Okrećem novi list ozdravila sam

pisat ću opet o ljubavi govorim

sebi u bradu dok se prepun autobus

opasno naginje u zavoju kao plavi cvijet

na pretankoj stabljici

Potrošit ću ovaj dan na razgledanje

svježe oličenih pročelja u sjajni

austrijski oker na Zrinjevcu

Napunit ću oči sadržajem iz izloga

s talijanskom robom koja dobro izgleda

jedino na šiparicama

Potrošit ću nešto novca na beskorisne sitnice

u lijepo uređenoj prodavaonici stišan radio

govori nove vijesti o nastavku borbi

Broj mrtvih odgovara konfekcijskom broju

majice s bijelim utkanim perlama

koju gledam

Na vješalici se njiše prazan rukav

u kom se ničim potaknut povremeno

nervozno trza zamišljeni batrljak

Izlazim na sasvim ravan pločnik

i dišem kao na uzbrdici

Prolaznici me čudno zagledaju

a ja sam sunčane naočale ostavila

jer je padala kiša

kad smo bježali iz opkoljenog grada

Zagreb, 13. studenoga 1994.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.