POZIV
A sada
hajdemo konačno
sada
pođimo jasno
u onaj
hod nevidovni
konačno
sada
tamo
tu je u torbi
hljeb i
kamen
tu je nož
i srce
hajdemo
pođimo tamo
gdje ne znamo sjećanjem
da ikada smo
i ičim bili
odakle smo tamo
zaista odavno
u sebe ovakve došli
u sebe ovakve
kakvi se nismo
ni skrili
ni snili
na duboko oranje bez pluga
i žitku sjetvu
tamo gdje je već uzorano
ono što nikad
orano nije
gdje je već posijano
bez sijača tamo
hajdemo
tamo gdje plodovi vise
ispod same ruke
i žetva nije samo
u rukama žrtvenika
pođimo onamo
gdje grobovi su
dovoljno romantični
i stravični
dovoljno
bez motike uvijek
iskopani za nas
tamo gdje se ne licitira
(u ušima zuji još mi
glas onog roga one trube
dumbara još odjek doboša onog
među bubnjićima brda
ljepilo je svježe još
na plakatima
a spikeri su ostali
ono što su bili
revnosni na dužnosti
i za svaku pohvalu)
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.