Do\u0161la sam \u017eivjeti s Dunjom, k\u0107erkom moga ujaka, sa \u0161est godina, nakon \u0161to je umrla moja
\nmama. Kad su me, mjesec dana nakon mamine smrti, o\u010duhova nova \u017eena i njen sin htjeli
\nposlati u siroti\u0161te, pobjegla sam od ku\u0107e. S donje strane starog ku\u0107nog teleofona, moja
\nsusjeda je prona\u0161la broj telefona Dunjinog oca koji je mama zalijepila. Prona\u0161ao me u
\nvodenici u susjednome selu, gdje bih se sakrila kad bih kao mala \u017eeljela biti sama. Kad sam
\nbila djevoj\u010dica, posje\u0107ivao nas je puno \u010de\u0161\u0107e. Onda se o\u017eenio, rodila se Dunja i stric je odselio
\n\u017eivjeti na \u017eeninom imanju, nekoliko desetina kilometara od nas. Mama je rekla da on
\nnapokon mo\u017ee \u017eivjeti svoj \u017eivot.<\/p>\n
Bile smo premale i preusamljene da ne bismo bile kao sestre: od po\u010detnog durenja, do
\nbezuvjetne ljubavi pro\u0161lo je tek nekoliko sedmica. Negdje u njenim \u0161arenicama prona\u0161la sam
\nboje moje mame, mene, bake. Bila mi je stranac, i ja sam se svaki dan trudila u njoj
\nprepoznati ne\u0161to svoje. U na\u0161oj sobi u potkrovlju, lebdio je slatki dah djevoja\u010dke ljubavi,
\nvesele i pomalo intenzivne, sro\u010dene u stvari koje smo samo mi razumjele.<\/p>\n
“Kuc-kuc.”<\/p>\n
“Ko je to?”<\/p>\n
“Trnoru\u017eica.”<\/p>\n
“Koja Trnoru\u017eica'”<\/p>\n
“Trnoru\u017eica, smrzla joj se guzica!”<\/p>\n
Bila je sjetna atmosfera u ku\u0107i, za kuhinjskim stolom, uvijek. Moj stric i njegova \u017eena bili su u
\nvidno hladnim odnosima. Poljupci koje su udjeljivali jedni drugima bili su mimika navike i
\ndiskretan signal podno\u0161enja ili savezni\u0161tva bez ljubavi.<\/p>\n
Kad nije bila sa mnom, Dunja je uglavnom sjedila s ocem, koji joj je \u010ditao naglas iz knjige koja
\nse zvala “Leksikon velikih povijesnih trenutaka”. Dunja i moj stric bili su nerazdvojni. Priroda
\nnjihove privr\u017eenosti odmicala je, skoro fizi\u010dki, ljude iz sobe, i Dunja i njen otac su bili
\nuglavnom sami.<\/p>\n
Prvo ljeto kod Dunje bilo je i prvo ljeto s porodicom za mene. Dunja, stric i ja smo i\u0161li skupa
\nna rijeku, ja bih plivala, Dunja bi uglavnom sjedila pored oca na travi. Vra\u0107ali bismo se
\nnave\u010der, umorni i cijede\u0107i se pod Mejrinim pogledom koji se dimio iza prozorskih zavjesa u
\nkuhinji. To sam se ljeto zaljubila. To sam ljeto strgala sa svog keveta plahte od egipatskog
\npamuka koje su Dunjini dobili za vjen\u010danje, zakrvavljene mojom prvom menstruacijom, i
\nzakopala ih na livadi.<\/p>\n
“Kuc-kuc.”<\/p>\n
“Ko je to?”<\/p>\n
“Keith Richards”<\/p>\n
“Koji Keith Richards?”<\/p>\n
“Keith Richards ima dobru travu.”<\/p>\n
Jedne zime, bilo nam je \u010detrnaest godina, snijeg je napadao tri i po metra i svi smo \u010distili
\nblistave hrskave gomile leda ispred ku\u0107a. Dani, kratki i hladni, titrali su kao zvijezde u
\ndubokoj, tamnoj zimi. Nismo i\u0161li ni u \u0161kolu. Stric je lopatao dva dana, zatim se po\u010deo \u017ealiti na
\npovrije\u0111eno koljeno, i uglavnom bi ostajao u ku\u0107i. Bio je mra\u010dniji, zabrinutiji. Ve\u0107 na jesen,
\npo\u010deo je pri\u010dati kako je mjesna \u0161kola nedovoljno dobra za nas, pogotovo za Dunju, i da bi
\nmorala vi\u0161e \u010ditati, ako \u017eeli upisati fakultet. \u010cinilo mi se da sam ga svojim dolaskom podsjetila
\nna \u010dinjenicu da \u0107e Dunja jednom oti\u0107i od ku\u0107e. Da \u0107e voljeti i druge ljude. Da \u0107e \u017eivjeti.
\n“Kuc-kuc.”<\/p>\n
“Ko je tamo?”<\/p>\n
“Ti\u0161ina.”<\/p>\n
“Koja ti\u0161ina?”<\/p>\n
“Ti\u0161ina, ja spavam.”<\/p>\n
Negdje oko deset sati svake no\u0107i, taman kad bi Dunjina majka legla spavati, moj stric je
\nkucao na vrata na\u0161e sobe ili kuckao ne\u010dim od svoj strop, \u0161to je bio poziv za Dunju da si\u0111e
\ndolje.<\/p>\n
Ja bih ostajala sama i u ko\u0161nici toplog svjetla slu\u0161ala se kako di\u0161em. Zaspala bih kad bi mi niz
\nnoge kao trnci pro\u0161la \u0161kripa vrata na\u0161e sobe.<\/p>\n
Jedne no\u0107i, me\u0111utim, Dunja je u\u0161la na vrata i \u010du\u010dnula ispred moga kreveta. Dr\u017eala sam o\u010di
\nzatvorene, suze su mi klju\u010dale ispod trepavica. Ustala sam i nisam plakala. Pretvarala sam se
\nda sam sve \u0161to sam gledala, vidjela samo tu no\u0107. Pretvarala sam se da sve \u0161to znam, znam jer
\nmi ona to ka\u017ee. Da sam \u010dula i mislila, i strepila, i strahovala, i plakala, samo od te no\u0107i.
\nSjedenje za stolom narednih dana, mjeseci, godina postalo mi je nepodno\u0161ljivo. Jela sam
\npred televizorom, sa psom, Dunjina majka je odustala od namjere da me se prisili sjediti za
\nstolom. Bila je bolesna. Prestala je kuhati. Polako smo Dunja i ja preuzimale doma\u0107instvo.
\nOsim \u0161to je govorila manje, smijala se manje, Dunja je postala demon mira. Lice joj se
\nisklesalo u skulpturu umorne odlu\u010dnosti, o\u010di potamnile, pokreti izgubili titravost i duga\u010dka se
\nvunena suknja ljuljala oko njenih nogu kao umorna ptica. Stric je, u momentima kad sam
\nimala snage pogledati ga, a pogled mi je bio te\u017eak kao sram koji nije moj, bio ljut i glasan.
\nCijela je ku\u0107a postala spomenik ti\u0161ini u kojoj zvoni njegov glas. S vremenom, poslije posla je
\npo\u010deo svra\u0107ati u kafanu, i sve kasnije dolazio ku\u0107i.<\/p>\n
Godine koje su dolazile \u010dinile su se kao vakuum, kao bezvrijeme i nemjesto u kojem
\nobitavamo, zagledane u nejasni, zamagljeni obzor, koji smo mo\u017eda i umislile.<\/p>\n
\u010cetiri zime su pro\u0161le, dvije operacije krajnika, pro\u0161ao je maturski ispit, oznojene ve\u010deri nad
\nknjigom, kiseli miris jutarnje kafe, na\u0161i planovi pupali su u travi, bijeli, sitni, hrabri i krhki,
\nprvo livadsko cvije\u0107e iz mokre i hladne zemlje.<\/p>\n
Dunjina majka umrla je tog prolje\u0107a, osam dana prije mog osamnaestog ro\u0111endana. Dan
\nsprovoda bio je bijel, ugla\u010dan, hladan, ali odlu\u010dno bistar. Dunja i ja smo, nakon sprovoda,
\noti\u0161le ku\u0107i, kora\u010daju\u0107i u novim cipelama po blatnjavoj poplo\u010danoj stazi izme\u0111u grobova. U
\nmojoj torbi \u0161u\u0161kali su papiri, knjige, novac i telefon. Stric je oti\u0161ao s drugovima piti. Vidjela
\nsam da se okrenuo za nama dok smo silazile s ceste na sporedni put koji je vodio do na\u0161eg
\nimanja.<\/p>\n
Od ulaska u ku\u0107u do izlaska, nismo izmijenile niti rije\u010d. Ru\u010dale smo i nakon toga, prilegle u
\npotkrovlju.<\/p>\n
“Kuc-kuc.”<\/p>\n
“Ko je tamo?”<\/p>\n
“Zauvijek.”<\/p>\n
“Koje zauvijek?”<\/p>\n
“Zauvijek ne postoji.”<\/p>\n
U vrijeme ve\u010dere, Dunja je pustila plo\u010du Boba Dylana. Popela sam se na sprat, i iz potkrovlja
\nkrenula niz stepenice s bidonom punim reskog, te\u0161kog, ljutog te\u010dnog smrada, koji je u mojoj
\nglavi izazvao festival bizarnih radosti i probudio \u010dula za koja nisam znala. Tri puta sam se
\nvra\u0107ala u potkrovlje, isprazniv\u0161i po staroj ku\u0107i pet bidona benzina. Oko pono\u0107i, dok je
\nprovincija spavala, bacile smo dvije \u0161ibice, koje su zapalile puteljak polivene trave koji je
\nvodio do trijema. Planula je ku\u0107a, i dugo \u0107e vreli bljesak biti jedino \u010dega \u0107emo se sje\u0107ati iz
\nsvog djetinjstva.<\/p>\n
Dunja je zapisala u o\u010dev “Leksikon”:”13. 4. 2012. Azra i Dunja su napustile roditeljski dom. Malo je mjesto pokraj velike rijeke
\nprogutala vatra u no\u0107i s nedjelje na ponedjeljak. Nikada se vi\u0161e nisu vratile.”<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Do\u0161la sam \u017eivjeti s Dunjom, k\u0107erkom moga ujaka, sa \u0161est godina, nakon \u0161to je umrla moja mama. Kad su me, mjesec dana nakon mamine smrti, o\u010duhova nova \u017eena i njen sin htjeli poslati u siroti\u0161te, pobjegla sam od ku\u0107e. S donje strane starog ku\u0107nog teleofona, moja susjeda je prona\u0161la broj telefona Dunjinog oca koji je mama zalijepila. Prona\u0161ao me u […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[24,389],"tags":[],"class_list":["post-67931","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-current-issue","category-volume-21-no-3-2026-july","contributor-dijala-hasanbegovic-2","current-issue","volume-21-no-3-2026-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67931"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67931\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67989,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67931\/revisions\/67989"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}