Istine su neodržive! Navijali smo, kao na psećim

trkama, za laži koje najžešće laju, Moj brat je

potkazao debelu komšijsku kravu da je preživala

marihuanu. Zbog buduće izdaje svi smo, ko mali

Isusi, vukli krst srpa i čekića na leđima. I zaista,

kad se gvozdena zavjesa, kao zastor za tuš, otkačila

i sasula u sapunicu, nagi, u čizmama od sedam milja,

preskakali smo na suprotnu stranu da se ponovo

rodimo.

Pokošena trava miriše kao i ranije svojom krvlju,

onakvom kakva je, i crveno lice mjeseca gleda

kroz čemprese, pobodene u red poput vreténā,

kao kroz željezne šipke tamničkog prozora. Jedino

riječi su slobodne! Ali ničemu ne služe jer nepoželjne

su istine. Na noćnom nebu, svima dostupnom,

cvjeta kamenje i ruka mraka upreže u sazvježđe

Velikih kola sazvježđe Malog medvjeda. Ne shvatam

kako nam uopšte uspijeva da o tome ništa ne znamo?

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.