Moj gospodaru,
\nzemlja zvana Bosna nesre\u0107na je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jo\u0161 manje dr\u017eati, ali se mo\u017ee podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a slu\u017eila bi bar kao sigurno kona\u010di\u0161te na prolazu. Ona nije kraljevstvo u na\u0161em smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanati\u010dno mrzi i kralja i barune. Sa \u010detiri strane, Vama ve\u0107 poznati aspiranti podme\u0107u, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i u\u017easa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o pro\u0161losti se govori s ponosom, a o budu\u0107nosti s nadom.
\n \u010cudesa!
\nMu\u0161karci su neka mje\u0161avina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod ku\u0107e ne vra\u0107aju ma\u010deve u korice \u2013 za pojilo, za ispa\u0161u, za prijek pogled, za ru\u017enu rije\u010d. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratni\u010dkim vje\u0161tinama. U vlastitim ku\u0107ama \u2013 nehatom, lijeno\u0161\u0107u, sujetom i prljav\u0161tinom.
\nMahom su patareni. Sloj posve\u0107enih \u017eivi isposni\u010dki i ispa\u0161ta za ostale koji u\u017eivaju u paganskom komoditetu.
\n\u017dene su im visoke, \u0107utljive i te\u0161ke, bez \u0161arma. Moram priznati da ipak ima ne\u0161to privla\u010dno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu.
\nUmiju biti kraljice i slu\u0161kinje. U dvor u koji u\u0111u, donesu korist i mir, ali \u2013 vedrine nema. Preporu\u010dio bih najmla\u0111u Kotromani\u0107ku za Va\u0161eg ne\u0107aka princa Eduarda. Samo bi njena bosanska ozbiljnost ukrotila njegove \u017eudnje za rasipanjem i orgijama.
\nNeka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne na\u0111e, mi u njoj nema bogzna \u0161ta da tra\u017eimo. Osim gostoprimstva na na\u0161im proputovanjima prema Istoku . <\/p>\n
…horribile visu… jer ta zemlja Bossina, kao stjeci\u0161te najogavnijih jeretika, zaslu\u017euje kaznu… Povremeno se okupljaju u \u0161umama, navodno da se mole, a, u stvari, prinose \u017ertve satani i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i svakojakom razvratu.
\n…se vidi, na\u0161i manastiri su… oko njih more mr\u017enje i satanskog mraka… ubistvima, bole\u0161tinama, svakojakim inim mukama prorije\u0111ena bra\u0107a dr\u017ee se kao odlu\u010dni bra… Od danono\u0107ne borbe s ne\u010dastivim znanje im je ni\u0161tavno, ali im je vjerovanje dostojno pohvale. Kao dobri poznavaoci prilika koje su vi\u0161e nego stra\u0161ne, oni su mi\u0161ljenja, \u0161to i ja potvr\u0111ujem, da treba u\u010diniti sljede\u0107e, i to \u010dim prije jer periculum in mora:
\noru\u017ejem preorati ovu zemlju, ence recidentum est, ne pars sincera trakatur,
\nbana sada\u0161njeg, prevrtljivog i la\u017eljivog, kazniti kona\u010dnom kaznom pravde, a gospodu velmo\u017ee nau\u010diti da kazna bo\u017eja po\u010dinje na zemlji,
\nsatanine sinove u kostrijeti koji zavode plebs na put pakla, \u017eive spaliti javno da bi se zavedenima i oholima dostojno pokazala… ecclesiasticum, a u\u010diniti to brevi manu… Cloacas Augiae purgare, debellare superbos… tako in saecula saeculorum u\u010diniti ovu zemlju privr\u017eenom svetoj Matici, a rezultati \u0107e opravdati strogost.
\n\u2026sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja ne prima. Budimu \u010dim prije zapovijediti, a zatim… in maiorem Dei gloriam…<\/p>\n
\u010cetrnaest godina, a ni\u0161ta… ni\u0161ta… ni\u0161ta… i kad vjeruju, ne vjeruju, i kad se protive, smiju se. Na\u0161om molitvom svom se bogu obra\u0107aju. Ja ne mogu… se gasim… iako mi vjera istim \u017earom podsti\u010de namjere, i ne odustajem, ja padam… rije\u010d bo\u017eja ne mo\u017ee da dosegne do du\u0161a ovog satanskog krda.
\nUmoljavam, opozovite me, po\u0161aljite me negdje gdje \u0107u \u017eiv izgorjeti za blagu rije\u010d Isusovu, di\u017eite me, dobra bra\u0107o, odavde, jer mi se od mraka oko mene povremeno mra\u010di um i prokleti satana me za\u010dikava i mami u svoja maglena skrovi\u0161ta. Pomozite dok jo\u0161 mogu zamrlim usnama sastaviti bo\u017eje ime! <\/p>\n
Neka Allah uve\u0107a slavu Ishak-begu! Nalazim se u Pavlovoj zemlji koju jo\u0161 zovu Bosna. Vidio, \u010duo, provjerio, utvrdio. Usu\u0111ujem se preporu\u010diti nekoliko istina neophodnih na\u0161oj stvari.
\nOni su te\u0161ko pobjedivi, ako su jedinstveni. Pobijedi\u0107emo ih ako se ve\u017eemo s jednim protiv drugog. Treba se hitno prima\u0107i njihovoj isto\u010dnoj granici i odatle birati i po potrebi mijenjati saveznike i protivnike.
\nKmetu njihovom i sitnom plemenita\u0161u zatvorene su sve kapije u obilje i sigurnost. Te kapije treba otvoriti. Hiljade prebjeglica spozna\u0107e uz nas prednost slu\u017ebe nepobjedivom carstvu i vojsci islamskoj, neka joj Allah ustostru\u010di pobjede. S tom novom vojskom bi\u0107e nam otvoreni putovi na zapad i sjever.
\nPavlova zemlja ili Bosna mo\u017ee se, dakle, razoriti novcem, i dokazima o li\u010dnoj, imovinskoj i svakoj drugoj sigurnosti pod okriljem na\u0161ih zakona. A zatim se brzo izgraditi, i to njenim izvorima blaga i gra\u0111e jer ovo je zemlja vrlo bogata, o \u010demu \u0107u podnijeti poseban izvje\u0161taj. Tako \u0107emo u\u010diniti nama korisno, a bogu ugodno djelo.
\n…sablja neka sudi kratko, ali brzo i temeljito, a potom zakon siguran, jasan, s \u010dvrstom rukom. Vjerni \u0107e postati gospoda darivana dare\u017eljivom rukom onog koji udara posljednji pe\u010dat.
\nA sad neka mi bude dopu\u0161teno da izre\u0111am podatke o putovima, naseljima i razdaljinama kao i o ostalom \u0161to potvr\u0111uje na po\u010detku iznesene istine, a \u0161to treba imati na umu kad, ako bog da, do\u0111u na red ova zemlja i… a nebom zavijore nepobjedivi tugovi carstva… <\/p>\n
…pa ko me opanjka kad kriv nisam? Ko vidje da \u010dinim, \u0161to ne \u010dinim? Moja izvje\u0161\u0107a bila su uvijek ta\u010dna, a svaki moj korak i \u010din u skladu sa zakonima vjere i potrebama carstva. Za\u0161to si mi poslao Rubejida, sina Balabanovog, s crnim gajtanom za moj nedu\u017eni vrat? Ja sam Rubejida, sina Balabanovog, svezao i u izbu zatvorio. \u010cekam tvoj odgovor. Uvjeri me da je posrijedi pogre\u0161ka. Ina\u010de \u0107u ja ovaj tvoj crni gajtan saviti oko vrata Rubejidu, sinu Balabanovom.
\nToliko godina gnjijem ja me\u0111u ovim svijetom bez vjere \u2013 osim drvenog znaka, bez zakona \u2013 osim ma\u010da i obi\u010daja, bez vedrine \u2013 osim sumnji\u010davog smije\u0161ka. A ti meni, na sva moja izvje\u0161\u0107a \u2013 \u0161utnju, na sve moje ocjene \u2013 prezir, na sve moje predloge \u2013 sitan novac bez podr\u0161ke.
\n Preostala mi je slijepa vjera u svrsishodnost uzvi\u0161ene zapovijesti koja me uputila ovamo. Da njome hranim razbor poreme\u0107en od umora, i du\u0161u te\u0161ko oboljelu od sumnje i ti\u0161ine.
\nNeka te Allah sa\u010duva moje mr\u017enje. Bude\u0161 li odve\u0107 revnostan gajtanlija, posla\u0107u ti malo ovda\u0161njeg zraka u lobanji tvog pla\u0107enika. Ubija br\u017ee od bijelog pra\u0161ka u tvom prstenu. Od njega spasa nema. Osim za doma\u0107e i one koji im nisu stranci… <\/p>\n
S Kosova su poletjeli izbezumljeni glasnici da jave o slomu i pokolju. Za njima drumom preko Hot\u010de i Bor\u010da gomilica najbr\u017eih bjegunaca. Iza njih, nakon \u010ditava dva dana, prepolovljena \u0161utljiva vojska pod zaptom strogog vojvode Vlatka Vukovi\u0107a. Za vojskom izranavljene sustalice koje \u017eure da stignu vojsku.
\nSustalice urje\u0111a\u0161e.
\nDrum opustje.
\nKrajem septembra nisu se vidjeli ni dronjci ni otpaci vojske u povla\u010denju. Ni le\u0161evi u putu pomrlih bojovnika nisu se mogli vidjeti. Jer i \u010dovjek, najve\u0107a izjelica, ne\u010diji je zalogaj.
\nSad su putnici i\u0161li u oba pravca kao i prije Kosova.
\nSredinom oktobra na drinsku skelu kod Hot\u010de stade neobi\u010dan putnik. Iako dobro naoru\u017ean i bogato odjeven vlastelin, sam je jahao, sam dr\u017eao tovarnog konja za povodac. Radoznaloj stra\u017ei na prevozu pokaza medaljon i odmah ga vrati u njedra. Kopljanici se pokloni\u0161e. Jer, \u010dovjek koji poka\u017ee ovaj kraljevski znak, ne smije biti pitan ni ispitivan ni za ime, kamo li za ne\u0161to drugo. A takav putnik obi\u010dno nema volje ni vremena za razgovor na usputici.
\nI sreto\u0161e se i rastado\u0161e u \u0161utnji.
\nDabi\u017eiv Vojsali\u0107 \u017eurio je u bosansku prijestonicu da kralju podastre op\u0161iran i vje\u0161to skrojen izvje\u0161taj o Turcima koje je dobro upoznao za dvije godine \u017eivota me\u0111u njima.
\nOktobar sun\u010dan i suh bio je prije konac lijepog ljeta nego po\u010detak zrele jeseni. Drugi neki \u010dovjek koji zna kakva je i kolika je bosanska zima, zastajkivao bi uz put da se jo\u0161 jednom nadi\u0161e i nagleda ovih ljepota. Kraljev uhoda je nervozno mamuzao konja pod sobom, a tovarnog, psuju\u0107i, trzao za povodac. \u017durilo mu se. Mrzio je puste \u0161ume i ru\u017ene putove i ljeti kao i zimi.
\nBilo mu je dobro samo na obali, u obilju \u010dista prostora i svjetla. Ili u kraljevskim i kne\u017eevskim svitama gdje je za njegovu radoznalost i primorsku ta\u0161tinu vrvjelo dovoljno znamenitih imena, \u017eenske ljepote, muzike i sjaja.
\nU Bosni, na pustom putu, osje\u0107ao je kako mu \u017eiva misao tine, a mo\u017edina se hladi od nekakve nepojamne zebnje. Na kapiji kraljevog dvora ili pred dragim smije\u0161kom kraljice Doroteje zebnje bi nestalo. I Dabi\u017eiv je opet postajao veseli otmjeni pustolov i slatkorje\u010div dvorjanin i udvara\u010d.
\nOtac mu je bio sitan a nasmijan bosanski vlasteli\u010di\u0107 koji je nekad davno, pred Ugrima, pobjegao u Dubrovnik i tu ostao zaljubljen u vino i sunce. Br\u0111anin, pijandura, hvalisavac i vrstan u\u010ditelj ma\u010devanja u bogatom gradu, brzo je na\u0161ao \u017eenu govorljivu i marljivu dubrova\u010dku siroticu, koja mu rodi sina, i na \u010dijim rukama izdahnu pijan i veselo za\u010du\u0111en iznenadnoj slabosti u tijelu.
\nSin je odrastao u Dubrovniku kao siroma\u0161niji prijatelj bogate djece \u010diju je naklonost morao zara\u0111ivati sna\u017enijom rukom i gipkijim jezikom. Vlastela dubrova\u010dka i\u0161kolova\u0161e ga za uhodu i utrpa\u0161e ga oholom vojvodi Hrvoju na dvor kao pismenog dvorjanina. Bosanska kraljica Doroteja shvati kakvog ljepotana ima mo\u0107ni grubijan, pa ga ne\u0161to novcem, ne\u0161to nagovaranjem otkupi za bosanski dvor. Od polo\u017eaja visokog kraljevog uhode do kralji\u010dine postelje nije bilo daleko.
\nSlu\u017eio je vjerno Tvrtka. I redovno izvje\u0161tavao dragi Dubrovnik o svemu \u0161to se na dvoru doga\u0111a.
\nKo bi ga sreo i vidio, vjerovao bi mu. U velikim \u017eivahnim o\u010dima bilo je toliko sunca i \u010distog neba da se u njih nije moglo sumnjati. \u0160kolovan \u0161arm i vje\u0161ta rije\u010d zaobljavali su utisak o lijepom i dragom bi\u0107u.
\nAli u Bosni uvijek ima dovoljno o\u010diju koje vide. <\/p>\n
Kasno po podne gost pozva dva pratioca. Oni u\u0111o\u0161e, jedan s gajtanom u ruci, drugi s rukom na dr\u0161ci no\u017ea. Nakon nekoliko \u010dasaka ti\u0161ine izi\u0111o\u0161e blijedi i nestado\u0161e me\u0111u malim \u010dadorima.
\nJedan momak odnese Trailovu poruku dvorskoj slu\u017ebi da je trgovac Ismail iznenada preminuo i da je on du\u017ean da svu imovinu i poslugu doprati do Skoplja. Iz dvora sti\u017ee dozvola za polazak.
\nIstog popodneva logor savi \u010dadore, potovari konje i krenu.
\nMrtvog Ismaila poneso\u0161e na nosilima.
\nIza nosila jahao je tamnoputi gost i \u0161aptao molitve za pokoj du\u0161e dobrom slu\u017ebeniku i dobrom vjerniku Mehmedu Kotoraninu, zabilje\u017eenom u defteru pod imenom \u2013 Ismail Jaband\u017ei.
\nDeset godina kasnije na \u010delu turske prethodnice velikoj vojsci jahao je Isamil-aga Dinji\u010di\u0107. Kad nai\u0111e preko zapu\u0161tenog trgovi\u0161ta, pred Bobovcem, on pozva tabor-imama i naredi mu da stane na mjesto gdje je nekad bio veliki \u010dador uhodin i da naglas prou\u010di fatihu.
\nPo\u0161to krenu\u0161e, zapovijedi dvojici \u010dau\u0161a da upozore sve ni\u017ee starje\u0161ine, ukoliko bilo ko uhvati nekog Dubrov\u010danina, neka mu ga dovede. \u017diva.<\/p>\n
Slu\u0161aj, nemoj da zamjeri\u0161 \u0161to ovoliko brbljam! Dugo sam bez dru\u0161tva. Po\u010deo sam razgovarati s konjima, sa stvarima. I lude mi misli ponekad dolaze od razmi\u0161ljanja. Recimo, \u0161ta ako je ljudski rod samo umno ograni\u010deno li\u0161\u0107e na koje di\u0161e Neko, lika i oblika neshvatljivog za na\u0161 siroma\u0161ni pojmovni hambar? Ili samo zrnje soje kojom se hrani taj Neko dok \u017eivimo ili kad se stanemo raspadati!
\nPonekad osjetim kako o meni razmi\u0161ljaju bi\u0107a s daljine od nekoliko miliona svjetlosnih godina. Po\u010dinjem da ih dozivam, da razgovaram s njima. Kad je ko moj kraj mene, jo\u0161 se dr\u017eim \u010dvrsto na zemlji. \u010cim se sklopi samo\u0107a, ja\u2026 odoh\u2026
\nJesi li kad zavirivao u ovo turbe? Zna\u0161 li ko tu le\u017ei?
\nZove se Mustafa Brainovi\u0107, jedna vlaseni\u010dka pijandura, bogohulnik, raspiku\u0107a, a svijet dolazi, pali svije\u0107e, \u0161ap\u0107e molitve, a ja, ja odr\u017eavam turbe, i kri\u0161om mu polijevam grob rakijom i ostavljam zalogaje mezeta. Da znaju seljaci, zaklali bi me. Oni misled a tu le\u017ei neki had\u017ei-Zulfikar.<\/p>\n
Pri\u010da ka\u017ee:
\nbio u\u010den i pobo\u017ean Bo\u0161njak, poi menu Zulfikar. Dobra djela \u010dinio, suze sirotinjske utirao. Kad du\u0161man napade carski grad Zvornik, me\u0111u prvim junacima po\u0111e i Zulfikar da ga brani. Deseti dan bitke, sabljom se protu\u010de Zulfikar kroz bojnu vrevu do najve\u0107eg du\u0161manskog topa, zagrli vrelu cijev i s topom se surva niz liticu u studenu Drinu. Kad du\u0161man vidje na kakve je junake udario, di\u017ee opsadu i pokopav\u0161i mrtve i pokupiv\u0161i ranjene, povu\u0107e se za granicu.
\nZulfikara proglasi\u0161e gazijom i \u0161ehitom da ga svijet po dobru spominje.
\nMe\u0111utim\u2026, ba\u0161 posla! Narod izmi\u0161lja pri\u010de jer bi bez njih pobenavio od gole stvarnosti. Ili bi bez junaka zanijemio od sramote.
\nLjudsko bi\u0107e nije spremno priznati izuzetnom bratu izuzetnost, osim ako ga sebe radi mora izmisliti, mo\u0107nog i silnog, da ima na koga osloniti nemo\u0107 svoju. I \u0161to manje sebe u sebi posjeduje, sve se vi\u0161e uvla\u010di u drugog. A taj drugi \u0161to je dalji, sve je bli\u017ei.<\/p>\n
Zulfikar je dvadeset godina slu\u017ebovao kao pograni\u010dni uhoda. Nagledao se tu\u0111e i nalizao svoje krvi toliko da je njegov odlazak iz slu\u017ebe u stvari bio bjekstvo, iako s carskom dozvolom.
\nU Kostajnici, za onih nekoliko dana \u0107ekanja na isplatu zaostalog beriva, razmi\u0161ljao je gdje bi se nastanio i ozidao ognji\u0161te. U Carigrad mu se nije i\u0161lo. Tamo se i \u010destit Bo\u0161njak pretvara u Osmanliju, pa niti je vi\u0161e \u010destit, ni Bo\u0161njak, a ni Osmanlija nije posve postao. U Sarajevo nije smio. Bojao se \u2013 prepozna\u0107e ga neki sarajevski janji\u010dari kojima je bio vodi\u010d pred jednu bitku na zapadnoj granici, pa \u0107e misliti da se nastanio u Sarajevu da bi o njima javljao vlastima. I moglo bi mu se dogoditi da jednog jutra osvane u jarku smrskane lobanje. U selo nije htio. Mrzio je prostrana polja, strah ga trovao od \u010distina, jer bjeguncu \u2013 uhodi u ravnici spasa nema kad ga hajka zaokupi. Raspitivao se\u2026 i putnici mu nahvali\u0161e jednu kasabu u isto\u010dnoj Bosni. A to je ta na\u0161a varo\u0161 od koje sam i ja pobjegao. U pitomini je, na \u010distu zraku, kraj studene vode i na blagom suncu. A ljudi su, vele, radini, pobo\u017eni i do\u010dekni.
\nZulfikar primi zaostalo berivo, dobro opasa oko sebe zlato zara\u0111eno na granici i pojaha konja da tra\u017ei to lijepo i sre\u0107no mjesto.
\n\u017durio je Zulfikar da \u0161to prije bane na tu \u010dar\u0161iju, ra\u0161iri ruke i vikne:
\n\u201cDobri ljudi, evo i mene!\u201d
\na dobri ljudi ga posade me\u0111u se, sr\u010du kahvu s njim i srda\u010dno \u0107askaju o putu i putovanjima, o vremenu i urodu. A niko ni u koga ne gleda sumnji\u010davo da u kretnji i naglasku otkrije stranca uhodu, pa da sijevne no\u017e ili vrisne hajka.
\nJest, vraga!
\nTakve varo\u0161i nema.<\/p>\n
Uhoda ima bezbroj vrsta, a najbrojniji su oni nesre\u0107ni toliko da im je uho\u0111enje jedina namira za neprirodnu radoznalost. Zatim, svi oni koji za novac, presti\u017e, slavu ili sigurnost, ne po\u0161tuju\u0107i sebe, uhode druge. I najzad oni koji to \u010dine po du\u017enosti. Me\u0111u ove guraju se mnogi koji misle da to jesu. A nisu. Po\u0161tovanja dostojni samo su oni koji time brane ciljeve i razloge proizi\u0161le iz nade da \u0107e doprinijeti da se ljudima olak\u0161a ovo trajanje \u0161to se \u017eivot zove.
\nBio sam pisar Husein-kapetanov. Molim ko o Huseinu ne zna sve, neka ne donosi sud. Zaborav je pravedniji od pretjerane pohvale. Pogotovu od pokude koja se dr\u017ei polovi\u010dnim dokazima. Ka\u017eem, bio sam njegov pisar. A po\u0161to je Husein-kapetan otrovan i sahranjen, njegova vojska uni\u0161tena, na\u0161e nade u slobodu odgo\u0111ene na daleku neizvjesnost, djelimi\u010dno sam oslobo\u0111en zakletve o \u0161utnji. Bar toliko koliko mogu doprinijeti da se njegovo djelo odupre zaboravu i da nam se \u010dirak uzdanja ne ugasi. Bojim se da bi moja ljubav prema Huseinu i moja neizmjerna \u017ealost za njim naudile istini o njemu. Zato radije iznosim rije\u010di jednog protivnika, neobi\u010dnog po pronicljivosti i \u010dudnom postupku na kraju.
\nPo\u0161to je podosta raznih ljudi s raznih strana slato na Huseina, \u0107ehaja i ja bili smo du\u017eni da oko njega dr\u017eimo nevidljivi zid koji \u0107e ga \u0161tititi od podmuklica. Bio je to naporan posao i svr\u0161avao se uglavnom tiho i krvavo. Samo u slu\u010daju jednog uhode nisam morao ni prljati ni prati ruke. Neka o tome ka\u017eu spisi \u0161to ih je on slao nadre\u0111enima. Bog mi je svjedok da sam ulo\u017eio svu savjest i znanje da s turskog prevedem ta\u010dno svaku rije\u010d i svakoj bjelini dam pravo zna\u010denja \u0161to ga svojom bijelom te\u017einom nosi. Evo izvje\u0161\u0107a o\u010di\u0161\u0107enih od sijaset brojki, imena, prora\u010duna i nesuvislosti od kojih pate stranci kad sude o Bosni. <\/p>\n
Zahvaljujemo porodici Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a \u0161to nam je dozvolila da objavimo odlomke iz romana njihovog oca.<\/em><\/p>\n Notes<\/p> Moj gospodaru, zemlja zvana Bosna nesre\u0107na je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jo\u0161 manje dr\u017eati, ali se mo\u017ee podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a slu\u017eila bi bar kao sigurno kona\u010di\u0161te na prolazu. Ona nije kraljevstvo u na\u0161em smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanati\u010dno mrzi i kralja i barune. Sa \u010detiri […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[39],"tags":[],"class_list":["post-883","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-2-2011-april","contributor-dervis-susic","volume-6-no-2-2011-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=883"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":885,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/883\/revisions\/885"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=883"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=883"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=883"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}