Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli, što je branit znaše, […]
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeće i plećima kreće… – Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!… Ja joj nazvah […]
Pjesmi cu pristupiti iz jezickog ugla. Ako dovoljno sabrano naperimo sluh, odmah cujemo jezicku aritmiju, to jest, smjenjivanje dva glasa medjusobno oprecna, koji se sudaraju. U prvoj strofi, jezik je umiven, poetican, s dozom svecanosti: jedna uravnotezena recenica proteze se kroz cetiri stiha, sa turcizmima stavljenim u rime, to jest na povlastena mjesta u strofi, sto cini osjetnijim njihovo prisustvo […]
Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluho doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paucini i srebrnoj magli tvojih prica, i o strasnom kraju koji […]
Plačem Zbog ljubavi tvoje što napravi me robom Zbog ljubavi što oslobodit me ne može Plačeš.
O tebi su ispjevane sve pjesme i ne bi smjelo ništa više o tebi da se pjeva O tebi su rečene sve rijeći i ne bi moglo ništa više o tebi da se kaže Tvoje platno je ostalo tajnovito kao noć i tvoji prosci prozirni kao jutro Pa ipak te moram smjestiti u onaj krug nejasnih bića stvari i stanja […]
Ti si velik Strašan U veličini Svojoj Ti si Jak Do boga A ja Niko I ništa To ključ je Za tebe Pa Ipak Moj si Da ne bih Tvoj Bio Ključ je to Za mene Čovjeka Tvoje Duge ruke Neće nikada doprijeti Do mog malog uplašenog srca
Pitam se, što mislim o sintagmi BOSANSKI DUH? Moram priznati da o toj sintagmi nikada nisam mislio, ali je sa nekog drugog stanovišta još poraznije i to što vjerujem da se neću njome moći ni na koji način, a naročito ne mislilački, niti u doglednoj budućnosti baviti. Ne, barem iz dva razloga. Prvi je neznanje. Ne znam šta je pojam […]
Posljedica
s ledine zelene, ranjen, gledao u nebesa. Milion milja uokolo ničega nije bilo. Jest, milja, kao da je praznina grdna što je Hučala, oko mene, u stvari, bila pučina. Gola i nedogledna. Od svega, ispod neba, Ostala slijepa golotinja koja neljudski huči. Isprva su, doduše, srpske se žabe čule Po dobrinjskim barama. No brzo su zamukle. Ja, čudnoga li čuda: […]
Smrkava, a na zapadu, nečija noga gurnula krčag s vinom koje se prolilo vidikom. Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj, na filmovima, Mojsija prikazuju. Miriše borovina na smjesu limuna sa tamjanom Na straži borac, dugačak, i krt ko slamka ražana. Krt od mladosti i ljubavi. Pomno izvlači iz njedara bijelu žensku bluzicu. I zagnjuruje u nju lice. Dugo […]
Nakon balkanskog rata, Turci su naglo otišli, A mržnja ostala. Sad se prolama u Bosni. Mržnja traje, mada je njen predmet ispario. Ljudska duša je vazda kasnila za svijetom. Duša je vir gdje zimi ogledaju se ždrali ujesen k jugu odletjeli. Pet vijekova Turci bili im u gostima. A prekonoć otišli. I da se mržnja utulila kakvo bi zjalo u […]
Može Ii se jednom narodu i njegovoj državi oduzeti pravo na njegova državna obilježja? Državna obilježja Bosne i Hercegovine sa ljiljanima (grb i zastava) koja su bila u upotrebi tokom rata 1992-1995. i nekoliko poratnih godina, svojevremeno su po diktatu Međunarodne zajednice zamijenjena novim koja su i danas na snazi. Umjesto zlatnih ljiljana koji su stotinama godina bili simbol svega […]
a znaš da zalud liježeš: sjutra ćeš ustati izmoždeniji no kad si legao. Izjutra ustaješ iz postelje a znaš da zalud ustaješ: jučerašnji čeka te dan, sa jučerašnjim stresovima. S prekjučerašnjim poniženjima. S nakjučerašnjim očajem. Ova opsada ne traje dvije godine, već jedan (tje)dan, kome svršetka nema. Od ovoga bi, čini mi se, moglo da me odmori Jedino more. A […]
Svi na brodu
Jedna od žrtava rata u Bosni koja se često zna previdjeti jeste njena predanost pluralističkom, tolerantnom, integrirarnom društvu. Njeno nasljeđe, kulturna uvjerenja, društveni običaji i građansko uređenje našli su se pod udarom nerazumnog nasilja i opake propagande, što je Bosni isključilo gotovo svaku mogućnost da održi svoju multikonfesionalnu i osebujnu tradiciju. Tone Bringa, autor djela Biti musliman na bosanski način, […]
Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, još opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je […]
Pokušaj istraživanja povodom zbirke poezije M. Dizdara “Kameni spavač” Zbirka poezije Maka Dizdara “Kameni spavač” odavno je već u izlozima naših knjižara, na stolovima čitača, kritičara i recenzenata, koji uostalom nisu ni žalili truda i riječi da bi joj odali priznanje, a da bi joj bio potreban još jedan prikaz, pa ma kako on pozitivan mogao biti. Naročito ja ne […]
Na dlanu cvijet Na dlanu dažd Na dlanu led A ti Ti samo brineš brigu svoju Bez brige
Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi U životu koji se bliži svom kraju Hoćemo li još uvijek imati oči Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet