<\/p>\n
Moja mala izba \u2013 moj veliki svijet<\/b><\/p>\n
Sto deset godina od \u0106ati\u0107eve smrti<\/b><\/p>\n
Ove godine se navr\u0161ava sto deset godina od smrti Muse \u0106azima \u0106ati\u0107a, jednog od za\u010detnika moderne bosanskohercegova\u010dke poezije. Ro\u0111en je 12. marta 1878. u Od\u017eaku, pet mjeseci prije nego \u0161to \u0107e osmansku okupaciju zamijeniti austrougarska, a njegov kratki \u017eivot \u0107e se ugasiti 1915., tri godine prije raspada te iste Monarhije.<\/p>\n
Djetinjstvo provodi u Te\u0161nju, gdje po\u010dinje njegovo \u0161kolovanje. Tu poha\u0111a medresu i u\u010di turski, arapski i perzijski. Zatim tri godine slu\u017ei austro-ugarsku vojsku u Tuzli i Budimpe\u0161ti. \u0160kolovanje nastavlja u Carigradu. Zbog finansijskih te\u0161ko\u0107a vra\u0107a se u Sarajevo i upisuje \u0160erijatsku suda\u010dku \u0161kolu, gdje zbog boemskog \u017eivota biva isklju\u010den iz internata, ali \u0161kolu ipak zavr\u0161ava. Nakon toga odlazi u Zagreb gdje studira pravo. U Zagrebu se dru\u017eio sa Mato\u0161em i Ujevi\u0107em. Od 1910. godine opet je u Bosni. Uz pisanje poezije, bavio se prevo\u0111enjem, pisao je za brojne listove, a ure\u0111ivao je \u010dasopise Behar<\/i> i Biser<\/i>. Po vlastitoj izjavi, preveo je dvanaest knjiga, ali svi prijevodi nisu sa\u010duvani. Prevodio je sa turskog, arapskog i perzijskog. Prevodio je: poeziju, pripovijetke, eseje, studije, romane, drame, stihove u prozi, aforizme, novinske \u010dlanke. Prema ocjeni Lamije Had\u017eiosmanovi\u0107: \u201e\u0106ati\u0107 kao prevodilac turske poezije, i po obimu, i po kvalitetu, zauzima sve do danas jedno od \u010delnih mjesta.\u201c Njegovo ime je nezaobilazno ne samo kad se govori o po\u010decima moderne bosanskohercegova\u010dke poeziji ve\u0107 i kad se govori o po\u010decima bosanskohercegova\u010dke orijentalistike.<\/p>\n
Godine 1914. mobilisan je i poslan u Ma\u0111arsku. Vra\u0107aju\u0107i se pripit u kasarnu, pao je i ostao u snijegu, gdje je kasnije na\u0111en polusmrznut. Potom je, bolestan od tuberkoloze, vra\u0107en u Te\u0161anj, gdje je preminuo i sahranjen 6. aprila 1915. godine. Na ni\u0161anu njegovog mezara uklesan je epitaf koji mu je sastavio Safet-beg Ba\u0161agi\u0107: \u201eOvdje le\u017ei pjesnik odli\u010dnoga dara, koji nije tra\u017eio \u010dasti ni \u0161i\u0107ara, ve\u0107 boemski \u017eivio i \u010duvenstveno pjevo, dok ga udes ne doprati do ovog mezara.\u201c To \u0161to je njegov mezar danas u centru grada ne treba da nas zavara. U pjesmi Pjesnikov grob<\/i>, Amir Brka pi\u0161e: \u201eGrob na\u0161eg velikog pjesnika \/ tu je \/ uz ulicu \/ u centru grada \/ dokle u njegovo vrijeme \/ naselje nije dopiralo \u2013 \/ tu gdje su nekad pokapali \/ otpadnike \/ i protuhe svakovrsne\u201c.<\/p>\n
Ako ozbiljno uzmemo slavni \u0106ati\u0107ev stih Ja nijesam sanjar<\/i><\/b> i razmislimo malo o njegovoj osobnoj i tada\u0161njoj globalnoj situaciji, tj.da se 1914. nalazio u Ma\u0111arskoj u uniformi K. und K. vojske, obja\u0161njenje iz natuknice o \u0106ati\u0107u iz Wikipedije (da je nastradao u nezgodi do koje je do\u0161lo kada se \u201evra\u0107ao sa jedne zabave u kasarnu, pripit\u201c) ne \u010dini se vjerodostojnim. Ne\u0107u re\u0107i da to vi\u0161e li\u010di na \u201edobrovoljni odlazak\u201c, ali sve ukazuje da u to vrijeme i takvim okolnostima \u0106ati\u0107u nije bilo do zabave.<\/p>\n
Iako je za \u017eivota objavio samo jednu zbirku pjesama, Pjesme: od godine 1900 do 1908. <\/i>(Mostar, 1914), te\u0161ko da bismo u Bosni i Hercegovini na\u0161li pjesnika kojem je posmrtno objavljeno toliko knjiga. Koliko je \u010ditan i shva\u0107en, to je drugo pitanje. Danas u Bosni postoje \u0161kole i ulice koje nose njegovo ime, postoji knji\u017eevna nagrada sa njegovim imenom, a i njegov portret s fesom je na nov\u010danici od 50 konvertibilnih maraka. \u0160to sve, s obzirom na \u201efinansijske te\u0161ko\u0107e\u201c s kojim se borio cijeli \u017eivot, li\u010di na ironiju sudbine. U pjesmi U gladnoj no\u0107i<\/i> Musa \u0106azim \u0106ati\u0107 pi\u0161e: \u201eGle, k\u2019o u magli vidim sad mjesto knjige \u2013 kruh!\/ Ah, ja sam gladan, gladan!… a sit je gospodski pas\u201c, da bi onda ne\u0161to dalje nastavio: \u201eLjudi su prezreli mene i zaboravio me \u2013 Bog \/ Tri dana kru\u0161ne mrve nijesam okusio ja.\u201c<\/p>\n
Eto, tako je pisao \u0106ati\u0107. A i da igrom slu\u010daja \u2013 takav kakav je bio, \u017eivi i radi danas \u2013 u dr\u017eavi u kojoj \u0161kole i ulice nose njegovo ime, pitanje je u kakvoj bi situaciji bio. Te\u0161ko je zamisliti da bi neko ko se dru\u017eio s Mato\u0161em i Ujevi\u0107em, neko ko \u201enije tra\u017eio \u010dasti ni \u0161i\u0107ara, ve\u0107 boemski \u017eivio i \u010duvenstveno pjevo\u201c, bio po volji politi\u010darima koji se tako grlato pozivaju na njega.<\/p>\n
Na recepciju ne\u010dijegknji\u017eevnog djelazna\u010dajno uti\u010du i brojne neknji\u017eevne okolnosti. U tom smislu jefotografija \u0106ati\u0107a s fesom na glavi, upravo ona sa spomenute nov\u010danice, zacijelo odigrala zna\u010dajnu ulogu.Stihovi se ne moraju razumjeti, ali ljudska potreba za simbolima je jaka.<\/p>\n
\u010cetrdeset osam godina nakon \u0161to je \u0106ati\u0107 pokopan u Te\u0161nju, u isti grad je \u201eprotjeran sa svih strana\u201c i pjesnik Amir Brka. \u010cini se da se s \u0106ati\u0107em nikad niko nije toliko dru\u017eio kao on. Iz zbirke u zbirku, pjesnikBrka vodi razgovore s mrtvim \u0106ati\u0107em, a povodom stogodi\u0161njice njegove smrti, posvetio mu je knjigu pjesama \u010cuvar groblja: Pjesme sa \u0106ati\u0107em<\/i><\/b> (Te\u0161anj, 2015).<\/p>\n
Iz tog njihovog neobi\u010dnog dru\u017eenja izdvojio bih jo\u0161 i poemu Sa pjesnikova odra <\/i><\/b>objelodanjenu 2020. godine. U njoj je Brka od Muse \u0106azima \u0106ati\u0107a kreirao glavni lik, i tako mrtvom pjesniku omogu\u0107io da nam se vi\u0161e od sto godina nakon smrti ispovijedi.<\/p>\n
U pogovoru ove knjige Enver Kazaz pravilno obrazla\u017ee da je problem koji opisuje Amir Brka puno kompleksniji. Tu nije rije\u010d o jednom \u201eneshva\u0107enom\u201c pjesniku ve\u0107 o vrijednosnim kriterijima jedne dru\u0161tvene zajednice. Ili, Kazazovim rije\u010dima: \u201e\u0106ati\u0107 je ovom poemom uzdignut na panteon neprolaznih, vje\u010dnih pjesnika, tamo gdje taj u svome vremenu neshva\u0107eni i odba\u010deni pjesnik i pripada, i tamo gdje ne mogu doprijeti dana\u0161nje, u osnovi ideolo\u0161ke, prizemne manipulacije njegovim imenom i djelom. U tim manipulacijama pjesnik je sveden na ideolo\u0161ki znak kreatora redukcionisti\u010dki zasnovanog, getoisti\u010dkog i arhaiziranog, klerikaliziranog koncepta bo\u0161nja\u010dkog kulturnog i ukupnog nacionalnog identiteta. Takav identitet kreiraju oni i onakvi koji su pjesnika za njegova kratkog \u017eivota anatemizirali i osudili \u010dak i na sahranu izvan zvani\u010dnog religijskog groblja, tamo gdje se sahranjuju najgori otpadnici koji su poru\u0161ili sve dru\u0161tvene norme. Zato se to te\u0161anjsko groblje i zove Obje\u0161enica<\/i>, gdje s\u00e1mo ime sugerira da se u njega sahranjuju oni koji su po\u010dinili najve\u0107i mogu\u0107i grijeh.\u201c<\/p>\n
Ako bi neko s pravom primijetio da se to doga\u0111a i drugdje, da je to globalni problem, to ne zna\u010di da se s tim vrijednosnim kriterijima ne\u0161to ne mo\u017ee uraditi na nivou na\u0161e lokalne zajednice. Ovu istu misao \u2013 samo u stihovima \u2013 izrekao je i sam Musa \u0106azim \u0106ati\u0107 u pjesmi Pred smrt<\/i>: \u201eMoja mala izba \u2013 moj veliki svijet\u201c. A u skladu s njom, te\u0161anjski Centar za kulturu i obrazovanje je 2023. godine kao samostalno izdanje, objavio esej Tina Ujevi\u0107a o \u0106ati\u0107u.<\/p>\n
Bez obzira na to \u0161to su \u0106ati\u0107evi stihovi kao varnice koje su nastale od sudara Istoka i Zapada, gdje Bosna, kao izme\u0111u \u010deki\u0107a i nakovnja, opstaje ve\u0107 stolje\u0107ima, \u010dini mi se da je on postao simbol Te\u0161nja tek preko poezije Amira Brke, \u0161to je, koliko mi je poznato, jedinstven primjer u historiji knji\u017eevnosti: da jedan pjesnik postane simbol jednog grada posredstvom stihova drugog pjesnika.<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Moja mala izba \u2013 moj veliki svijet Sto deset godina od \u0106ati\u0107eve smrti Ove godine se navr\u0161ava sto deset godina od smrti Muse \u0106azima \u0106ati\u0107a, jednog od za\u010detnika moderne bosanskohercegova\u010dke poezije. Ro\u0111en je 12. marta 1878. u Od\u017eaku, pet mjeseci prije nego \u0161to \u0107e osmansku okupaciju zamijeniti austrougarska, a njegov kratki \u017eivot \u0107e se ugasiti 1915., tri godine prije raspada […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[375],"tags":[],"class_list":["post-67531","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-20-no-1-2025-january","contributor-adin-ljuca","volume-20-no-1-2025-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67531"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67531\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67581,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67531\/revisions\/67581"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}