Vječna kozmopolitska raskrsnica

Vječna kozmopolitska raskrsnica

Bosna i Hercegovina je uvijek bila poželjna zemlja. Njeni prvi poznati naseljenici bili su Iliri. O njima znamo samo preko starih Grka, koji su s njima trgovali zlatom, bakrom i kalajem, i od Rimljana, koji su ih osvojili i pripojili svom carstvu 100 i više godina p.n.e.

Rimsko carstvo, koje je bilo preveliko da bi se njime moglo vladati, podijeljeno je na istočnu i zapadnu polovinu 286. godine n.e., i svaka strana je imala svog cara. Istočna polovina, koja je obuhvaćala i Balkan, postala je poznata pod imenom Vizantijskog Carstva. Ovo carstvo bilo je bogatije i jače od Zapadnog Carstva, pa je duže odoljevalo napadima „varvara“, mada su Vizigoti i Alani pljačkali ovo područje i naseljavali se u njemu. Do godine 814. n.e. Slaveni su se također naselili u područja koja danas nazivamo Hrvatska, Srbija, i Bosna i Hercegovina. Svi ovi narodi su bili hrišćani, što je u ono doba podrazumijevalo katoličanstvo.

U međuvremenu, muslimani su formirali svoje carstvo pod Osmanlijama. Proširili su se sa Srednjeg Istoka u Afriku i dijelove Evrope. Osvojili su teritorije naseljene hrišćanima još početkom 14. vijeka, ali nisu ih obavezno preobraćali na svoju vjeru. Jevreji koji su bježali od inkvizicije u Španiji, naselili su se ovdje pred kraj 15. vijeka i tu našli utočište. Do tog vremena, Slaveni koji su tu živjeli povezali su se sa grupama u Rusiji i prešli na pravoslavlje, što je bio prvi veći raskol u ovoj regiji. Hrvati su ostali većinom katolici.

Do 1800. godine, Austrija se proširila prema jugu i istoku, i zauzela dijelove Balkana, ali je južni dio još uvijek bio dio Osmanskog Carstva. Do 1878 Srbija se oslobodila Osmanlija i željela je „osloboditi“ sve Slavenske narode, uključujući i one kojima je vladala Austrija, što je navelo Srbina Gavrila Principa da izvrši atentat na Austrijskog prestolonaslednika, čime otpočinje Prvi svjetski rat.

Austrijski i njemački fašisti vladali su Balkanom tokom Drugog svjetskog rata. Josip Broz Tito vodio je pokret otpora, i na kraju rata postao vođa nove države ‘Jugoslavije’, što znači ‘zemlja južnih Slavena’. Bio je komunista i odvojio se od Rusije, a njegov moto bio je „bratstvo i jedinstvo“. Nakon Titove smrti 1980. godine, došlo je do raskola u saradnji između potomaka ovih grupa. Manje republike u sastavu Jugoslavije počele su proglašavati nezavisnost. Ova nestabilna situacija dovela je do rata ranih 1990-ih. Do tada je ova zemlja bila domovina različitim narodima bar 1100 godina.

 

Internetska Izložba, Dayton International Peace Museum

Dejtonski mirovni sporazum je priča o izazovu postizanja mira nakon rata.

Da bismo postupili pravedno prema onome što su ljudi na Balkanu pretrpjeli ne smijemo ignorisati veće probleme proistekle iz sukoba: ksenofobiju, genocid, silovanja, ratne zločine i pravnu zaštitu.

 

 

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.