\tPoznati povjesni\u010dar Dr. Vlajko Palavestra skupljaju\u0107i narodnu tradiciju u Bosni i Hercegovini ustanovio je da je i danas jo\u0161 uvijek \u017eivo sje\u0107anje na doga\u0111aje i li\u010dnosti srednjovjekovne Bosne. Posebice pri\u010de o kraljici Katarini koje se i danas mogu \u010duti kod starih seoskih ljudi u okolici Kraljeve Sutjeske, Kre\u0161eva, Fojnice, Olova i drugih mjesta srednje Bosne. Pored legendi koje je zapisao dr. Vlajko Palavestra, iznijet \u0107u i neke druge, i neke do sada neobjavljene.
\nVladimir plemeniti Alaupovi\u0107, koji \u017eivi u Vare\u0161u, po\u010deo je skupljati stare pri\u010de \u2013 legende koje je slu\u0161ao obilaze\u0107i sela Vare\u0161kog kraja Dragovi\u0107e, Donju i Gornju Borovicu, Pogarje, Vijaku, Pr\u017ei\u0107e i Majdan, od kojih prenosimo dvije.<\/p>\n
Pri\u010da prva:
\nJedno jutro kraljica Katarina naredi slugi da joj osedla konja te se uputi u sela oko Bobovca. Svatko se \u010dudio tko je ta lijepa djevojka u bijelom pla\u0161tu na bijelom konju, ali je nitko ne prepozna. Tako do\u0111e u selo O\u010devje, stari kova\u010dki majdan i u\u0111e u prvu vodenicu. Kada vidje da se siroma\u0161no \u017eivi svakome djetetu podari po jedan dukat.<\/p>\n
Pri\u010da druga:
\nNajstariji \u017eitelji Tar\u010dina, mjesta izme\u0111u Sarajeva i Konjica, pamte da su im njihovi stari prepri\u010davali da je jako vrelo vode u Tar\u010dinu po imenu Katarina dobilo ime ba\u0161 po kraljici Katarini prilikom njezina bijega iz Kozograda i Kre\u0161eva, preko Tar\u010dina i Konjica do Stona. Tu se, vele ljudi, kraljica zaustavila i napojila svog konja i konje 40 plemi\u0107a koji su bili u pratnji njezinoj. Od tada to vrelo dobi njezino ime.<\/p>\n
……..<\/p>\n
Dubravko Horvati\u0107 je u dijelu knjige o Katarini pod naslovom \u201cBosnom hodi dobra vila\u201d, zabilje\u017eio slu\u010dnu legendu kao i Vladimir plemeniti Alaupovi\u0107:
\nU kraju izme\u0111u Zgo\u0161\u0107e, Sutiske i Vare\u0161a, uz rje\u010dice Trstivnicu i Stavnju, s jeseni 1446. godine pukao je glas da se pojavila dobra vila. Odjevena je u bijelo ruho zlatom izvezeno, ogrnuta bijelim krznom, a ja\u0161e bijela vilovita konja, pripovijedali su pastiri\u0107i, vrativ\u0161i se jedne ve\u010deri u selo. Pri\u010dali su kako se iznenada pojavila iz \u0161ume, kao da je iz zemlje izniknula, tako da se nisu stigli ni razbje\u017eati, nego ostado\u0161e gdje su bili, kao ukopani. A ona je dojahala do njih, raspitala se kako su i kako im je kod ku\u0107e, jesu li im uku\u0107ani spremili dosta \u017eive\u017ei za zimu, imaju li dosta sijena za blago, pa je tako sve ispitivala o ljetini i o urodu, o bolestima u ljudi i stoke, a na kraju ih je sve nadarila nekakvim slasticama, kakve jama\u010dno ni kralj nikada nije okusio.
\nDalje je Horvati\u0107 nastavio, kako je dje\u010dje glase ubrzo potvrdila neka starica. Prtila je neka drva iz \u0161ume kad pred nju banu vila. Starica joj je ispri\u010dala kako joj je jedan sin poginuo kad je kralj i\u0161ao na Tur\u010dina, kako je drugi oti\u0161ao prema moru da zaradi koji srebrenjak ili \u017eutac, pa je tako ostala sama kad su joj se k\u0107eri davno poudale. Kada su do\u0161li do sela, vila tutnu starici zlatni dukat u ruku i ode. Jednog dana vila se pojavila kod kova\u010dnica na rje\u010dici Stavnji, zaustavila se kod kova\u010da Pavla i zamolila ga da joj potkuje konja i usput ga ispitivala kako \u017eive i na koji na\u010din putem vode kova\u010dnice rade. Kada je Pavao konja potkovao, vila ga je bogato nagradila.
\n………
\nJedna od legedni koje je skupio fra. Ignacije Struki\u0107 odnosi se na njezin boravak u kre\u0161evskoj tvr\u0111avi na Bedemu, gdje se nalazila zajedno s kraljem Toma\u0161em prije dolaska Turaka. Tada je zapovjednik utvrde bio Toma\u0161ev brat knez Radivoj, a legenda ka\u017ee:
\nU staro doba, vele, ovdje u kre\u0161evskoj tvr\u0111i prebiva\u0161e kraljevska obitelj. Na Meor\u0161ju, planini na jugoisto\u010dnoj strani Kre\u0161eva, kralj bi sam vr\u0161io \u017eito, a kraljica namjestiv\u0161i konopac izme\u0111u grada i re\u010dene planine, i\u0161la bi u zlatnim nanulama kralju u pohode, dr\u017ee\u0107i u jednoj ruci sina, a u drugoj vru\u0107 pilav \u2013 ru\u010dak za kralja.<\/p>\n
Druga legenda se odnosi na turski napad na tvr\u0111avu na Bedemu:
\nPri\u010daju, da su u vrijeme turske navale na Kre\u0161evsku tvr\u0111u, gra\u0111ani s obje strane u tjesnacima rje\u010dica Kojsini\u0107ice i Vranjanke koje okru\u017euju tvr\u0111u, postavili tvrde santra\u010de (ko\u017ee) i tako zaustavili oba pokrajnja potoka. Kada se je, vele, neprijatelj pred gradom pojavio, gra\u0111ani odape\u0161e postavljene santra\u010de, i na neprijatelja pusti\u0161e silnu vodu, koja ih sve ugu\u0161i i potopi.<\/p>\n
………………..<\/p>\n
Sljede\u0107a: U vrijeme zauze\u0107a Bosne stanova\u0161e u kre\u0161evskom gradu kraljevi\u0107, koji bija\u0161e i zapovjednik utvrde (knez Radivoj \u2013 brat Toma\u0161ev). Do\u0161av\u0161i turski carevi\u0107 ovamo, utaborio se na sjevernoj strani grada, mjestu zvanom Carevi\u0161\u0107e, koje je od grada sat udaljeno, pa po\u010de proti gradu sipati \u017eestoku vatru. Punih, vele, sedam godina carevi\u0107 uzima\u0161e grad, ali uzalud. Me\u0111utim, klot to vrijeme kraljevi\u0107u ponestane u gradu hrane i d\u017eebane (bojne opreme), pa odlu\u010di u\u010diniti i zadnji pokus. U to ime napuni magarca sa preostalim jo\u0161 pirin\u010dem i metnuv\u0161i ga u top baci me\u0111u svoje neprijatelje, koji rasporiv\u0161i ga, na\u0111u u njemu mno\u017einu pirin\u010da, \u0161to ga oni \u017eeljahu, a eto se Bo\u0161njaci sada s njim tako obijesno prime\u0107u. To ih silno razo\u010daralo i u zdvojnost natjeralo, zato odlu\u010di\u0161e natrag se povu\u0107i i opsadu grada zaustaviti. Kad Turcima u susret do\u0111e baba krezuba\u010da, koja im otkri, da je to zadnji poku\u0161aj kraljevi\u0107ev. \u010cuv\u0161i to carevi\u0107 namah se povrati, grad zauzme i zasu\u017enji kraljevi\u0107a.<\/p>\n
Jedan zapis, navodno narodne tradicije, bilje\u017ei kako je kraljica Katarina popustila \u017eleji svojih velika\u0161a i kona\u010dno s Kozla krenula u Rim:
\n\u201cToliko je oklijevala sa svojih 70 konjanika, da su Bosanci ostavili spomenik 4 potkove (uklesane u kamen) i rupicu koju je kraljica, premi\u0161ljaju\u0107i se u kamenu izdubila \u0161tapom.\u201d<\/p>\n
\u2026\u2026\u2026.<\/p>\n
\u017dene sutje\u0161koga kraja prihvatile su kraljicu Katarinu kao majku i danas \u017eale za njom. Iz okolice Kraljeve Sutjeske je ova legenda:
\n\u201cKada je morala pred Turcima da bje\u017ei sa Bobovca, Katarina je rekla da nikada ne\u0107e mo\u0107i pre\u017ealiti sela Dragovi\u0107a i Mijakovi\u0107a, jer su joj tu bile udate k\u0107eri Dragica i Milica, zatim p\u0161enice sa Lije\u0161nice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice.\u201d<\/p>\n
………………..
\nU selu Borovica ostala je predaja da se kralj bosanski sedam godina opirao iz Bobovca Turcima, pucaju\u0107i na njih prosom i bijelim grahom, a kada je kraljica po\u0161la s Bobovca, i\u0161la je uz put Voznice (Donje Borovice), pa kada je iza\u0161la na Repi\u0161ta, stala je i rekla:
\n\u201cZbogom ostaj moja Bosno slavna
\nI u tebi do tri dobra moja,
\nVode s izvora Radakovice,
\nRibe iz Bukovice
\nI p\u0161enice iz Lije\u0161nice.\u201d<\/p>\n
\u2026\u2026\u2026<\/p>\n
Brdo Vis na Bobovcu, s ostacima kule i sjevernog bedema grada, po narodnom kazivanju u cjelini je vje\u0161ta\u010dki nasip. Nastao je samo za jednu no\u0107 sa svrhom da od turskih topova koji su tukli sa Meteriza za\u0161titi kraljicu Katarinu u glavnoj kuli-dvoru.
\nS koliko se brzinom i naporom radilo pokazuju i posljedice: \u201cte je no\u0107i 77 trudnih \u017eena pobacilo djecu i 77 kobila se o\u017edrijebilo.\u201d Kada je kraljica Katarina vidjela da grad ne mo\u017ee braniti zamoli turskog vojskovo\u0111u da joj dozvoli da mo\u017ee slobodno izi\u0107i sa stvarima i blagom koliko mo\u017ee ponijeti 50 konja.<\/p>\n
…………..<\/p>\n
U blizini sela Vi\u0161njica kod Visokog, iznad sastavaka potoka Zenika i Rijeke, nalaze se ostaci jedne srednjovjekovne utvrde, za koju se pri\u010da da je pripadala nekoj kraljici Katarini.
\n\u201cU grad je bila \u010dunovima dovedena voda s planine \u010cemernice. Na istoj planini kraljica je imala svoje stado ovaca i kada Turci opsjednu\u0161e grad, \u010dobani sa \u010cvrsnice zaprije\u010de vodu a \u010dunovima mlijeko u grad posla\u0161e.<\/p>\n
……………<\/p>\n
U Kraljevoj Sutjesci i danas se pri\u010da kako je Kraljica iz Bobovca pobjegla u Jajce:
\n\u201cKada je do\u0161la do Jajca, morala se okrenuti jer je padalo i Jajce. Ona je potkovala konje naopako. Kako su je Turci slijedili, to ih je odvelo u pogre\u0161nu stranu. Ali uhva\u0107ena su njezina djeca, koja su potur\u010dena.\u201d<\/p>\n
\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026\u2026<\/p>\n
Postoje i brojne legende o nazivu nekih toponima pojedinih lokaliteta koji su na pravcu kretanja kraljice Katarine prilikom napu\u0161tanja Bosne. Tako se pri\u010da da je Zenica dobila ime po tome \u0161to je kraljica, na mjestu gdje se danas nalazi Zenica, misle\u0107i na Bobovac uzdahnula: \u201cOsta moja z(j)enica.\u201d Na planini Ozrenu se obazre pa otud ovoj planini ime. Idu\u0107i dalje, umorna i \u017eedna, pomoli se Majci Bo\u017ejoj te zabode preslicu u zemlju i ondje provri izvor koji narod zove Kralji\u010dina voda. Na brdu Gostilju narod je pred kraljicu iznio jela da je ugosti pa otud ime tom mjestu. Ostrvica je, navodno dobila ime po tome \u0161to je kraljica tu rekla: \u201cBa\u0161 sam se dobro ostrvila (najela).\u201d<\/p>\n
\u00a9 2011 Mladen-Anto Molinar<\/p>\n
Tekst prvobitno objavljen u knjizi Katarina Kosa\u010da Kotromani\u0107, autor Mladen-Anto Molinar, izdava\u010d HKD Napredak, Kiseljak, 2007.<\/em><\/p>\n Notes<\/p> Poznati povjesni\u010dar Dr. Vlajko Palavestra skupljaju\u0107i narodnu tradiciju u Bosni i Hercegovini ustanovio je da je i danas jo\u0161 uvijek \u017eivo sje\u0107anje na doga\u0111aje i li\u010dnosti srednjovjekovne Bosne. Posebice pri\u010de o kraljici Katarini koje se i danas mogu \u010duti kod starih seoskih ljudi u okolici Kraljeve Sutjeske, Kre\u0161eva, Fojnice, Olova i drugih mjesta srednje Bosne. Pored legendi koje je zapisao […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[136],"tags":[],"class_list":["post-976","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-3-2011-july","contributor-mladen-anto-molinar","volume-6-no-3-2011-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=976"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":981,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976\/revisions\/981"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=976"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}