<\/p>\n
Urednice: Andreja Dugand\u017ei\u0107 i Tijana Oki\u0107<\/p>\n <\/p>\n Prve diskusije o \u2018nevidljivosti\u2019 \u017eena u okviru jugoslavenske povijesti pokrenute su tek sredinom 80-ih godina minulog stolje\u0107a 107<\/sup><\/a> a neupitno najve\u0107i doprinos promociji i osna\u017eivanju feministi\u010dki anga\u017eiranih povijesnih istra\u017eivanja \u017eenskih autonomnih organiziranja i udru\u017eivanja dala je Lydija Sklevicky, prerano preminula 108<\/sup><\/a> feministi\u010dka teoreti\u010darka koja je u svojim radovima 109<\/sup><\/a> <\/span>sprovela dosljednu kritiku tradicionalnog pristupa \u2018velikim temama\u2019 politi\u010dke, vojne i diplomatske historije, zala\u017eu\u0107i se za istra\u017eivanja i analize povijesnih mijena svakodnevnog \u017eivota, odnosa spola, roda, te op\u0107enito razvoja (nove socijalne) historije \u017eena. 110<\/sup><\/a><\/p>\n I premda je druga polovina 80-ih pro\u0161la u znaku feministi\u010dki orijentiranih radova 111<\/sup><\/a> i pojave novog interesa za \u017eenska pitanja 112<\/sup><\/a>, ovaj pozitivni istra\u017eiva\u010dki trend bit \u0107e zaustavljen kako ratnim 113<\/sup><\/a> <\/span>tako i poratnim dru\u0161tveno politi\u010dkim gibanjima i kulturno-prosvjetnim politikama. Pitanja \u2018ostav\u0161tine\u2019 AF\u017d-a i\/ili emancipacije \u017eena u NOB-u i socijalizmu nanovo \u0107e se razmatrati iz feministi\u010dke vizure tek po\u010detkom novog milenija. 114<\/sup><\/a><\/p>\n U tom kontekstu posebno je zna\u010dajna pojava nove generacije znanstvenica, u regionu i \u0161ire, koje su u okviru magistarskih i doktorskih disertacija istra\u017eivale pojedine aspekte \u017eenskog anga\u017emana u NOB-u i AF\u017d-u. 115<\/sup><\/a><\/p>\n Iako unutar bh. historiografije jo\u0161 uvijek ne postoje naznake da \u0107e se u dogledno vrijeme uspostaviti institucionalni okvir za sistematsko izu\u010davanje moderne povijesti \u017eena, 116<\/sup><\/a> <\/span>treba istaknuti da je kreiranjem internetskog arhiva Antifa\u0161isti\u010dke borbe \u017eena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije 117<\/sup><\/a> napravljen znakovit iskorak barem u arhiviranju gra\u0111e 118<\/sup><\/a> <\/span>o \u017eenskom anga\u017emanu u NOB-u i AF\u017du. 119<\/sup><\/a> Ovaj arhiv omogu\u0107ava novim generacijama znastvenica i istra\u017eiva\u010dica, ali i umjetnica i kulturnih djelatnica, da istra\u017ee 120<\/sup><\/a> i ponude nove odgovore na pitanja u vezi s nedovr\u0161enim procesima emancipacije i participacije \u017eena u politi\u010dkom, kulturnom i prosvjetnom \u017eivotu zajednice.<\/p>\n Zahvaljuju\u0107i pozivu za sudjelovanje u izradi publikacije koja, izme\u0111u ostalog, ima za cilj i afirmaciju Online arhiva Antifa\u0161isti\u010dke borbe \u017eena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, dobila sam priliku da bar donekle istra\u017eim jednu od istaknutih revolucionarnih figura \u2013 narodnu naprednu u\u010diteljiicu, to\u010dnije njenu ulogu i zada\u0107e u okviru revolucionarnih aktivnosti i uspostave i izgradnje novog dru\u0161tvenog poretka. Usprkos \u010dinjenici da su narodne u\u010diteljice u bh. dru\u0161tvu u\u017eivale ogromno po\u0161tovanje i divljenje, one su ostale, najve\u0107im dijelom, bezvremene heroine, simboli\u010dke figure odnosno \u201eanonimne sau\u010desnice, saputnice, saborci, saradnice\u201c koje, osim rijetkih slu\u010dajeva, jo\u0161 uvijek nisu u\u0161le u povijest \u201esa svojim punim imenom i prezimenom, sa svojim ulogama, funkcijama, mislima, ose\u0107anjima, nadama i strahovima.\u201d 121<\/sup><\/a><\/p>\n Zalagati se za njihov ulazak u povijest, zajedno sa svim drugim zaboravljenim, zanemarenim ili izbrisanim figurama radnica i revolucionarki BiH, jedini je na\u010din izlaska iz \u201ebeskona\u010dnog kruga otkrivanja i ponovnog zaborava \u017eenske istorije, emancipacije i ponovnog pot\u010dinjavanja, iz beskona\u010dnosti obnavljanja patrijarhalnog poretka odnosa i vrednosti, koji u svakoj istorijskoj epizodi postaje sve suroviji.\u201c 122<\/sup><\/a><\/p>\n 1.1. Okvir i cilj rada<\/b><\/p>\n Iako se u okviru doma\u0107e historiografije ve\u0107i broj istra\u017eiva\u010da i istra\u017eiva\u010dica 123<\/sup><\/a> bavio temom povijesnog razvoja bh. \u0161kolstva od osmanskog perioda do kraja Drugog svjetskog rata, o specifi\u010dnostima profesionalnog anga\u017emana u\u010diteljica i u\u010ditelja i njihovom doprinosu kulturnom i dru\u0161tvenom razvoju zajednice postoji relativno mali broj radova. 124<\/sup><\/a> Premda je obrazovanih u\u010ditelja i u\u010diteljica na prostoru BiH bilo jo\u0161 od kraja 18. stolje\u0107a te iako je njihovo djelovanje ostavilo dubok trag na razvoj sveop\u0107e kulture, o tome se, kako nagla\u0161ava Mitar Papi\u0107: \u201episalo sporadi\u010dno (…) i jo\u0161 uvijek nemamo jedne sinteze koja bi pokazala da mi u BiH nismo imali (…) jednog intelektualnog poziva koji bi se mogao \u010dak i upore\u0111ivati sa onim \u0161to su u\u010ditelji dali.\u201c 125<\/sup><\/a><\/p>\n Me\u0111utim, prije 90-ih \u010dak ni u tim sporadi\u010dnim osvrtima nije nastao niti jedan rad koji zasebno razmatra status i dru\u0161tvenu ulogu u\u010diteljica ili njihov doprinos razvoju \u0161kolstva u BiH. \u0160tovi\u0161e, iako se jo\u0161 za vrijeme austrougarske vladavine upravo u\u010diteljice zala\u017eu za osnivanje strukovnih, profesionalnih udru\u017eenja (a Marija Jambri\u0161ak i Jagoda Truhelka ve\u0107 1896. godine pozivaju u\u010diteljice na stale\u0161ko udru\u017eivanje koje \u0107e se uspje\u0161no realizirati pokretanjem Kluba u\u010diteljica u okviru \u010ditaonice Hrvatskog u\u010diteljskog doma u Zagrebu 1900. godine 126<\/sup><\/a> Jovanka Kecman \u0107e se u studiji posve\u0107enoj \u017eenskim radni\u010dkim i profesionalnim udrugama, statusom naprednih u\u010diteljica 30-ih godina 20. stolje\u0107a pozabaviti promatraju\u0107i njihovu djelatnost i aktivnosti isklju\u010divo u sklopu naprednog u\u010diteljskog pokreta i aktivnosti Komunisti\u010dke partije. 127<\/sup><\/a> Dakle, saznanja o pojedinim aspektima djelovanja u\u010diteljica ostaju vrlo fragmentirana i navode se usputno u sklopu radova koji tretiraju \u0161iru problematiku \u0161kolstva, odnosno u\u010diteljskog pokreta. Ovakav trend se nastavlja i nakon rata 90-ih, te je otada objavljeno svega nekoliko radova koji se donekle bave obrazovanjem \u017eene u bh. \u0161kolstvu ili istaknutim \u017eenskim u\u010diteljskim kulturnim figurama s kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. 128<\/sup><\/a>Poput ve\u0107ine tema koje se vezuju za socijalisti\u010dko naslje\u0111e, i tema naprednog u\u010diteljskog pokreta ili se zanemaruje ili tek usputno spominje u okviru op\u0107ih prikaza razvoja u\u010diteljstva na tlu BiH, dok o naprednim narodnim u\u010diteljicama do danas nije objavljena niti jedna monografija. No, kao \u0161to \u0107u poku\u0161ati pokazati u ovom radu, upravo su u toj figuri upisane sve kontradikcije postajanja novom radnom \u017eenom u socijalizmu. Istovremeno, kao ona<\/i> koja u bh. pora\u0107u i tranziciji postaje nositeljica zazornog vi\u0161ka sje\u0107anja<\/i> 129<\/sup><\/a><\/i> na socijalizam i antifa\u0161isti\u010dku borbu, figura narodne (napredne) u\u010diteljice mo\u017ee ukazati i na mogu\u0107e alternativne modele mi\u0161ljenja aktualnog trenutka obilje\u017eenog procesima la\u017ene emancipacije i agresivne repatrijarhalizacije \u017eena.<\/p>\n U radu \u0107e se razmatrati uloga i pozicija narodne (napredne) u\u010diteljice od kraja 30-ih do po\u010detka 50-ih godina 20. stolje\u0107a, budu\u0107i da je to bio prijelomni period sveobuhvatne transformacije dr\u017eavnog sustava masovnog osnovnog \u0161kolstva gdje se konstruirao i novi tip u\u010diteljice. Figura u\u010diteljice posebno je indikativna u tom smislu. Proces tvorbe novog tipa u\u010diteljice direktno se nadovezuje za nastanak ili, to\u010dnije, nastojanja da se tijekom NOB-a kroz partijske odluke, a potom ustavnim i zakonskim rje\u0161enjima u cijelosti promijeni dru\u0161tveni polo\u017eaj \u017eena 130<\/sup><\/a> i kreira novi tip \u017eene 131<\/sup><\/a> u BiH 132<\/sup><\/a><\/p>\n Polaze\u0107i od pretpostavke da se \u0161kolstvo mo\u017ee promatrati kao splet diskursa, znanja, pravnih i institucionalnih aran\u017emana vladaju\u0107ih re\u017eima i dru\u0161tvenih struktura koje su dugo vremena na prostoru BiH legitimirale i osiguravale najprije isklju\u010divanje, a potom i diskriminaciju \u017eena u okviru procesa obrazovanja i profesionalnog pedago\u0161kog u\u010diteljskog anga\u017emana, ovaj period zanimljiv je i zato \u0161to \u0107e upravo u tih dvadesetak godina do\u0107i do drasti\u010dnog porasta broja u\u010diteljica u osnovnom obrazovanju. U\u010diteljice \u0107e ujedno po prvi put biti formalno izjedna\u010dene sa svojim kolegama; nova vlast \u0107e im osigurati iste mogu\u0107nosti za rad i \u017eivot kao i u\u010diteljima i, bar nominalno, nastojati unaprijediti tradicionalno vrlo nepovoljni materijalni polo\u017eaja u\u010diteljskog kadra.<\/p>\n Nakana ovog rada je da u osnovnim linijama prika\u017ee brojne dru\u0161tvene du\u017enosti u\u010diteljica tijekom NOB-a, prvenstveno njihovog rada na opismenjavanju i edukaciji \u017eena za potrebe op\u0107e mobilizacije tijekom NOB-a, pa do njihovog predanog i po\u017ertvovanog rada na odgoju i obrazovanju djece i opismenjavanju odraslih u prvim godinama po oslobo\u0111enju zemlje, u okviru tzv. petogodi\u0161njeg plana obnove. Osnovni cilj rada je iscrtati putanju kretanja od revolucionarne figure narodne napredne u\u010diteljice, nastale kroz borbu za novi i pravedniji dru\u0161tveni poredak, do figure koja se postupno depolitizira i pasivizira u okviru feminizacije<\/i> ove profesije.<\/p>\n Od po\u010detaka razvoja sistematskog (dr\u017eavnog) \u0161kolskog sustava u BiH 133<\/sup><\/a> koji datira od uspostave austrougarske uprave nad ovom zemljom, u\u010diteljice su, kao dr\u017eavne slu\u017ebenice, djelovale u skladu s izrazito diskriminatornim zakonima o dr\u017eavnim slu\u017ebenicima i propisanim \u0161kolskim zakonima koji su u velikoj mjeri doprinosili kreiranju nepovoljnih uslova za rad i profesionalno napredovanje u\u010diteljica.<\/p>\n Usprkos porastu broja \u017eenskih osnovnih \u0161kola u odnosu na osmanski period 134<\/sup><\/a>, kao i ve\u0107eg broja u\u010diteljskih \u0161kola za \u017eene, 135<\/sup><\/a> austrougarske vlasti zapravo nisu osna\u017eivale procese emancipacije \u017eena, niti smatrale da im je u interesu pove\u0107ati broj \u017eena unutar javnih slu\u017ebi. Naime, kako navodi Suzana Jagi\u0107, u austrougarskom periodu su (navodne) tjelesne i duhovne razlike me\u0111u spolovima kori\u0161tene kao osnovni adut za razli\u010dite pristupe u obrazovanju 136<\/sup><\/a> \u017eena i mu\u0161karaca, te njihovo razli\u010dito pozicioniranje u dru\u0161tvu. 137<\/sup><\/a> Tako su unutar ovog izrazito patrijarhalnog dru\u0161tva 138<\/sup><\/a> \u017eene kao \u2018manje vrijedna bi\u0107a\u2019 dobijale ne samo druga\u010dije zada\u0107e i uloge, ve\u0107 im je bila limitirana i sloboda djelovanja unutar javne sfere. Ni javne slu\u017ebe, kao mogu\u0107e podru\u010dje anga\u017emana \u017eena, nisu na anga\u017eman \u017eena gledale s odobravanjem jer se smatralo da \u017eene pripadaju privatnom prostoru doma, i da su njihove glavne uloge uloge uspje\u0161nih doma\u0107ica, supruga i majki. Stoga su \u017eene kao javne slu\u017ebenice bile anga\u017eirane skoro isklju\u010divo u \u0161kolstvu.<\/p>\n Premda \u0107e broj u\u010diteljica biti u stalnom porastu, austrougarske vlasti nisu u\u010dinile ni\u0161ta na kreiranju pravnog okvira koji bi osigurao pobolj\u0161anje profesionalnih i materijalnih uslova rada u\u010diteljica. Naprotiv, Zakon o pravima i odno\u0161enjima u\u010diteljstva <\/i>vi\u0161estruko je diskriminirao u\u010diteljice. Osim \u0161to su im plate u startu bile ni\u017ee od plata u\u010ditelja i napredovanje u slu\u017ebi usporeno kroz tzv. platne razrede, u\u010diteljice se nisu smjele ni udavati, odnosno bi \u2013 u slu\u010daju udaje \u2013 automatski dobijale trajnu zabranu djelovanja u slu\u017ebi. Izuzetak su bili brakovi sklopljeni s u\u010diteljima, no u tom slu\u010daju su plate u\u010diteljica bivale prepolovljene i u\u010diteljice gubile pravo na pla\u0107enu stanarinu i sve druge pogodnosti slu\u017ebe. 139<\/sup><\/a><\/p>\n Sve u\u010diteljice koje su se \u0161kolovale u \u017eenskim u\u010diteljskim \u0161kolama svr\u0161avale su \u0161kolovanje s nepunih sedamnaest godina, no mnoge su kao pomo\u0107ne u\u010diteljice po\u010dinjale raditi ve\u0107 s petnaest ili \u0161esnaest godina. Po zavr\u0161etku \u0161kolovanja u pravilu su postavljane u \u017eenske osnovne \u0161kole; u mu\u0161kim \u0161kolama su mogle raditi samo u slu\u010daju da u\u010ditelja nije bilo, a i tada isklju\u010divo u ni\u017eim razredima. Pravo da budu profesorice i predaju u svim razredima srednjih \u0161kola ostvarit \u0107e tek u okviru Kraljevine Jugoslavije. \u0160to se ti\u010de slu\u017ebeni\u010dkog napredovanja i platnih razreda u\u010diteljica, kako je ve\u0107 istaknuto, proces je bio vrlo spor i u\u010diteljice su u najboljem slu\u010daju tek pred kraj slu\u017ebe uspijevale sti\u0107i do tre\u0107eg stupnja. Tako je, primjerice, u\u010diteljica Hasnija Berberovi\u0107 prvu u\u010diteljsku zakletvu polagala 1909. a zadnju 1934. godine; u slu\u017ebi je provela punih dvadeset devet godina. Godine 1939. je penzionirana zbog bolesti no, kako isti\u010de Mina Kujovi\u0107, pitanje je koliko je ova vrijedna u\u010diteljica u\u017eivala svoju zaslu\u017eenu penziju od 1.475 dinara, budu\u0107i je zbog bolesti smje\u0161tena u du\u0161evnu bolnicu a njena penzija je za to vrijeme bila deponirana na sudu. 140<\/sup><\/a><\/p>\n Sve u\u010diteljice koje su se \u0161kolovale u \u017eenskim u\u010diteljskim \u0161kolama svr\u0161avale su \u0161kolovanje s nepunih sedamnaest godina, no mnoge su kao pomo\u0107ne u\u010diteljice po\u010dinjale raditi ve\u0107 s petnaest ili \u0161esnaest godina. Po zavr\u0161etku \u0161kolovanja u pravilu su postavljane u \u017eenske osnovne \u0161kole; u mu\u0161kim \u0161kolama su mogle raditi samo u slu\u010daju da u\u010ditelja nije bilo, a i tada isklju\u010divo u ni\u017eim razredima. Pravo da budu profesorice i predaju u svim razredima srednjih \u0161kola ostvarit \u0107e tek u okviru Kraljevine Jugoslavije. \u0160to se ti\u010de slu\u017ebeni\u010dkog napredovanja i platnih razreda u\u010diteljica, kako je ve\u0107 istaknuto, proces je bio vrlo spor i u\u010diteljice su u najboljem slu\u010daju tek pred kraj slu\u017ebe uspijevale sti\u0107i do tre\u0107eg stupnja. Tako je, primjerice, u\u010diteljica Hasnija Berberovi\u0107 prvu u\u010diteljsku zakletvu polagala 1909. a zadnju 1934. godine; u slu\u017ebi je provela punih dvadeset devet godina. Godine 1939. je penzionirana zbog bolesti no, kako isti\u010de Mina Kujovi\u0107, pitanje je koliko je ova vrijedna u\u010diteljica u\u017eivala svoju zaslu\u017eenu penziju od 1.475 dinara, budu\u0107i je zbog bolesti smje\u0161tena u du\u0161evnu bolnicu a njena penzija je za to vrijeme bila deponirana na sudu. 141<\/sup><\/a><\/p>\n Ni nakon sloma Austro-Ugarske i formiranja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, uslovi rada u\u010diteljica i njihov materijalni status ne\u0107e se zna\u010dajno popraviti. U\u010diteljski problemi su i u novoformiranoj dr\u017eavi ostali isti; u\u010ditelji i u\u010diteljice \u0161tovi\u0161e nastavljaju \u017eivjeti u ekstremno te\u0161kim materijalnim uslovima, o \u010demu mo\u017eda najbolje svjedo\u010di njihovo prekomjerno zadu\u017eivanje u pojedinim banovinama, zbog iznimno niskih plata 142<\/sup><\/a>, kao i veliki broj rezolucija koje su o toj problematici donesene na u\u010diteljskim konferencijama \u0161irom Kraljevine Jugoslavije. 143<\/sup><\/a><\/p>\n U\u010diteljski kadar koji se zalagao za napredno \u0161kolstvo 144<\/sup><\/a> i djelovao u okviru Komunisti\u010dke partije Jugoslavije 145<\/sup><\/a> <\/span>ili otvoreno simpatizirao Partiju bio je, u bla\u017eim slu\u010dajevima, prinudno prebacivan na slu\u017ebu u druge banovine, izlagan \u010destim kontrolama, hap\u0161enjima i dugotrajnim sudskim procesima; neki od njih su u zatvoru proveli i vi\u0161e godina. Tako je bilo i s nekolicinom u\u010diteljica. Primjerice, u\u010diteljica Lepa Perovi\u0107 je, kao istaknuta partijska radnica, uhap\u0161ena zbog revolucionarnih aktivnosti i potom preba\u010dena iz Bosne u Srbiju, da bi 1937. godine bila otpu\u0161tena iz dr\u017eavne slu\u017ebe. U\u010diteljica Draginja Savkovi\u0107 provela je tri mjeseca u istra\u017enom zatvoru, potom izvedena pred sud zbog \u0161irenja i propagiranja komunisti\u010dkih ideja, ali je u nedostatku dokaza oslobo\u0111ena optu\u017ebe. Po okon\u010danju procesa je ostala pod stalnim policijskim nadzorom, te premje\u0161tena u drugi srez. 146<\/sup><\/a><\/p>\n Ovi progoni i hap\u0161enja nastavljaju se i tijekom Drugog svjetskog rata. Ilinka Obrenovi\u0107-Milo\u0161evi\u0107, koju su zvali Crvena u\u010diteljica, bila je uhap\u0161ena trudna, pod optu\u017ebom da je prikupljala odje\u0107u i hranu za borce, te deportirana u Banji\u010dki logor. Sli\u010dna sudbina je zadesila i naprednu u\u010diteljicu \u017divku Vujinovi\u0107-Bulu koja \u0107e u logoru Banjica provesti jedanaest mjeseci, a potom biti otpu\u0161tena iz slu\u017ebe. 147<\/sup><\/a><\/p>\n Pored zakonom propisanih prava i obveza, u\u010diteljsko zvanje imalo je i niz specifi\u010dnosti u samom obrazovno-odgojnom procesu, kako u radu u nastavi i \u0161koli, tako i u anga\u017emanu u sredinama gdje se slu\u017ebovalo, posebno tamo gdje je stanovni\u0161tvo bilo mahom nepismeno. To je prije svega bio slu\u010daj sa u\u010diteljevanjem na selu. Rad na selu bio je puno te\u017ei zato \u0161to u takvim sredinama \u0161kolske zgrade vrlo \u010desto nisu zadovoljavale ni minimalne zahtjeve za rad i cjelokupna nastava se u pravilu organizirala u jednom odjeljenju. Jovanka Kecman navodi da su se u\u010diteljice po zavr\u0161etku u\u010diteljske \u0161kole zapo\u0161ljavale uglavnom na selu. Pored rada u \u0161koli, u\u010diteljice su imale i posebene obaveze sudjelovanja u svim kulturnim i karitativnim organizacijama koje su djelovale u datom okrugu, kao i obavezu organiziranja analfabetskih te\u010dajeva i te\u010dajeva iz doma\u0107instva na kojima su educirale \u017eene o va\u017enosti pove\u0107anja higijene i zdrave ishrane ili racionalnom vo\u0111enju doma\u0107instva. Usprkos \u010dinjenici da su seoske u\u010diteljice imale puno ve\u0107i obim poslova, one su bile najslabije pla\u0107ene, te ponekad dobijale i 50% manju platu od plate u\u010ditelja. 148<\/sup><\/a><\/p>\n U\u010diteljice su, upravo zbog \u0161ireg dru\u0161tvenog anga\u017emana na selima, u\u017eivale velik ugled me\u0111u seljanima i utjecale na zajednicu tim prije \u0161to su, po\u0161tuju\u0107i lokalne obi\u010daje i \u017eive\u0107i po pravilima sela, tretirane kao punopravne \u010dlanice zajednice. I zato \u0107e, nakon osna\u017eenja i omasovljenja naprednog u\u010diteljskog pokreta, Komunisti\u010dka partija, u duhu marksisti\u010dke naobrazbe, poklanjati posebnu pa\u017enju osposobljavanju seoskih u\u010diteljica za tzv. politi\u010dki rad na selu. 149<\/sup><\/a> Naime, budu\u0107i da je mladi u\u010diteljski kadar u pravilu svoja prva namje\u0161tenja dobijao na selu ili u varo\u0161ima, te da politi\u010dki progresivni u\u010ditelji i u\u010diteljice skoro nikada nisu dobijali slu\u017ebu u gradovima, politi\u010dka misija naprednog u\u010diteljstva smjestila se gotovo isklju\u010divo na selu.<\/p>\n Budu\u0107i da je od 1921. do 1936. godine KPJ djelovala ilegalno, svoj legalni rad i djelovanje me\u0111u u\u010diteljskim kadrom realizirala je pokretanjem kulturno-izdava\u010dkih zadruga. Napredni u\u010diteljski kadar BiH tek je u okviru Kongresa u\u010ditelja 150<\/sup><\/a> organiziranog u Banjoj Luci augusta 1939. godine osnovao Zadrugu \u201ePetar Ko\u010di\u0107\u201d, do tada djeluju\u0107i u sklopu U\u010diteljskih kulturno-izdava\u010dkih zadruga \u201eVuk Karad\u017ei\u0107\u201d i \u201eIvan Filipovi\u0107\u201d. Preko ovih zadruga organizirani su susreti u\u010ditelja i u\u010diteljica, gdje su posebno va\u017eni bili tzv. pedago\u0161ki tjedni organizirani tijekom zimskih raspusta u periodu od 1938. do 1941. godine, kad su odr\u017eavana ideolo\u0161ko \u2013 politi\u010dka predavanja i vo\u0111ene diskusije o va\u017enim pitanjima i strukovnim problemima 151<\/sup><\/a>. Rad s naprednim u\u010diteljicama i aktivnosti ovih zadruga posebno \u0107e se intenzivirati od 1936. godine. 152<\/sup><\/a><\/p>\n Pored ovih periodi\u010dnih okupljanja, napredni u\u010ditelji i u\u010diteljice svoj su politi\u010dki i kulturno-prosvjetni rad razvijali kroz narodne biblioteke i \u010ditaonice, 153<\/sup><\/a> aktivno rade\u0107i u okviru nekoliko \u010dasopisa i listova me\u0111u kojima se posebno izdvaja glasilo U\u010diteljska stra\u017ea<\/i>.<\/p>\n Kako su, kako je ve\u0107 istaknuto, napredni u\u010ditelji i u\u010diteljice mahom bili smje\u0161teni po selima, oni \u0107e postati osnovna snaga KP i to, kada govorimo o BiH, selima na prostoru Bosanske krajine, potom u okolini Sarajeva i podru\u010dju Romanije, Semberije i isto\u010dne Hercegovine. Upravo je na ovoj teritoriji radio najve\u0107i broj u\u010diteljskog kadra prvoboraca i prvoborkinja, nosilaca Spomenice 1941. 154<\/sup><\/a><\/p>\n Dok je tijekom rata na teritoriji BiH pod upravom NDH, vlast predano radila na stvaranju novog dr\u017eavnog hrvatskog \u0161kolstva tako \u0161to je \u201eprvim pravnim aktima nastojala udahnuti \u2018usta\u0161ki i hrvatski nacinalni duh\u2019 (…) u duhu antisemitske politike popra\u0107ene rasnim zakonima\u201c 155<\/sup><\/a>, rukovodstvo NOP-a je od po\u010detka ustanka, nastoje\u0107i realizirati program KPJ i Platforme NOP-a, radilo na razvoju i unapre\u0111enju narodnog prosvje\u0107ivanja i to kroz masovno opismenjavanje stanovni\u0161tva i obnavljanje i razvoj sistema redovnog obrazovanja na gore nazna\u010denoj (slobodnoj) teritoriji BiH. 156<\/sup><\/a><\/p>\n Prema izvje\u0161taju u\u010diteljice Mice Krpi\u0107, organizirani prosvjetni rad po\u010dinje ve\u0107 od aprila 1942. godine u selima oko Drvara, gdje su osnovani prvi kulturnoprosvjetni odbori i analfabetski te\u010dajevi na kojima se nastava odvijala tri puta sedmi\u010dno. 157<\/sup><\/a> Kulturno prosvjetni rad se pro\u0161irio i po Kozari i selima Podgrme\u010da gdje su organizirani analfabetski te\u010dajevi kojima su rukovodile, pored ostalih, i u\u010diteljice Mica Vrhovec, Ivanka \u010cankovi\u0107, Jela Perovi\u0107 i Anka Kulenovi\u0107. 158<\/sup><\/a> Potom su osnovani i prosvjetni odsjeci koji su organizirali i te\u010dajeve na kojima su pripremali omladinu za rad u \u0161kolama i na analfabetskim te\u010dajevima. Pored toga su u\u010ditelji Nijaz Alikadi\u0107 i Cecilija \u010cebo izradili i prvi ud\u017ebenik za osnovne \u0161kole, tzv. Livanjski bukvar.<\/i> 159<\/sup><\/a> <\/i>Nakon Prvog zasjedanja AVNOJ-a, odr\u017eanog u Biha\u0107u krajem novembra 1942. godine, Prosvjetni odsjek Izvr\u0161nog odbora AVNOJ-a dobija zadatak da na slobodnoj teritoriji organizira prosvjetne aktivnosti. Odsjek usvaja niz propisa, me\u0111u kojima i Uputstvo za rad u osnovnim \u0161kolama i pozive i uputstva NOO-ima za otvaranje osnovnih \u0161kola, analfabetskih te\u010dajeva, kao i programe rada osnovnih \u0161kola i te\u010dajeva, te narodnog univerziteta. 160<\/sup><\/a> Kako tvrdi Ko\u017ear, ovi dokumenti Prosvjetnog odsjeka IO AVNOJ-a \u201epredstavljaju historijski zna\u010dajan putokaz za reformu \u0161kolstva u duhu ideologije snaga NOP-a. S njima \u0161kola ulazi u nov period svoga razvoja.\u201c 161<\/sup><\/a><\/p>\n Od kraja 1942. godine, velikim dijelom zahvaljuju\u0107i i osna\u017eivanju AF\u017d-a kao masovne politi\u010dke organizacije \u017eena 162<\/sup><\/a>, pobolj\u0161avaju se uslovi za organizirane analfabetske te\u010dajeve na slobodnoj teritoriji, ali i u partizanskim jedinicama. Na zemaljskim i oblasnim te\u010dajevima AF\u017d-a, pored te\u010dajeva za osposobljavanje i pripremu rukovodilaca analfabetskih te\u010dajeva, organiziraju se i te\u010dajevi politi\u010dkog obrazovanja \u017eena i predavanja na kojima su aktivno djelovale, izme\u0111u ostalih, Mara Radi\u0107, Nata Had\u017ei\u0107-Todorovi\u0107 (za oblast Bosanske krajine), te Radmila Begovi\u0107 i Milka \u010caldarevi\u0107 (u isto\u010dnoj Bosni). Pored ovih te\u010dajeva, AF\u017d je organizirao kulturne grupe u okviru kojih su oformljene recitatorske sekcije, grupe za organiziranje priredbi, te sekcije u kojima su se \u010ditale radio-vijesti i partizanska \u0161tampa.<\/p>\n U novembru 1943. godine organizira se Prva konferencija prosvjetnih radnika na slobodnoj teritoriji na kojoj su glavne teme bile izrada cjelovitog bukvara za osnovnu \u0161kolu, i analfabetski te\u010dajevi. 163<\/sup><\/a> Kako navodi Zaninovi\u0107, organizacija analfabetskih te\u010dajeva se osloba\u0111anjem velikih teritorija postavlja na nove osnove, a od kraja 1944. godine uvodi i obavezno trajanje te\u010dajeva od 30 dana, po \u010detiri puta nedjeljno. 164<\/sup><\/a> Od kraja 1944. zapo\u010dinje proces masovnog otvaranja osnovnih \u0161kola na oslobo\u0111enom teritoriju.<\/p>\n No, \u0161irenje mre\u017ea osnovnih \u0161kola i porast ostalih oblika prosvjetnih aktivnosti name\u0107e pitanje u\u010diteljskog kadra. Pred sami po\u010detak rata na podru\u010dju BiH je djelovalo 1.043 osnovne \u0161kole sa 2.321 uposlenim u\u010diteljem\/u\u010diteljicom, a nastavu poha\u0111alo 150.783 \u0111aka, zna\u010di u prosjeku 65 \u0111aka po u\u010ditelju\/u\u010diteljici. 165<\/sup><\/a> Na kraju \u0161kolske godine 1944\/45 radilo je ukupno 577 \u0161kola s 82.705 \u0111aka, 359 u\u010ditelja i 741 u\u010diteljicom. 166<\/sup><\/a> S obzirom na to da je tijekom rata, prema nepotpunim podacima, poginulo 173 u\u010ditelja i 80 u\u010diteljica, 167<\/sup><\/a> jasno je za\u0161to \u0107e upravo obnova u\u010diteljskog kadra postati jedan od goru\u0107ih izazova novih prosvjetnih politika.<\/p>\n Kao privremeno rje\u0161enje, odlu\u010deno je da se jo\u0161 tijekom rata zapo\u010dne sa procesom osposobljavanja tzv. privremenog u\u010diteljskog kadra kojem bi poslije rata bilo omogu\u0107eno stjecanje pune u\u010diteljske spreme. Osnivaju se u\u010diteljski te\u010dajevi na koje se pozivaju svi mla\u0111i omladinci i omladinke sa bar dva zavr\u0161ena razreda srednje \u0161kole. Prvi te\u010daj odr\u017ean je u Sanskom Mostu u maju 1943. godine. Potom je u Lipniku otvoren je i drugi te\u010daj, a do kraja rata su te\u010daji sa istim programom organizirani u jo\u0161 nekoliko gradova BiH. Ve\u0107ina polaznika i polaznica ovih te\u010dajeva po zavr\u0161etku rata zavr\u0161it \u0107e u\u010diteljske \u0161kole i fakultete te postati predvodnici novih prosvjetnih politika na prostoru BiH. 168<\/sup><\/a> Bitno je napomenuti da su za nove u\u010ditelje i u\u010diteljice, kao i za one koji su se kasnije pridru\u017eili pokretu i NOB-u, organizirani i seminari na kojima ih se upoznavalo s ciljevima i zadacima NOB-a i prosvjetnim politikama koje su sprovodili narodnoslobodila\u010dki odbori, te s osnovnim idejama naprednog u\u010diteljskog pokreta. 169<\/sup><\/a><\/p>\n Tako \u0107e, pored naprednih u\u010diteljica koje su u me\u0111uratnom periodu zapo\u010dele svoju revolucionarnu borbu i tijekom rata postale va\u017ene politi\u010dke i revolucionarne figure 170<\/sup><\/a>, u samom NOB-u nastati jo\u0161 jedan tip narodne u\u010diteljice: omladinke sa nekoliko zavr\u0161enih razreda srednje \u0161kole ili gimnazije, koje dobrovoljno stupaju u borbu ili su simpatizerke Partije. One \u0107e se osposobiti za rad u \u0161koli kroz u\u010diteljske te\u010dajeve pokrenute u ratu. U pravilu \u0107e sve u\u010diteljice \u2013 omladinke po zavr\u0161etku rata zavr\u0161avati pedago\u0161ke akademije i sve do mirovine nastaviti rad u prosvjeti.<\/p>\n <\/span> <\/span>3. 1. Petogodi\u0161nji plan obnove: Prosvjetna politika Kraljevine Jugoslavije dovela je do toga da je 1941. godine u BiH bilo nepismeno oko 75% stanovni\u0161tva. Ovu nepovoljnu sliku jo\u0161 vi\u0161e \u0107e pogor\u0161ati zastra\u0161uju\u0107i materijalni i ljudski gubici, tako da se BiH po zavr\u0161etku rata suo\u010dava sa ogromnim razmjerama nepismenosti, posebice \u017eena 171<\/sup><\/a>, kao i sa nedostatkom stru\u010dnog kadra, naro\u010dito u\u010diteljskog, te s velikim brojem razru\u0161enih ili devastiranih \u0161kola. 172<\/sup><\/a> Sve to je usporavalo planirani tempo obnove zemlje zacrtan Petogodi\u0161njim planom. 173<\/sup><\/a> Stoga je unapre\u0111enje \u0161kolstva i prosvjetnih prilika bio jedan od prioriteta nove jugoslovenske i bh. vlasti. Trebalo je obnavljati poru\u0161ene u\u010dionice i graditi nove \u0161kole, te \u0161kolovati nove u\u010ditelje i u\u010diteljice.<\/p>\n Istovremeno su novoformirana socijalisti\u010dka dr\u017eava i KPJ imali specifi\u010dna o\u010dekivanja od u\u010ditelja i u\u010diteljica. 174<\/sup><\/a> Pored ostalog, u prvim poratnim godinama paralelno sa procesom obnove i izgradnje \u0161kola te\u010de i proces rekonstrukcije ili izgradnje ostalih kulturnih ustanova. Otvarane su biblioteke i \u010ditaonice, zadru\u017eni domovi i domovi kulture. Sve ove ustanove uglavnom vode u\u010ditelji i u\u010diteljice, \u010desto bez ikakve dodatne materijalne nadoknade. Zbog svega navedenog u\u010diteljski posao je prvih poslijeratnih godina bio iznimno te\u017eak. No, u ovom periodu su osnovne \u0161kole u samom centru pa\u017enje dr\u017eave i dru\u0161tveno-politi\u010dkih organizacija, a to jo\u0161 vi\u0161e podsti\u010de entuzijazam u radu u\u010ditelja. 175<\/sup><\/a><\/p>\n Kroz nekoliko narednih svjedo\u010denja poku\u0161at \u0107u, bar u op\u0107im crtama, prikazati esktremno te\u0161ke uslove rada, ali i neupitan entuzijazam narodnih u\u010diteljica u ovom periodu.<\/p>\n Najprije treba spomenuti analfabetske te\u010dajeve odnosno jednu od najmasovnijih i najva\u017enijih dru\u0161tvenih akcija u tom periodu \u2013 tzv. kampanju opismenjavanja. Od 1945. godine do 1. oktobra 1950. godine, u okviru pet akcija narodnog prosvje\u0107ivanja organizirano je 42.196 analfabetskih te\u010dajeva u kojima je opismenjeno 670.874 lica. 176<\/sup><\/a> Pomo\u0107 narodnih u\u010diteljica u akcijama prosvje\u0107ivanja bila je ogromna 177<\/sup><\/a> budu\u0107i da su se te\u010dajevi odvijali pod njihovim nadzorom. U\u010ditelji i u\u010diteljice vodili su 3.099 te\u010dajeva, uz to odr\u017eavaju\u0107i i redovna mjese\u010dna ili petnaestodnevna savjetovanja sa rukovodiocima te\u010dajeva, kako bi se osigurao \u0161to bolji rad. Kako nagla\u0161ava Papi\u0107, u ovaj poduhvat \u201eutkan je ogroman trud i prekovremeni napori jer je svaki u\u010ditelj pored odr\u017eavanja te\u010daja vodio jedno ili dva odjeljenja redovne \u0161kole. Rad je po\u010dinjao jutrom a zavr\u0161avao se kasno uve\u010de. 178<\/sup><\/a> Evo kako u\u010diteljica Slavica Burekovi\u0107 iz Sarajeva, koja je slu\u017ebovala u Pokraj\u010di\u0107ima pored Travnika, opisuje svoje iskustvo organiziranja i rukovo\u0111enja analfabetskih ta\u010dejava:<\/p>\n Teachers were tasked with spreading literacy, that was one of the biggest steps society was to take. There were very many illiterate people indeed, among them great numbers of young men and women. We teachers organised literacy courses even at come-togethers. The instruction usually took place late at night, when the teachers were free, after their classes at the regular school. I brought many women to literacy, I reckon seventy per-cent of attendees were women. I organised these courses not only in my home, but also in hamlets. On a few occasions I was remunerated for my work. 179<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Krunoslava Lovrenovi\u0107, u\u010diteljica iz Ri\u010dica kod Zenice, ispri\u010dala je da su analfabetske te\u010dajeve organizirali u zimskim mjesecima, od kraja oktobra do marta, odnosno po\u010detka aprila. Oni su uglavnom<\/p>\n bili organizirani u no\u0107nim satima, jer smo mi u\u010ditelji radili u toku dana sa redovnim u\u010denicima. Nekad nismo imali dovoljno petroleja i morali smo se krajnje racionalno pona\u0161ati, strogo smo vodili ra\u010duna o potro\u0161nji. Imala sam slu\u010dajeve da u istoj klupi sjede majka i k\u0107erka ili otac i sin. Ina\u010de, poslije te\u010daja opismenjavanja polagao se ispit. Stavovi su bili jasni \u2013 neznanje je na\u0161 najve\u0107i neprijatelj i \u0161to ga prije savladamo br\u017ee \u0107emo iza\u0107i iz op\u0107eg siroma\u0161tva. 180<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Kao i u ranijim periodima, rad na selu je i nakon rata ostao najzahtjevniji oblik u\u010diteljskog anga\u017emana, a novoformirana dr\u017eava nastavila je s praksom prvih namje\u0161tenja mladih u\u010diteljica \u2013 na selu. Te\u017eina u\u010diteljskog posla na selu ogledala se u dodatnom optere\u0107enju vannastavnim aktivnostima kao i u obna\u0161anju nekoliko funkcija istovremeno. Naime, u seoskim \u0161kolama je u\u010diteljski kadar ujedno bio i upraviteljski i administrativni, te su morali redovno dostavljati izvje\u0161taje o radu \u0161kole. Istovremeno su bili optere\u0107eni velikim nastavnim normama i radili u prepunim u\u010dionicama.<\/p>\n \u0110aci su nastavu poha\u0111ali u kombiniranim odjeljenjima. U seoskim \u0161kolama vrlo se \u010desto radilo sa vi\u0161e od stotinu \u0111aka istovremeno. 181<\/sup><\/a> Pored toga su materijalni uslovi rada i \u017eivota u seoskim \u0161kolama bili iznimno te\u0161ki. Seoski u\u010ditelji i u\u010diteljice imali su pravo na besplatan stan i ogrjev. 182<\/sup><\/a> <\/span>Me\u0111utim, kako im ve\u0107ina seoskih sredina nije mogla obezbijediti ova prava, bili su stambeno neobezbije\u0111eni ili na kori\u0161tenje dobijali jednu do dvije prostorije u samoj \u0161koli, mahom o\u0161te\u0107ene i bez teku\u0107e vode i kanalizacije. O tom periodu rje\u010dito govore brojna svjedo\u010danstva. Kada je u\u010diteljica Krunoslava Lovrenovi\u0107 1951. godine do\u0161la u selo Mo\u0161\u0107anicu kod Zenice, zatekla je \u0161kolu u vrlo te\u0161kom stanju. Evo kako opisuje prilike u \u0161koli:<\/p>\n \u0160kola je imala dva razreda i hodnik, imali smo i \u0161kolsku kuhinju. Ne znam da li je u to vrijeme bilo kruha. Pe\u0107 je stajala nasred razreda. Kod mene su skupa i\u0161la i pravoslavna i muslimanska djeca. Kad smo u\u010diteljica Ljep\u0161a D\u017eamonja i ja do\u0161le, nije bilo ni brave na vratima. Mi smo obavljali nastavu u tzv. kombinovanim razredima. Prvi i tre\u0107i razred, drugi i \u010detvrti, sve u istoj prostoriji i tu se obavljala nastava za oba razreda. Prvo s jednim, pa onda s drugim. Dok radite sa ovima kojima morate ne\u0161to da pri\u010date, ovoj drugoj djeci zadate da ne\u0161to crtaju, da miruju. Djeca su bila fina, dobro vaspitana i uredna. Pravoslavne curice su nosile bluze i malo du\u017ee crne suknje i obavezno pletenicu, a muslimanke su bile u dimijama i bluzama. Od obu\u0107e je nosio \u0161ta je ko imao, vunene \u010darape, opanke ili kalo\u0161e. U hodniku su bile police gdje su se skidali. Djeca su zimi dolazila i po dubokom snijegu (…) Niko nam nije nabavljao drva, nego svako dijete je ujutro donijelo po jedno drvo. 183<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Budu\u0107i da su se na selu analfabetski te\u010dajevi organizirali zimi, u\u010ditelji i u\u010diteljice nerijetko nisu mogli ostvariti ni pravo na odmor, ve\u0107 su marljivo radili i tijekom zimskog raspusta. No, usprkos tako te\u0161kim materijalnim uslovima za rad, u\u010ditelji su, \u010dini se, u pravilu entuzijasti\u010dno izvr\u0161avali predvi\u0111ene obaveze. To je vidljivo iz mnogih svjedo\u010denja i zabilje\u017eenih razgovora sa u\u010diteljicama. Tako primjerice, u listu Nova \u017dena, u\u010diteljica Mileva Gruba\u010d iz Vi\u0161egrada sa zanosom prikazuje rad sa \u017eenama na analfabetskom te\u010daju u selu Du\u0161\u0107a. U\u010diteljica Gruba\u010d najprije navodi kako je na molbu \u017eena iz tog sela \u201eda do\u0111e i njih u\u010di\u201c, obe\u0107ala da \u0107e dolaziti nedjeljom budu\u0107i je ostalim danima zauzeta radom u \u0161koli i na analfabetskim te\u010dajevima u Vi\u0161egradu. Evo kako opisuje svoj odlazak u selo, i prvi \u010das:<\/p>\n U nedjelju su poslali po mene jednoga dje\u010daka da se ne bih izgubila i lutala traze\u0107i ih. Idem uz Drinu i razmi\u0161ljam o toj divnoj, mnogo opjevanoj rijeci, a jo\u0161 vi\u0161e okrvavljenoj. Te\u010de mirna i plava, kao da ne pamti nikakvog zla. Njene obale nadvisila su strma brda, a po gdjekojoj ravnici vide se tragovi avionskih bombi. Ponegdje viri iz zemlje gvozdena konstrukcija neke zgrade koju nadvisuje fabri\u010dni dimnjak. To su ostaci \u00bbVarde\u00ab, nekadanje industrije drveta. Napokon sti\u017eem u odre\u0111eno selo. Do\u010dekuju me \u017eene sa bukvarima i tablicama. Radostan je bio na\u0161 prvi \u010das na kome su na\u0161e velike u\u010denice nevje\u0161tim potezima, sa puno volje i strpljivosti, otpo\u010dele prve poteze pisma. 184<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Ogromnim entuzijazmom i anga\u017emanom narodne napredne u\u010diteljice polo\u017eile su va\u017ean kamen temeljac u izgradnju nove dr\u017eave. Zajedno sa svojim kolegama, u\u010diteljice su diljem BiH organizirale \u0161kole i kreirale nove prosvjetne politike. U toj borbi za nove \u0161kole nisu mijenjale samo nastavne programe ve\u0107 uspostavljale i posve nov odnos sa \u0111acima. U u\u010dionici je ukinut krut hijerahijski odnos i uspostavljene nove prakse u\u010denja i rada, utemeljene na uzajamnom povjerenju i po\u0161tivanju. U\u010diteljice su \u010desto bile pune roditeljske brige za sve \u0111ake. Umjesto fizi\u010dkog ka\u017enjavanja, prakticirale su se metode uvjeravanja, njegovao se takmi\u010darski duh i ja\u010dalo drugarstvo. 185<\/sup><\/a> <\/span>Zbog svega toga su u\u010ditelji i u\u010diteljice u\u017eivali velik ugled u dru\u0161tvu, i priznanje i po\u0161tovanje cijele zajednice, posebice djece i njihovih roditelja. Pored toga su, kako je ve\u0107 istaknuto, aktivno radile u skoro svim kulturnim manifestacijama u sredinama gdje su slu\u017ebovale, a nerijetko su djelovale u svim kulturnim institucijama \u2013 od biblioteka i javnih \u010ditaonica do amaterskih pozori\u0161ta i sportskih sekcija.<\/p>\n Jedan takav egzemplaran u\u010diteljski put predstavlja i anga\u017eman narodne u\u010diteljice Nasihe Porobi\u0107. 186<\/sup><\/a> Ova u\u010diteljica ro\u0111ena je 1928. godine u Derventi. Tijekom jednodnevnog boravka partizana u Derventi 1944. godine, pristupa pokretu kao u\u010denica V razreda gimnazije. U partizane odlazi posve nepripremljena; isprva radi kao bolni\u010darka u Tesli\u0107u, potom je izabrana kao delagatkinja na kongresu u Sarajevu, a poslije rata odlazi na slu\u017ebu u \u0161kolu u selo Kora\u010de, gdje radi sa 146 \u0111aka. U Banjoj Luci je zavr\u0161ila najprije te\u010daj, a kasnije i akademiju za nastavnicu srpskohrvatskog jezika. Paralelno je studirala i radila. U \u0161koli je organizirala sve u\u010deni\u010dke aktivnosti, \u0161tampala knjige, sudjelovala sa djecom na svim konkursima i organizirala priredbe. Nagla\u0161ava da je u\u010diteljski poziv i svoje \u0111ake voljela vi\u0161e od svega, te da je zbog te velike ljubavi zanemarila \u010dak i svoju porodicu, dvoje djece i mu\u017ea. Dobitnica je vi\u0161e priznanja za rad, pored ostalog i Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.<\/p>\n Poku\u0161avala sam, vi\u0161e puta preslu\u0161avaju\u0107i intervju sa Nasihom Porobi\u0107, odgonetnuti \u0161ta to djeluje uznemiruju\u0107e u njenom glasu i na\u010dinu na koji odgovara na pitanja, za\u0161to njeni odgovori stvaraju nejasan osje\u0107aj nelagode. Ne, njena ispovijest nije svjedo\u010danstvo zaludnosti borbe od koje je, kako ka\u017ee, dobila onoliko koliko je mogla primiti. Njen \u017eivotni put nije bio zaludan, i nema kajanja. U\u010diteljica Nasiha tvrdi da bi, kad bi mogla, sve isto ponovo napravila, samo bi ovog puta u borbu \u201ekrenula opreznija, bolje bi se pripremila, barem dvije presvlake bi sa sobom ponijela. Ne bi vi\u0161e i\u0161la grlom u jagode\u201c.<\/p>\n Uznemiruju\u0107i nije ni njen pomirbeni ton ni rezigniranost u glasu jer to \u0107e prije biti stara\u010dka distanca ili \u010dak mudrost s kojom se pred kraj \u017eivota \u010desto postavljamo prema vlastitim \u017eivotnim odlukama. Uznemirava, zapravo, trpno stanje iz kojeg se pripovijeda i koje sugerira da je u\u010diteljica Nasiha u svom bogatom i ispunjenom \u017eivotu toliko toga radila i puno postigla, ali da je malo, premalo vremena imala da taj i tako bogat \u017eivot i pro\u017eivi. Uznemirava to \u0161to je ona, poput ve\u0107ine \u017eena revolucionarne borbe, pristala da cijelog svog \u017eivota nekriti\u010dki podr\u017eava mit o \u017eeni koja se rado odri\u010de svoga \u017eivota u ime izgradnje budu\u0107e dr\u017eave i dru\u0161tva. 187<\/sup><\/a>Me\u0111utim, to je samo jedna strana medalje. Va\u017eno je imati u vidu da, pored toga \u0161to su \u017eene masovno pristajale na ulogu samo\u017ertvuju\u0107ih heroina, Ifigenija modernog doba, postoje i sitemski propusti ili, pak, svjesne strategije u pogledu odnosa prema \u017eenama, u konkretnom slu\u010daju prema narodnim u\u010diteljicama, strategije koje su osigurale da proces transformacije od potla\u010dene do napredne u\u010diteljice ne bude, zapravo, nikada u potpunosti dovr\u0161en.<\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span>3.2. Izme\u0111u emancipacije i feminizacije u\u010diteljske profesije<\/b><\/p>\n Kada se govori o specifi\u010dnosti dru\u0161tvenog i politi\u010dkog organiziranja \u017eena u Drugom svjetskom ratu, u pravilu se isti\u010de masovnost \u017eenskog udru\u017eivanja i participacija velikog broja \u017eena sa sela, \u017eena iz razli\u010ditih dru\u0161tvenih slojeva, te \u017eena razli\u010dite etni\u010dke pripadnosti. 188<\/sup><\/a> Po mi\u0161ljenju Ivane Panteli\u0107, 189<\/sup><\/a> na masovnu mobilizaciju \u017eena i njihov ulazak u revolucionarnu partizansku vojsku utjecao je upravo masovniji dolazak u\u010diteljica na sela nakon 1918.godine, u\u010diteljica koje su na razne na\u010dine radile na emancipaciji i osna\u017eivanju \u017eena.<\/p>\n I premda su, pored bolni\u010darki i borkinja, upravo narodne u\u010diteljice bile istaknute aktivistice antifa\u0161isti\u010dkog pokreta i NOB-a, ni one ne\u0107e biti pozvane da s podjednakim dru\u0161tveno-politi\u010dkim anga\u017emanom sudjeluju u radu izvr\u0161nih organa vlasti i najvi\u0161ih partijskih tijela u ratnom i poslijeratnom periodu. 190<\/sup><\/a>
\n<\/b><\/span>IZGUBLJENA REVOLUCIJA: AF\u017d IZME\u0110U MITA I ZABORAVA<\/p>\n\n
\n
\n
\n <\/span>novi izazovi i stara optere\u0107enja za u\u010diteljice <\/b><\/p>\n\n
\n
\n
\n