Nekoliko \u017eena ostavilo je vidljiv trag u povijesti srednjovjekovne Bosne. Jedna od najzanimljivijih svakako je kraljica Katarina Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da. Ona svojom \u017eivotnom sudbinom osvjetljuje povijest posljednjih desetlje\u0107a bosanskog kraljevstva, pa nije \u010dudo da svi oni koji opisuju bosansku povijest XV stolje\u0107a, neizostavno i njoj posve\u0107uju dostojnu pa\u017enju.<\/p>\n
Djetinjstvo i mladost<\/strong><\/p>\n Katarina Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da bila je k\u0107i Stjepana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010de, istaknutoga bosanskog velika\u0161a. Njezina majka Jelena potjecala je iz zetske kne\u017eevske ku\u0107e Bal\u0161i\u0107a; bila je k\u0107i Bal\u0161e III (1403-1421). <\/p>\n \tKad je umro god. 1421. Bal\u0161a III ostavio je vi\u0161e \u017eenske djece. Za tu djecu brinula se njihova baka, majka Bal\u0161e III, k\u0107i srpskog kneza Lazara, a tada \u017eena bosanskog plemi\u0107a Sandalja Hrani\u0107a, Jelena Bal\u0161i\u0107. Jednu od Bal\u0161inih k\u0107eri Sandalj i njegova \u017eena Jelena udali su za Stjepana, Sandaljeva sinovca, po ocu Vukcu nazvanog Vuk\u010di\u0107a. Toj Bal\u0161inoj k\u0107eri bilo je ime Jelena. Ona je rodila oko god. 1424. Katarinu Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da, kasniju bosansku kraljicu.<\/p>\n \tKatarina je rasla i odgajana u domu svojih roditelja. Njezin otac Stjepan bio je cijenjen suradnik svoga strica Sandalja Hrani\u0107a. A kada je Sandalj god. 1435. umro Stjepan je uzeo upravu njegovih posjeda. Bez sumnje, Katarina je pratila pothvate svoga oca, koji je pronicav, poduzetan i bezobziran \u0161irio svoje posjede i svoj ugled u bosanskom kraljevstvu. A kada je pre\u0161la dvadesetu godinu \u017eivota i do\u0161la do udaje, postala je sredi\u0161nja to\u010dka bosanske politike. To se dogodilo, kad je god. 1443. Stjepan Toma\u0161 (1443-1461) naslijedio Tvrtka II (1421-1443).<\/p>\n \tKad je Stjepan Toma\u0161 do\u0161ao na prijestolje, u Bosni su bile dvije stranke. Jedna je smatrala da treba nastaviti borbu s Turcima u svakom slu\u010daju. Ta stranka bila je nadmo\u0107nija. Druga pak stranka bila je za nagodbu s Turcima. Tu je stranku vodio Radivoj, nezakoniti sin kralja Ostoje (1398-1404).<\/p>\n \tStranka koja je bila za borbu s Turcima dovela je Stjepana Toma\u0161a na prijestolje. On je svojski prihvatio njezin politi\u010dki program. Pa\u010de, budu\u0107i da je dotada bio pataren, prihvatio je katoli\u010dku vjeru i tako mogao lak\u0161e sura\u0111ivati s ostalim kr\u0161\u0107anskim vladarima u borbi protiv Turaka.<\/p>\n \tDo\u0161av\u0161i na prijestolje Stjepan Toma\u0161 imao je dva pitanja, koja su bacala slabu sjenu na njegovu kraljevsku slu\u017ebu. Prvo, on je bio nezakonit, a drugo, njegova \u017eenidba bila je nevaljana po katoli\u010dkom obredu; \u017divio je naime s nekom \u017eenom niskog roda, Voja\u010dom, koju je samo obe\u0107ao vjen\u010dati. Da bi rije\u0161io ove dvije pote\u0161ko\u0107e, obratio se papi Eugenu IV (1431-1447), koji ga je 29. svibnja 1445. proglasio zakonitim kraljem Bosne i rije\u0161io ga obe\u0107anja, da \u0107e Voja\u010du vjen\u010dati.<\/p>\n \tProgla\u0161en zakonitim kraljem, Stjepan Toma\u0161 je poduzeo korake, da bi se nagodio sa strankom, koja je zagovarala dogovor s Turcima, a vodio ju je njegov brat Radivoj. Najja\u010da podr\u0161ka toj stranci bio je Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da, koji je u to doba imao za udaju k\u0107erku Katarinu. Da bi se sprijateljio sa Stjepanom, Stjepan Toma\u0161 odlu\u010dio je, bez sumnje naveden od svojih savjetnika, zaprositi Katarinu za \u017eenu. Vjen\u010danje je obavljeno u svibnju god. 1446, po svoj prilici na svetkovinu Uza\u0161a\u0161\u0107a, koja je one godine padala na 26. svibnja.<\/p>\n II \u2013 Bosanska kraljica<\/strong><\/p>\n Ovim vjen\u010danjem sa Stjepanom Toma\u0161em Katarina je postala bosanska kraljica. Iako su pri sklapanju njezina braka politi\u010dki obziri igrali veliku ulogu, ona je kroz \u010ditav \u017eivot bila vjerna supruga svoga mu\u017ea. Njihov bra\u010dni vez temeljio se na kr\u0161\u0107anskim zasadama, na koje su svoju bra\u010dnu zajednicu postavili i koje su tokom vremena sve vi\u0161e usvajali.<\/p>\n a) Na bosanskom kraljevskom dvoru<\/strong><\/p>\n Prije sklapanja braka Katarina je \u017eivjela u patarenskoj sredini, budu\u0107i da je njezin otac bio istaknuti pataren. Ali jama\u010dno je bila i pod utjecajem svoje bake Jelene, koja je bila pravoslavna i koja je odgojila njezinu majku. Morala je bar poznavati i katolike, koji su bili brojni na posjedima njezina oca.<\/p>\n \tKad se odlu\u010dila na vjen\u010danje s bosanskim kraljem Toma\u0161om, koji je ve\u0107 bio prigrlio katolicizam, Katarina ga je u tom slijedila. Za njezin vjerski odgoj brinuli su se bosanski franjevci. Malo iza vjen\u010danja, 18. lipnja 1446. papa Eugen IV dao joj je dozvolu, da mo\u017ee sebi izabrati dva kapelana me\u0111u bosanskim franjevcima. <\/p>\n \tIza vjen\u010danja Katarina se uvijek o\u010ditovala kao katolkinja. Ona i njezin mu\u017e sagradili su vi\u0161e crkava i od papa za njih izmolili duhovne oproste. Sama Katarina sagradila je crkvu Presv. Trojstva u Vrilima i crkvu sv. Katarine u Jajcu.<\/p>\n \t2. \u017denidba Katarine i Stjepana Toma\u0161a koristila je politi\u010dkom miru u bosanskom kraljevstvu, u prvom redu jer je Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da ipak imao obzira prema svome zetu. Ali prilike su bile takve, da ni to nije moglo pomo\u0107i, iako je Stjepan Toma\u0161 pokazivao smisla i ulagao napore da \u0161to bolje u\u010dvrsti i sa\u010duva svoje kraljevstvo. Stalni pritisak turskih snaga napinjao je \u017eivce svima, pa nije bilo lako razborito gledati na doga\u0111aje, hladnokrvno rje\u0161avati nametnuta pitanja i stvarati pametne planove za budu\u0107nost. Dok je Stjepan Toma\u0161 skupljao snage, da bi se svim silama odupro nadmo\u0107nim snagama, koje su se sve \u010de\u0161\u0107e pojavljivale na granicama njegova kraljevstva, u srpnju god. 1461. sna\u0161la ga je smrt. Katarina je ostala udovica s dvoje nejake djece, Sigismundom i Katarinom.<\/p>\n \tNovi kralj Stjepan Toma\u0161evi\u0107 (1461-1463), \u010dim je iza Stjepana Toma\u0161a do\u0161ao na prijestolje, priznao je Katarinu kraljicom majkom, pa je i ona nadalje ostala na bosanskom kraljevskom dvoru. Taj \u010din novoga kralja Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da uveliko je cijenio, pa nije imao pote\u0161ko\u0107a, da ga prizna kraljem, kad su ga za to zamolili kraljevi izaslanici.<\/p>\n b) Bijeg iz domovine<\/strong><\/p>\n U me\u0111uvremenu Turci su sve vi\u0161e nadirali prema Bosni. U prolje\u0107e god. 1463. sultan Mehmed II (1451-1481) navali velikom vojskom i bez muke osvoji Bosnu, pogubi bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161evi\u0107a i odvede u ropstvo Sigismunda i Katarinu, dvoje nejake djece kralja Stjepana Toma\u0161a. Katarina se nalazila, kako izgleda, u posjetima kod brata Vladislava, pa je izbjegla sli\u010dnoj sudbini. Spasila se bijegom u Dubrovnik.<\/p>\n \tU mjesecu srpnju 1463. Katarina se nalazila na podru\u010dju Dubrova\u010dke Republike. Stanovala je na otoku Lopudu. Na 23. mjeseca dubrova\u010dki senat dozvolio joj je do\u0107i u Dubrovnik, ukoliko bi to \u017eeljela. Ona je stvarno i i\u0161la u Dubrovnik, da rije\u0161i pitanje odnosa bosanskog kraljevstva i Dubrova\u010dke Republike u novim prilikama. Tom prilikom nosila je sobom ma\u010d kralja Stjepana Toma\u0161a i stavila ga u Dubrovniku u polog s namjerom da bi se on dao njezinu sinu Sigismundu, ako se oslobodi turskog ropstva.<\/p>\n \tDubrova\u010dki poznati dokumenti ne ka\u017eu nam kada je kraljica Katarina napustila podru\u010dje Dubrova\u010dke Republike. Svakako nije dugo na njemu ostala. Jedan od razloga da je ona brzo napustila Dubrova\u010dku Republiku mogao bi jama\u010dno biti \u0161to je Dubrova\u010dka Republika nerado gledala njezinu prisutnost na svom podru\u010dju; bojala se, naime, da ne bi to bilo izazovno za Turke.<\/p>\n \tAli po svoj prilici glavni razlog da je ona napustila ubrzo Dubrovnik bila je njezina volja da i li\u010dno poradi za oslobo\u0111enje svoga kraljevstva. Naime, ve\u0107 prije pada Bosne papa Pio II (1458-1464) nagovarao je sve kr\u0161\u0107anske vladare, da bi zajedni\u010dkim silama protjerali Turke iz Evrope. A pad Bosne i umorstvo njezina kralja bio je kao novi zov za uzbunu. Nekoliko iza toga doga\u0111aja, 21. listopada 1463, pismom Ezechielis prophetae, Pio II najavio je kr\u0161\u0107anskom svijetu da je odlu\u010dio staviti se na \u010delo kri\u017earske vojne protiv Turaka i pozvao kri\u017eare da se u lipnju 1464. na\u0111u u Ankoni. Kako je obe\u0107ao, Pio II doputovao je 12. kolovoza 1464. u Ankonu. Jama\u010dno, samo smrt, koja ga je ondje 15. kolovoza zadesila, zaprije\u010dila mu je da vidi neuspjeh svoje velikodu\u0161ne namisli.<\/p>\n \tOvo nastojanje pape Pija II u te\u0161kim \u010dasovima iza pada Bosne bilo je jedina nada za Katarinu, da \u0107e se njezino kraljevstvo osloboditi. Nije onda \u010dudo da je odlu\u010dila oti\u0107i u Rim i ondje, bar svojom prisutno\u0161\u0107u, zagovarati oslobo\u0111enje svoje zemlje.<\/p>\n c) Boravak u Rimu<\/strong><\/p>\n Ne znamo to\u010dno kada je kraljica Katarina do\u0161la u Rim. Neki misle da je to bilo ve\u0107 za \u017eivota Pija II. Ali u svakom slu\u010daju izgleda da nije bila do\u0161la u dodir s njime, budu\u0107i da ona u oporuci spominje samo Pavla II i Siksta IV.<\/p>\n \t1. U Rimu Katarina je dobivala od Pape izda\u0161nu pomo\u0107 da bi mogla pristojno \u017eivjeti prema svomu kraljevskom dostojanstvu. Ta pomo\u0107 i\u0161la je na ra\u010dun kri\u017earskih vojni protiv Turaka. Njezina mjese\u010dna pomo\u0107 iznosila je 100 dukata, a uz to davano joj je kroz nekoliko godina 20 dukata mjese\u010dno za stan.<\/p>\n \tNjezin prvi stan u Rimu nalazio se u iznajmljenoj ku\u0107i rimskog gra\u0111anina Jakova Mentebona, kojemu je ona davala 20 dukata kao mjese\u010dnu najamninu. Papinski ured za kri\u017earske vojne odlu\u010dio je 23. o\u017eujka 1468. da \u0107e on pla\u0107ati tu najamninu. Pla\u0107anje te najamnine po\u010delo je 29. listopada 1467, pa je svoj prilici tada iznajmila ku\u0107u. U toj ku\u0107i ostala je do 1. listopada 1469.<\/p>\n \tNapustiv\u0161i ku\u0107u Jakova Mentebona, Katarina je pre\u0161la u drugu ku\u0107u, u kojoj je \u017eivjela do smrti. Ta se ku\u0107a nalazila u gradskom predjelu Pigna, latinski Pinea, u blizini crkve sv. Marka. U tom novom stanu, koji je mo\u017eda pripadao hrvatskoj bratov\u0161tini sv. Jeronima, nekoliko dana prije smrti napravila je oporuku.<\/p>\n \tS kraljicom Katarinom do\u0161lo je u Rim nekoliko njezinih dvorjanika i dvorkinja, pa je ondje uspostavila neku vrstu kraljevskog dvora. Upravitelj njezina dvora bio je Radi\u010d Kle\u0161i\u0107 Ivanov, dvorjanici su bili Jure \u017dubrani\u0107 Nikolin i Abraham Radi\u010d. Kao dvorkinje imala je Paulu Mirkovi\u0107, Jelenu Semkovi\u0107 i Maru Mi\u0161ljenovi\u0107.<\/p>\n \t2. Iako u tu\u0111ini, stvarno bez kraljevstva, Katarina nije nikada zaboravila svoj kraljevski polo\u017eaj. Dostojanstveno je podnosila svoje neda\u0107e. Uvijek se pokazivala kao zakonita predstavnica svoga izglubljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s po\u0161tovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu, koja nije mogla zasjeniti njezino kraljevsko dostojanstvo. Imamo nekoliko vijesti o njezinim tadanjim javnim nastupima, koje svjedo\u010de o njezinom kraljevskom dr\u017eanju.<\/p>\n \tGod. 1471. u crkvi sv. Petra vjen\u010dana je per procuram Zoe, sestra srpske despotice Jelene, s ruskim velikim knezom Ivanom III Vasiljevi\u0107em. Svi oni koji spominju to vjen\u010danje isti\u010du da je vjerskom obredu vjen\u010danja prisustvovala bosanska kraljica Katarina.<\/p>\n \tU gradu Akvili bio je god. 1472. sve\u010dan prijenos kostiju sv. Bernardina Sijenskog u novu crkvu njemu na \u010dast napravljenu. Za tu crkvu dao je god. 1457. svoj prinos i kralj Stjepan Toma\u0161. Katarina je htjela prisustvovati prijenosu, pa se zaputila iz Rima u Akvilu. Pratilo ju je pet \u017eena i dva dvorjanika. Bila je obu\u010dena u crno. Pisci su zabilje\u017eili taj posjet kraljice Katarine i njezine pratnje. Ukratko su opisali njezin slu\u010daj. Posebno im je upalo u o\u010di dr\u017eanje dvorjanika, koji su imali plave kose do ramena.<\/p>\n \tPapa Sikst IV proglasio je godinu 1475. jubilarnom godinom. Me\u0111u mnogobrojnim hodo\u010dasnicima zapa\u017eeno ih je nekoliko kraljevskog polo\u017eaja. Me\u0111u njima isticana je kraljica Katarina, koja je s izvjesnom sve\u010dano\u0161\u0107u 25. travnja 1475. obavila nare\u0111ena djela za postignu\u0107e jubileja.<\/p>\n \t3. Ali naravno je da su Katarini u Rimu najvi\u0161e na pameti bila djeca, Sigismund i Katarina, koje su Turci odveli u ropstvo. Kako se doga\u0111alo da su katkada Turci vra\u0107ali djecu iz ropstva za dobar novac, ona se dugo vodila mi\u0161lju da bi tako mogla osloboditi svoju djecu. Tako je npr. god. 1470. poslala milanskom knezu Galeazzo Sforza dva svoja izaslanika, Nikolu \u017dubrani\u0107a i Abrahama Radi\u0107a, da bi od njega u njezino ime izmolili pomo\u0107. Poznato nam je pismo, kojeg je tom prigodom poslala milanskom knezu, u kojem me\u0111u ostalim pi\u0161e: Facit mea adversu fortuna, quae viro rege ac liberis et regno opibusque spoliavit, ut non solum ad pontificem maximum, patrem clementissimum, sed etiam alios principes christianos me confugere oporteat pro implorando subsidio.<\/p>\n \tKnez Sforza izaslanicima je obe\u0107ao pomo\u0107, ako stvar koju su mu iznijeli bude mogu\u0107e ostvariti. <\/p>\n \tNakon gotovo \u010detiri godine, god. 1474. putovalo je novo kralji\u010dino izaslanstvo u Milan. Vo\u0111a izaslanstva bio je neki opat Piero di Forte, a s njim je i\u0161ao i kralji\u010din ro\u0111ak Abraham Radi\u0107. Izlo\u017eili su milanskom knezu da je kraljica \u010dula kako je sultan obe\u0107ao pustiti njezina sina, pa je odlu\u010dila oti\u0107i na granicu turskog carstva, da ga primi. Tra\u017eili su pomo\u0107 za tro\u0161kove kralji\u010dina puta ili njezine dugove u Rimu. \u0160ta je izaslanicima milanski knez tom prigodom odgovorio, nije nam poznato. Svakako Katarina svoje djece nije nikada vidjela.<\/p>\n \t4. Napkon, u Rimu je sazrelo kr\u0161\u0107ansko uvjerenje kraljice Katarine. Iako je ona ve\u0107 davno prihvatila kr\u0161\u0107anstvo katoli\u010dkog oblika i nastojala po njemu \u017eivjeti, njezin boravak u sredi\u0161tu kr\u0161\u0107anstva djelovao je na nju i u vjerskom pogledu. Njezina te\u0161ka sudbina silila ju je da razmi\u0161lja o smislu \u017eivota, da produbljuje kr\u0161\u0107ansko rje\u0161enje ljudskoga \u017eivotnog puta i da \u0161to bolje primjenju u svom \u017eivotu pravilo za pravo kr\u0161\u0107ansko \u017eivljenje.<\/p>\n \tU Rimu stupila je u vezu sa franjeva\u010dkim samostanom Aracoeli. Ona je ve\u0107 u Bosni poznavala franjevce, od njih je nau\u010dila kr\u0161\u0107anske istine. Nije onda \u010dudo da je i ona u Rimu potra\u017eila franjevce, poha\u0111ala njihovu crkvu i s njima se savjetovala u svojim vjerskim potrebama. Upravo na temelju tih tijesnih veza izme\u0111u kraljice i franjevaca samostana Aracoeli mo\u017eemo protuma\u010diti da je od 7 svjedoka, koji su prisustvovali prigodom sastavljanja njezine oporuke, 6 su bili franjevci onoga samostana.<\/p>\n \tSamostan Aracoeli bio je bujno rasadi\u0161te franjeva\u010dkog \u017eivota u Rimu. Kod tog samostana i u ono vrijeme razvijalo se bratstvo Tre\u0107eg Reda sv. Franje. U to bratstvo pristupila je i kraljica Katarina, koja je mo\u017eda ve\u0107 u Bosni postala franjeva\u010dka tre\u0107oredica.<\/p>\n \tKoliko nam je dosada poznato, prvi pisac koji daje tu vijest da je kraljica Katarina bila \u010dlanica tre\u0107eg reda sv. Franje jest Fra Marijan iz Firence (\u2020 1523), koji je napisao Fasciculus chronicorum Ordinis Fratrum Minorum. Iz ovog djela prenijeli su tu vijest o kraljici Katarini svi kasniji franjeva\u010dki pisci, spominju\u0107i je me\u0111u svetim osobama Tre\u0107eg Reda, kao npr. Marko iz Lisabona, Franjo Gonzaga, Pedro de Salazar. Iz njega je vijest o kraljici pre\u0161la i u liturgijsku knjigu Martyrologium Franciscanum, gdje se ona bilje\u017ei kao bla\u017eena.<\/p>\n \tDanas gornje djelo Fra Marijana iz Firence nije sa\u010duvano. Ali se sa\u010duvao njegov kratki sadr\u017eaj, kojega je sam pisac sastavio. Taj sadr\u017eaj nedavno je objavljen u franjeva\u010dkoj reviji Archivum Franciscanum Historicum. U njemu je Fra Marijan ovako sa\u017eeo ono \u0161to je rekao o kraljici u djelu: Anno Domini 1478, die 25 Octobris, Rome, illustrissima Domina Catherina Bosne regina ex hac luce subtracta in Araceli seppellitur Haec siquidem devotissima Regina, pluribus annis sub 3 Regula beati Francisci vixit habitumque publice portavit.<\/p>\n \t5. U crkvi samostana Aracoeli skupljalo se i dru\u0161tvo Bl. Djevice Marije, koje se, me\u0111u ostalim, birnulo i za bolnicu Sv. Alberta u Rimu. Katarina je s ovim dru\u0161tvom svojski sura\u0111ivala i pomagala ga. Dugo su iza njene smrti \u010dlanovi toga dru\u0161tva davali jedanput godi\u0161nje slu\u017eiti svetu misu za ispokoj njezine du\u0161e.<\/p>\n \t6. U Rimu Katarina je \u010dekala preko 12 godina da se prilike okrenu u njezinu korist. Kri\u017earske vojne, koje su trebale osloboditi njezino kraljevstvo, nisu se ostvarivale, premda su Pavao II (1464-1471) i Sikst (1471-1484) mnogo oko toga radili. \tTako su dani prolazili, a njezin \u017eivot odmicao i i\u0161ao prema zavr\u0161etku. Kad je te\u017ee obolila, kao jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva, odlu\u010dila je oporu\u010dno ostaviti svoje \u017eelje i odredbe o svom kraljevstvu i ostaloj imovini. To je bilo 20. listopada 1478.<\/p>\n \tTog dana pozvala je javnog notara Antu Jurina, sve\u0107enika splitske biskupije, tada na slu\u017ebi u rimskoj crkvi sv. Petra, da napravi njezinu oporuku ili testament po zakonskim propisima.<\/p>\n \tSastavljanju oporuke bilo je prisutno 7 svjedoka. Jedan od njih bio je Jure Marinov (de Marinellis), arhi\u0111akon na Rabu i tada u slu\u017ebi kard. Marka Barbo. Ostali svjedoci bili su franjevci iz samostana Aracoeli.<\/p>\n \tU svojoj oporuci Katarina je u prvom redu izrazila svoju volju da se u slu\u010daju smrti pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne obrede i pokop ostavila je 200 dukata.<\/p>\n \tOdmah iza toga dala je napisati svoje odredbe o nasljedstvu u bosanskom kraljevstvu, budu\u0107i da je ostala jedini njegov zakoniti predstavnik. Najprije imenovala je papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike ba\u0161tinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kr\u0161\u0107anstvo; a ako Sigismund ne bi ponovo postao kr\u0161\u0107anin, da kraljevstvo predadu njezinoj k\u0107eri Katarini, bude li se ona obratila na kr\u0161\u0107anstvo. Ako bi pak oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu mo\u017ee odlu\u010divati prema svojoj uvi\u0111avnosti.<\/p>\n \tOstala njezina dobra, pokretna i nepokretna, pripast \u0107e podjednako njezinim dvorkinjama Pauli Mirkovi\u0107, Jeleni Semkovi\u0107 i Mari Mi\u0161ljenovi\u0107, izuzev\u0161i ono \u0161to ona izri\u010dito nare\u0111uje druk\u010dije.<\/p>\n \tTako franjeva\u010dkoj crkvi Aracoeli, osim 200 dukata za pogreb, ostavlja svoj kraljevski pla\u0161t od pozla\u0107enog sukna i svileni oltarnik, kojega je upotrebljavala u svojoj kapelici.<\/p>\n \tCrkvi sv. Jeronima pro natione Sclavonorum ostavila je sve ostale stvari iz svoje kapelice (misal, kale\u017e s patenom i korporalom, kazulu i ostalo misni\u010dko odijelo zajedno sa svilenim oltarnikom).<\/p>\n \tNaredila je tako\u0111er da se isplate njezini dugovi, jer je bila du\u017ena Pauli Mirkovi\u0107 22 dukata, Radi\u010du Kle\u0161i\u0107u 38 dukata, Luki Vu\u010dikovi\u0107u 18 dukata.<\/p>\n \tOsim toga odredila je da se u ime njezino podijele neki darovi. Pauli Mirkovi\u0107 ostavila je na dar 50 dukata i dva odijela; Jeleni Semkovi\u0107 25 dukata i jedno odijelo; Mari Mi\u0161ljenovi\u0107 30 dukata i jedno odijelo; Radi\u010du Kle\u0161i\u0107u 50 dukata, jedan ma\u010d srebrom ukra\u0161en i jedno turskp odijelo od crvene svile zlatom protkane; Juri \u017dubrani\u0107u 50 dukata i Abrahamu Radi\u0107u 50 dukata.<\/p>\n \tSvome sinu Sigismundu ostavila je ma\u010d njegova oca, ukoliko bi se Sigismund povratio na kr\u0161\u0107anstvo, a ako ne bi postao kr\u0161\u0107anin, onda ma\u010d je trebalo predati Bal\u0161i, sinu njezina brata Vladislava. Osim toga, svojoj djeci ostavila je bode\u017e, dvije tase i dva srebrna vr\u010da s poklopcima.<\/p>\n \tNa koncu, sve relikvije, koje je posjedovala, ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu.<\/p>\n \tZa izvr\u0161itelje oporuke imenovala je dubrova\u010dkog kanonika Matu de Raguis, koji je tada bio u slu\u017ebi kardinala Julijana Rovere, Paulu Mirkovi\u0107 i Radi\u010da Kle\u0161i\u0107.<\/p>\n \tKad je sastav bio zavr\u0161en, kraljica je zamolila biskupa Bartolomeja Marasca, da bi predveo izvr\u0161itelje njezine oporuke vicekancelaru Rimske Crkve Rodrigu Borja (Borgia) i zamolili ga da bi njezinu oporuku zajedno s ma\u010dem kralja Toma\u0161a predao Papi i kardinalskom zboru, kako bi se zauvijek sa\u010duvali.<\/p>\n \tNekoliko dana kasnije kardinal Borja (Borgia) predveo je Papi neke dvorjanike kraljice Katarine, mo\u017eda izvr\u0161itelje oporuke, koji su mu predali pravno napisanu oporuku, ma\u010d i ostruge. Papa je tom prigodom pohvalnim rije\u010dima govorio o kraljici i primio stvari, koje su mu u ime pokojne kraljice donijeli. Naredio je podkancelaru da oporuku sa\u010duva u arhivu svog ureda. Podkancelar ju je prepisao u knjigu papinske riznice zvanu Camerario Cenci i zajedno sa svojim suradnicima potpisao. Taj prijepis sa\u010duvao nam se do danas.<\/p>\n III \u2013 Smrt i pokop<\/strong><\/p>\n Pet dana nakon \u0161to je napravila oporuku, 25. listopada, kraljica Katarina je umrla. Pokopana je u franjeva\u010dkoj crkvi Aracoeli, kako je to oporu\u010dno naredila. Grob njoj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna plo\u010da bila je ure\u0161ena reljefnim kipom kraljice u naravnoj veli\u010dini (1,78 m) s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosa\u010da. Ispod nadgrobne plo\u010de bio je postavljen i natpis bosan\u010dicom.<\/p>\n \tNa tom mjestu pred oltarom, grob Katarinin ostao je preko 100 godina. Oko god. 1590. franjevci su odlu\u010dili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed, da bi kor oltara bio vi\u0161i. A da bi se to moglo izvesti, trebalo je prenijeti na drugo mjesto grob kraljice Katarine. Stoga su skinuli nadgrobnu plo\u010du i stavili je na najbli\u017ei stup. \u0160ta je bilo s kostima, nije nam poznato. Mo\u017eda su i one prenesene i stavljene u onaj stup.<\/p>\n \tPrigodom ovoga prijenosa nestalo je plo\u010de, na kojoj je bio natpis u bosan\u010dici. Na mjesto nje stavljena je druga plo\u010da s natpisom u latinskom jeziku.<\/p>\n \tIpak mi imamo siguran prijepis onoga prvotnog natpisa. Napravio ga je god. 1545. jedan rimski kaligraf Ivan Palatino i objelodanio ga god. 1547. u svom djelu o raznim pismima. Palatino je donio najprije natpis bosan\u010dicom, njegov prijepis latinskim slovima i prijevod latinskim jezikom.<\/p>\n \tDana\u0161nji latinski natpis ispod nadrgrobne plo\u010de kraljice Katarine jest prijevod prvotnog natpisa. Samo je prevodilac napravio veliku pogre\u0161ku, jer je rije\u010d Katarini kraljici bosanskoj Stipana hercega od svetoga Sabe izrazio latinskim rije\u010dima Catharinae Reginae Bosnesi Stephani Ducis Sancti Sabae sorori, tj. nadodao rije\u010d sorori. Proglasio je Katarinu sestrom Stjepana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010da, a ona je bila k\u0107i.<\/p>\n Kraljica Katarina zavr\u0161ila je svoj \u017eivotni put u tu\u0111ini, ali nije ostala zaboravljena. Sam polo\u017eaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, slu\u017ebenoj crkvi rimske gradske op\u0107ine, pred glavnim oltarom, jasno je govorio da je osoba u njemu zakopana prije smrti u\u017eivala izuzetan ugled i pozivao na trajno po\u0161tovanje. A Franjevci su propovijedali posjetiocima svoje crkve burnu povijest one kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete \u017eene i postala uzor kr\u0161\u0107anskog \u017eivljenja. Njezini pak sunarodnjaci ve\u0107 5 stolje\u0107a povremeno dolaze u crkvu Aracoeli pred zemne ostatke kraljice Katarine, da iska\u017eu svoju duboku odanost njezinomu mukotrpnom \u017eivotu, ispunjenom svije\u0161\u0107u kr\u0161\u0107anske odgovornosti i kraljevske veli\u010dine. <\/p>\n \u00a9 2011 Bazilije Pand\u017ei\u0107<\/p>\n Tekst prvobitno objavljen u knjizi Povijesnoteolo\u0161ki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, izdava\u010d Franjeva\u010dka teologija u Sarajevu, i Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, Zagreb; Sarajevo, 1979.<\/em><\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nekoliko \u017eena ostavilo je vidljiv trag u povijesti srednjovjekovne Bosne. Jedna od najzanimljivijih svakako je kraljica Katarina Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da. Ona svojom \u017eivotnom sudbinom osvjetljuje povijest posljednjih desetlje\u0107a bosanskog kraljevstva, pa nije \u010dudo da svi oni koji opisuju bosansku povijest XV stolje\u0107a, neizostavno i njoj posve\u0107uju dostojnu pa\u017enju. Djetinjstvo i mladost Katarina Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da bila je k\u0107i Stjepana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010de, istaknutoga […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[136],"tags":[],"class_list":["post-971","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-3-2011-july","contributor-bazilije-pandzic","volume-6-no-3-2011-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=971"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1020,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971\/revisions\/1020"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=971"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=971"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=971"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n\tNi njezina privatna nastojanja da oslobodi svoju djecu iz turskog ropstva nisu imala o\u010dekivanog uspjeha. Pa\u010de, s bolju je saznala da se oboje njezine djece u ropstvu odgaja po zasadama islama.<\/p>\n