Vijek je strašan, mrk i težak
Kao crna savjest kleta;
Na Golgoti patnik visi
Iz prezrenog Nazareta!

I izdiše na svom gnijezdu
Pogodjeni golub bijeli,
I izdiše zadnjim dahom
Umirući: Eli!! Eli!

O, Gospode, dovodim Ti
Pred patničko Tvoje drvo,
O, sve one, o, sve one
Što ih teški udes srvo:

Pravarene, zavedene,
I bez nade i bez vjere,
I molim se za njih Tebi:
Miserere, Miserere!

I gledajuć kaplju rujnu,
Što iz Tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem
Što ga Tvoja usna šapće.

I osjećam što ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote Uskrsnuća!

Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević (1865-1908) proveo je posljednje godine svog života u Bosni, gdje je i umro.

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.