Stigao sam dogovorenog dana. Dvije no\u0107i no\u0107io sam u ovda\u0161njem hanu. Upoznao sam se s nekoliko uglednijih, odnosno oni su se udostojili da me pitaju za ime, porijeklo i razlog dolaska. Ubijedio sam ih u dogovorene podatke.
\nNa prvi pogled, sve je mirno, ili ja jo\u0161 nisam uspio da izo\u0161trim \u010dula za ovu sredinu.
\n\u010covjek za koga ste rekli da se mogu u krajnjoj nevolji osloniti na njega, poginuo je pro\u0161log petka, navodno omakla mu kubura. Ljudi iz uprave toliko su doma\u0107i da nijedan vjerovatno ne dolazi u obzir za bilo kakvu saradnju. Mora\u0107u \u2013 od po\u010detka.
\nDonosilac ovog pisma ne zna ni ko ga ni kome \u0161alje. Nagradite ga, ali mu ne vjerujte.<\/p>\n
\u010car\u0161ija jedne ovakve bosanske varo\u0161i tajna je za stranca, zatvorena kapija za neprovjerenog do\u0161ljaka, a gnijezdo \u2013 svome, leglo u kome se ta\u010dno zna ko i kako i kad treba i mo\u017ee da zazine, a kad je vrijeme \u0161utnji. Tajni nema me\u0111u njima. Ako neko o ne\u010demu \u0161uti, to je samo zapovijest, prijetnja ili molba drugima da u to okom ili jezikom ne diraju.
\nLjudi se pokoravaju ili prilago\u0111avaju navikama drugih dok ne na\u0111u sebi mjesto i ne steknu vlastite navike i mjere svoje li\u010dnosti, \u010dime se \u0161tite od nepredvi\u0111enog i mire sa uhodanim. Ovo kruto, sporo, oprezno pona\u0161anje je nepisan ugovor s drugima o podno\u0161enju ili podr\u0161ci.
\nOvdje je malo ko sre\u0107an, ako se sporazumijemo da je sre\u0107a vedrina od \u017eivota. A nesre\u0107a se podnosi \u0107utke kao nemilo obla\u010dno nebo, kao \u010dir za vratom. Strancu je najgore. Od njihovog tananog ljubaznog podozrenja ima da si\u0111e s uma ili da pobjegne. I najvje\u0161tiji uhoda biva ovdje odmah prepoznat, izop\u0107en, prognan ili osvane u jarku s prerezanim vratom.
\nZa moju sigurnost ne brinite. Vjeruju mi.<\/p>\n
Neke na\u0161e pretpostavke o Bosni, Grada\u010dcu i Huseinu bile su neta\u010dne. To je posljedica ljenosti na\u0161e uprave da pronikne u stvarni \u017eivot. A i posljedica nedostatka hrabrosti slu\u017ebenika da se pretpostavljenim otvoreno ka\u017ee istina.
\nZa bosanske prilike Grada\u010dac je bogato mjesto. Ne dao Allah da \u017eivite u ovakvom obilju. Ovaj svijet je toliko i tako dugo siroma\u0161an da mu i ne preostaje ni\u0161ta drugo do srd\u017eba, mr\u017enja i nada. Sad mi je jasna \u017eestina njihovog nesporazuma s na\u0161om upravom.
\n\u017divot olak\u0161avaju diskretnim milosr\u0111em. Husein poklanja naj\u010de\u0161\u0107e i najobilnije.
\nU petak stari imam proturi me preda se da klanjam d\u017eumu. Kad sam zavr\u0161io, i kad dr\u017ee\u0107i starog imam pod ruku, me\u0111u posljednjima do\u0111oh do vrata, jedan mlad ohol gizdelin pohvali mi posao. Imam mi re\u010de da je to Husein.
\nMolim da se uzmu u obzir ovi podaci o njemu:
\nmoj je vrsnik, rastom ne\u0161to ni\u017ei od mene, dosta sna\u017ean i hitar. Izlaze\u0107i, osorno me prekorje \u0161to se kao mlad i u\u010den hafiz skitam po carevini i za\u0161to ne skrasim na jednom mjestu. Opravdah se ponizno da bih bio sre\u0107an da na\u0111em negdje stalan posao, a najsre\u0107niji \u2013 kad bih se smirio u ovako lijepom \u0161eheru kao \u0161to je Grada\u010dac.
\nNa moju ponudu, ne re\u010de ni\u0161ta. Ode uz sokak, bez oru\u017eja, prav, zami\u0161ljen, a za njim trojica njegovih momaka spremnih da zakolju za tren svakog ko makar ru\u017enom rije\u010dju nasrne na Husein-bega.
\nZasada ne postoji mogu\u0107nost ni da se ubije ni otruje.
\nVrijeme je mahnito. Osjetljivije krivce iz toplijih krajeva trebalo bi ovamo slati u progonstvo. Od vlage i \u010damotinje sami bi sebi rezali vratove.<\/p>\n
Na\u0161ao sam stan kod udovice \u010diji je mu\u017e poginuo na Ivankovcu. \u0106utljiva je i pobo\u017ena. Siroma\u0161na, ali joj je sve \u010disto kao u d\u017eamiji. Nju mi je preporu\u010dio stari imam. Mislim da \u0107u je mo\u0107i upotrijebiti za neke sitnije poslove koje samo \u017eene mogu po\u010deti i dokraj\u010diti.
\nPo\u0161to je nastupio ramazani\u0161erif, kao sposobnom hafizu daju mi vi\u0161e posla. U\u010dim mukabelu i klanjam teraviju. Znam da Husein svake no\u0107i sijeli s najuglednijima, ali nisam uspio da izmamim ni\u010diji poziv u to dru\u0161tvo. Ne smijem rizikovati toliko da se otvorenije nametnem. Bosanci imaju tako istan\u010dan sluh za mjeru u odnosima da je opasno po\u017euriti koliko i zakasniti.
\nMada sam sretao Huseina i bio mu toliko blizu da sam ga mogao zbosti, ali ne i ute\u0107i, nije me nijednom pogledao. Ipak, imam utisak da me vidi, mjeri i provjerava.
\nBo\u0161njak je po prirodi skroman. Husein me\u0111utim vje\u017eba za krunu. Pazite \u2013 bo\u0161nja\u010dka tvrdoglavost i \u0111ur\u0111ijanska mr\u017enja, naslije\u0111ena od majke, ako se udru\u017ee, stvori\u0107e od njega golemog protivnika na\u0161im namjerama u Bosni. Na\u0161a odlaganja idu mu naruku.
\nStvari carske uprave u Grada\u010dcu ne idu ni osrednje, kamo li podno\u0161ljivo. Ako igdje u Bosni do\u0111e uskoro do pobune, po\u010de\u0107e ovdje. Zasad ne znam ni za jednu pojedinost priprema za takav poduhvat. Ne vjerujem da bi i samu pomisao na pobunu mogli sakriti od mene.
\nUdovica mi izokola nudi svoju sestri\u010dinu, \u010detrdeset dunuma oranice, osamnaest dunuma vo\u0107njaka, dva dobra vola i kravu. Navodim to kao primjer koliko me zavoljela. Od nje sam saznao \u0161to\u0161ta o Huseinovim uku\u0107anima, premda ovaj siroma\u0161niji svijet bogoboja\u017eljivo \u0107uti o kapetanovoj ku\u0107i i poslovima kao o svetim tajnama.
\nAko vas zanima njegovo bogatstvo, ne mogu ga posve doku\u010diti. Jedan govorljiv \u010dovjek tvrdio mi je da bi Husien mogao izdr\u017eavati 15.000 vojnika godinu dana, i to u ratu. Ima znakova da ga Austrija poma\u017ee na dva na\u010dina: pozajmicama bez \u010dvrstog roka otplate i vrlo povoljnim cijenama njegovom \u017eitu, stoci, drvetu, vo\u0107u, vuni, vosku i sijenu. Njegova majka s ponosom tvrdi da je on jedini Grada\u0161\u010devi\u0107 koji zna gdje mu je svaki gro\u0161. Onda \u2013 mnogo zna.
\nMolim da mi se prvom prilikom po\u0161alje dovoljno novaca. Vrijeme je da po\u010dnem tkati predvi\u0111enu mre\u017eu.<\/p>\n
Husein je kapetan, ali ne turski, nego svoj. Ne postoji mogu\u0107nost direktnog atentata. Na\u0161a ideja nema takvog fanatika koji bi digao ruku na ovog oholog odmetnika, svjestan da \u0107e odmah biti raskomadan. U ovom kraju zatim, ne mo\u017ee se na\u0107i \u010dovjek koji ga toliko mrzi, da bi radi zadovoljenja mr\u017enje poginuo.<\/p>\n
\tHusein nije polupismeni posjednik koji hrani bandu odmetnika za obra\u010dune s istim takvim susjedom. On je Evropljanin koji klanja, i Bo\u0161njak koji mrzi Turke.
\nHusein nije priglup bogatun, optere\u0107en strastima uobi\u010dajenim u bo\u0161nja\u010dke provincijalne vlastele, kao \u0161to su posjedovanje i titularna superiornost. Posjed, titule i li\u010dni presti\u017e samo su mu sredstva. Cilj je vladanje Bosnom. Predla\u017eem da se pozove u Travnik. Prihvatio bih se da pripremim \u010dau\u0161a kome \u0107e pu\u0161ka slu\u010dajno oma\u0107i.<\/p>\n
Husein nije despot. Kad prolazi \u010dar\u0161ijom, pje\u0161ice, ljubazno se javi svakom starijem. Kad ja\u0161e pred pratnjom, ljudi se sklone u kraj i smije\u0161e se i dive i konjima i jaha\u010dima. Njegova mo\u0107 je u nadi krajnje zaostalog selja\u0161tva i zanatlija da \u0107e pod njegovim bajrakom izi\u0107i iz op\u0161te bijede. Za\u010dudo, niko ne zavidi njegovom bogatstvu, niti ikog \u017eulja nepovjerenje prema njemu zbog ogromne razlike u imetku. Uspio je da mu vjeruju kako ih ne\u0107e iznevjeriti.
\nU eventualnoj pobuni ima\u0107emo posla ne sa glupom sujetom koljenovi\u0107a, nego s fanati\u010dnim \u017eilavim selja\u0161tvom koje ne zna da se organizuje, ali zna da se bije. Molim da se po\u017euri s mjerama odvajanja ostalih begova od Huseina.<\/p>\n
Husein izme\u0111u ostalog ima i jedan raf pun austrijskih zbirki zakona i komentara. On \u010dita vi\u0161e nego \u0161to se pretpostavlja. Na\u0161a je prednost \u0161to mu zemljaci to isto ne \u010dine.
\nNejasno mi je za\u0161to mojim glasnicima ne dajete odgovore. Ne bi trebalo da me ostavljate u polo\u017eaju obi\u010dnog posmatra\u010da i izvje\u0161ta\u010da. Ne znam \u010dak ni ocjene mojih izvje\u0161taja. Molim za dozvolu da do\u0111em u sredi\u0161te radi dogovora.<\/p>\n
Za\u0161to vas zanimaju izvori? To nije uobi\u010dajeno. Ipak, nave\u0161\u0107u tri. Jedan pisar koji kri\u0161om tro\u0161i ha\u0161i\u0161, a nema novaca za drogu, jedna \u017eena koja gradi ku\u0107u, da bi namamila nekog udovca, a mrzi dvije ro\u0111ake vrlo bliske Grada\u0161\u010devi\u0107evoj kuhinji, i jedan selja\u010di\u0107 iz tvr\u0111avske stra\u017ee koji se ubi da odje\u0107om i rasipni\u0161tvom stigne svoju zabludu o sebi junaku i koljenovi\u0107u, ali je veoma tanke nafake. Ni jedno od njih ne primje\u0107uje moju radoznalost, nego samo \u017eelju za \u0107askanjem i spremnost da im pomognem.
\nNovac sam dobio. Hvala na razumijevanju izra\u017eenom u sumi ve\u0107oj od tra\u017eene. To \u0107e mi jo\u0161 bolje poslu\u017eiti da se utvrdim u ovoj \u010dar\u0161iji.<\/p>\n
U na\u0161oj struci mora se znati su\u0161tina stvari, a ne \u017eelim da vam se ikad dogodi da moradnete ulaziti u su\u0161tinu Bosne, jer bi u tom slu\u010daju te va\u0161e divne zlataste o\u010di za godinu dvije popile \u0161utnja i depresija. Taj va\u0161 zdravi zreli smijeh pretvorio bi se u bezglasno naricanje i jad kojim lijeka nema.
\nIzvinite, \u010dini mi se neko nezvan hoda ispred na\u0161ih vrata, pro\u0161ao je!
\nNo, hvala bogu! Ipak za svaki slu\u010daj, skinite cipele, obucite moje papu\u010de, uzmite cigaretu me\u0111u prste, prebacite nogu preko noge, ali slobodnije, za slu\u010daj da neko… kao slu\u010dajno otvori vrata, neka nas zatekne kao dvoje zaljubljenih,
\ntako,
\nhvala!
\na sad ispijte pola \u010da\u0161ice vinjaka, raskop\u010dajte jo\u0161 jedno dugme na prsima,
\ntako,
\ntako!
\nAli, sad \u2013 daj bo\u017ee da umjednem re\u0107i koju pametnu rije\u010d, jer vi ste tako divni…
\nizvinite, i pored sve moje zbilje i samodiscipline i ja sam \u017eiv \u010dovjek, mo\u017eda \u010dak i senzibilniji i zaljubljiviji nego prosje\u010dan Evropljanin. Da, na \u017ealost!
\nAli, ja vam po\u010deh \u2013 o su\u0161tini Bosne! Vidite, ta su\u0161tina postoji, ali je jo\u0161 niko nije logikom spoznao. Svaka zemlja mo\u017ee se lako definisati sa nacionalnog, geopoliti\u010dkog, etni\u010dkog i kakvog ho\u0107ete stanovi\u0161ta. Bosna \u2013 ne! A ipak posjeduje sve kontinuitete i kontinuelne prerogative dr\u017eave koja je imala godine sjaja i godine robovanja, veli\u010dinu jednog evropskog kraljevstva i bijedu rasitnjene osmanlijske provincije.
\nVidite, na\u0161a Evropa \u010dija se kreatorska radoznalost sve vi\u0161e svodi na turisti\u010dku, a misaonost na dnevnu feljtonistiku, pati od golemih zabluda o Bosni. Prva zabluda je da je Bosna orijent na Zapadu. A \u0161ta je, to ja ne znam. Te\u0161ko je definisati an \u017eeneral, mo\u017ee se i\u0107i samo parcijalnom analitikom.<\/p>\n
Bosna je etni\u010dki i religijski \u0161arenija od Levanta. Isklju\u010divosti su arnautski tvrdoglave, pa se \u2013 od krvavog iskustva, dodiruju mazno i meko i oprezno, a onda se s vremena na vrijeme potiru na stravi\u010dan na\u010din, krvoproli\u0107ima toliko emocionalnim i \u017eestokim da bi svaka intervencija kulturne Evrope bila od boga poslana milost.
\nValjda zbog toga je profil ovda\u0161njeg \u010dovjeka za pojednostavljene evropske kriterije \u2013 velika tajna. \u010cak i pod uslovom da znamo sve o evropskoj i orijentalnoj psihologiji i o svim varijantama njihovog kri\u017eanja.
\nNe, Bosna je ne\u0161to deseto, tragi\u010dno, prizemno, dostojanstveno, smireno, bole\u0107ivo, a istrajno.
\nPogledajte taj svijet! Neprekidna napregnuta a nijema srd\u017eba zbog ne\u010dega, mo\u017eda zbog svega. Jedna bezglasna optu\u017eba i boga i neba i zemlje zbog svoje sudbine. Jedna tu\u017ena i tamna nesamokriti\u010dnost koja ra\u0111a ohole \u017ertve. Pa se kre\u0107u kao u tragi\u010dnoj operi u kojoj svako igra naslovnu ulogu. Ne, te\u0161ko mi je u ovom mom engleskom govoru na\u0107i sve mekote, sve bjeline i polusjene za ta\u010dnu fiksaciju finesa ovda\u0161njeg mentaliteta. Na\u0161a evropska neuroti\u010dka fleksibilija ima da izludi pred ovim tako primitivno, a tako ustrajno igranim kamenim spokojstvom. A kunem se, taj mir im je la\u017ean. To je samo tvr\u0111ava kojom \u010duvaju preosjetljivost, mo\u017eda i dublju i bolesniju od na\u0161e. \u0160ta je u tvr\u0111avi \u2013 ne znam. Mo\u017eda samo nada strpljivih. Ili mr\u017enja tla\u010denih. Ili sujeta vje\u010ditih provincijalaca. Ne \u017eelim ni jednom na\u0161em prijatelju da bude obavezan probijati se preko zidina ove tvr\u0111ave, kroz pra\u0161umu \u0161utnje i neizmjernog nepovjerenja.
\nJer, kamen je brbljiv spram usta ove zemlje \u010dak i kad vam ki\u0107enu dobrodo\u0161licu ni\u017ee, kad dugu sporohodnu pri\u010du tka, kad \u017eeli da vas nagovori ili razuvjeri. Ma \u0161ta \u010dinili, na kraju ste pred njima ipak nezgrapan do\u0161ljak koga isprate tanak podsmijeh i fini prezir.
\nJa sam uspio toliko da me prime kao bezazlenog malo nastranog prijatelja, i nau\u010dio toliko da razaznam pravu namjeru u poplavi vje\u0161tog govorenja i u\u010dtivog slu\u0161anja. Arhiva centrale mi je svjedok koliko sam postigao, a samo bog i ja znamo po koju cijenu.
\nMargaret,
\nja \u017eivim s tim i takvim svijetom, i najednom, nakon jedanaest godina tuge i pomr\u010dine, u trenutku kad su mi i vjera i ambicija i osje\u0107aj du\u017enosti gotovo na izmaku od umora i o\u010daja, dolazite vi, lijepi, zra\u010dni, vedri da mi za \u010detiri dana, za samo \u010detiri dana u\u010dinite \u017eivot boljim a ovu dobrovoljnu robiju podno\u0161ljivom.
\nJedanaest godina!
\nMo\u017eete li pretpostaviti \u0161ta za mene zna\u010di, nakon jedanaest godina neprekidne napregnutosti, gvozdenog re\u017eima nad sobom i \u010demera u sebi i oko sebe da imam pred sobom cijelu no\u0107 s vama…
\nizvinite,
\nopet mi se \u010dini da neko nezvan trapa oko na\u0161ih vrata. Ne, u redu je! ipak \u2013 sje\u0161\u0107u pored vas na naslon fotelje i poljubiti vas… dajte usne! Mmm!
\nHvala, Margaret.
\nHvala vam i dajte da vam i ru\u010dicu cjelivam.<\/p>\n
Mog Morlaka odavno nema, a ja jednako provodim podneva i ve\u010deri kraj od\u0161krinutog prozora, pla\u010dem i \u010dekam ga, a \u010dekati je uzalud. Dru\u017ee Turpijo, \u0161ta \u0107u, kud \u0107u sama, za ime bo\u017eje?! Sjedim s mrtvim rukama u krilu, starim prebrzo, ru\u017enjam prejako, te moje duge \u0161utnje, moje zapomaganje ne dobacuju ni do koga zovom. Svijet vri i vrvi zanesen svojom vrtnjom, a ja kao le\u0161, van matice, plutam bez cilja i smisla.
\nNe pla\u010dem ja za Morlakom mu\u017eem. Ni za Morlakom za\u0161titnikom. Ni za tijelom od kog ne mogu da se odviknem. Ja cvilim za sobom \u2013 njime \u017eivim ispunjenom. On je odnio iz mene ono \u0161to me dr\u017ealo na nogama, \u0161to je hranilo nadu i temeljilo razlog za postojanje.
\n\u017divi \u017eivot pr\u0161io je snove, mrsio ra\u010dune i razarao vjeru. Gipkiji su se prilago\u0111avali lako, Morlak nije pripadao njima. Pametniji su se povinjavali, ni njima Morlak nije pripadao. Tebe nije bilo kraj svakog opasnijeg gaza da prevede\u0161 Morlaka. Tebe niko ni sa kog stanovi\u0161ta ne mo\u017ee obavezivati da \u010dini\u0161 \u010dudo. Ja, pogotovu, ne mogu te ni za \u0161ta kriviti, jer \u2013 vidim, oprosti za ovu neu\u010dtivost, ja osje\u0107am da je i ta tvoja slavna \u010dvrstina, to spokojstvo, taj blistavi uvijek budan razbor, ka\u017eem, da je to sve samo napregnuta opruga kojom jedva dr\u017ei\u0161 svoje lomove i krize da ne provale, da je to samo \u0161kola vremena, a ne i pravo stanje stvari.
\nNesre\u0107e i knjige kojih sam se u nesre\u0107i na\u010ditala nau\u010dile su me da zaklju\u010dujem iako su mi zatrle svaku volju da poslije toga ne\u0161to preduzimam.
\nTako, eto, \u017eivim \u0107utke tuguju\u0107i.
\nSama sam. Satrvena strahom i umorom sjedim u sobi s rukama u krilu i pla\u010dem. No\u0107 je oko mene, gusta od zrelog rastinja, zagu\u0161ljiva od prejakih mirisa. Htjela bih smireno da razmislim o svemu i donesem razboritu odluku, ali je moja misao samo siroma\u0161ki \u017ei\u017eak u tami. Na od\u0161krinut prozor gledam preko krovova ne bih li vidjela bregove, ne bih li \u010dula sjetan zvon s bronze na ovnu predvodniku. Ali, gradski krovovi su kao mrtva\u010dki sanduci. Nebo opusto\u0161eno, visinski vjetrovi ne silaze ovamo da mi zamrse uvojke. Dolje duboko gmi\u017ee tu\u0111 svijet opsjednut samo\u017eivim nemirom, sapet tjeskobom u sebi i oko sebe.
\nA mog Morlaka nema.
\nProklete uhode!
\nI od izmi\u0161ljenih \u017eanjemo jad i pusto\u0161.
\nMorlaka nema. Kao da nema mene.
\nLako bih ja sa samom sobom, da sam ja sama u pitanju i da sam navikla misliti o sebi bez brige o svima. Ali, \u017eili\u0161te nesre\u0107e je daleko dublje od razloga moje li\u010dne tuge. Ja oko sebe vidim neizmjerje \u017ertava ovakvih kao ja, kao moj Morlak, kao i ti, dru\u017ee Turpijo, kao svi mi koji pamtimo ratne strahote, svejedno da li ko\u017eom ili samo okom. Pa po\u0161to ne mogu da ubijem ubicu, da sa\u017ee\u017eem paliku\u0107u, da kamenujem zvijer, jer sam nemo\u0107na,
\ndo\u0111e mi da raspletem kose, da nagrdim prsa i lice i da kunem \u2013
\nprokleti da ste,
\nvi… koji u pohlepi svog ra\u010duna sr\u010dete ljudsku krv i mljackate ljudsko meso,
\nvi koji nare\u0111ujete klanja i paljevine i vi koji koljete i palite,
\nvi zbog kojih moramo da bdijemo da nam djecu ne ugrabite, da nas drijemne u bukagije ne okujete,
\nvi koji pla\u0107ate uhode i vi koji nas uhodite,
\nprokleti da ste!
\nDabogda vam i \u017eive i mrtve \u017ertve na san i javu izlazile da vas pitaju,
\none da pitaju, a vi o\u0161inuti strahom i stidom da ne umijete odgovoriti! Dovijeka!<\/p>\n
Zahvaljujemo porodici Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a \u0161to nam je dozvolila da objavimo odlomke iz romana njihovog oca. <\/em><\/p>\n Notes<\/p> Stigao sam dogovorenog dana. Dvije no\u0107i no\u0107io sam u ovda\u0161njem hanu. Upoznao sam se s nekoliko uglednijih, odnosno oni su se udostojili da me pitaju za ime, porijeklo i razlog dolaska. Ubijedio sam ih u dogovorene podatke. Na prvi pogled, sve je mirno, ili ja jo\u0161 nisam uspio da izo\u0161trim \u010dula za ovu sredinu. \u010covjek za koga ste rekli da […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[136],"tags":[],"class_list":["post-963","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-3-2011-july","contributor-dervis-susic","volume-6-no-3-2011-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/963","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=963"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/963\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1183,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/963\/revisions\/1183"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=963"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=963"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=963"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}