Među suvremenim bosanskohercegovačkim piscima čiju je biografiju i književno stvaralaštvo neizbrisivo obilježio rat 1992-1995, sarajevski pisac Karim Zaimović (1971-1995) bez sumnje je jedan od najreprezentativnijih, s obzirom na njegovu tragičnu sudbinu i osobenosti njegove narativne produkcije. Karim je bio sin poznatog slikara Muhameda (1938-2011) i postao je jedan od vodećih mladih sarajevskih intelektualaca krajem 1980-ih, s relevantnim ličnostima poput pisaca […]
Moj je mali Mile imao trinaest, Đuro četrnaest, Anka dvanaest, Boško osam, Uroš devet, Dragutin tri i Milutin jedva godinu, kad je kuća gorjela. Poslije se nisu vratili Mile i Đuro. Ni ćaća im se nije vratio, moj čovjek, iz onog sela jasenovog uz Savu. Ovome sam glas odmah poznala. I to nakon četrdeset godina, odmah. Do Bjelajaca je bilo […]
Otac me stalno vodio u kino. Volio je gledati filmove, pa je i mene stalno vodio. Da sam drukčiji, da sam jugoslavenskog podrijetla, shvatio sam tek na koledžu. Jugoslavenskog, ili srpskohrvatskog podrijetla – tako nekako. Otac moj, Bota, time se strašno ponosio. Znao mi je pričati, još dok sam dječak bio, da će mi jednom objasniti otkud mi ime Angelo. […]
Dok obilježavamo 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, važno je razmisliti o ključnoj podršci koju proglašavanjem 11. jula Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici Rezolucija Generalne skupštine UN-a pruža Majkama Srebrenice i drugim preživjelima iz Srebrenice. Ova historijska rezolucija UN-a, koja je usvojena zahvaljujući diplomatskom vodstvu ambasadora Lagumdžje i njegovog tima u New Yorku, osigurava međunarodno priznanje genocida […]
Jedinstven i neponovljiv, raznovrstan i neobičan, svet stare Tuzle bio je svakako plod istorijskih okolnosti koje su ga proizvele, tokom smenjivanja raznih carevina. Na zajedničko staroslovensko poreklo prvobitne bosanske države nadovezale su se specifične prilike iz turske carevine i posledice islamizacije, koje su dale jedno posebno obeležje Bosni, sa njenim džamijama, mahalama i osobenim islamskoslovenskim mentalitetom. Zatim je austrougarska uprava, […]
Dan je bio blag kažu očevici kad se bijeli oblak digao prema nebu Prvo se sav križni put ne svojom voljom vinuo k nebesima Na začelju je Isus po običaju sam nosio svoj križ Gospa je sa sedam žalosti pokrila oči S ljiljanom u zubima sveti Anto je tražio zaboravljenog iza teških vrata krstionice mladog Boga Sveti Marko je odbio […]
Kad djeca iz Bosne sele na Ahiret blago u Gospodinu putovnica postaje suvišna Dovoljan je crni pečat na svim graničnim prelazima Ona brzo uče Sreća je kič Od stilskog namještaja Wiehlerovih goblena s poljem maka može se naložiti sasvim pristojna vatra Dokaz o postojanju cogito ergo sum Postupak dobijanja soli u Bosni vrši se dehidracijom suza One se čuvaju u deponijama […]
Zvijezde ne postoje da nam uljepšaju noćno nebo One su crno ugljevlje ostaci materije koja se nije štedjela sagorjele su od vlastite vatre i sad žive samo kad na njih padne svjetlost drugih tijela koja također gore neštedimice Tako će na nas ako nesebično do kraja sagorimo padati sjaj tuđe ljubavi čineći nas vidljivijima u sveopćoj tami U sveopćem rasulu […]
Od stotinu izuma i genijalnih pronalazaka najviše zarađujemo na izvozu konopa za vješanje. Igračkama užasa podmirujemo simpatične tirane i ovo perje slobode kojim se kitimo očerupano je naživo sa krila potlačenih ptica Arhipelaga Raka. Dignemo ponekad glas ali suočena sa prepunim tezgama mesa i buradima vina naša se pravičnost, kratka koliko i pseći stid, brzo u pljuvački razvodni. Ali, shvati […]
Istine su neodržive! Navijali smo, kao na psećim trkama, za laži koje najžešće laju, Moj brat je potkazao debelu komšijsku kravu da je preživala marihuanu. Zbog buduće izdaje svi smo, ko mali Isusi, vukli krst srpa i čekića na leđima. I zaista, kad se gvozdena zavjesa, kao zastor za tuš, otkačila i sasula u sapunicu, nagi, u čizmama od sedam […]
Pijavice vojne industrije ištu svježe krvi. Direktori ne čitaju poeziju. Nema razloga, njihova djeca neće u rovove. Njihova posluga, stranačke vođe, sređuju stvar. Ni oni ne čitaju poeziju. Nije potrebno! Vladaju magijom straha i niko se neće protiviti da se oduzme školi i umanji zdravstvu. Patriotizam je dobroćudni tumor koji neprestano teži da pređe u svoje prirodno stanje. Ministar odbrane […]
Dok se ova Amerika smješta u kalup svoje vulgarnosti, sporo gusnući u imperiju I protest tek mjehur je u rastaljenoj masi, pukne i izdahne, a masa tvrdne, Ja se tužno nasmiješen sjećam da cvijet vene da stvori plod, plod gnjije da stvori zemlju. Iz majke; pa kroz proljećno veselje, zrijenje i opadanje, i natrag majci. Ti žureći u raspad žuriš: […]
Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše. Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo. Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru. Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti – Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu. Nama je lako […]
Zavičaj je mesto gde smo u sigurnosti roditeljskog doma odrasli, gde smo sticali prva iskustva i saznanja, prve prijatelje i drugove. Ma gde kasnije išli i menjali staništa, taj naš dom, mesto našeg odrastanja, grad ili selo, ostaju nam zauvek epicentar i kozmogonijsko središte sveta. Svet za sebe, uokviren sa obe strane brdima, otvoren s gornje strane ka Majevici, a […]
Problem sa kojim se Bosanci danas suočavaju jeste tvrdnja njenih neprijatelja da Bosna nema jedinstveno kulturno naslijeđe. Ova pogrešna teza tvrdi da, budući da je Bosna mit, ona nema podlogu na kojoj može da bude država. Dejtonski mirovni sporazum je 1995. godine ostavio Bosnu i Hercegovinu u svojevrsnom limbu. S jedne strane, Dejtonski sporazum reafirmira Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno […]
Ja sam vjerni rob ljepote… Kad mi majka život dala, S oblaka je vila pjesme nad bešiku moju pala I cjelovom, štono pali kao tropsko sunce vrelo, Taknula u usne moje i djetinsko sitno čelo; Zato vazda na mom čelu vječnog aška misli gore, A usne ih pjesmom zbore… Ja sam vjerni rob ljepote… Duša čista poput lijera Od […]
Da dosegneš tu ljepotu – moraš biti strpljiv, kao stalaktit. Kapati i čekati. I ne ispunjavati ničija očekivanja. Suzdržljivo dokapati riječi što su se prelile iz svijeta koji više ne postoji u tijelo koje više nije ono što si jednom zadužio. Ako te otkriju, ili ako im se otvoriš, čeka te kraj. Do tada – samo tihi podzemni rad […]
Moja mala izba – moj veliki svijet Sto deset godina od Ćatićeve smrti Ove godine se navršava sto deset godina od smrti Muse Ćazima Ćatića, jednog od začetnika moderne bosanskohercegovačke poezije. Rođen je 12. marta 1878. u Odžaku, pet mjeseci prije nego što će osmansku okupaciju zamijeniti austrougarska, a njegov kratki život će se ugasiti 1915., tri godine prije raspada […]
Za Idu ovdje u ovom gradu u kojem sam rođen hiljadama kilometara daleko od Teherana od Pariza također uvijek ću moći danju imati noć uvijek ću moći imati decembar poslije januara uvijek ću morati misliti o Casamarisu i o Fatihu uvijek ću iznova razumijevati da rijeka dijeli obale i nadati se da […]
Dođe naš ratnik iz rata u Grčkoj I donese grčku tepsiju i po tijelu rane Žene mu rekoše da mu tepsija Iz Grčke ne valja, jer je plitka. Mi mu rekosmo da mu ni rane Iz Grčke ne valjaju, jer su plitke. Rekosmo mu: Mi bismo ti kod kuće zadali dublje Rane.
