Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše.

Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo.

Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru.

Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti –

Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu

Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu.

Nama je lako upravljati, ljudima što žive u stadu,

Punim osjećanja, umješnim u mehanici, a volimo i svoje luksuze.

Preveli Omer Hadžiselimović i Marko Vešović

ROBINSON JEFFERS  (1887-1962)

“Poezija Rbinsona Jeffersa okrenuta je prirodi — u poređenju sa prirodom čovjek je inferioran, a Bog ravnodušan. Njegove pjesme veličaju trajnu ljepotu mora, neba i kamena, slobodu i žestinu divljih životinja.  Jeffersova filozofija “nečovječnost” (inhumanism) polazi od toga da je čovjek previše sebičan da bi shvatio ljepotu prirode i stvari.  Zbog svog antiratnog stava (protivio se i učestvovanju Amerike u Drugom svjetskom ratu), neke njegove pjesme su bile smatrane nepatriotskim” (Osam Američka Pjsenika, Jeleni Odlažu Kosti, Omer Hadžiselimović and Marko Vešović, ed.,Esma Hadžiselimović and Milorad Pejić, comps. [Prag: Samizdat, 2021]). 

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.