U osmrtnicama Oslobođenja
nađem da je umrla F.

Bila je najljepša cura na sarajevskom
Filozofskom fakultetu, generacija 1974.
Moj cimer u studentskom domu
Pio je dan i noć zbog nje,
ali ona mi je jednom rekla
«Ti se meni više sviđaš».

Nije između nas bilo ljubavi.
Jednom sam je milovao
u Vilsonovu, na sjenovitoj klupi
Pitala me: «Hoćeš li mi posvetiti pjesmu?»
«Kada bih imao talenta, odgovorio sam,
tvojim bih nogama rado posvetio sonet
Jer vrhunski sklad zahtijeva
savršenu formu».

Ona se radosno kikotala.
Nisam je vidio više od trideset godina
Čuo sam da je imala nekoliko
Neuspjelih brakova. Siroto dijete
Niklo i otišlo u vremenima stradanja i boli.

Sinoć sam razmišljao o rimovanoj formi
Ali sve što sam uspio nažvrljati
jesu ove nepovezane rečenice
Što se rimuju sa zemljom
Što se rimuju sa travom.

© 2013 Mile Stojić

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.