Članci

Sijaj, Republiko što umireš

Dok se ova Amerika smješta u kalup svoje vulgarnosti, sporo gusnući u imperiju I protest tek mjehur je u rastaljenoj masi, pukne i izdahne, a masa tvrdne, Ja se tužno nasmiješen sjećam da cvijet vene da stvori plod, plod gnjije da stvori zemlju. Iz majke; pa kroz proljećno veselje, zrijenje i opadanje, i natrag majci. Ti žureći u raspad žuriš:  []

Ave Cezar

Nikakve gorčine: naši nam preci to učiniše. Bili su tek neznalice i puni nade, htjeli su slobodu, ali i bogatstvo. Njihova djeca naučiće da se nadaju nekom Cezaru. Ili pak – jer mi nismo orlovi rimski već blago miješani kolonisti – Nekom dobroćudnom sicilijanskom tiraninu Koji će ih štititi od siromaštva i Kartagine dok Rimljani ne stignu. Nama je lako  []