nam mir
Bezazlen, sa slavujima. Nijedan ne pjeva sad.

Premalo istorije? Možda. Samo ova prijeteća
Tamna ljepota što cvjeta ispod velova,
Uhvaćena u spektru jednog stila na umoru:
Selo poput poriva prepuštenog hrđi,
Sazdano oko odjeka jednog pucnja iz pištolja.

From Lawrence Durrell’s Collected Poems and reproduced with permission of Curtis Brown Group Ltd, London on behalf of the Estate of Lawrence Durrell – Copyright © Lawrence Durrell 1960

Translated by Omer Hadžiselimović – © 2007 Omer Hadžiselimović

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.