<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Rijetki su savremeni romani koji na tako ubjedljiv na\u010din utjelovljuju izrazito sinkreti\u010dne historijske i kulturne osobitosti bosanskog identiteta \u2013 ili, da citiramo fundamentalni esej Muhameda Filipovi\u0107a, \u201ebosanski duh\u201c 13<\/sup><\/a><\/span> <\/span>\u2013 kao \u0161to je to uspio roman Uhode <\/i>(1972) pisca Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a (1925-1990). Znakovito, autorov sin Muhamed Su\u0161i\u0107 u nedavnom intervjuu opisao je roman kao knji\u017eevnu \u201eli\u010dnu kartu\u201c zemlje, 14<\/sup><\/a> obja\u0161njavaju\u0107i kako je njegov otac uspje\u0161no ostvario svoj cilj da na \u017eivopisan i konkretan na\u010din prika\u017ee sve one elemente koji su odredili bosansku historiju kroz stolje\u0107a, i uz to pridonijeli i razvoju osobenih multireligijskih i multietni\u010dkih obilje\u017eja lokalnog dru\u0161tva. Zapravo, \u010dini se da je autor odlu\u010dio da opi\u0161e dugu i slo\u017eenu historiju zemlje nagla\u0161avaju\u0107i sposobnost njenih stanovnika da se prilagode i pru\u017ee otpor razli\u010ditim stranim politi\u010dkim subjektima koji su pokorili (ili namjeravali da pokore) balkansku regiju, prije svega Habsbur\u0161kom i Osmanskom carstvu, time \u0161to su povr\u0161no uklju\u010divali razli\u010dita kulturna i vjerska obilje\u017eja okupatora u svoje naslije\u0111e, ne pristaju\u0107i pri tom na potpuno pot\u010dinjavanje i asimilaciju. Zanimljivo je da je ova posebna vrsta otpora, koju roman implicitno predstavlja kao faktor ujedinjenja razli\u010ditih etni\u010dkih grupa koje \u017eive u Bosni, opisana iz perspektive i doma\u0107ih i stranih uhoda, koji djeluju na teritoriji zemlje u razli\u010ditim, ali podjednako klju\u010dnim vremenskim periodima. Zaista, roman uglavnom \u010dine fragmentarne zbirke fikcijskih izvje\u0161taja koje su lokalni \u0161pijuni slali svojim pretpostavljenima. Smjenjuju\u0107i se s drugim heterogenim pseudohistorijskim tekstualnim materijalima (kao \u0161to su \u0161ifrirane poruke, arhivski dokumenti, transkripti saslu\u0161anja, pa \u010dak i smrtne presude) daju polifonijski prikaz bosanskog dru\u0161tva tijekom najzna\u010dajnijih doga\u0111aja u historiji zemlje. Ta\u010dnije, roman obuhvata dugo razdoblje od postepenog propadanja samostalnog Bosanskog kraljevstva u kasnom srednjem vijeku i po\u010detka osmanske vladavine do autonoma\u0161kih ustanaka u 19. stolje\u0107u i partizanske borbe tijekom Drugog svjetskog rata (u kojoj je autor, kao posve\u0107eni komunista i antifa\u0161ista, aktivno u\u010destvovao u mladosti), kao i kontroverznog razdoblja koje je uslijedilo. Istodobno, predstavlja zemlju i kao tajno obavje\u0161tajno bojno polje u okviru diplomatski nesvrstane socijalisti\u010dke jugoslovenske federacije tijekom Hladnog rata. S tim u vezi, izbor stranih \u0161pijuna i doma\u0107ih kontraobavje\u0161tajaca kao glavnih naratora u prvom licu \u010dini se posebno va\u017enim jer oni istodobno predstavljaju i to kako stranci percipiraju Bosance i kako Bosanci vide sebe, te daje uvjerljiv dramati\u010dan ton cjelokupnom historijskom prikazu, koji na kraju prevazilazi granice lokalno orijentiranog pripovijedanja kako bi se djelimi\u010dno uklju\u010dila i \u0161ira razmatranja o ulozi pojedinaca kao pukih pijuna u dinamici historije i borbi za nadmo\u0107 izme\u0111u rivalskih geopoliti\u010dkih sila. To se prije svega vidi u predstavljanju stranih dou\u0161nika, koji u svojim pismima u vi\u0161e navrata izra\u017eavaju vlastite osje\u0107aje nelagode, o\u010daja i usamljenosti u naizgled negostoljubivoj bosanskoj sredini, \u010dime se pokazuje i eksploatatorski odnos nalik kolonijalnom prema resursima zemlje i uvredljive predrasude o superiornosti nad navodno \u201evarvarskim\u201c domorocima, \u010diji mentalitet zapravo nisu zainteresovani da shvate (zbog \u010dega ni ne uspijevaju da ostvare pravu kontrolu nad njima). Na primjer, na samom po\u010detku romana, jedan neimenovani zapadni \u0161pijun, za vrijeme vladavine dinastije Kotromani\u0107a, opisuje zemlju grubim i poni\u017eavaju\u0107im rije\u010dima, cini\u010dno ukazuju\u0107i na njenu potencijalnu strate\u0161ku vrijednost:<\/p>\n \u201cMoj gospodaru, zemlja zvana Bosna nesre\u0107na je zemlja [\u2026], a slu\u017eila bi bar kao sigurno kona\u010di\u0161te na prolazu. Ona nije kraljevstvo u na\u0161em smislu. [\u2026] Ovo je zemlja suza, pokolja i u\u017easa.\u201c 15<\/sup><\/a> Ista grubost odlikuje naknadno pismo koje je poslao jedan osmanski dou\u0161nik koji se, uprkos tome \u0161to je proveo mnogo godina u zemlji kr\u010de\u0107i put za nadolaze\u0107e osvajanje, i dalje osje\u0107a izolovano i nelagodno me\u0111u lokalnim stanovni\u0161tvom i ljuti se na svoje nadre\u0111ene jer su poku\u0161ali da ga se rije\u0161e:<\/p>\n \u201c\u2026pa ko me opanjka kad kriv nisam? [\u2026] Za\u0161to si mi poslao Rubejida […] s crnim gajtanom za moj nedu\u017eni vrat? […] Toliko godina gnijem ja me\u0111u ovim svijetom bez vjere [\u2026], bez zakona [\u2026], bez vedrine \u2013 osim sumnji\u010davog smije\u0161ka. A ti meni, na sva moja izvje\u0161\u0107a \u2013 \u0161utnju, na sve moje ocjene \u2013 prezir, na sve moje prijedloge \u2013 sitan novac bez podr\u0161ke.\u201c 16<\/sup><\/a><\/p>\n Dakle, poni\u017eavaju\u0107a frustracija koju do\u017eivljavaju strani agenti u Bosni bezuspje\u0161no poku\u0161avaju\u0107i zadobiti povjerenje domorodaca na kraju ih natjera da shvate koliko su bezna\u010dajni i zamjenjivi u ve\u0107oj i nemilosrdnoj igri mo\u0107i. Ova perspektiva nas mo\u017ee podsjetiti i na najva\u017eniji roman Ive Andri\u0107a Travni\u010dka hronika<\/i> (1945), smje\u0161ten u Napoleonovo doba, koji prikazuje francuskog konzula u Bosni \u017dana Davila kako postepeno osvje\u0161tava vlastitu bezna\u010dajnost posmatraju\u0107i ravnodu\u0161ne ili \u010dak neprijateljske reakcije mje\u0161tana na velike historijske preokrete tog vremena. Me\u0111utim, u Su\u0161i\u0107evom romanu ova spoznaja navodi strance da napuste svoje prvobitne predrasude i pridru\u017ee se onima koje su na po\u010detku morali da \u0161pijuniraju, kao \u0161to se vidi u poglavlju o pobuni vojnog zapovjednika Huseina-kapetana Grada\u0161\u010devi\u0107a protiv osmanske vlasti 1831-1833. U ovom dijelu knjige, mladi \u0161pijun kojeg su poslale carigradske vlasti, nakon \u0161to je razotkriven i ismijan zbog svog nepoznavanja lokalnih obi\u010daja, na kraju se pridru\u017euje redovima pobunjenika i stje\u010de njihovo po\u0161tovanje te potom nemilosrdno gine u borbi. Kao \u0161to ispri\u010da jedan \u0161ef pobunjenika:<\/p>\n \u201e[\u2026] Na kraju, nesre\u0107nik je poginuo u na\u0161oj vojsci kao vrstan juzba\u0161a [\u2026]. Bio je hrabar i svirep kao i svi ogor\u010deni. Prou\u010dite i vi fatihu za njegovu du\u0161u. Jer, bilo nas je i takvih..\u201c 17<\/sup><\/a><\/p>\n Posebno se u ovom odlomku implicitno sugerira ve\u0107 spomenuta sklonost Bosne prema prihvatanju i multikulturalizmu, budu\u0107i da se \u010dak i strani uhoda, mada biv\u0161i neprijatelj, prihvata me\u0111u domorocima (\u0161to se nagla\u0161ava \u010destom upotrebom zamjenica u prvom licu mno\u017eine \u201ena\u0161\u201d i \u201emi\u201d), koji ga smatraju toliko vrijednim da mu odaju srda\u010dnu po\u010dast. Odlomak tako\u0111er zgodno uvodi prikaz samouvjerenih likova Bosanaca koji, za razliku od stranaca, pokazuju dosljedne vje\u0161tine u interakciji s ljudima razli\u010ditog nacionalnog porijekla, te lako shvataju njihove skrivene namjere. Ova sposobnost, kako tvrde kriti\u010dari Neboj\u0161a Lujanovi\u0107 18<\/sup><\/a> <\/span>i Nehrudin Rebihi\u0107 19<\/sup><\/a> u svojim analizama Su\u0161i\u0107evih knji\u017eevnih djela iz postkolonijalne perspektive, proizlazi iz uloge Bosne kao hibridne, grani\u010dne regije izme\u0111u isto\u010dnih i zapadnih rivalskih hegemonijskih pritisaka, \u010dije je granice narod nau\u010dio da slobodno prelazi i povremeno ru\u0161i tako \u0161to je razvio vlastiti sinkreti\u010dki identitet. Ovo je prije svega jasno re\u010deno u zaklju\u010dnom dijelu romana, smje\u0161tenom u vrijeme Hladnog rata, koji prikazuje bosanskog kontraobavje\u0161tajnog agenta kako uspje\u0161no osuje\u0107uje poku\u0161aj infiltracije zavodljive zapadnonjema\u010dke \u0161pijunke, pod la\u017enim imenom \u201egospo\u0111ica Margaret\u201c, predstavljaju\u0107i se kao kolega strani agent. Nakon \u0161to je zadobio njeno povjerenje la\u017enim iskazivanjem poni\u017eavaju\u0107ih pogleda na Balkan kakve je i ona imala, narator je kona\u010dno hapsi, dr\u017ee\u0107i istodobno o\u0161tar govor o dostojanstvu i nezavisnosti bosanskog naroda:<\/p>\n \u201eOd Kotromani\u0107a do danas, gotovo cio milenij nasr\u0107u na ovaj dlan zemlje radoznalci sa svih strana svijeta [\u2026], i svi vi htjeli biste da Bosni pretresete njedra [\u2026]. Pa zar se ve\u0107 niste ubijedili da smo skuplji okupirani nego kao slobodan i ravnopravan partner? Imperijalna hipokrizija i s istoka i sa zapada dogmatski neuko pojednostavljuje nas kao objekt svojih planova. Ali nasilje nema klju\u010deva za na\u0161e kapije\u2026 Na\u0161e \u0161ifre su mu neodgonetljive.\u201c 20<\/sup><\/a><\/p>\n Dakle, mo\u017eemo vidjeti da su suprotstavljene naracije koje pru\u017eaju strani i doma\u0107i agenti od su\u0161tinskog zna\u010daja za definiranje vi\u0161eslojnog diskursa romana o bosanskoj historiji.<\/p>\n Naro\u010dito bismo mogli tuma\u010diti i samu fragmentarnu strukturu romana kao implicitnu autorsku izjavu o hibridnom i sinkreti\u010dkom identitetu zemlje. Zapravo, prema kriti\u010darki Marini Katni\u0107-Bakar\u0161i\u0107 21<\/sup><\/a><\/span>, jukstapozicija razli\u010ditih glasova i tekstualnih isje\u010daka u heterogenom, mada jedinstvenom, narativnom toku alegorijski oslikava ideal harmonije i kohezije izme\u0111u razli\u010ditih etni\u010dkih grupa koje \u010dine stanovni\u0161tvo Bosne. Ovu perspektivu mo\u017ee potvrditi i \u010dinjenica da su u romanu, mada se radnja uglavnom fokusira na karakteristi\u010dna historijska iskustva bo\u0161nja\u010dkog naroda (<\/span>kao i u drugim Su\u0161i\u0107evim historijskim djelima, poput njegove zbirke pri\u010da Pobune <\/i>iz 1966.), prisutni likovi svih etni\u010dkih grupa koje \u017eive u zemlji ili se prosto izbjegava precizirati etni\u010dka denominacija doma\u0107ih pripovjeda\u010da, \u010dime se zapravo implicira da svi govore u ime iste, svebosanske zajednice.<\/p>\n Prema ovoj ta\u010dki gledi\u0161ta, tako\u0111er bismo mogli uo\u010diti zna\u010dajnu vezu izme\u0111u pi\u0161\u010devog kori\u0161tenja eksperimentalnih tehnika i njegovog prikaza pro\u0161losti Bosne, na na\u010din koji bi nas \u010dak mogao podsjetiti na knji\u017eevnu produkciju Vilijama Folknera. Zapravo, kako autor romana Buka i bijes<\/i> koristi tok svijesti i druge tipi\u010dne kasnomodernisti\u010dke narativne strategije kako bi opisao dru\u0161tveno propadanje ameri\u010dkog Juga poslije gra\u0111anskog rata, tako u Uhodama <\/i>Su\u0161i\u0107 pribjegava fragmentiranoj, vi\u0161ezna\u010dnoj, pa \u010dak i haoti\u010dnoj naraciji kako bi predstavio historijski teret mnogih stranih dominacija koje je Bosna pretrpjela, istodobno slave\u0107i raznoliki etni\u010dki sastav njenog stanovni\u0161tva. Zapravo, na stranicama romana, \u010ditalac mo\u017ee \u010duti kako Bosna sama govori kroz tajanstvene, tjeskobne, sumnji\u010dave, ogor\u010dene ili rezignirane glasove onih koji su svjedo\u010dili kako se historija zemlje dramati\u010dno odvija pred njihovim o\u010dima. Va\u017enost koja se u Uhodama<\/i> pridaje monolozima pripovjeda\u010da mo\u017ee se tuma\u010diti i kao zna\u010dajni dio stilske evolucije koju je Su\u0161i\u0107 pro\u0161ao od svog prijelomnog satiri\u010dnog romana Ja, Danilo<\/i> (1961), zasnovanog na rondanju zdravorazumskog Bosanca biv\u0161eg partizana koji se nikako ne uspijeva prilagoditi novom jugoslovenskom komunisti\u010dkom dru\u0161tvu nakon Drugog svjetskog rata. 22<\/sup><\/a> Zahvaljuju\u0107i sve u\u010destalijoj, vje\u0161toj upotrebi eksperimentalnih stilskih sredstava, koja je vjerovatno svoj vrhunac dostigla elipti\u010dnom prozom nalik na postmodernu A. Triptih<\/i> (1985), Su\u0161i\u0107 je uspostavio dodatnu vezu izme\u0111u bosanskohercegova\u010dke knji\u017eevnosti i najrelevantnijih globalnih narativnih tendencija tog vremena, zajedno sa svojim savremenicima i prijateljima Makom Dizdarom i Me\u0161om Selimovi\u0107em. Osobito je Selimovi\u0107a i sam autor opisao kao svog glavnog mentora u pisanju, te ga \u010dak pismom zamolio da pregleda prvi nacrt Uhoda<\/i>. 23<\/sup><\/a> Zna\u010dajno je da autorovo stalno zanimanje za kasnomodernisti\u010dke narativne tehnike \u010dini njegovo knji\u017eevno djelo gotovo jedinstvenim u historiji bosanskohercegova\u010dke knji\u017eevnosti rane druge polovine 20. stolje\u0107a. Zapravo, polifonijskoj i fragmentarnoj perspektivi koju Su\u0161i\u0107 koristi u Uhodama<\/i> kako bi uvjerljivo prikazao vi\u0161estruku dru\u0161tvenu i historijsku stvarnost Bosne prakti\u010dki nema ravne u stvarala\u0161tvu drugih relevantnih doma\u0107ih autora, poput ve\u0107 spomenutih Ive Andri\u0107a i Me\u0161e Selimovi\u0107a, koji su stekli zna\u010dajnu me\u0111unarodnu pa\u017enju, iako su dali prednost tradicionalnijem pristupu naraciji. Me\u0111utim, \u017eivopisna priroda mnogih razli\u010ditih glasova koji odjekuju kroz Su\u0161i\u0107ev roman \u010dini njegovo djelo i razmi\u0161ljanje o kohezivnom identitetu Bosne i danas zna\u010dajnim, \u010dak i nakon razornog rata 1992\u20131995, koji je dramati\u010dno promijenio me\u0111uetni\u010dke odnose u zemlji i djelimi\u010dno pokrenuo kontroverznu, politi\u010dki motiviranu debatu o autorovoj figuri, koju, na sre\u0107u, jo\u0161 i danas brane nepristrasni komentatori.<\/p>\n Godine 2017, zahvaljuju\u0107i prijevodu Amire Sadikovi\u0107, brojni tajnoviti bosanski glasovi Su\u0161i\u0107evih Uhoda<\/i> na\u0161li su svoje mjesto me\u0111u \u010ditala\u010dkom publikom engleskog govornog podru\u010dja. Autor ove skromne kritike iskreno se nada da \u0107e i \u010ditaoci italijanskog jezika, prije ili kasnije, ste\u0107i istu privilegiju.<\/p>\n <\/p>\n Prijevod Enrico Davanzo i Sandra Zlotrg<\/p>\n Notes<\/p> Rijetki su savremeni romani koji na tako ubjedljiv na\u010din utjelovljuju izrazito sinkreti\u010dne historijske i kulturne osobitosti bosanskog identiteta \u2013 ili, da citiramo fundamentalni esej Muhameda Filipovi\u0107a, \u201ebosanski duh\u201c \u2013 kao \u0161to je to uspio roman Uhode (1972) pisca Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a (1925-1990). Znakovito, autorov sin Muhamed Su\u0161i\u0107 u nedavnom intervjuu opisao je roman kao knji\u017eevnu \u201eli\u010dnu kartu\u201c zemlje, obja\u0161njavaju\u0107i kako je […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[367],"tags":[],"class_list":["post-67378","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-19-no-3-2024-july","contributor-enrico-davanzo","volume-19-no-3-2024-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67378","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67378"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67378\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67453,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67378\/revisions\/67453"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67378"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67378"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67378"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}