Pijavice vojne industrije ištu svježe krvi.

Direktori ne čitaju poeziju. Nema razloga,

njihova djeca neće u rovove. Njihova

posluga, stranačke vođe, sređuju stvar.

Ni oni ne čitaju poeziju. Nije potrebno!

Vladaju magijom straha i niko se neće

protiviti da se oduzme školi i umanji

zdravstvu.

Patriotizam je dobroćudni tumor koji

neprestano teži da pređe u svoje prirodno

stanje. Ministar odbrane unaprijeđen je

u ministra napada. Niko ne čita poeziju,

šta vojnikova žena dobi iz široke zemlje Rusije*.

Na hitnoj sjednici vlade povećana je

živa sila sa skromnih dvadeset pet na

impozantnih dvjesto pedeset hiljada

grobova.

           *Iz pjesme Bertolta Brechta A šta vojnikova žena dobi

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.