<\/p>\n
Me\u0111u suvremenim bosanskohercegova\u010dkim piscima \u010diju je biografiju i knji\u017eevno stvarala\u0161tvo neizbrisivo obilje\u017eio rat 1992-1995, sarajevski pisac Karim Zaimovi\u0107 (1971-1995) bez sumnje je jedan od najreprezentativnijih, s obzirom na njegovu tragi\u010dnu sudbinu i osobenosti njegove narativne produkcije. Karim je bio sin poznatog slikara Muhameda (1938-2011) i postao je jedan od vode\u0107ih mladih sarajevskih intelektualaca krajem 1980-ih, s relevantnim li\u010dnostima poput pisaca Miljenka Jergovi\u0107a i Semezdina Mehmedinovi\u0107a; posebno je postao istaknut zahvaljuju\u0107i svojim esejima o stripu, koje je objavljivao od rane adolescencije u utjecajnim lokalnim \u010dasopisima. Zaimovi\u0107evo duboko poznavanje zapadnog stripa \u2013 koje je od 1970-ih u tada\u0161njoj Jugoslaviji uglavnom distribuirala kompanija Strip Art Features, \u010diji je vlasnik i upravnik bio sarajevski izdava\u010d Ervin Rustemagi\u0107 \u2013 i tropova \u017eanrovske knji\u017eevnosti uveliko je utjecalo na kratke pri\u010de koje je zapo\u010deo pisati kada je u Bosni i Hercegovini izbio rat. Ove pri\u010de, koje je autor uglavnom \u010ditao naglas izme\u0111u 1993. i 1994. u emisiji Jozif i njegova bra\u0107a<\/i> koju je vodio na Radiju ZID Sarajevo \u2013 nezavisnoj stanici koju je 1992. osnovao akademik i pravnik Zdravko Grebo (1947-2019) kao \u010din otpora ratu i nacionalizmu \u2013 prikazale su \u017eivot u opkoljenom gradu na gorki nadrealni na\u010din, mije\u0161aju\u0107i, kao \u0161to je primijetio kriti\u010dar Fatmir Alispahi\u0107, dokumentarni stil novinarske istrage i historiografskog pisanja s elementima horora i nau\u010dne fantastike. 29<\/sup><\/a> Takve osobine ozna\u010davaju ve\u0107inu Zaimovi\u0107evih narativnih dela, koja su postumno \u0161tampana u zbirci Tajna d\u017eema od maline<\/i> iz 1997. godine, po\u0161to je autor preminuo u avgustu 1995. nakon \u0161to je pogo\u0111en tijekom jednog od posljednjih minobaca\u010dkih napada na grad. Dok se Zaimovi\u0107ev lik danas pamti kao simbol nesumjerljivih ljudskih i kulturnih gubitaka koju je ostavio rat u Sarajevu, zanimljivo je analizirati karakteristike i svrhe njegovog stvarala\u0161tva, koje ga \u010dine duboko inovativnom u bosanskohercegova\u010dkom knji\u017eevnom kanonu.<\/p>\n Prije svega, mo\u017eemo povezati autori\u010dinu kombinaciju historijsko-dokumentarnog realizma i eskapisti\u010dke fikcije s definicijom \u201chistoriografske metafikcije\u201d, koju je predlo\u017eila Linda Hutcheon za ona knji\u017eevna djela koja podvla\u010de dru\u0161tveno-politi\u010dki konstruiranu prirodu slu\u017ebenih historiografskih narativa autorefleksivnim i parodijskim sredstvima, koja ona identificira kao tipi\u010dna za postmodernu knji\u017eevnost. 30<\/sup><\/a>Kao \u0161to sugerira Alispahi\u0107, mo\u017eemo vidjeti kako se Zaimovi\u0107 uglavnom slu\u017eio takvim stilskim sredstvima kako bi dekonstruirao i ismijao nacionalisti\u010dke ideologije koje su dovele do ratova 1990-ih; ovo naro\u010dito dokazuje eponimi\u010dna pripovijetka Tajna d\u017eema od malina<\/i>, koja farsi\u010dno opisuje raspad Jugoslavije kao ishod tisu\u0107ugodi\u0161njeg sukoba izme\u0111u nekih tajnih dru\u0161tva oko recepta legendarnog d\u017eema od malina (koji je isprva bio u posjedu Josipa Broza Tita). Dodatnu vezu izme\u0111u Zaimovi\u0107eve produkcije i postmodernizma predlo\u017eio je kriti\u010dar Almir Ba\u0161ovi\u0107, koji je povezao autorovo spajanje realizma s invencijom s \u010dinjenicom da su njegove pri\u010de uglavnom emitirane na radiju, tuma\u010de\u0107i ih tako kao sarkasti\u010dna razmi\u0161ljanja ob odnosu medijskog pripovijedanja s istinito\u0161\u0107u. 31<\/sup><\/a> Ba\u0161ovi\u0107 je tako\u0111er opisao autorovu \u010destu upotrebu elemenata povezanih s horor fikcijom kao satiri\u010dni na\u010din prikaza monstruozne stvarnosti koju je rat generirao; to\u010dnije, naizgled stavljaju\u0107i konflikt u pozadini i fokusiraju\u0107i se na natprirodne doga\u0111aje koji su se navodno de\u0161avaju u opsa\u0111enom gradu, Zaimovi\u0107 je implicitno izrazio ironi\u010dan osje\u0107aj \u201cnostalgije\u201d za normalnim mirnim vremenima, kada su osje\u0107aj strah izazvale samo imaginarne situacije prikazane u knjigama i filmovima, a ne konkretne opasnosti rata, koje ispadaju kao najstra\u0161nije stvari od svih. 32<\/sup><\/a><\/p>\n Osim toga, autorovo preklapanje \u017eanrovskih kli\u0161ea na sarajevsku urbanu stvarnost mogli bismo protuma\u010diti kao na\u010din da idealno spasi grad od ratnog razaranja daju\u0107i nekim od njegovih najreprezentativnijih mjestima nove imaginarne identitete, iako ukorijenjene u lokalnoj kulturnoj tradiciji.<\/p>\n Kao uvjerljiv primjer mo\u017eemo odabrati Zaimovi\u0107evu pripovijetku \u010cudo nevi\u0111eno<\/i>, u kojoj je autor opisao lov na vampira koji je navodno harao po Sarajevu jo\u0161 od dana uo\u010di Prvog svjetskog rata. Pri\u010du je autor vjerojatno smislio nakon \u010ditanja eseja Radua Florescua i Raymonda T. McNallyja iz 1972. godine U potrazi za Drakulom<\/i>, \u010dija se kopija danas \u010duva me\u0111u Zaimovi\u0107evim li\u010dnim stvarima u Muzeju knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti u Sarajevu, u kojoj je autor svojeru\u010dno zabilje\u017eio datum \u201e 23. juli 1992\u201c. Radnja po\u010dinje od tragi\u010dne epizode koja se dogodila u ranoj fazi opsade Sarajeva, to jest bombardiranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine \u2013 do tada smje\u0161tene u zgradi sarajevske Vije\u0107nice \u2013 25. avgusta 1992. godine, poslije kojeg su se bibliotekari i gra\u0111ani starali da spase historijsku gra\u0111u biblioteke dok su snajperisti stalno ni\u0161anili na njih; u takvim okolnostima, narator i autorov alter ego nalazi poluspaljene knjige iz 1915. godine, koju je napisao dr\u017eavni slu\u017ebenik iz habsbur\u0161kog doba Dobroslav Mih\u010di\u0107, opisuju\u0107i u njoj svoju dugu borbu protiv vampirskog entiteta poznatog kao \u201eKabal\u201c. Prema knjizi, vampir je u\u0161ao u tijelo austrijskog vojnog oficira Karla Josefa Hirschfitza, koji je zapo\u010deo masovno piti krv Sarajlija no\u0107u od 1913. godine; me\u0111utim, neposredno prije atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu, Mih\u010di\u0107 je uspio u\u010diniti vampira neuvredljivim i sakriti je njegovo tijelo, a kasnije je umro u Velikom ratu. Kako narator ubrzo saznaje, vampir je spavao skoro \u010ditav vijek kada je ga 1992. probudio pad granate, a sada je ponovo na slobodi; stoga, narator odlu\u010duje da ga prona\u0111e i definitivno zaustavi.<\/p>\n Pri\u010da sadr\u017ei sve osobine koje su karakteristi\u010dne za Zaimovi\u0107evo stvarala\u0161tvo. Prije svega, mo\u017eemo vidjeti kako naracija, iako se naizgled fokusira na vampirsku temu, zapravo prikazuje opsadu kao glavnu pokreta\u010dku snagu radnje i izvor straha. Naime, autor podsje\u0107a \u010ditaoca da je sve po\u010delo po\u017earom u biblioteci 1992. godine, nadglasavaju\u0107i tako kulturne gubitke koje je izazvao, kao \u0161to vidimo u uvodnim pasusima:<\/p>\n Naknadnim klasificiranjem onih knjiga \u0161to su ipak izmakle velikom po\u017earu u Vije\u0107nici, ispostavilo se kako se u tom nekada\u0161njem spomeniku pisanoj rije\u010di mogao prona\u0107i i izvjestan broj naslova koji ne samo da nam bijahu malo poznatim ve\u0107 i takvi za \u010dije je postojanje, pored njihova pisca, znao mo\u017eda jo\u0161 samo onaj ko ih je nekada preuzeo na \u010duvanje. <\/span>[…]. Po\u017ear je uni\u0161tio dokumentaciju […], pa […] mo\u017eemo pretpostaviti kakve je sve nepoznate […] knjige \u010duvala biv\u0161a Univerzitetska biblioteka. 33<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Rat se zatim suptilno, ali stalno spominje tijekom cijele pri\u010de, jer narator ka\u017ee da je \u010ditao Mih\u010di\u0107evu kroniku kako bi <\/span>skratio \u201evrijeme i strah u dugim, detonacijama granata uznemiravanim, no\u0107ima tog prvog ratnog ljeta\u201c. 34<\/sup><\/a> Sli\u010dno, on opisuje \u0161tete uzrokovane bombama koje su pale na Hirschfitzovo skrovi\u0161te, \u0161to je dovelo do povratka vampira: \u201ePun pra\u0161ine i vlage, izgledao bi kao decenijama nedirnut da u samom krovu nije bilo ove\u0107e rupe od granate pale tu ve\u0107 na samom po\u010detku rata.\u201c 35<\/sup><\/a> Me\u0111utim, kriti\u010dar Nehrudin Rebihi\u0107 je istakao da se lik vampira u pri\u010di jasno predstavlja otjelovljenje ratnog zla koje je cikli\u010dno poga\u0111alo Sarajevo tijekom 20. vijeka, s obzirom na njegove pojave u kobnim godinama 1914. i 1992; 36<\/sup><\/a> ovo sugerira i \u010dinjenica da sam Mih\u010di\u0107 tako opisuje cilj svoje borbe protiv Hirschfitza: \u201eda […] na\u0161em lijepom gradu vratim onaj mir\u201c. 37<\/sup><\/a> Me\u0111utim, mo\u017eemo vidjeti da Zaimovi\u0107eva upotreba glavnih kli\u0161ea vezanih za horor fikciju zapravo ozna\u010dava pri\u010du i na slo\u017eeniji na\u010din.<\/p>\n Zanimljivo je primijetiti da je autor upotrijebio knji\u017eevni trop \u201eprona\u0111enog rukopisa\u201c \u2013 koji je karakterizirao horor fantastiku od njenog nastanka, kao \u0161to dokazuje fragmentarni roman Jana Potockog iz 1805.-1847. Rukopis prona\u0111en u Saragosi<\/i> \u2013 kako bi alegorijski prikazao ne samo kulturne \u0161tete koje je donijela opsada u Sarajevo, nego i kreativni princip koji je vodio njegovo stvarala\u0161tvo, to jest preplitanje knji\u017eevne ma\u0161te s konkretnom stvarno\u0161\u0107u. Na primjer, opisuju\u0107i svoj knji\u017eevni alter ego kao opsjednutog Mih\u010di\u0107evom knjigom \u2013 i koji na kraju odlu\u010duje da nastavlja borbu protiv Hirschfitza \u2013 i imenuju\u0107i vampirskog entiteta kao \u201eKabal\u201d (ovo je vjerojatno upu\u0107ivanje na Kabalu, tj., misti\u010dna jevrejska doktrina koji tuma\u010di svemir kao direktna emanacija biblijskih tekstova) autor predstavlja stvarnost kao odre\u0111enu ili transformiranu fikcionalnim svijetom knjiga. Ovo dodatno nagla\u0161ava i \u010dinjenica da je autor u pri\u010du ubacio kao likove svoje prijatelje, poput pisca i diplomate Ivana Lovrenovi\u0107a \u2013 za koga se ka\u017ee da mu predao Mih\u010di\u0107evu kroniku \u2013 ili radijski voditelj Adi Saraj\u010di\u0107, koji mu poma\u017ee u potrazi Mih\u010di\u0107evog li\u010dnog dnevnika. Na ovaj postupak se povezuje i transfiguracija topografske stvarnosti Sarajeva, kao \u0161to sugerira i \u010dinjenica da se vampirsko skrovi\u0161te nalazi u zgradi Kulturnog dru\u0161tva Napredak; ova lokacija se \u010dini posebno relevantnom, jer se u zgradi nalazi i Kamerni teatar 55, \u010dija je ekipa nastupala i tijekom opsade pod rukovodstvom redatelja Gradimira Gojera.<\/p>\n Me\u0111utim, trop \u201eprona\u0111enog rukopisa\u201c i prisustvo odlomaka iz razli\u010ditih fikcionalnih dokumenata zna\u010dajno povezuje Zaimovi\u0107evu pri\u010du u vezu s najpoznatijim vampirskim romanom, tj., Draculom<\/i> (1897) <\/i>Brama Stokera, \u010dija se radnja razvija kroz heterogene tekstualne materijale, kao \u0161to su pisma, li\u010dnih dnevnika i novinskih \u010dlanaka. Po\u0161to \u010cudo nevi\u0111eno<\/i> otvoreno citira Drakulu \u2013 jer narator na po\u010detku misli da je Mih\u010di\u0107 izmislio svoju pri\u010du \u201epod izrazitim uticajem Bram Stokerovog klasi\u010dnog romana\u201c 38<\/sup><\/a> \u2013 tekstualne sli\u010dnosti izme\u0111u dvaju radova sugeriraju dublje veze, koje mogu \u0161iriti na\u0161e tuma\u010denje Zaimovi\u0107eve pri\u010de i njezin odnos s bosanskom historijom.<\/p>\n To\u010dnije, mogli bismo pretpostaviti da je autor prevrnuo egzoti\u010dne predrasude koje su ozna\u010davale Draculu<\/i> i njezinu filmsku adaptaciju Nosferatu<\/i> iz 1922. da razmi\u0161lja o kulturnim vezama izme\u0111u Bosne, historijskog naslije\u0111a Habsbur\u0161kog carstva i kulturnim pojmom poznatim kao \u201eMitteleuropa\u201c. Ovaj se pojam uglavnom koristio s dva razli\u010dita zna\u010denja: prvo, izra\u017eeno istoimenim politi\u010dkim programom Friedricha Naumanna iz 1915., sastoji se od pangermanskog imperijalisti\u010dkog stava koji vidi srednju i isto\u010dnu Evropu kao teritorije kolonijalne ekspanzije, \u0161to je uvelike odredilo tok dva svjetska rata; 39<\/sup><\/a> a drugi, povezan sa specifi\u010dnim austrijskim kulturnim diskursom, predstavlja fantasti\u010dno-nostalgi\u010dan pogled \u2013 ili \u010dak \u201emitolo\u0161ki\u201c, da citiramo italijanskog germanista Claudija Magrisa 40<\/sup><\/a> \u2013 na habsbur\u0161ko carstvo prije Prvog svjetskog rata kao kozmopolitsko i civilno dru\u0161tvo, 41<\/sup><\/a>iako konzervativno i u propadanju, koje autori kao \u0161to su Joseph Roth (1894-1939), Stefan Zweig (1881-1942), Franz Werfel (1890-1945) i Robert Musil (1880-1942) razli\u010dito prikazali u svojim radovima. Na\u0161 \u0107e se komentar povezivati na oba ova zna\u010denja.<\/p>\n Naro\u010dito, mogli bismo povezati Naumanovo gledi\u0161te sa zapadnja\u010dkim strahovima s kraja 19. vijeka o mogu\u0107em \u0161irenju navodnog barbarstva i nasilja isto\u010dne Europe koje je, po nekim nedavnim studijima, Dracula<\/i> izrazio. Naime, roman predstavlja Draculinu zemlju Transilvaniju kao simbol nekog generi\u010dkog i zaostalog \u201eIstoka\u201c pod utjecajem sujevjerja i magije, koji mo\u017ee kontaminirati Veliku Britaniju posredstvom dolaska njegovog vampirskog vladara u gradove London i Whitby; 42<\/sup><\/a> takvu se perspektivu moglo bi se povezati i s Naumannovom imperijalisti\u010dkom vizijom naroda u centralno-isto\u010dnoeuropskim zemljama koje je Njema\u010dka trebala anektirati, eksploatirati i \u201ecivilizirati\u201c, implicitno brane\u0107i se od njihovog navodnog primitivizma. 43<\/sup><\/a> \u010cinilo bi se da takvo osje\u0107anje ozna\u010dava i Nosferatu<\/i>, neovla\u0161tenu filmsku adaptaciju Stokerovog romana, koju je ekspresionisti\u010dki redatelj F. W. Murnau (1888-1931) smjestio u tipi\u010dnu njema\u010dku gradsku okolinu pod jasnim utjecajem estetike Bidermajer perioda iz 1815-1848; zanimljivo, Claudio Magris je istakao kako su promotori drugog zna\u010denja ideje \u201eMitteleuropa\u201c iskoristili konzervativni umjetni\u010dki ukus Bidermajera da prikazuju nepromjenjiv mentalitet habsbur\u0161kog dru\u0161tva u svojim knji\u017eevnim djelima. 44<\/sup><\/a> Promjena smje\u0161tanja radnje u filmu \u2013 koju se obi\u010dno smatra neuspje\u0161nom strategijom redatelja kako bi ne plakao autorske prave Stokerovoj udovici 45<\/sup><\/a> \u2013 moglo bi se tuma\u010diti kao opis njema\u010dkog dru\u0161tva pod prijetnjom destruktivnog utjecaja isto\u010dnoeuropskih naroda, simboliziran prokletom zemljom koju je vampir donio u svom mrtva\u010dkom sanduku sa \u201ezemlje lopova i duhova\u201c 46<\/sup><\/a> da \u0161iri epidemiju kuge (koja bi mogla predstavljati Veliki Rat izazivan tenzijama Isto\u010dnog pitanja). Ovu perspektivu naizgled potvr\u0111uje i \u010dinjenica da je umjetnik i okultista Albin Grau (1884-1971), glavni producent i scenograf filma, dobio inspiraciju za Nosferatu<\/i> kad je slu\u017eio u njema\u010dkoj vojsci na srpskom frontu, gdje je navodno 1916. neki seljak mu rekao da je njegov otac bio vampir; 47<\/sup><\/a> dakle, vampir predstavlja \u201eIsto\u010dnog Drugoga\u201c, \u010dijem su nasiljem (naro\u010dito simboliziranim ubojstvom Franca Ferdinanda u Sarajevu) njema\u010dki i austrijski nacionalisti pripisivali svjetski konflikt i dosljedni kraj predratnog dru\u0161tva koje su promoteri drugog tuma\u010denja pojma \u201eMitteleuropa\u201c nostalgi\u010dno opisivali. Takva vizija mogla bi proizlaziti iz \u010dinjenice da je Zapad dobio prve vijesti o vampirskom folkloru iz izvje\u0161taja koje je austrijska armija sastavljala izme\u0111u 1725 i 1732 ob obi\u010daju stanovnika sjeverne Srbije i Oltenije (koje je Po\u017eareva\u010dki mir u 1718. godini dao austrijskom carstvu) da otkopaju tijelove navodnih vampira da ih definitivno ubijaju; 48<\/sup><\/a> zna\u010dajno, ovi su izvje\u0161taji bili napisani ba\u0161 kada je habsbur\u0161ko carstvo zapo\u010delo svoje prodiranje na Balkansko Poluostrvo, koje je kasnije kulminiralo u okupaciju Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. Dakle, zanimljivo je primijetiti kako Zaimovi\u0107eva pri\u010da prekre\u0107e ovu to\u010dku gledi\u0161ta prikazivanjem vampira kao austrijskog oficira, naizgled povezuju\u0107i se na one historiografske perspektive koje se fokusiraju na eksploatatorske i kolonijalisti\u010dke aspekte habsbur\u0161ke administracije u Bosni; 49<\/sup><\/a><\/p>\n ovo naro\u010dito sugerira \u010dinjenica da Mih\u010di\u0107eva kronika opisuje Hirschfitza kao \u201ekolonijalnog oficira\u201c 50<\/sup><\/a>. Ali bilo bi pogre\u0161no i reduktivno tuma\u010diti \u010cudo nevi\u0111eno<\/i> kao neku vrstu anti-kolonijalisti\u010dke osude austrijske uprave u Bosni. Naime, \u010dinjenica da je autor izabrao Mih\u010di\u0107a, tj. birokrata \u2013 koji je, po Magrisu, 51<\/sup><\/a> knji\u017eevna figura naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljena da predstavlja hijerarhijske vrijednosti kasnog habsbur\u0161kog dru\u0161tva\u2013 kao glavnog protivnika vampira naizgled povezuje pri\u010du s drugim tuma\u010denjem pojma \u201eMitteleuropa\u201c. Naime, predstavljaju\u0107i svoj alter ego kao nastavlja\u010d Mih\u010di\u0107eve borbe u sada\u0161njosti, \u010dini se da je autor implicitno sugerirao da je i historijska ostav\u0161tina habsbur\u0161kog perioda dio mje\u0161ovitog bosanskog kulturnog identiteta. Uzimaju\u0107i u obzir \u010dinjenicu da je tijekom 1990-ih kozmopolitsko naslije\u0111e Austro-Ugarske bilo popularizirano kao idealnu bazu za politi\u010dki program novoro\u0111ene Europske unije \u2013 zahvaljuju\u0107i i piscima kao \u0161to su Milan Kundera (1929-2023) i Gy\u00f6rgy Konr\u00e1d (1933-2019), koji su protuma\u010dili koncept \u201eMitteleuropa\u201c kao zajedni\u010dki politi\u010dko-kulturni senzibilitet 52<\/sup><\/a>\u2013 mogao bi se interpretirati takav detalj i kao tvrdnju o kulturnom paritetu Bosne s ostalim europskim zemljama.<\/p>\n Me\u0111utim, fokusiraju\u0107i se na odsustvo definitivnog kraja pri\u010de, mogli bismo zaklju\u010diti da se njezina glavna poruka naro\u010dito odnosi na tragi\u010dnu neizbje\u017enost ratne stvarnosti. Naime, \u010dinjenica da narator ka\u017ee da on jo\u0161 uvijek tra\u017ei Hirschfitza, tj. utjelovljenje samog rata, prevr\u0107e uobi\u010dajene narativne sheme eskapisti\u010dke fikcije, koje su, prema kriti\u010daru Johnu G. Caweltiju, morale smiriti \u010ditatelja predstavljaju\u0107i kona\u010dni povratak po\u010detnoj situaciji normalnosti poslije avanturisti\u010dkih ili jezovitih do\u017eivljaja. 53<\/sup><\/a> Dakle, neodre\u0111eni zaklju\u010dak Zaimovi\u0107eve pri\u010de implicira da rat isklju\u010duje potpuni povratak normalnom \u017eivotu onih koji su ga iskusili. Takvu interpretaciju ove osobine \u2013 koja ozna\u010dava ve\u0107inu pri\u010da iz Tajne d\u017eema od malina<\/i> \u2013 tragi\u010dno nagla\u0161ava i posljednja pri\u010da iz zbirke, u kojoj je autor paradoksalno zamislio svoju smrt i koja je ostala bez naslova i zaklju\u010dka zbog stvarne Zaimovi\u0107eve prerane smrti. Uprkos prekidu koji je rat izazvao u \u017eivotu i stvarala\u0161tvu pisca \u2013 \u0161to zna\u010dajno sugerira nedovr\u0161ena posljednja re\u010denica pri\u010de \u2013 Sarajevo i dalje njeguje sje\u0107anje na Zaimovi\u0107a i istra\u017euje njegovo naslije\u0111e. Ovo naro\u010dito dokazuju pozori\u0161na adaptacija njegovih pri\u010da koju je pripremila redateljica Selma Spahi\u0107 2013. godine 54<\/sup><\/a> i napori Muzeja knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti da sa\u010duva njegova djela, na primjer s digitalizacijom i izlo\u017ebom njegovih radova koje je organizirala u 2023. godini Dr. Ifeta Lihi\u0107; 55<\/sup><\/a> tako\u0111er moramo podsjetiti da je 1996. godine autorova porodica osnovala istoimenu fondaciju koja svake godine dodjeljuje stipendiju mladim bosanskohercegova\u010dkim umjetnicima. 56<\/sup><\/a><\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> Me\u0111u suvremenim bosanskohercegova\u010dkim piscima \u010diju je biografiju i knji\u017eevno stvarala\u0161tvo neizbrisivo obilje\u017eio rat 1992-1995, sarajevski pisac Karim Zaimovi\u0107 (1971-1995) bez sumnje je jedan od najreprezentativnijih, s obzirom na njegovu tragi\u010dnu sudbinu i osobenosti njegove narativne produkcije. Karim je bio sin poznatog slikara Muhameda (1938-2011) i postao je jedan od vode\u0107ih mladih sarajevskih intelektualaca krajem 1980-ih, s relevantnim li\u010dnostima poput pisaca […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[381],"tags":[],"class_list":["post-67750","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-20-no-3-2025-july","contributor-enrico-davanzo","volume-20-no-3-2025-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67750","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67750"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67750\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67757,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67750\/revisions\/67757"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67750"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67750"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67750"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n