S Podignutom Rukom
andricmak-dizdarsebilj

S Podignutom Rukom

S podignutom rukom do beskraja neba
Znamenjima veljim oko sebe velim
Sva nasušna slova spletena od greba
Što me zaustavi u kretanju bonom
Bol da pojača na putu
Ka onom
Stani
Velim suncu
Što tjeme mi prži
Velim zemlji čvrsto što me drži
Velim danu što opet odlazi
Velim zmiji drevnoj što okolo plazi

Velim
Pametaru
Što gori i plamti
Kad pohodom čestim ka rukama mojim
Još uvijek me misli i uvijek se pamti

Velim
A ništa
Ne zastaje
Okolo mene je sve isto
I jednako u kretanju svome
Ne okreće se za sobom Teče i jednako traje

(U stvari svi rade svoj jadan
I uzaludan posao)

I riječ
Rečena u pustinji ovoj
Nemušta i nijema gubi se i nestaje

Samo je moj krik
Čvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan

 

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2019 Duh Bosne