<\/p>\n
Otac me stalno vodio u kino. Volio je gledati filmove, pa je i mene stalno vodio. Da sam druk\u010diji, da sam jugoslavenskog podrijetla, shvatio sam tek na koled\u017eu.<\/p>\n
Jugoslavenskog, ili srpskohrvatskog podrijetla – tako nekako.<\/p>\n
Otac moj, Bota, time se stra\u0161no ponosio. Znao mi je pri\u010dati, jo\u0161 dok sam dje\u010dak bio, da \u0107e mi jednom objasniti otkud mi ime Angelo.<\/p>\n
Vodio me, dakle, u kino, i sje\u0107am se tog nevjerojatnog filma koji smo gledali 2019.<\/p>\n
\u201eGluvi barut” zvao se film, i gledali smo ga na nekoj \u010dudnoj popodnevnoj projekciji, u okviru europskog tjedna filmske kulture, ili tako nekako.<\/p>\n
Bio sam \u0161okiran… Film je imao glazuru potpunog ludila, iako se ne mo\u017ee re\u0107i da nismo stalno gledali filmove pune nasilja.<\/p>\n
No, ovaj film, ovo nasilje, bilo je ne\u0161to posve druk\u010dije, ne\u0161to \u0161to je unosilo neki pradavno ukotvljen nemir u mojoj krvi. Na nekakvoj planini, ljudi iz dva susjedna sela vode svoj svjetski rat, i govore jezikom moga oca.<\/p>\n
Ubijali su se tako surovo, bestidno i divlja\u010dki, da sam osjetio kako mi trnci niz ki\u010dmu prolaze. Ovo sam ja, mislio sam gledaju\u0107i, dok je otac pored mene osut znojem, film gutao poluzgr\u010denog lica.<\/p>\n
Nikada nisam vidio tatu tako upla\u0161enog, tako posramljenog…<\/p>\n
(Film sam kasnije tra\u017eio na internetu, redatelj je Bato Tzengic, a muziku punu leleka i u\u017easa oplakivanja skladao je Goran Bregovic.)<\/p>\n
Tada mi je otac poku\u0161ao objasniti tko sam zapravo i odakle.<\/p>\n
\u201eTo su tvoji\u201d, rekao mi je, \u201eto su na\u0161i\u201d.<\/p>\n
\u201eKoji su na\u0161i?\u201d pitao sam.<\/p>\n
\u201ePa svi, svi su na\u0161i, samo se me\u0111usobno ubijaju”, rekao je i briznuo u pla\u010d.<\/p>\n
Ne sje\u0107am se da je otac ikada plakao.<\/p>\n
\u201eTata, smiri se, molim te!\u201d uzalud sam ga grlio. Po\u010deo je isprekidano da mi obja\u0161njava da je u nama krv mije\u0161ana u barutnom soku, da je lakozapaljiva i te\u0161ka kao izga\u017eena crna zemlja.<\/p>\n
\u201eTo su sve tvoji, i babe Karmele rod, i deda Milutina rod, i moji, svi ti zaklani, mu\u010deni, prebijani, zapaljeni, sve te uplakane \u017eene, svi ti leleci, sine moj… Bio je jedan dje\u010dak po kojemu si ime dobio. Dobar, moj drugar, bili smo u ratu nerazdvojni…\u201d<\/p>\n
On je, Angelo sine, on je… bombom se ubio, jer nije mogao sve to vi\u0161e izdr\u017eati, tu toliko mr\u017enju i krv. U na\u0161em se jeziku njegovo i tvoje ime pi\u0161e An\u0111elo, ali se sli\u010dno izgovara… Ti si njegov pomenik, sine!\u201d<\/p>\n
\u201eZato imamo krila, tata, zar ne?” rekao sam smije\u0161e\u0107i se.<\/p>\n
Pogledao me.<\/p>\n
Plakao je i rekao: \u201eDa, zato obojica imate krila!”<\/p>\n
\u201eZna\u0161 li ti, sine”, dodao je, bri\u0161u\u0107i zaostalu suzu, \u201eda je Rembrandt No\u0107nu stra\u017eu naslikao kao danji prizor…\u201d<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
\u0160to na podu spava\u0161 – Darko Cvijeti\u0107<\/p>\n
GLAVA TRIDESET PRVA – Angelo, An\u0111elo, \u201eGluvi barut”<\/p>\n
<\/p>\n
Darko Cvijeti\u0107<\/b><\/p>\n
Postjugoslavenski pisac,
\nro\u0111en u Ljubiji Rudnik (SFRJ) 1968. godine.
\nNagra\u0111ivan (Fric, Ko\u010di\u0107, Sterijina nagrada, Angelus nagrada, Zoranov brk…) i prevo\u0111en (engleski, njema\u010dki, poljski, slovena\u010dki, francuski, talijanski, albanski, makedonski, hebrejski…)<\/p>\n
\u017divi u Prijedoru.
\nU Crvenom soliteru i pozori\u0161tu.
\n\u010clan je Hrvatskog dru\u0161tva pisaca i Dru\u0161tva pisaca BiH, te PEN Centra BiH.<\/p>\n<\/div>\n
<\/p>\n
—–<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Otac me stalno vodio u kino. Volio je gledati filmove, pa je i mene stalno vodio. Da sam druk\u010diji, da sam jugoslavenskog podrijetla, shvatio sam tek na koled\u017eu. Jugoslavenskog, ili srpskohrvatskog podrijetla – tako nekako. Otac moj, Bota, time se stra\u0161no ponosio. Znao mi je pri\u010dati, jo\u0161 dok sam dje\u010dak bio, da \u0107e mi jednom objasniti otkud mi ime Angelo. […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[383],"tags":[],"class_list":["post-67735","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-20-no-4-2025-october","contributor-darko-cvijetic","volume-20-no-4-2025-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67735","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67735"}],"version-history":[{"count":29,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67735\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67807,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67735\/revisions\/67807"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67735"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67735"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67735"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}