{"id":843,"date":"2011-04-06T17:46:48","date_gmt":"2011-04-06T15:46:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=843"},"modified":"2011-08-07T03:18:06","modified_gmt":"2011-08-07T01:18:06","slug":"the-rose-in-a-storm-zlatko-ugljen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-6-no-2-2011-april\/the-rose-in-a-storm-zlatko-ugljen\/","title":{"rendered":"Ru\u017ea u oluji, Zlatko Ugljen"},"content":{"rendered":"<p><em>\u201cO ru\u017eo, \u010disto potuslovlje&#8230;\u201d  Rilke<\/em><\/p>\n<p>Zlatko Ugljen, profesor, trostruki akademik, neimar remek-djela na\u0161e moderne, tvorac arhitekture postojanosti, ove godine navr\u0161ava osam desetlje\u0107a \u017eivota. Grad Mostar, u kome je Zlatko ro\u0111en i kome je darovao jednu od najljep\u0161ih svojih gra\u0111evina, izbrisao je tu umjetni\u010dku zadu\u017ebinu s lica zemlje. Zaborav cvate u na\u0161im poru\u0161enim gradovima, a njegovi ru\u017eni divovski cvjetovi od betona, aluminija i stakla ni\u010du i zbore o sveop\u0107oj duhovnoj pustinji na\u0161ih dana. Wozu Dichter in d\u00fcrftiger Zeit (\u010demu pjesnici u oskudnom vremenu)?, pitamo se u nevjerici, kao \u0161to se neko\u0107 pitao H\u00f6lderlin u svojim mra\u010dnim, proro\u010danskim elegijama.<\/p>\n<p>U jednom sam poetskome zapisu rekao kako je Ugljenova nevolja u tome \u0161to su neka vrhunska arhitektonska djela \u0161to ih je sagradio do\u017eivjela ve\u0107 za njegova \u017eivota sudbinu heraklitovskih kami\u010daka, s kojima se igra zlo\u010desto dijete vremena. Ali ono \u0161to je jednom sagra\u0111eno, ne mo\u017ee se sru\u0161iti, ono ostaje zauvijek u trezorima duhovnog stvarala\u0161tva. Njegov bogati stvarala\u010dki opus uglavnom \u010dine javne zgrade kao \u0161to su kulturne institucije, gospodarski, stambeni, sportski i sakralni objekti. Pored hotela Ru\u017ea u Mostaru, izgradio je i hotele Bregava u Stocu, Kalin u Bugojnu, Vu\u010dko na Jahorini, koje su &#8220;osloboditelji&#8221;, tako\u0111er pretvorili u \u0161ut i pepeo. Kad do\u0111e nevrijeme i led &#8211; prve stradaju ru\u017ee.<\/p>\n<p>Visokim arhitektonskim nagradama i priznanjima odlikovana su zdanja Narodnog pozori\u0161ta u Zenici, te Bijela d\u017eamija u Visokom. Arhitektonskim draguljima smatraju se rezidencije predsjednika SFRJ Gorica kraj Bugojna i predsjednika Predsjedni\u0161tva SR BiH u Sarajevu (danas Libijski konzulat), rezidencija Izvr\u0161nog vije\u0107a SR BiH na Tjenti\u0161tu, te rezidencije Rijaseta Islamske zajednice BiH. Nesvakida\u0161njom ljepotom i skladom blje\u0161ti po\u0161ta u Visokom, te nekoliko individualnih ku\u0107a (B. Mikuli\u0107, V. Jarak, V. Cerovi\u0107), par planinarskih domova i ugostiteljskih objekata (Stoj\u010devac kraj Sarajeva).<\/p>\nngg_shortcode_1_placeholder\n<p>Javnosti je manje poznato da je Ugljen kreator i niza skulptura i spomenika (Sarajevska menora, kip Deset Bo\u017eijih zapovijedi u Muzeju Jevreja u Sarajevu, spomenik u Pr\u017ei\u0107ima kraj Vare\u0161a, spomen-obilje\u017eje poginulim braniteljima Tuzle), te nekolicine glasovitih interijera. Pored hotela i rezidencijalnih zdanja, sto\u017eerni dio Ugljenova opusa \u010dine projekti islamskih i katoli\u010dkih sakralnih objekata. Od projektiranih d\u017eamija (Visoko, Tuzla, Stolac) naj\u010duvenija je \u0160erefudinova bijela d\u017eamija u Visokom (1969.), za koju je dobio me\u0111unarodnu nagradu za arhitekturu Aga Khan i koja je u\u0161la u sve enciklopedije suvremene arhitekture. Ta je d\u017eamija prije dvije godine od ma\u0111arskih arhitekata izabrana za jednu od tri najbolje osmi\u0161ljene moderne bogomolje u Europi. Pro\u0161le godine u Njema\u010dkoj je objavljen atlas moderne arhitekture Sakralbau Rudolfa Stegersa, gdje je Ugljen uvr\u0161ten me\u0111u najzna\u010dajnije autore sakralnih objekata na Planetu.<\/p>\n<p>Zanimljivo je da ovaj arhitekt vi\u0161e desetlje\u0107a gradi objekte Franjeva\u010dke provincije Bosne Srebrene &#8211; kao da je, poput Andri\u0107a i Jurki\u0107a, upravo u ovoj redodr\u017eavi na\u0161ao svoj duhovni i umjetni\u010dki &#8220;azil&#8221;. Mo\u017eda je to u na\u0161im kaoti\u010dnim uvjetima i amanet za povijesno pam\u0107enje, jer su upravo bosanski franjevci znali sa\u010duvati ono najvrednije. Projektiranje katoli\u010dkih sakralnih i stambenih objekata zapo\u010deo je s mostarskom katedralom (1972.), da bi tijekom \u010detiri desetlje\u0107a ostvario cijelu nisku bisera, koja zavr\u0161ava crkvom u Plehanu, \u010dije sam gradili\u0161te posjetio skupa s arhitektom pro\u0161log ljeta i tom prilikom zapisao:<\/p>\n<p>&#8220;Dok je nosorog mr\u017enje ru\u0161io romani\u010dke plehanske portale, Ugljen je u ratnim zagreba\u010dkim danima stvarao novi lik crkve. Danas je ve\u0107 izgra\u0111ena njena glavna la\u0111a, koja svojom ljepotom svjedo\u010di o trijumfu duha nad barbarstvom, ali i poziva na povratak. Njezin umjetni\u010dki i duhovni signum dopire sve tamo do Save i dalje u slavonsku ravnicu. Do kraja svijeta. Pred novom crkvom do\u010dekuje nas fra Mirko Filipovi\u0107, gvardijan. Ulazimo odmah u novi crkveni prostor, u kojemu nas sa stropova obasipaju slapovi svjetla. \u010citava jedna nijagara sjaja. Ugljenovska bjelina i imaginacija stvaraju dojam duhovne elevacije, a sklad linija budi u nama najdublje estetsko \u010dulo, ono po kome smo sli\u010dni bogovima. (\u2026) Arhitekt daje instrukcije gra\u0111evinarima, kako ukomponirati veliki kri\u017e u prostor oltarski. Taj kri\u017e &#8211; mozaik radio je u posljednjim danima svog \u017eivota slikar Ljubo Ivan\u010di\u0107, specijalno za novu crkvu. U Zlatkovoj umjetni\u010dkoj viziji kri\u017e \u0107e u sakralnom prostoru biti ne\u0161to isko\u0161en, kao kurzivni slog svemirske ode ljudskoj \u017ertvi, temelju na\u0161ega opstanka i postojanja\u2026&#8221;<\/p>\n<p>Ugljen je pjesnik me\u0111u na\u0161im arhitektima. Kao onaj anti\u010dki kralj Mida, on sve \u0161to dotakne pretvori u \u017ee\u017eeno zlato. Borave\u0107i u ljeto 2004. u blizini mostarskog obnovljenog mosta, sjetio sam se rije\u010di Propovjednikovih o vremenu gradnje i vremenu ru\u0161enja. Gradnja je ponovno pokazala da je nadmo\u0107na u toj igri, pa tako i kad je u pitanju Sinanov u\u010denik Hajrudin, \u010dije se arhitektonsko djelo petrificiralo u vremenu. Snatre\u0107i tako nad ru\u0161evinama Ru\u017ee, napisao sam pismo Ugljenu, koje sam ve\u0107 objavio u knjizi stihova:<\/p>\n<p>Gledaju\u0107i na\u0161u razorenu zemlju<br \/>\n\u010cesto pomi\u0161ljam na Vas: nemate razloga<br \/>\nZa tugu, jer znate da ruka tvorca uvijek<br \/>\nIde jedan potez ispred ruke ru\u0161itelja<br \/>\nIna\u010de na\u0161 svijet ne bi bio mogu\u0107.<br \/>\n\u00a0<br \/>\nNo, Va\u0161a je tuga beskrajna.<br \/>\n\u00a0<br \/>\nJer je u Va\u0161im skicama i zdanjima<br \/>\n\u017divio duh preobrazbe \u0161krtosti u<br \/>\nObilje (ah, takav je na\u0161 lijepi dom!)<br \/>\n\u010cudo pretvorbe, trijumf stvaranja<br \/>\nU Va\u0161im bijelim, kamenim plohama<br \/>\nDuh \u0161ipka, loze, vje\u010dnost masline.<br \/>\n\u00a0<br \/>\nNo, Va\u0161a je tuga beskrajna.<br \/>\n\u00a0<br \/>\nVo\u0111eno potezom predaka, kova\u010da<br \/>\nVitkim turskim, mleta\u010dkim apsidama<br \/>\nOko je znalo da sagra\u0111eno jednom<br \/>\nVje\u010dno \u017eivi i ne mo\u017ee biti uni\u0161teno<br \/>\nNi kada barbari na ozna\u010denom tlorisu<br \/>\nPodignu bunker, a za kapitel ve\u017eu konje.<br \/>\n\u00a0<br \/>\n\u00a0No, Va\u0161a je tuga beskrajna.<br \/>\n\u00a0<br \/>\nJer ste darivali ljepotu onima<br \/>\nKojima ona nije bila su\u0111ena<br \/>\nPjevali tamo gdje je pjesma nepoznata.<br \/>\nU Va\u0161im nebesnim hramovima<br \/>\n(Obasjan bo\u017eanskim sjajem, je li tako?)<br \/>\nOdzvanja akord pukotine, zvon pluga<br \/>\n\u0160to u zemlju vratio je sjaj Kartagine.<\/p>\n<p>(Pismo Zlatku Ugljenu, iz knjige Ve\u010dera bez politike, Zagreb, 2005.)\u00a0<br \/>\n\u00a0<br \/>\nPod Kartaginom sam tad asocirao na\u0161e jadne \u017eivote, jednu zemlju koja je svojim pojedina\u010dnim duhovnim rezultatima ozbiljno nadma\u0161ivala susjede i zbog toga ju je, valjda, trebalo razoriti. Zemlju koja je dala dva balkanska nobelovca, ali i zemlju koje su se njezini najzna\u010dajniji duhovi i umovi permanentno odricali. Ne\u0161to je u njoj u svakom \u010dasu sveto i prokleto. Kad je u pitanju Ugljenova estetika, dr. Sadudin Musabegovi\u0107 upozorava da autor &#8220;pripada arhitektonskoj moderni, koja je konstruktivno na\u010delo uzdigla do obaveznoga metoda arhitektonskog stvaranja&#8230;, ali isto tako on ne zanemaruje lokalnu i regionalnu poruku od koje se gradi nova tradicija&#8221;. Arhitekt sam kazuje kako je za tvorbu svog arhitektonskog kozmosa bio inspiriran nekim idejama Corbusierovog u\u010denika, a svog u\u010ditelja, Jurja Neidharta, kod kojeg je stanovao jo\u0161 kao dje\u010dak.<\/p>\n<p>Ako je to\u010dna Goetheova misao da je arhitektura okamenjena glazba, djelo Zlatka Ugljena moglo bi se predstaviti jednom simfonijom svjetlosti, sklada Orijenta i Mediterana, klasi\u010dnog naslije\u0111a, te osebujne prirode, zelene rijeke i radosnog lijeta galeba. Slijede\u0107i tragove preda\u010dkih drvenih koliba i trajnih kamenih mramorova, on je ostvario, ve\u0107 smo naveli rije\u010di slovenskog kunsthistori\u010dara Stane Bernika, jednu arhitekturu postojanosti, umjetni\u010dki opus kakva nema u modernoj europskoj arhitekturi. Razgledaju\u0107i monografiju njegovih djela koju je sastavio Bernik, jedan be\u010dki arhitekt rekao mi je da je Ugljen kojim slu\u010dajem Ru\u017eu izgradio u Be\u010du, tom objektu bi danas stizale rijeke arhitektonskih hodo\u010dasnika iz cijeloga svijeta.<\/p>\n<p>Tko je ikad, bilo da je vjernik ili agnostik, stajao u &#8220;lebde\u0107oj&#8221; crkvici sv. Pavla u Sarajevu ili u viso\u010dkoj Bijeloj d\u017eamiji &#8211; shvatit \u0107e da postoji ve\u0107i i svjetliji \u017eivot od ovoga koji smo prisiljeni \u017eivjeti u ovoj na\u0161oj kainovskoj dolini suza; pojmit \u0107e da postoje ljudi koje nismo ni po \u010demu zaslu\u017eili, a koji su nam darovali najuzvi\u0161enije darove vijeka. Zbog toga sam pisao da je njihova tuga velika &#8211; jer su stvarali ljepotu onima kojima nije su\u0111ena. <\/p>\n<p><em>\u00a9  2011 Mile Stoji\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201cO ru\u017eo, \u010disto potuslovlje&#8230;\u201d Rilke Zlatko Ugljen, profesor, trostruki akademik, neimar remek-djela na\u0161e moderne, tvorac arhitekture postojanosti, ove godine navr\u0161ava osam desetlje\u0107a \u017eivota. Grad Mostar, u kome je Zlatko ro\u0111en i kome je darovao jednu od najljep\u0161ih svojih gra\u0111evina, izbrisao je tu umjetni\u010dku zadu\u017ebinu s lica zemlje. Zaborav cvate u na\u0161im poru\u0161enim gradovima, a njegovi ru\u017eni divovski cvjetovi od betona,&nbsp; [<a href=\"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-6-no-2-2011-april\/the-rose-in-a-storm-zlatko-ugljen\/\">&hellip;<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[39],"tags":[],"class_list":["post-843","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-2-2011-april","contributor-mile-stojic","volume-6-no-2-2011-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/843","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=843"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/843\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":850,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/843\/revisions\/850"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=843"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=843"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=843"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}