Prvo objavljivanje<\/p>\n
Za\u0161to ba\u0161 bijeli mi\u0161 dijeli sre\u0107u? Ja sam saznao. I re\u0107i \u0107u vam.<\/p>\n
Kad se rodite, \u017eivot vam podijeli karte. Bolje ili lo\u0161ije. Rodite se kao zdrava ili bolesna beba, kao malen ili velik, bogat ili siroma\u0161an, bijel ili malo tamniji. Tako to klapa. Ako su vam roditelji bogati ili bar zaposleni, to je ve\u0107 par kraljeva. Ako imate od \u010dega \u017eivjeti i ako roditelji naprasno umru, to je ve\u0107 par ke\u010deva.<\/p>\n
Svejedno, pla\u010dete kad se rodite. Iz topline od trideset sedam celzija iza\u0111ete na ledenih plus dvadeset i ne\u0161to, usred maskiranih ljudi i dva koljena gospo\u0111e mame. I u strahu, uplakani, \u010dekate prvo dijeljenje, \u010dekate karte\u2026 Ako se probudite u nastambi od kartona, usred sme\u0111ih lica od kojih vam se neki raduju a neki vas zabrinuto gledaju, e onda ste ga\u2026 Khm\u2026! Zabrinuti su oni \u0161to shvataju da i tako mali morate jesti, makar maj\u010dino mlijeko. Jednog dana \u0107e vam guzica tra\u017eiti i ne\u0161to konkretnije.<\/p>\n
Usred ljudi sme\u0111ih lica i \u0161irokih osmijeha jo\u0161 ne vidite kako ste lo\u0161e karte dobili. Tek sa tri-\u010detiri godine, kad vidite da bjelju, \u010distiju i bolje obu\u010denu i obuvenu djecu majke povla\u010de za rukav kad se poku\u0161aju igrati s vama, vidite kakve vam je dvojke i trice \u017eivot podijelio. To boli, ka\u017eu, vi\u0161e od gladi i hladno\u0107e. Sa pet shvatite da ste mali Cigo, Cigojner, Romina, Firaun, Cigi\u0107, Romeo, Peksijan, U\u0161ljivac, Poganac\u2026 I da taj sijaset komplimenata ide s drveno-kartonskom nastambom, u paketu, skupa sa gla\u0111u i hladno\u0107om. Sa \u0161est\/sedam biste u \u0161kolu. Ali jadac! Nemate u \u010demu. Ni obu\u0107i, ni obuti. Nemate za knjige. Ni za teke i olovke, za pernicu i gumice, za paus-papir i flomastere, za plastelin i bojice, za\u2026 Za autobus jo\u0161 manje. Ne mo\u017eete me\u0111u bijelu djecu prljavi i u\u0161ljivi. \u0106a\u0107a i mater, skoro redovno nepismeni, mo\u017eda bi vas nekako i poslali, \u010dak tako gladne i prljave. Ali, svileni roditelji malih bijelaca bi se bunili i\u2026 I tako u krug.<\/p>\n
Ne znam samo za\u0161to se, pored tog famoznog nacionalizma, rije\u010d \u00abrasizam\u00bb tako rijetko spominje u ovoj zemlji. Rasizam je ovdje o\u010ditiji nego svi drugi \u00abizmi\u00bb. Evo, neka me zemlja proguta dok ovo pi\u0161em ako nije! Nek me zmija ispod stola ugrize i odma\u2019 crknem ako nije tako! Ako ima jo\u0161 napisanog poslije ovoga, znajte da mi ni\u0161ta nije i da sam u pravu. Jer ako\u2026 Oduljih ja, kao i obi\u010dno. Ali za pravu stvar. Da vam pribli\u017eim, mo\u017eda \u010dak i omilim heroja moje pri\u010de.<\/p>\n
Zvao se Im\u0161o. Da li ba\u0161 tako, ne znam. Sumnjam da je znao i on. Bio je na\u0161, mostarski Rom. Govorio je odli\u010dno romski i ne\u0161to slabije na\u0161a tri jezika. Znate, ovi novoprido\u0161li Romi uglavnom ne govore svoj, romski jezik. Oni s Kosova govore albanski a\u2026 Hm\u2026 Eto. Ispade moj Im\u0161o poliglota. Ispadosmo svi poliglote. Ipak, za razliku od ve\u0107ine ljudi u Mostaru danas, Im\u0161o je bio Mostarac.<\/p>\n
Im\u0161u sam upoznao s prozora tada mi najdra\u017eeg kafi\u0107a, dok sam ispijao kafu \u0161to mi je napravio tada najdra\u017ei mi konobar, Buza. Sje\u0107am se da je bio petak. Sje\u0107am se jer sam, kao i svakog petka, zbrisao ranije s posla da gledam ciganluk, to jest vjen\u010danja. Naime, odmah preko puta kafi\u0107a je bio mati\u010dni ured za tu polovinu Mostara. A u toj polovini Mostara, ljudi su se vjen\u010davali uglavnom petkom. Naslonjen na prozor\u010de, gledao sam ljude, \u017eene, zastave. Mlada bi redovno bila jedna od ru\u017enijih. Mlado\u017eenja bi obi\u010dno bio krezav i \u0161trkljast. Znate, u ratu slabo ima dobrih zubara, jo\u0161 je manje para za skupe krpice. Poslije rata isto. Mo\u017eda bi tada, oko pet sati, muhajem pu\u0161tali takve sirotane da mene nasekiraju. Ko zna\u2026 Znam da su mi dugo prislu\u0161kivali telefon, \u0111e \u0111avo, mo\u017eda su i to morenje sirotinjom organizovali da bi me\u2026 Eto. Sad mi jo\u0161 treba zbog vas i pobudalit\u2019!<\/p>\n
Bilo je tu zastava, od one zelene sa mjese\u010dinom i zvjezdom do one sa ljiljanima i dr\u017eavne; one \u0161to li\u010di na psiho-test za voza\u010dki ispit. Bilo je, dodu\u0161e rijetko, dobrih kola i \u00abArmani\u00bb odijela, me\u0111u dijasporom \u0161to je do\u0161la da se o\u017eeni i izvu\u010de kakvu garibicu iz ovih na\u0161ih\u2026 uh. E, tu je mlado\u017eenja bio ru\u017ean kao lopov, ona lijepa kao slika. Zna\u010di, on bi obi\u010dno bio, bar po na\u0161im mjerilima, imu\u0107an.<\/p>\n
Meni su tu u tom krkljancu Im\u0161o i familija mu bili najzanimljiviji. On je imao okruglo lice, \u0161irok osmijeh i tople o\u010di. Li\u010dio je na mali stog sijena, po\u0161to bi obi\u010dno svu odje\u0107u nosio sa sobom, to jest na sebi, da mu je neko ne bi ukrao. Bar je tako govorio. Umica, \u017eena mu, bila je ljepu\u0161kasta Ciganka, malo ni\u017ea i svjetlija od njega. Najmanji mu je sin tada, sredinom devedesetih, bio tek mali beba\u010d od par mjeseci a stariji petogodi\u0161njak, jako razrok i mr\u0161av. Nacrtali bi se ispred centra u kome se, rekosmo, i vjen\u010davalo, oko \u010det\u2019ri i po. Ba\u0161 kad i ja. Ako bi kakav drugi Cigo htio zauzeti busiju na tom mjestu, Im\u0161o bi psovao na romskom, vitlao kakvom letvom i prijetio \u0161akama. Umica bi ga pri tom verbalno podr\u017eavala, a mali petogodi\u0161njak koga su zvali Hara, bi kri\u010dao. I uvijek bi uspje\u0161no otjerali bezobraznog uljeza. Umica i Im\u0161o bi sakrivali, \u00ab\u0161njirali\u00bb pare jedno od drugog, kad bi iza\u0161li jedno drugom iz vidokruga. A Buza i ja bi to jako dobro vidjeli sa tribina, sa prozora kafi\u0107a.<\/p>\n
Im\u0161o bi nekad u\u0161ao do nas, u kafi\u0107, te, uz Umicino negodovanje, naru\u010dio pivo. Ispio bi ga nadu\u0161ak, odjednom. Tad bih mu ja naru\u010dio jo\u0161 jedno i usljedilo bi isto. Tad bi, jadan, po\u010deo zaplitati jezikom, ba\u0161 u trenutku kad bi se za\u010dulo trubljenje prvih svatova\u2026 Tad bi Im\u0161o izjurio, po\u010deo se probijati prema mlado\u017eenji, tra\u017ee\u0107i dio sa najvi\u0161e gu\u017eve, da im po\u017eeli sre\u0107u, puno djece i dug \u017eivot, te zatra\u017ei malko para zauzvrat, da i svoje \u017eivotno-familijarno stanje malo popravi. Po\u0161to to nije mogao re\u0107i na romskom, po\u017eelio bi paru, na jeziku mladenaca, dugu djecu, puno \u017eivota i jo\u0161 \u0161to\u0161ta \u0161to mladenci sami sebi nikad ne bi po\u017eeljeli.<\/p>\n
Katkad bi u\u0161ao u kafanu s kakvim kartonom, pru\u017eio nam ga i smrmljao ne\u0161to kao:
\n– Aj\u2019, \u017eiv ti majka, mi napi\u0161e\u0161 \u00abSretni mladunci\u00bb\u2026!?
\nJa bih Buzinim debelim flomasterom napisao \u0161to tra\u017ei. Uglavnom. Napisao bih \u00abSretno mladenci!\u00bb. Ipak, po\u0161to me tada ba\u0161 i nije dobro poznavao, nosio bi karton s natpisom jo\u0161 nekom i pitao \u0161ta pi\u0161e.
\n– \u0160to provjerava? – pitao sam Buzu, najdra\u017eeg mi konobara.
\n– Ma, napi\u0161u mu sva\u0161ta\u2026 – rekao je Buza.
\n– \u0160ta, naprimjer?
\n– Ma, jednom mu Trla napis\u2019o \u00abDabogda krokodile izrodili\u00bb. A \u0106i\u0161a prije toga stavio \u00abMladenci, govno vam kolik Hum\u00bb\u2026 – otkrio mi je Buza.<\/p>\n
Ina\u010de, za onog ko ne zna, Hum je poveliko brdo iznad Mostara\u2026 Jednog petka su tu bili svatovi da ih je tuga bilo gledati. Mlado\u017eenja je bio u platnenim patikama, farmerkama i, vjerovatno tu\u0111em, povelikom sakou. Mlada je imala oko petnaest godina, trudna do zuba, svatovi su bili tako ubogi da nijedan nije prekratio \u010dekanje pred centrom tako \u0161to bi u\u0161ao u Buzinu kafanu da popije ne\u0161to s nogu. Uzalud su Im\u0161o i Umica blagosiljali i najljep\u0161e \u017eeljeli, niko im od svatova ni cvonjka nije dao. U nastupu pravednog gnjeva, Im\u0161o je od Umice uzeo svog sin\u010di\u0107a-beba\u010da, pru\u017eio ga mladenki, metnuo joj ga na ruke u kojima je ve\u0107 bio skroman buket i rekao:
\n– Evo dijete, \u017eiva bila!!! Da ne mora\u0161 ra\u0111at\u2019\u2026! Vi\u0161i ste Cigani od nas tri\u2026!
\nValjda je mislio na njih troje \u0161to nisu bili u naru\u010dju mlade\u2026<\/p>\n
Nekih petaka, za onih mostarskih ki\u0161a, Im\u0161o bi za par nov\u010di\u0107a prenosio svatove preko vododerine \u0161to bi je lo\u0161 sistem kanalizacije u Starom Gradu velikodu\u0161no pustio prema sretnim mladencima. Tu bi svi cirkuzali, Im\u0161o i njegovi, svatovi i nas dvojica u kafi\u0107u\u2026 I kad sam promijenio posao i prestao dolaziti na predstave petkom, Im\u0161o i ja smo ostali veliki prijatelji. Kad bih pred kakvim kafi\u0107em slu\u017ebeno (a kako bih drugo, moli\u0107u lijepo?) sjedio s va\u017enim ljudima kao \u0161to su bili predstavnici Me\u0111unarodne Zajednice i \u010dlanovi gradske vlade, ustajao bih i pozdravljao svog velikog prijatelja. \u010cak \u0161ta vi\u0161e, insistirao bih da se svi rukuju sa \u010dovjekom koji je svu svoju imovinu nosio na sebi, redovno im predlagao da mu u ime grada i Me\u0111unarodne Zajednice, kao pripadniku najmalobrojnijeg naroda u Mostaru, daju koju marku. Oni bi, da ne bi jedni pred drugima izgubili obraz i ispali cicije, to naj\u010de\u0161\u0107e i u\u010dinili. Mali Hara bi ih tada sumnji\u010davo motrio \u0161kiljavim okom, dr\u017ee\u0107i se za \u0107a\u0107inu odje\u0107u. Sumnjivi su mu bili, siguran je bio da ho\u0107e ti hoh\u0161tapleri \u0161to su sa mnom i slagat\u2019 i ukrast\u2019, a morebit i \u0161togod gore. Djeca su vam \u010dudo. Osjete nepogrje\u0161ivo s kim imaju posla\u2026<\/p>\n
Im\u0161o nikad od mene nije tra\u017eio pare. Zato \u0161to bih mu ih ja dao i prije nego \u0161to bi zatra\u017eio. Im\u0161in posao je bio kao i svaki drugi. Znate, nije lako pru\u017eiti ruku i zaiskati, treba za to hrabrosti. Treba progutati \u0161to\u0161ta. A ja, slabi\u0107 kakav ve\u0107 jesam, radije za goreg od sebe da kopam kanale nego da ko \u010dovjek zatra\u017eim sadaku. Zapravo, na\u0161a je vlada Im\u0161i ukrala patent. Heheee, zna vlada \u0161ta radi! I oni \u017eive od svjetske milostinje. Ne bi se mogli onako potko\u017eiti i onakva kola pokupovati samo sisaju\u0107i krv ovom mom i Im\u0161inom narodu, jerbo da bi\u2026 Pardon. Ja sam, dav\u0161i (ili dobiv\u0161i, ne sje\u0107am se ba\u0161) otkaz tamo gdje sam radio, kao \u0161to ve\u0107 spomenuh, po\u010deo propu\u0161tati predstave-vjen\u010danja petkom. Ali nisam prestao vi\u0111ati Im\u0161u i njegove.<\/p>\n
Onda sam, jednog dana, Im\u0161u po\u010deo vi\u0111ati sa klincima, bez Umice. Mla\u0111i, tad ve\u0107 dvogodi\u0161njak, pomalo je tr\u010dkarao dr\u017ee\u0107i se svako malo za ruku starijeg razrokog Hare.
\n– Im\u0161o, gdje ti je Umica? – pitao sam.
\n– O\u2019\u0161la\u2026 – rekao je Im\u0161o.
\n– Gdje?
\n– U Bosnu, prijatelj moj\u2026 S neki mlad Cigo\u2026 S nekog Ma\u0111up Cigan\u2026
\n– I ostavila tebi djecu\u2026
\nIm\u0161o je na ovo pitanje-konstataciju samo slegnuo ramenima tako da se gomila odje\u0107e na njemu podigla i spustila s glasnim \u0161umom. A na sme\u0111em licu mu je stajao osmijeh, kao nekakvo izvinjenje \u0161to je nepotpun, onako bez Umice i s dva djeteta, \u0161to je ostao samohrani otac. Izvukao sam iz d\u017eepa nov\u010danicu i pru\u017eio mu je. Odmahnuo je glavom i rekao:
\n– Nemoj drug, da da\u0161 puno\u2026 Bolje danas malo, sutra malo\u2026 Ja sam \u010daval Cigan, ja but \u0161to imam brzo nemam i\u2026 Ali mo\u017ee\u0161 za djeca da mi kupi\u0161 \u010dokoladno mlijeko \u0161to Hara i ovi mali najvoli\u2026<\/p>\n
Ubrzo je mla\u0111eg sina-potrku\u0161ca prihvatio dom. Prvo su se ne\u0107kali, pa ga uzeli. Hara nije htio od babe Im\u0161e, pa bog. Onako \u0161kiljav, pa kad bi jo\u0161 i zaplakao, bio bi ru\u017ean kao sam \u0111avo. I\u0161li su tako gradom, poput malog Gremlina i plasta sijena sa ovalnim licem na vrhu, preturali po kantama za otpatke i dijelili osmijehe kao politi\u010dari obe\u0107anja. Sunce ih je grijalo kao da su bijeli, sunce \u0161to nas sve grije i ne pita koje su nam boje lica te \u0161ta u d\u017eepovima i na sebi nosimo, volili svijet stoput vi\u0161e nego \u0161to je zaslu\u017eio\u2026 Zatim mi je rekao kako je Hara oti\u0161ao da \u017eivi u dje\u010diji dom, kao mali mu braco koji je tada imao tri godine.<\/p>\n
Nakon toga, Im\u0161o je prestao preturati po kantama za otpatke, nosio urednu kariranu ko\u0161ulju i prsluk, bio \u010dist i za\u010de\u0161ljan. Kad bih mu ponudio pare, ljubazno bi, sa svojim ve\u0107 \u010duvenim osmjehom na ovalnom licu, odbio i zahvalio. Ja se nisam za\u010dudio. Ako, mislio sam. Im\u0161o, kao i sav drugi po\u0161ten svijet, ima pravo da u\u0161tedi \u0161togod za penziju, povu\u010de se i po\u010dne u\u017eivati u plodovima svog rada.<\/p>\n
Za par mjeseci Im\u0161e je nestalo. Muhamed, njegov brat po boji ko\u017ee, ina\u010de vrstan radnik i moj veliki prijatelj, rekao mi je da je Im\u0161aga umro od raka. A onda me upitao za\u0161to pla\u010dem te i sam po\u010deo plakati.Plakao sam, prvi i zadnji put te godine, jer mi garavi Im\u0161o nije htio re\u0107i da ima tu smrtonosnu bolest. Takvi su vam ljudi Cigani. Kad se vesele i seire, svakog zovu. Kad boluju i pate, vole biti sami. Kontaju, valjda, ima ljudi \u0161to im je \u017eivot te\u017ei od njihovog, pa ih je bolje ne \u017ealostiti\u2026<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prvo objavljivanje Za\u0161to ba\u0161 bijeli mi\u0161 dijeli sre\u0107u? Ja sam saznao. I re\u0107i \u0107u vam. Kad se rodite, \u017eivot vam podijeli karte. Bolje ili lo\u0161ije. Rodite se kao zdrava ili bolesna beba, kao malen ili velik, bogat ili siroma\u0161an, bijel ili malo tamniji. Tako to klapa. Ako su vam roditelji bogati ili bar zaposleni, to je ve\u0107 par kraljeva. Ako […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[24,388],"tags":[],"class_list":["post-67877","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-current-issue","category-volume-21-no-2-2026-april","contributor-veselin-gatalo","current-issue","volume-21-no-2-2026-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67877","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67877"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67877\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67893,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67877\/revisions\/67893"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67877"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67877"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67877"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}