Članci

Dan kad je samostan s Plehana selio na nebesa

Dan je bio blag kažu očevici kad se bijeli oblak digao prema nebu Prvo se sav križni put ne svojom voljom vinuo k nebesima Na začelju je Isus po običaju sam nosio svoj križ Gospa je sa sedam žalosti pokrila oči S ljiljanom u zubima sveti Anto je tražio zaboravljenog iza teških vrata krstionice mladog Boga Sveti Marko je odbio  []

Bosna II

Kad djeca iz Bosne sele na Ahiret blago u Gospodinu putovnica postaje suvišna Dovoljan je crni pečat na svim graničnim prelazima Ona brzo uče Sreća je kič Od stilskog namještaja Wiehlerovih goblena s poljem maka može se naložiti sasvim pristojna vatra Dokaz o postojanju cogito ergo sum Postupak dobijanja soli u Bosni vrši se dehidracijom suza One se čuvaju u deponijama  []

Prizori koje priželjkujem III

Zvijezde ne postoje da nam uljepšaju noćno nebo One su crno ugljevlje ostaci materije koja se nije štedjela sagorjele su od vlastite vatre i sad žive samo kad na njih padne svjetlost drugih tijela koja također gore neštedimice Tako će na nas ako nesebično do kraja sagorimo padati sjaj tuđe ljubavi čineći nas vidljivijima u sveopćoj tami U sveopćem rasulu  []

PRIČA SA  ZAPADNE STRANE

Od stotinu izuma i genijalnih pronalazaka najviše zarađujemo na izvozu konopa za vješanje. Igračkama užasa podmirujemo simpatične tirane i ovo perje slobode kojim se kitimo očerupano je naživo sa krila potlačenih ptica Arhipelaga Raka. Dignemo ponekad glas ali suočena sa prepunim tezgama mesa i buradima vina naša se pravičnost, kratka koliko i pseći stid, brzo u pljuvački razvodni. Ali, shvati  []

PRIČA SA ISTOČNE STRANE

Istine su neodržive! Navijali smo, kao na psećim trkama, za laži koje najžešće laju, Moj brat je potkazao debelu komšijsku kravu da je preživala marihuanu. Zbog buduće izdaje svi smo, ko mali Isusi, vukli krst srpa i čekića na leđima. I zaista, kad se gvozdena zavjesa, kao zastor za tuš, otkačila i sasula u sapunicu, nagi, u čizmama od sedam  []

SPORAZUM

Pijavice vojne industrije ištu svježe krvi. Direktori ne čitaju poeziju. Nema razloga, njihova djeca neće u rovove. Njihova posluga, stranačke vođe, sređuju stvar. Ni oni ne čitaju poeziju. Nije potrebno! Vladaju magijom straha i niko se neće protiviti da se oduzme školi i umanji zdravstvu. Patriotizam je dobroćudni tumor koji neprestano teži da pređe u svoje prirodno stanje. Ministar odbrane  []

Sijaj, Republiko što umireš

Dok se ova Amerika smješta u kalup svoje vulgarnosti, sporo gusnući u imperiju I protest tek mjehur je u rastaljenoj masi, pukne i izdahne, a masa tvrdne, Ja se tužno nasmiješen sjećam da cvijet vene da stvori plod, plod gnjije da stvori zemlju. Iz majke; pa kroz proljećno veselje, zrijenje i opadanje, i natrag majci. Ti žureći u raspad žuriš:  []

Ave Cezar

Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše. Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo. Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru. Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti – Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu. Nama je lako  []

Tuzla moje mladosti, Izmedju dve malte

Zavičaj je mesto gde smo u sigurnosti roditeljskog doma odrasli, gde smo sticali prva iskustva i saznanja, prve prijatelje i drugove. Ma gde kasnije išli i menjali staništa, taj naš dom, mesto našeg odrastanja, grad ili selo, ostaju nam zauvek epicentar i kozmogonijsko središte sveta. Svet za sebe, uokviren sa obe strane brdima, otvoren s gornje strane ka Majevici, a  []

Autentičnost Bosne

Problem sa kojim se Bosanci danas suočavaju jeste tvrdnja njenih neprijatelja da Bosna nema jedinstveno kulturno naslijeđe. Ova pogrešna teza tvrdi da, budući da je Bosna mit, ona nema podlogu na kojoj može da bude država. Dejtonski mirovni sporazum je 1995. godine ostavio Bosnu i Hercegovinu u svojevrsnom limbu. S jedne strane, Dejtonski sporazum reafirmira Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno  []

JA SAM VJERNI ROB LJEPOTE

Ja sam vjerni rob ljepote… Kad mi majka život dala, S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo, Taknula u usne moje i djetinsko sitno čelo; Zato vazda na mom čelu vječnog aška misli gore, A usne ih pjesmom zbore…   Ja sam vjerni rob ljepote… Duša čista poput lijera Od  []

STALAKTIT

  Da dosegneš tu ljepotu – moraš biti strpljiv,  kao stalaktit. Kapati i čekati. I ne ispunjavati  ničija očekivanja. Suzdržljivo dokapati riječi  što su se prelile iz svijeta koji više ne postoji  u tijelo koje više nije ono što si jednom zadužio.  Ako te otkriju, ili ako im se otvoriš, čeka te kraj.  Do tada – samo tihi podzemni rad  []

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ

Moja mala izba – moj veliki svijet Sto deset godina od Ćatićeve smrti Ove godine se navršava sto deset godina od smrti Muse Ćazima Ćatića, jednog od začetnika moderne bosanskohercegovačke poezije. Rođen je 12. marta 1878. u Odžaku, pet mjeseci prije nego što će osmansku okupaciju zamijeniti austrougarska, a njegov kratki život će se ugasiti 1915., tri godine prije raspada  []

OVDJE U OVOM GRADU

Za Idu ovdje u ovom gradu u kojem sam rođen    hiljadama kilometara daleko od Teherana  od Pariza također    uvijek ću moći danju imati noć    uvijek ću moći imati decembar poslije januara    uvijek ću morati misliti o Casamarisu    i o Fatihu    uvijek ću iznova razumijevati    da rijeka dijeli obale    i nadati se da  []

DOĐE NAŠ RATNIK IZ RATA U GRČKOJ

  Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj I donese grčku tepsiju i po tijelu rane Žene mu rekoše da mu tepsija Iz Grčke ne valja, jer je plitka. Mi mu rekosmo da mu ni rane Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke. Rekosmo mu: Mi bismo ti kod kuće zadali dublje Rane.

IMAMO SILNE DJEVOJKE U ŠIPOVICAMA

  Žanju ječam žito i pjevaju, pjevaju. Jeleci im na prsima pucaju. Košulje im prskaju. Kidaju se petlje. Ne mare za jeleke. Ne mare za košulje. Pjevaju, pjevaju naše djevojke  iz Šipovica.  Ječam žito žanju. Tako danju… A noću izadju na mjesečinu, po zelenoj, po rosnoj travi popadaju, prstima prsa pršte, iz kose kidaju uvojke i vrište, vrište od muke  []

TAJ ČOVJEK

Taj čovjek s oznakom na kapi – da se zna ko je, sjeo je mirno na stolicu. I isto tako mirno nož zabo  u sto – da se zna ko je. I ništa zasad: nož mu tu, tu on mirno sjedi – i ništa zasad: do što u kafani o gredi lampa i dalje gori. Napolju je lijepa noć. Kad  []

ĆAMIL SIJARIĆ

Ćamil Sijarić (1913–1989), pisac rodjen u Crnoj Gori, koji je većinu svog života proveo u Sarajevu, najviše je poznat po svojim romanima i kratkim pričama. Sijarićeva poezija, međutim, ostala je skriveni dragulj u njegovom književnom djelu. Iako je njegov pjesnički opus skroman (knjiga pjesama Lirika iz 1988 i posthumno objavljena Koliba na nebu, 1990), njegove pjesme odišu nevjerovatnom dubinom i  []

BILLSOV PUTOPISNI BLOG

Duh Bosne želi svojim čitaocima preporučiti sljedeći putopisni blog u kojem John W. Bills na živ i zanimljiv način opisuje šesnaest općina diljem Bosne i Hercegovine i preporučuje da ih posjetimo.