Ave Cezar
Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše.
Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo.
Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru.
Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti –
Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu
Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu.
Nama je lako upravljati, ljudima što žive u stadu,
Punim osjećanja, umješnim u mehanici, a volimo i svoje luksuze.
Preveli Omer Hadžiselimović i Marko Vešović
ROBINSON JEFFERS (1887-1962)
“Poezija Rbinsona Jeffersa okrenuta je prirodi — u poređenju sa prirodom čovjek je inferioran, a Bog ravnodušan. Njegove pjesme veličaju trajnu ljepotu mora, neba i kamena, slobodu i žestinu divljih životinja. Jeffersova filozofija “nečovječnost” (inhumanism) polazi od toga da je čovjek previše sebičan da bi shvatio ljepotu prirode i stvari. Zbog svog antiratnog stava (protivio se i učestvovanju Amerike u Drugom svjetskom ratu), neke njegove pjesme su bile smatrane nepatriotskim” (Osam Američka Pjsenika, Jeleni Odlažu Kosti, Omer Hadžiselimović and Marko Vešović, ed.,Esma Hadžiselimović and Milorad Pejić, comps. [Prag: Samizdat, 2021]).

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.