<\/p>\n
Na primjeru jezi\u010dko-stilskih struktura romana \u201eTvr\u0111ava\u201c Me\u0161e Selimovi\u0107a ukaziva\u0107e se na temeljne postulate poetike socijalisti\u010dkog estetizma, bez namjere da se pru\u017ei sveobuhvatna analiza svih zna\u010denja iskazanih ovim romanom. Djelo pripada kategoriji romana koji su modelovani oko tzv. junaka apsurdnog iskustva koji je utemeljio Ivo Andri\u0107 u \u201eProkletoj avliji\u201c, a koji su dalje, izme\u0111u ostalih, uobli\u010davali Mihailo Lali\u0107 u \u201eLelejskoj gori\u201c, Ranko Marinkovi\u0107 u \u201eKiklopu\u201c, Slobodan Novak u \u201eMirisi zlato i tamjan\u201c i Vladan Desnica u \u201eProlje\u0107e Ivana Galeba\u201c (Kazaz 2010, 40). Dakle, Selimovi\u0107ev roman posmatra se kao amblematski znak \u010ditave poetike socijalisti\u010dkog estetizma, ali i kao primjer za potkategoriju unutar ove poetike koja je, prema Kazazu, nazvana \u201eromani modelovani oko junaka apsurdnog iskustva\u201c.<\/p>\n
Mo\u017ee se re\u0107i da se romaneskno tkivo \u201eTvr\u0111ave\u201c uglavnom zasniva na poetici realizma na osnovu toga \u0161to je radnja smje\u0161tena u konkretan vremensko-prostorni okvir \u2013 \u201esarajevsku \u010dar\u0161iju iz turskog doba\u201c u periodu nakon osmansko-poljskog rata. Iako se pri prikazivanju konkretnog vremena i prostora autor oslanja na \u201eLjetopis\u201c Ba\u0161eskije, interes romana se ipak ne sastoji isklju\u010divo u pru\u017eanju hroni\u010darsko-panoramskog pregleda jedne kulture. Umjetni\u010dko transponiranje pro\u0161losti koje je prisutno u \u201eTvr\u0111avi\u201c bilo je na liniji vladaju\u0107eg diskursa u okviru koga se od umjetni\u010dkih djela o\u010dekivalo i da aktivno u\u010destvuju u modernizaciji istorijske svijesti u skladu sa aksiologijom socijalisti\u010dke politike. Ovim romanom islamsko naslje\u0111e Bosne je poetizovano kroz <\/span>socijalisti\u010dku prizmu permanentne revolucije, \u010dime je otomansko istorijsko iskustvo u\u0161lo u zvani\u010dni umjetni\u010dki diskurs socijalisti\u010dkog estetizma, poslije \u010dega se taj dio jugoslovenskog identiteta vi\u0161e nije mogao tretirati u okviru simboli\u010dnog poretka kao neprijateljski element okupatora budu\u0107i da se, <\/span>izme\u0111u ostalog i ovim romanom, bosanski i bo\u0161nja\u010dki identitet ugradio u zvani\u010dnu kulturu. Selimovi\u0107 je mogao da bude zainteresovan za bosanski hronotop <\/span>i zato \u0161to se Bosna i Hercegovina u okviru vladaju\u0107e paradigme tretirala kao va\u017ean politi\u010dki simbol. <\/span>Maciej Czerwinski ukazuje kako je Miroslav Krle\u017ea nametnuo svoju historiosofiju saglasno kojoj tradicija bosanskih heretika (bogumila) treba da predstavlja kulturni obrazac za Jugoslaviju. Na sli\u010dan na\u010din kako su bogumili ozna\u010davali \u201esimbol duha negacije \u2013 negacije feudalizma (socijalna revolucija) i dominantne pozicije dvaju kulturnih modela, isto\u010dnog i zapadnog\u201c tako se i od jugoslovenske kulture o\u010dekivalo da prevladava \u201edihotomiju Istoka i Zapada\u201c (Czerwinski 2018, 183).<\/p>\n U okviru socijalisti\u010dkog diskursa ina\u010de se blagonaklono gledalo na poetiku realizma zbog utemeljenja te formacije na dru\u0161tveno-analiti\u010dkoj funkciji koja je omogu\u0107avala objektivan prikaz zbilje \u0161to je posredno otvaralo prostor za propitivanje oko\u0161talih socijalnih i umjetni\u010dke struktura. U romanu \u201eTvr\u0111ava\u201c realisti\u010dne strukture se <\/span>upotrebljavaju u svojoj primarnoj funkciji karakterizacije likova i psiholo\u0161ke motivacije, ali se i podvrgavaju estetskoj funkciji tako \u0161to se realije jednog kulturnog miljea u secesionisti\u010dkom maniru stilizuju i koriste kao dekorum ili scena za egzistencijalnu dramu pobunjenog pojedinca. Secesionisti\u010dka ornamentizacija ne slu\u017ei isklju\u010divo u estetske svrhe, ve\u0107 se, usljed imperativa ubrzanog progresa, nacionalna tradicija i iskustvo partikularnih etnikuma multinacionalnog jugoslovenstva umjetni\u010dkom objektivizacijom nastoji osloboditi nazadnih zasada. Kao zadatak novoj socijalisti\u010dkoj umjetnosti, kako je i navedeno u Krle\u017einom Referatu, postavlja se \u201erazbistrivanje petrefakata u amalgamu kulturne svijesti\u201c i preslaganje interpretacije intriga oko politi\u010dkih borbi iz pro\u0161losti koje se u kontekstu revolucionarne etike i estetike reinterpretiraju kroz prizmu borbe za humanisti\u010dke ideale slobode pojedinca i <\/span>kolektiva, ali i slobode rije\u010di i umjetni\u010dkog stvaranja, koja je ve\u0107 ozna\u010dena kao prerogativ socijalisti\u010dke vlasti. Stoga, ambijent otomanske Bosne je estetizirana epizoda iz pro\u0161losti na nivou kurioziteta, ili stilski zanimljiv mizanscen koji ne motivi\u0161e si\u017eejna kretanja, ve\u0107 se samo na njegovom fonu odigrava jedna politi\u010dka akcija koja ima i te\u017einu revolucionarnog \u010dina. U kontekstu socijalisti\u010dke kulturne politike smje\u0161tanje revolucionarnog podviga u otomansko naslje\u0111e moglo se tuma\u010diti kao kooptacija te tradicije i njena amortizacija kako bi se socijalisti\u010dka hegemonija u sada\u0161njosti i budu\u0107nosti mogla legitimisati kontinuitetom sa pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ovakvo vi\u0111enje svakako ne protivrje\u010di ve\u0107 navedenom stanovi\u0161tu iskazanom povodom romana \u201eZastave\u201c i \u201eRatna sre\u0107a\u201c, kojima se svakako mo\u017ee pridru\u017eiti i \u201eTvr\u0111ava\u201c, kako su romani postavljali identitestke kolektivne koordinate time \u0161to su pro\u0161lost tuma\u010dile kao pripremu za socijalisti\u010dku revoluciju odakle dru\u0161tvo mo\u017ee dalje da krene u osvajanje utopijskog centra u neodre\u0111enoj budu\u0107nosti. <\/span><\/p>\n Modernizovanje knji\u017eevne prakse u okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma nije se obavljalo samo estetizacijom istorije, a ujedno i resemantizacijom pro\u0161losti, nego i uspostavljanjem horizontalnog kontinuiteta sa savremenim evropskim knji\u017eevnim gibanjima. Upravo zato \u0161to je socijalisti\u010dka kultura bila usmjerena na zapadnoevropsku, duh egzistencijalizma je i preplavio zvani\u010dnu knji\u017eevnu paradigmu, prethodno se ipak prilagodiv\u0161i rezidualnoj praksi herojske epike i imperativu permanentne revolucije. Pod uticajem revolucionarne etike u jugoslovenskim romanima sa egzistencijalisti\u010dkom podlogom izgubilo se na\u010delo \u201enegativnog nihilizma\u201c, ili \u201eintelektualnog satanizma\u201c koji ina\u010de karakteri\u0161e moderni evropski egzistencijalisti\u010dki roman kao \u0161to su Kafkini, Sartrovi i Kamijevi (Vu\u010dkovi\u0107 1989, 269). Knji\u017eevni um socijalisti\u010dkog estetizma nastojao je da \u201ejunake apsurdnog iskustva\u201c u skladu sa revolucionarnim pragmatizmom ne ostavi \u201eda vape u pustinji besmisla\u201c jer se apsurd morao aktivizmom nadvladati u ime borbe protiv \u201egladi i tiranije\u201c, ali i umjetni\u010dkih sloboda. Dakle, pod uticajem evropskog egzistencijalizma stvaran je estetski i eti\u010dki vrijednosni sistem poetike socijalisti\u010dkog estetizma pri \u010demu se vodilo ra\u010duna da se novi aksiolo\u0161ki sistem prirodno nakalemi na fundament preporodne knji\u017eevnosti koja je kanonizovala herojsku epiku. Otuda ne \u010dudi \u0161to se roman otvara ali i zatvara ratnom epizodom \u2013 s jedne strane time se odaje po\u0161ta herojskoj epici kao garantu knji\u017eevnog kontinuiteta, s druge strane epska svijest se ipak modernizuje kombinovano revolucionarno-apsurdnom tematikom.<\/p>\n U prvom poglavlju koje je posve\u0107eno ratnom svjedo\u010danstvu postavljen je op\u0161ti ton cjelokupnog romana kao i temeljna idejna preokupacija. Rat je predstavljen kao parabola besmisla \u017eivota i umiranja u okviru koje se ipak nazire privid ure\u0111enosti surovog poretka, dok je ljudska priroda u ratu ogoljena na elementarne pojave, pri \u010demu je \u010dovjek prikazan kao sposoban za stravi\u010dne zlo\u010dine, ali i za podvige kojima se prekora\u010duju granice ljudskih mogu\u0107nosti. Na po\u010detku romana se brutalni zlo\u010dini i humanisti\u010dki uzleti ne pripisuju jednim te istim likovima, \u010dime se ne sprovodi relativizacija zla u prvoj epizodi, dok se kasnije ipak dopu\u0161taju zlo\u010dini u ime borbe protiv tiranije ili, kako bi to rekao Ki\u0161, \u201eu ime svijetle budu\u0107nosti\u201c. Egzistencijalisti\u010dki modalitet se uspostavlja prikazom \u010dovjeka kao usamljenog pojedinca koji ne mo\u017ee da vidi smisao svoga djelovanja budu\u0107i ograni\u010den svojom prirodom, drugim ljudima, praznim nebom i ravnodu\u0161nom zemljom, \u0161to ponajbolje ilustruju sljede\u0107e rije\u010di Selimovi\u0107evog junaka: \u201eI nas i njih okru\u017eivao je jedini pobjednik, potpuni mir prastare zemlje, ravnodu\u0161ne prema ljudskom jadu… […] u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve\u010d od ne\u010dega iz mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko\u201c (Selimovi\u0107 1977, 22).<\/p>\n U istom poglavlju romana u kome se obra\u0111uje tema rata kao parabola stradanja pojedinca u rukama nemilosrdnih dru\u0161tvenih i metafizi\u010dkih sila otkrivaju se idejne preokupacije knji\u017eevnog uma socijalisti\u010dkog estetizma koje mogu biti formulisane i ovim rije\u010dima: \u201ePa i da su odr\u017eali taj nesre\u0107ni Ho\u0107in, da su osvojili tu\u0111u zemlju, \u0161ta bi se promijenilo? Da li bi bilo vi\u0161e pravde a manje gladi<\/i>, pa ako bi i bilo, zar ljudima ne bi zastajao zalogaj u grlu ako je otet od tu\u0111e muke (25, kurziv dodan)?\u201c Dakle, postavlja se pitanje kako ostvariti borbu protiv gladi i tiranije i u ime slobodarskih ideala, a istovremeno sa\u010duvati moralnu \u010distotu i mirnu savjest. Budu\u0107i da roman ba\u0161tini tradiciju visokog realizma, polifonijska struktura omogu\u0107ava da se iz vi\u0161eglasja i\u0161\u010ditaju razli\u010diti putevi suo\u010davanja sa metafizi\u010dkim i dru\u0161tvenim u\u017easom koji su predstavljani pandanski tako da je dru\u0161tvena slika samo kopija univerzalnog i vje\u010dnog zla. Interesantno je da centralni junak djela, kome za najvi\u0161e vjeruje, pre\u017eivljava dilemu vladike Danila iz Njego\u0161evog \u201eGorskog vijenca\u201c o tome kako izmiriti nu\u017enost akcije i neminovnost nasilja u ime slobodarskih ideala, a pri tome sa\u010duvati ljudskoj vrsti uro\u0111enu \u010dovje\u010dnost. Zato se mo\u017ee iznijeti zaklju\u010dak da i roman \u201eTvr\u0111ava\u201c perpetuira idejnu pozadinu herojske epike, \u0161to je opet u skladu sa djelovanjem vladaju\u0107eg diskursa koji u cilju odr\u017eanja dru\u0161tvene hegemonije prvo prisvaja, pa zatim sebi prilago\u0111ava rezidualnu praksu prethodnih formacija. Ako uporedimo Ahmetove samorefleksije sa njegovim djelima postaje neodr\u017eivo <\/span>pore\u0111enje ovog Selimovi\u0107evog junaka sa nekom evan\u0111eoskom figurom s obzirom da je upravo on idejni um iza cijele politi\u010dke intrige pokrenute akcijom spa\u0161avanja utamni\u010denog Ramiza. Iako Ahmet stalno propituje eti\u010dku dimenziju svojih akcija, on se ipak u nu\u017edi priklanja nasilju kada to postane jedini na\u010din da spasi \u017eivu glavu ili zami\u0161ljenu projekciju sebe kao borca za pravdu i slobodu. Stoga se \u010dini ispravnije stanovi\u0161te da se lik Ahmeta ni ne procjenjuje parametrima eti\u010dnosti na koje se stalno poziva jer mu duhovna bezgre\u0161nost i nije prioritet, ve\u0107 samopotvr\u0111ivanje kroz revolucionarno potentan \u010din. Zapravo se Selimovi\u0107ev junak najvi\u0161e doima kao tipi\u010dna figura socijalisti\u010dkog prosvje\u0107enog apsolutizma koja stavlja sve svoje ljudske potencijale u slu\u017ebu prekora\u010denja sopstvenih mogu\u0107nosti samo da bi se za kolektiv otvorile nove utopijske perspektive u neodre\u0111enom futuru. <\/span><\/p>\n U romanu su, kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, ponu\u0111eni brojni na\u010dini razrje\u0161avanja centralnog problema prevladavanja specifi\u010dne ljudske egzistencijalne situacije: na raspolaganju je totalno otupljivanje \u010dula i nihilisti\u010dko predavanje morfijskom uljuljkivanju kaleidoskopskim slikama koje ovaplo\u0107uje bibliotekar Seid Mehmed, popu\u0161tanje pred strahom bez poku\u0161aja da se on nadvlada herojskim \u010dinom \u010demu se prepustio Mula Ibrahim, krajnji individualizam i izolacionizam u koji se odva\u017eio hajduk Be\u0107ir Toska, bespogovorno prihvatanje i slu\u017eenje sistemu pravde koji je nametnula obogotvorena vlast kao u slu\u010daju Serdar Avdage, hedonisti\u010dko neograni\u010davanje sopstvene prirode uz spremnost na nasilje kako bi se o\u010duvao hedonisti\u010dki mir \u010dega je pristalica Osman Vuk, ili recimo vjera u idealisti\u010dko transcendiranje smrti i besmrtnost du\u0161a o \u010demu sanjari \u0160ehaga So\u010do. <\/span>Me\u0111utim, \u010dini se da se u romanu na privilegovano mjesta ipak stavlja uzimanje sopstvenog \u017eivota za misiju \u0161irenja odre\u0111enih idejnih principa \u010dega je epitom student Ramiz s obzirom na to da se oko ovog lika kao simboli\u010dkog centra i organizuje radnja romana. Lik Ramiza funkcioni\u0161e dakle kao ideolo\u0161ki nukleus koji mo\u017ee da pokre\u0107e lokalna politi\u010dka talasanja. Upravo \u0107e njegove rije\u010di o postho\u0107imskoj stvarnosti Ahmet \u0160abo da ponovi pred gradskim mo\u0107nicima koji \u0107e ga zbog toga i izop\u0161titi: \u201eUbijaju ih, ubijaju sami sebe. \u017divot naroda je glad, krv, mu\u010dno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tu\u0111oj. A velika\u0161i \u0107e se vratiti ku\u0107i, svi, da pri\u010daju o slavi, i da pre\u017eivjelima piju krv\u201c (27). Mu\u010dno tavorenje gladnog naroda evocira semanti\u010dki kod socijalno anga\u017eovane literature, pa se Ahmetov istup nu\u017eno interpretira u kontekstu klasne borbe. Odavanje po\u0161te stradalim saborcima koje je potcrtano Ahmetovim i Ramizovim komentarom o klasnoj nejednakosti neminovno \u0107e prizvati sli\u010dne postupke kojim se koristio rodona\u010delnik poetike socijalisti\u010dkog estetizma Krle\u017ea u zbirci \u201eHrvatski bog Mars\u201c. Ahmetov istup na sijelu kod had\u017ei Duhotine protiv ljudskog i politi\u010dkog zvjerinjaka tako\u0111e nalikuje istupu pobunjenog lica na banketu kod Doma\u0107inskog u Krle\u017einom romanu \u201eNa rubu pameti\u201c. Krle\u017ea je tim romanom stvorio tip junaka koji je obilje\u017een gestom beskompromisnog obra\u010dunavanja sa svim predrasudama filistarskog i teleogeneti\u010dnog uma <\/span>u ime prava pojedinca na slobodan izbor pogleda na svijet. Kad su se \u201eKrle\u017eine ideje popele na vlast\u201c slobodan izbor pogleda na svijet preobrazio se u jednu konkretnu dru\u0161tveno-ideolo\u0161ku paradigmu unutar koje su se ideologizovale umjetni\u010dke slobode i autonomija umjetnosti, ali i njegovala jedna vrsta privilegovanog kognitivnog aparata koji je bio prepoznatljiv po idealizaciji kriti\u010dnog mi\u0161ljenja, obra\u010dunavanju sa neistomi\u0161ljenicima i istupanju u ime socijalisti\u010dki shva\u0107enog javnog dobra. Navedena ideolo\u0161ka perspektiva osim \u0161to je bliska Ahmetu i Ramizu, \u010dini se da je i oblikotvorna za poetiku spomenutih Krle\u017einih i Selimovi\u0107evih romana, a otuda i za \u010ditavu formaciju socijalisti\u010dkog estetizma. <\/span><\/p>\n Selimovi\u0107 je u svoj roman tako\u0111e ugradio jo\u0161 jedan Krle\u017ein postupak, tzv. pakleni simultanizam, <\/span>koji je Flaker zapazio u romanu \u201ePovratak Filipa Latinovicza\u201c i povezao sa <\/span>evropskom avangardom: \u201eTo su, dakako, nezaobilazni Bosch i Brueghel, koje Krle\u017ea dovodi u vezu sa ‘paklenim simultanizmom’ (M. Krle\u017ea, Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb, 1969, str. 67), dakle postupkom \u0161to ga je toliko nagla\u0161avala evropska avangarda, koliko Boccioni, toliko i Apollinaire! (1982, 126)\u201c Pakleni simultanizam u Krle\u017einom romanu zapravo je metaiskaz o idealnom umjetni\u010dkom postupku koji je zami\u0161ljen kao umjetni\u010dka slika <\/span>u stilu Brojgela i Bo\u0161a na kojoj je u jednom potezu obuhva\u0107eno istovremeno fermentiranje svih \u017eivotnih energija. <\/span>Ovaj avangardisti\u010dki umjetni\u010dki ideal Selimovi\u0107ev pripovjeda\u010d je preina\u010dio u jednu utopijsku sliku idealnog \u017eivota koji je tako\u0111e ostvaren avangardnim kidanjem starih spojeva i postavljanjem raskinutih elemenata u suodnos \u201epaklenog simultaniteta\u201c: <\/span><\/p>\n \u201eAli mi se odjednom u\u010dinila nadasve zanimljiva mogu\u0107nost da nestane sila te\u017ee, i da sve po\u010dne da lebdi i leti na sve strane, da se raskidaju stari spojevi, da nasilnik zaboravi \u017ertvu u svom nepovratnom letu, a osvetnik juri drugom stazom, iznad ili ispod onoga kome \u017eeli da se osveti. Nestalo bi krivih i pravih, ostalo bi samo lebdenje. Letjele bi i d\u017eamije, sokaci, groblja, drveta, ku\u0107e, uselio bi se u jednu, samo sa svojom \u017eenom, \u010dvrsto bih je dr\u017eao u zagljaju, da mi je vasionski vihor ne odnese, i bili bismo sre\u0107ni, znaju\u0107i da nema vi\u0161e zlo\u0107udne sile koja nas mo\u017ee vratiti u ru\u017eno \u017eivotno puzanje.\u201c (1977, 54)<\/p>\n Na osnovu navedenog primjera avangardnog ideala, tzv. \u201epaklenog simultanizma\u201c, koji se istovremeno mo\u017ee tuma\u010diti i kao varijanta optimalne projekcije, mo\u017ee se izvu\u0107i idejno interesovanje knji\u017eevnog uma socijalisti\u010dkog estetizma koje se o\u010dito bazira na nu\u017enosti stalnog usmjeravanja dru\u0161tvenih procesa prema uzdizanju \u010dovjeka sa pozicija \u201e\u017eivotnog puzanja\u201c. Navedeni kredo Selimovi\u0107evog romana se poklapa sa socijalisti\u010dkim ideologemom o potrebi <\/span>neprekidnog humanisti\u010dkog anga\u017emana, tj. permanentne revolucije, kako bi se ubrzale progresivne istorijske sile i kona\u010dno ostvarilo dru\u0161tvo po mjeri \u010dovjeka kao bi\u0107a prakse. Prisustvo optimalne projekcije i praksisovske ideje u \u201eTvr\u0111avi\u201c ipak nisu sprije\u010dile neke autore, kao \u0161to je, recimo, <\/span>Baruch Wahtela da pro\u010ditaju roman kao poziv na svrgavanje socijalisti\u010dkog poretka i instalaciju gra\u0111anskog, liberalnog dru\u0161tva. Ramizov projekat sa neskrivenim kodovima socijalno anga\u017eovane literature, prema Wachtelu, unaprijed je osu\u0111en na propast jer nije jasno kako on zami\u0161lja realizaciju ideje \u201enarodne anarhije\u201c koju zagovara (2010, 114). Me\u0111utim, kako je ve\u0107 ranije spomenuto, u ovom radu se estetizacija tradicije i smje\u0161tanje radnje u otomanski kontekst ne tuma\u010di kao kamuflirana kritika jugoslovenskog socijalizma iz straha od represivnog ideolo\u0161kog aparata, ve\u0107 donekle upravo kao mitotvorba revolucionarne svijesti koju je projektovao socijalisti\u010dki <\/span>aparat. <\/span><\/p>\n U istom zborniku Enver Kazaz formuli\u0161e pravac modernisti\u010dkog skepticizma koji, prema autoru, nastaje kao reakcija na novovjekovni utopijski logocentrizam i scijentizam i uvjerenje da \u0107e \u010dovjek sa svojim humanisti\u010dkim potencama realizovati u 20. vijeku dru\u0161tvo potpune slobode (2010, 36-39). Autor navodi da politi\u010dki roman jugoslovenske interliterarne zajednice u sklopu modernisti\u010dkog skepticizma isku\u0161ava novovjekovne modernisti\u010dke metanarativne sisteme, a samim time i komunisti\u010dki ideolo\u0161ki sistem koji je preuzeo <\/span>konstrukt emancipacije \u010dovje\u010danstva iz zapadnocentri\u010dne moderne i pridodao mu metanarativne komunisti\u010dke te\u017enje za ostvaranje svake vrste hiperrevolucionarnosti (2010, 36). U tekstu dalje stoji da se oko nastojanja usmjerenih na destabilizaciju sistema formirao roman politi\u010dkog revolta, kome pripada i \u201eTvr\u0111ava\u201c Me\u0161e Selimovi\u0107a, upravo na osnovu uspostavljanja junaka apsurdnog iskustva egzistencijalisti\u010dkog romana koji je podvrsta modernisti\u010dkog skepticizma (Kazaz, 2010). <\/span>U ovom radu ne\u0107e se osporavati potencijal struktura socijalisti\u010dkog estetizma da se postavljaju kriti\u010dki prema totalitarnim praksama komunisti\u010dke ideologije, i zapravo \u0107e se takve kritike tuma\u010diti kao emergentne u odnosu na dominantni poredak. Me\u0111utim, ne\u0107e se prihvatiti stanovi\u0161te da oficijalna socijalisti\u010dka literatura nije stvorila alternativne ideolo\u0161ke konfiguracije jugoslovenskom socijalizmu isklju\u010divo zato \u0161to je sistem bio represivan, ve\u0107 se polazi od stanovi\u0161ta da je poetika socijalisti\u010dkog estetizma emanacija zvani\u010dnog socijalisti\u010dkog diskursa koji se zasnivao na metanaraciji stvaranja permanentne revolucionarne tenzije kako bi se dru\u0161tvene vrijednosti usmjerile prema projektovanom apsolutnom humanizmu. Knji\u017eevnost socijalisti\u010dkog estetizma se postavila kao ideolo\u0161ki \u010duvar i proizvo\u0111a\u010d optimalne projekcije \u201erevolucionarne krivulje\u201c sa zadatkom da motri dru\u0161tvene procese i opominje kada praksa iznevjerava ideal, bez namjere da uspostavlja vrijednosti neke nove ideologije, ili uvodi sistemske promjene vladaju\u0107eg aparata. U okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma se kritikuje odnaro\u0111ena vlast, represivne prakse vlasti, ali se ipak ne odustaje od preskribovane trase humanisti\u010dkog anga\u017emane u ime budu\u0107e slobode kolektiva, makar to zna\u010dilo i odre\u0111eno tolerisanje prema nasilju. Upravo \u0107e ovaj ambivalentan odnos prema nasilju u vladaju\u0107oj poetici najvjerovatnije i ponukati Ki\u0161a da se obra\u010duna sa jugoslovenskim modernizmom. <\/span><\/p>\n <\/span>Navedeno stanovi\u0161te Wahtela da \u201e\u0160abo \u017eeli sebi i svom potomstvu […] da \u017eive u ‘normalnoj liberalnoj dr\u017eavi’, koja svojim gra\u0111anima ne name\u0107e izuzetne zahtjeve\u201c treba ipak uzimati donekle s rezervom, jer je ovakvo vi\u0111enje dijegetskog univerzuma Selimovi\u0107evog romana djelimi\u010dno ipak proizilazi iz vizure \u201ezapadnja\u010dkog oka\u201c koje je u ovom romanu <\/span>previdjelo naslje\u0111a herojske epike i zasade ideja rasnog mesijanstva i barbarogenija. S druge strane, upitno je koliko je i zapadnoevropski modernisti\u010dki skepticizam primjenjiv na kontekst jugoslovenske interliterarne zajednice budu\u0107i da je ova u su\u0161tini ipak njegovala revolucionarnu svijest koje je vi\u0161e aktivisti\u010dka, nego spekulativna i koja je, isto tako, vi\u0161e usmjerena na kreaciju jednog modernisti\u010dkog utopijskog konstrukta nego na njegovu destabilizaciju. Ako navedeno primijenimo na Ahmeta \u0160aba zapazi\u0107emo da \u0107e ovaj junak pobunjene svijesti, iako je sklon meditaciji i pjesni\u010dkom rezonovanju okoline, primat uvijek radije dati akciji usmjerenoj na \u010din revolucinarne potence nego porodi\u010dnim obavezama ili pitanjima savjesti. Dakle, Ahmet \u0160abo po svaku cijeni \u017eeli da potvrdi svoju ljudsku svrhu kroz doprinos borbi u ime budu\u0107e apsolutne slobode \u010dovjeka, pa se stoga \u010dini primjerenim stanovi\u0161te Milana Radulovi\u0107a da je zvani\u010dni socijalisti\u010dki diskurs uzurpirao pravo nad odre\u0111ivanjem smisla egzistencije (1985, 6-7), a ovo preklapanje zagovaranih vrijednosti izme\u0111u zvani\u010dnog socijalisti\u010dkog diskursa i pravca socijalisti\u010dkog estetizma navodi na zaklju\u010dak da je ova poetika idejno i ideolo\u0161ki prije srasla sa strukturama vlasti nego \u0161to je destabilizovala vladaju\u0107e pozicije. <\/span><\/p>\n \u201eTvr\u0111ava\u201c se te\u0161ko mo\u017ee tuma\u010diti kao kritika socijalisti\u010dkih vlasti i zbog toga \u0161to je u romanu vlast predstavljena kao svevremen porok koji neminovno mra\u010di i najsvjetlije ideale kad se popnu na vlast. Problem socijalisti\u010dkih vlasti le\u017ei stoga u vlasti, a ne u socijalizmu. \u0160abo zato i smatra da bi sutra\u0161nji Ramiz na vlasti olako proganjao sli\u010dne ju\u010dera\u0161njem sebi i da bi za op\u0161te dobro bilo najbolje da Ramiz ne uspije kako bi njegova ideja ostala neokaljana me\u0111u narodom i tako se ipak odr\u017eala i sa\u010duvala do nekog boljeg vremena kada \u0107e se kona\u010dno ostvariti: \u201eMo\u017eda treba da pro\u0111e neko dugo vrijeme, da se u du\u0161ama nakupi dosta te neokaljane ljepote, pa da ljudi kona\u010dno, o\u010di\u0161\u0107eni ostvare prastari san\u201c (142). Otuda se lik Ramiza do\u017eivljava u funkciji medija prastare ideje koju \u010dovje\u010danstvo treba da prenese svaki put na nove nara\u0161taje dok se ne dostignu kona\u010dno uslovi za njeno ostvarenje nakon \u0161to je kriti\u010dan broj proroka poput Ramiza pretrpio \u017ertvu u ime slobode \u010dovje\u010danstva. Figura Ramiza o\u010dito nosi ideju optimalne projekcije, tj. nu\u017enost otvaranja za kolektiv novih horizonata o\u010dekivanja, <\/span>koja je, kako je ve\u0107 re\u010deno, fundamentalna za poetiku socijalisti\u010dkog estetizma. Na nekom \u0161irem planu i sam roman se mo\u017ee interpretirati kao nosilac ideje optimalne projekcije jer se zavr\u0161ava slutnjom nekog novog ho\u0107imskog rata i odvo\u0111enjem nove grupe \u017eupa\u010dkih seljaka u tamnicu, \u0161to ima za svrhu da opomene da je Ramizova ideja opet mo\u017eda zarobljena u nekoj novoj tvr\u0111avi i da je na novim snagama da je spasu od propasti i sa\u010duvaju za budu\u0107nost. Pismo u okviru socijalisti\u010dkog estetizma ima transcendentalni status mo\u017eda ba\u0161 zato \u0161to zapisana rije\u010d mo\u017ee da sa\u010duva svjedo\u010danstvo o \u017ertvama u ime slobodarskih ideala i time ih prenese novim generacijama. Ina\u010de ideja slobode rije\u010di, govora i umjetni\u010dkog stvaranja predstavlja markirano mjesto socijalisti\u010dkog estetizma kako je vi\u0161e puta nagla\u0161eno. Stoga ni ne iznena\u0111uju stanovi\u0161ta iznesena u romanu koja isti\u010du va\u017enost slobode govora i umjetni\u010dkog stvaranja, poput, recimo, <\/span>sljede\u0107ih <\/span>Ahmetovih rije\u010di: \u201eZa\u0161to im je bila potrebna ta osveta? Da me upla\u0161e? Da likuju nad slabim? Da zabrane misao? Da zabrane rije\u010d?\u201c (77). Osim \u0161to je slobodna rije\u010d i umjetni\u010dko stvaranje po svojoj prirodi suprotstavljeno porobljavaju\u0107im dru\u0161tvenim reglementima, \u201epismom\u201c se prevladavaju i egzistencijalna ograni\u010denja \u010dovjeka: \u201eVidljiv trag ne\u010dije ruke \u0161to je davno zapisala neravne redove prkosi smrti, a rije\u010di i njihov smisao \u017eive neprekidno, kao izvor koji ne presu\u0161uje, kao svjetlo koje se ne gasi\u201c (113). <\/span><\/p>\n U okviru romana tako\u0111e se provla\u010di ideja da se metafizi\u010dki u\u017eas i ljudska ograni\u010denost mogu prevladati ljubavlju posredstvom koje se prodire u \u201etvr\u0111avu\u201c drugog \u010dovjeka. Vu\u010dkovi\u0107 zato i ukazuje na dva fabularna plana u \u201eTvr\u0111avi\u201c \u2013 jedan na nivou politi\u010dke intrige, drugi sa ljubavno-porodi\u010dnim zapletom (Vu\u010dkovi\u0107 1989, 269). Ovo stanovi\u0161te samo se djelimi\u010dno mo\u017ee prihvatiti kao ta\u010dno ako se ima u vidu da se na ljubavnom planu ne organizuje zaplet romana budu\u0107i da je na samom po\u010detku ostvarena ljubavna veza i brak izme\u0111u Ahmeta i Tijane \u0160abo. Zato je centralno mjesto romana koncipirano oko politi\u010dke intrige \u010dijim razrje\u0161enjem se \u017eeli iznijeti idejna poenta romana \u2013 dosezanje smisla ljudske egzistencije, odnosno prevazila\u017eenje ograni\u010denosti ljudske situacije u ime vrijednosti permanentne revolucije. Ljubavni odnos izme\u0111u Ahmeta i Tijane je smje\u0161ten isklju\u010divo u sferu privatnog, bez ikakvog u\u010de\u0161\u0107a Tijane oko akcije osloba\u0111anja Ramiza, pa se stoga mo\u017ee zaklju\u010diti da romanti\u010dni odnos izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene nije ugra\u0111en u revolucionarno-humanisti\u010dki zaplet, a po\u0161to Tijana nije ni posredno, preko mu\u017ea, uklju\u010dena u centralna kretanja romana, neminovno se sti\u010de utisak da je poetika socijalisti\u010dkog estetizma mu\u0161kocentri\u010dna i ekskluzivisti\u010dka. Lik Tijane nije psiholo\u0161ki motivisan niti signalizuje neka idejno-ideolo\u0161ka zna\u010denja koja se provla\u010de kroz roman, pa otud uglavnom i figurira kao ukras ili fon na \u010dijoj pozadini se otcrtava karakter glavnog junaka. <\/span>Na\u010din na koji je predstavljen ovaj \u017eenski lik mo\u017ee da poslu\u017ei kao znak o tome koliko je semanti\u010dki opseg pojma slobode bio apstraktno shva\u0107en, donekle preskribovan i nadziran u okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma. Ako je socijalisti\u010dki estetizam nastojao da progresom nadvlada, rije\u010dima Krle\u017ee, konzervativne survivalse prethodnih stilskih formacija, on se ipak zaustavio kod osloba\u0111anja mu\u0161ko-\u017eenskih odnosa od patrijahalnih stega. Radi ilustracije navedenog stanovi\u0161ta nave\u0161\u0107u nekoliko primjera iz asimetri\u010dnog odnosa izme\u0111u Ahmeta i Tijane, ali i Tijane i ostalih mu\u0161kih likova u kojima se reprodukuju stereotipi patrijahalne kulture. O izuzetno neprohodnim polnim granicama mo\u017ee da posvjedo\u010di sljede\u0107i primjer. Nakon \u0161to je tri puta zapalio jagnje\u0107e d\u017eigerice Ahmet pita Tijanu: \u201eZar bi voljela da ti je mu\u017e vje\u0161t \u017eenskim poslovima?\u201c, a ona na to odgovara: \u201eNe bih, bo\u017ee sa\u010duvaj\u201c (131). <\/span>Sli\u010dna zna\u010denja o poziciji \u017eene u socijalisti\u010dkom poretku iskazuju i sljede\u0107e Ahmetove rije\u010di: \u201e[…] ljutila se ako bih po\u010distio sobu, dr\u017eala me \u010disto i uredno, \u010duvaju\u0107i moje mu\u0161ko dostojanstvo i svoj ponos trgova\u010dke k\u0107eri…\u201c S druge strane, dok su svi oprezni u odnosu sa Avdagom, koji se kao nosilac birokratizovanog uma ne libi da ubija u ime odr\u017eanja poretka, Tijana ima slobodu da otvoreno upita: \u201eJe li moj otac bio opasan po dr\u017eavu? […] Ne, ni za koga on nije bio opasan. A opet su ga ubili. Nekome su naredili, i taj je poslu\u0161ao. […] Tu\u0111i \u017eivot je jeftin Avdaga\u201c, na \u0161ta je glavni zlikovac u romanu samo pogledao Ahmeta \u201epokazav\u0161i glavom na Tijanu, i nespretno se osmijehnuo, bez rije\u010di, kao da m[u] ka\u017ee: takva li je ona!\u201c (172). Rije\u010di koje izri\u010de \u017eena poredak o\u010dito nije uzimao kao prijetnju bez obzira na te\u017einu optu\u017ebi. U okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma ni istopolni odnosi nisu nosili potencijal za simbolizaciju slobodarskih ideja ve\u0107 su homoseksualne sklonosti pripisivane likovima koji su se htjeli negativno portretisati. S obzirom da centralno mjesto istra\u017eivanja u ovom radu ipak ne pripada rodnim ulogama i odnosima koji su bili zastupljeni u okviru paradigme socijalisti\u010dkog estetizma, ovom fenomenu \u0107e se prilaziti samo povr\u0161no, onoliko koliko mo\u017ee da osvijetli prirodu socijalisti\u010dke romaneskne svijesti, odnosno one dijelove koji su naslije\u0111eni iz herojskog kanona.<\/p>\n <\/span>U finalu romana Ahmet dolazi do zaklju\u010dka <\/span>da se putem ljubavi mo\u017ee osmisliti i \u017eivot i smrt, vjeruju\u0107i da se \u0160ehaga u samrtnom \u010dasu opredijelio ipak za ljubav kao alternativu osveti: \u201eOdlu\u010dio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljep\u0161e: tako sve ima vi\u0161e smisla. I smrt. I \u017eivot\u201c (331). <\/span>Me\u0111utim, \u010ditalac zna da se u datom kontekstu ljubav odnosi prema zavi\u010daju, jer u trenucima umiranja u stranoj zemlji \u0160ehaga tra\u017ei od Osmana Vuka da mu recituje zloslutna imena bosanskih sela, \u201esumorne rije\u010di o na\u0161oj sirotinji\u201c: \u201eZloselo, Crni vir, Blati\u0161te, Glogovac, Paljevina, Gladu\u0161, Vukovije, Trnjak, Kukavica, Zmijanje…\u201c U ovoj bizarnoj sceni umiranja utkana je ljubav prema maternjem jeziku, rodnom kraju i kolektivu, ali ne i prema partneru, jer su romanti\u010dni odnosi slu\u017eili u okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma uglavnom da istaknu mu\u017eevnost pobunjenog junaka oko \u010dijeg se herojskog \u010dina organizovalo si\u017eejno kretanje. Centralna preokupacija knji\u017eevnog uma socijalisti\u010dkog estetizma usmjerena je prvenstveno na misiju prosvje\u0107ivanja sopstvenog partikularnog etnikuma u skladu sa vrijednostima socijalisti\u010dkog utopijskog konstrukta. <\/span><\/p>\n Kao \u0161to je ve\u0107 nagla\u0161eno, \u201eTvr\u0111ava\u201c se mo\u017ee smatrati amblematskim znakom za poetiku socijalisti\u010dkog estetizma s obzirom na to da su u strukture romane ugra\u0111ene sve ranije identifikovane komponente ove poetike na koje se uglavnom i obra\u0107ala pa\u017enja prilikom tuma\u010denja \u2013 ostaci herojskog kanona, avangardisti\u010dki spojevi, elementi socijalno anga\u017eovane literature, egzistencijalisti\u010dka podloga i optimalna projekcija, odnosno ideja permanentne revolucije. Isto tako, romaneskni korpus koji izdvaja Kazaz u sklopu poetike modernisti\u010dkog skepticizma poklapa se u ovom radu sa korpusom socijalisti\u010dkog estetizma, tako da se ovi pojmovi mogu smatrati jednakim. Razlika je u tome \u0161to se u okviru modernisti\u010dkog skepticizma polazi od stanovi\u0161ta da je modernisti\u010dki prosede u jugoslovenskoj interliterarnoj zajednici kao u zapadnoevropskom pandanu bio usmjeren na destabilizovanje \u201emegakulturnog koncepta moderne\u201c, koji se temeljio na metanarativima kao \u0161to su \u201ehermeneutika smisla, teleologija duha, emancipacija \u010dovje\u010danstva\u201c, a ujedno i na subvertiranje komunisti\u010dkog utopijskog konstrukta, dok se u okviru poetike socijalisti\u010dkog estetizma ipak prepoznaju strukture koje su bile pot\u010dinjene stvaranju utopijskog konstrukta moderne baziranog prvenstveno na rezidualnoj herojskoj epici i imperativu humanisti\u010dkog anga\u017emana u ime socijalisti\u010dki shvatanih sloboda. Dakle, u pogledu na istovjetan korpus sa stanovi\u0161ta modernisti\u010dkog skepticizma isti\u010du se destabilizuju\u0107i elementi u odnosu na simboli\u010dki poredak, koji se sa pozicija socijalisti\u010dkog estetizma ocjenjuju kao emergentni, dok se, s druge strane, ukazuje na strukture prisutne unutar posmatranog pravca koje su proizilazile iz zajedni\u010dkih vrijednosti sa dominantnim socijalisti\u010dkim diskursom, odnosno jugoslovenskom velikom pri\u010dom. Uspore\u0111uju\u0107i dijegetske univerzume romana Selimovi\u0107a i Dostojevskog Kazaz navodi kako je \u201eDostojevski iz kolosalne iluzije 19. vijeka imao \u0161ansu da svoje junake ve\u017ee za metaozna\u010ditelje hri\u0161\u0107anski postulirane etike\u201c dok Selimovi\u0107 nema te \u0161anse (2010, 48). Me\u0111utim, u ovom radu prihvati\u0107e se stanovi\u0161te da je \u0161ansa Selimovi\u0107a i pisaca korpusa socijalisti\u010dkog estetizma iz kolosalne iluzije 20. vijeka bila da junake ve\u017eu ili za transcendens pisma ili za \u201erevolucionarnu krivulju prema Kozmopolisu\u201c. Kazaz sam u istom \u010dlanku kao iluziju 21. vijeka navodi parlamentarnu demokratiju oko koje se formira \u201epoliti\u010dka i filozofska ma\u0161ina\u201c, istom analogijom kao iluzija druge polovine 20. vijeka u kontekstu jugoslovenske interliterarne zajednice kao politi\u010dko-filozofska ma\u0161ina uzima se herojsko-epska svijest stavljena u slu\u017ebu humanisti\u010dkog anga\u017emana u ime socijalisti\u010dki shvatanih sadr\u017eaja. <\/span><\/p>\n Bibliografija:<\/b><\/p>\n Baruch Wahtel, Andrew. \u201eModeli gra\u0111anstva u romanu Tvr\u0111ava Me\u0161e Selimovi\u0107a.\u201c U Me\u0111unarodni nau\u010dni skup Knji\u017eevno djelo Me\u0161e Selimovi\u0107a, <\/i>ured. Zdenko Le\u0161i\u0107 i Juraj Martinovi\u0107, 109-119. Sarajevo: Akademija nauke i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2010.<\/p>\n Czerwinski, Maciej. Drugi svjetski rat u hrvatskoj i srpskoj prozi<\/i> (1945-2015). Zagreb: Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada d.o.o., 2018.<\/p>\n Flaker, Aleksandar. Poetika osporavanja: avangarda i knji\u017eevna ljevica.<\/i> Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1982.<\/p>\n Kazaz, Enver. \u201eDervi\u0161 i smrt u kontekstu politi\u010dkog romana sa problemskim junakom u svojoj osnovi.\u201c Me\u0111unarodni nau\u010dni skup Knji\u017eevno djelo Me\u0161e Selimovi\u0107a, <\/i>ured. Zdenko Le\u0161i\u0107 i Juraj Martinovi\u0107, 35-51. Sarajevo: Akademija nauke i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2010.<\/p>\n Radulovi\u0107, Milan. Istorijska svest i estetske utopije<\/i>. Beograd: Istra\u017eiva\u010dko-izdava\u010dki centar SSO Srbije, 1985.<\/p>\n Selimovi\u0107, Me\u0161a. Tvr\u0111ava.<\/i> Sarajevo: Veselin Masle\u0161a, 1977.<\/p>\n Vu\u010dkovi\u0107, Radovan. Od \u0106orovi\u0107a do \u0106opi\u0107a<\/i>. Sarajevo: NI\u0160RO \u201eOslobo\u0111enje\u201c, 1989.<\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> Na primjeru jezi\u010dko-stilskih struktura romana \u201eTvr\u0111ava\u201c Me\u0161e Selimovi\u0107a ukaziva\u0107e se na temeljne postulate poetike socijalisti\u010dkog estetizma, bez namjere da se pru\u017ei sveobuhvatna analiza svih zna\u010denja iskazanih ovim romanom. Djelo pripada kategoriji romana koji su modelovani oko tzv. junaka apsurdnog iskustva koji je utemeljio Ivo Andri\u0107 u \u201eProkletoj avliji\u201c, a koji su dalje, izme\u0111u ostalih, uobli\u010davali Mihailo Lali\u0107 u \u201eLelejskoj […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[367],"tags":[],"class_list":["post-67392","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-19-no-3-2024-july","contributor-lejla-veskovic","volume-19-no-3-2024-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67392","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67392"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67392\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67444,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67392\/revisions\/67444"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67392"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67392"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67392"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nauthors mentioned. ↩<\/a><\/li>