{"id":67096,"date":"2024-02-19T15:08:43","date_gmt":"2024-02-19T23:08:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=67096"},"modified":"2024-07-19T11:28:42","modified_gmt":"2024-07-19T18:28:42","slug":"30-bosnian-artists","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-19-no-2-2024-april\/30-bosnian-artists\/","title":{"rendered":"30 BOSANSKO-HERCEGOVA\u010cKIH UMJETNIKA"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
VERONIKA YABLONSKA<\/div>\n
30 BOSANSKO-HERCEGOVA\u010cKIH UMJETNIKA<\/div>\n

 <\/p>\n

Kako su naslikali \u017eivot, smrt, hranu i lutanje i \u0161ta mo\u017eemo nau\u010diti od njih<\/strong><\/div>\n
Ako je umjetnost ogledalo okrenuto prirodi, dobrodo\u0161li smo pogledati u nju.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
Kako su naslikali \u017eivot, smrt, hranu i lutanje i \u0161ta mo\u017eemo nau\u010diti od njih<\/strong><\/div>\n

 <\/p>\n

Ako je umjetnost ogledalo okrenuto prirodi, dobrodo\u0161li smo pogledati u nju.<\/div>\n<\/div>\n
U ovom eseju bosanskohercegova\u010dka umjetnost se posmatra kroz prizmu najva\u017enijih faza ljudskog postojanja: kako volimo, patimo i kako se radujemo. Kako radimo, cijenimo svoje domove i hranu. Kako lutamo svijetom i kako umiremo. I kako na kraju dosti\u017eemo besmrtnost.<\/div>\n
\n

KAKO VOLIMO<\/h2>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, \u0110oko Mazali\u0107 Na ljetovanju, 1927, ulje na platnu, 97×125 cm, inv. br. 443<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
Djelo \u201cNa ljetovanju\u201d \u0110oke Mazli\u0107a vodi nas u spava\u0107u sobu dvoje ljubavnika.
\n\u017dena sjedi, ne gledaju\u0107i u svog partnera. Dr\u017ei se za ruku kao da poku\u0161ava sprije\u010diti srce da joj isko\u010di iz grudi.
\nMo\u017eemo pretpostaviti da svom partneru postavlja vjerovatno najva\u017enije pitanje koje dvoje ljudi me\u0111usobno mo\u017ee imati ali odgovor koji je dobila joj je sigurno slomio srce.
\nPozadina mo\u017ee simbolizirati sve \u0161to hladne, tihe, stjenovite planine predstavljaju: odjekivanje vlastitih rije\u010di ili neugodno mrazno jutro koje bi najradije presko\u010dili.<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Kad god pogledamo ovo djelo detaljno ura\u0111ena pozadina \u0107e nam privu\u0107i pa\u017enju i sigurno \u0107emo znati da su planine dio odgovora.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Nastavak ove pri\u010de nalazimo u Mazali\u0107evom djelu pet godina kasnije.
\n‘Herojski kraj’ kreiran je 1932.
\nVidimo isti krevet. Partnera nema. Planinski lanac iza \u017eene je sada samo jedan vrh na kojem gori vatra.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, \u0110oko Mazali\u0107 Herojski kraj, 1927, ulje na platnu, 87,5×125 cm, inv. br. 438<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
 <\/div>\n
\n
Mo\u017eemo zamisliti ovo kao pri\u010du o Kuli, jednoj od Velikih Arkana u Tarotu.<\/div>\n

 <\/p>\n

Stolje\u0107ima je predstavljala simbol o\u010daja, razo\u010darenja i propasti svih nada.<\/div>\n

 <\/p>\n

Ovu simboliku Kule koristi jo\u0161 jedan bosanskohercegova\u010dki umjetnik, Kantard\u017ei\u0107 Narcis.<\/div>\n

 <\/p>\n

Skoro 90 godina nakon ‘Herojskog kraja’ stvorio je djelo koje prikazuje kulu u plamenu.<\/div>\n

 <\/p>\n<\/div>\n

 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Kantard\u017ei\u0107 Narcis, 2020<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Dakle, o\u010daj i propast svih nada. Me\u0111utim, kako bi bilo da zamislimo nekakav sretan kraj ovdje?
\nPogledajmo svjetionik Gondora u drugom filmu ‘Gospodar prstenova’.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Iz \u2018The Lord of the Rings: The Return of the King\u2019<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
\u0110oko Mazali\u0107, Herojski kraj, detalj<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Iza ovoga stoji pri\u010da o nadi i radosti.
\nDakle, kralj Denethor, zaslijepljen tragedijom i strahom, odbija zatra\u017eiti pomo\u0107 u trenutku kada prijetnja Orka postaje neizbje\u017ena.
\nHobit Pippin se iskrada i pali svjetionik, \u0161to ozna\u010dava poziv za pomo\u0107.
\nZatim se prikazuje nevjerovatno inspirativna i upe\u010datljiva scena svjetionika koji gore sve dok Aragorn ne vidi poruku u Edorasu, glavnom gradu Rohana.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Iz \u2018The Lord of the Rings: The Return of the King\u2019<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
Kralj Rohana, Theoden, izgovara svoju \u010duvenu re\u010denicu “I Rohan \u0107e odgovoriti” i to je to.<\/div>\n

 <\/p>\n

Sretan zavr\u0161etak ove epizode, prijateljstvo je obnovljeno, sti\u017ee pomo\u0107, te u herojskoj borbi nalazimo svoju slavu.<\/div>\n

 <\/p>\n

Jer upravo je tako Mazali\u0107 odlu\u010dio nazvati svoje djelo.<\/div>\n

 <\/p>\n

Ono \u0161to je nevjerovatno kod umjetnosti je to \u0161to kada je promatramo mi sami odlu\u010dujemo \u0161ta se tu de\u0161ava.<\/div>\n

 <\/p>\n

Je li ova \u017eena uni\u0161tena kao u kuli Tarota ili tra\u017ei (i dobiva) pomo\u0107 kao u ‘Gospodaru prstenova’? Na nama je da odlu\u010dimo.<\/div>\n

 <\/p>\n

Situacija se mijenja u djelu Jovana Bijeli\u0107a iz 1921.<\/div>\n

 <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
 <\/div>\n
\n
Kao \u0161to su prethodne pri\u010de bile o tome kako \u017eena dobija odgovor koji joj slama srce, sada je \u017eena ta koja slama srce.<\/div>\n

 <\/p>\n

Kako je ljubavnik gleda, kako je napola okrenut prema njoj i kako mu dlan strpljivo le\u017ei na krilu. On \u010deka.<\/div>\n

 <\/p>\n

\u017dena gleda pravo ispred sebe, ne pokazuju\u0107i gotovo nikakvo saosje\u0107anje, osim \u0161to luk njenih obrva mo\u017eda pokazuje neku tugu.<\/div>\n

 <\/p>\n

Zeleno drve\u0107e iza njih nagovje\u0161tava: jo\u0161 uvijek ima \u017eivota u ovoj ljubavi. Samo pustite da vrijeme pro\u0111e i bit \u0107ete dobro.<\/div>\n

 <\/p>\n<\/div>\n

 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
Narodni Muzej Beograd<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO PATIMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
I tako \u010dekamo. I tako. \u010cekamo.<\/div>\n

 <\/p>\n

\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\"\"
\n\"\"<\/div>\n
Kosta Hakman, Akt, izvor: Project Rastko<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Slike \u017eena u krevetu \u0110oke Mazali\u0107a i Koste Hakmana pru\u017eaju vrlo \u0161irok spektar osje\u0107aja i senzacija.
\nIpak, prije svega, skoro poput Belle u ‘Mladom mjesecu’ (i dopustite mi da govorim o sagi ‘Sumrak’ na neironi\u010dan na\u010din!), one su smrznute, uko\u010dene i same. A godi\u0161nja doba se smjenjuju.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Iz \u2018The Twilight Saga: New Moon\u2019<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Mo\u017eemo vidjeti te \u017eene u polo\u017eajima u kojima ljudi obi\u010dno ne odmaraju. To nisu polo\u017eaji za ‘pusti me da malo odspavam’, nego kada nas osje\u0107aji i doga\u0111aji obuzmu i na trenutak posustanemo.
\nIli kada iza\u0111emo iz moda pre\u017eivljavanja, osje\u0107amo se sigurno i dopustimo si da ostanemo u krevetu, spavamo i oporavimo se, a to mo\u017ee trajati danima, sedmicama, mjesecima, sve dok se ne napunimo energijom i budemo spremne za korak dalje.
\nStvar je u tome da smo mi, \u017eene i djevojke, bile iste prije 500, 100 i 20 godina: volimo hrabro i sna\u017eno, srca su nam otvorena za ljubav i prijateljstva, hrabre smo da budemo prisutne i da izrazimo svoje mi\u0161ljenje.
\nImamo hrabrosti nositi srce na rukavu.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Roman Petrovi\u0107, Portret sestre, 1917, ulje na platnu, 86×70,5 cm, inv. br. 1170<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Petrovi\u0107ev \u2018Portret sestre\u2019 je vrlo mo\u0107no djelo. To je izjava.
\nCrvena odje\u0107a s izra\u017eenim cvjetnim uzorkom. Miran, izra\u017een pogled dva tamna oka. Rumeni obrazi. Dvije pletenice. Ruka na boku. Tmurno nebo, malo svjetlosti se probija kroz oblake.
\nI sredi\u0161nji element portreta je krizantema koja vi\u0161e nalikuje plamenu nego cvijetu.
\nSve u vezi s ovim djelom daje nadu i jaku volju za \u017eivotom.
\nI tako \u017eivimo.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO SE RADUJEMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n<\/div>\n
\n
 <\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Pogledamo se u ogledalo, vidimo osobu koju poznajemo i vidimo nadu.
\nTu\u0161iramo se, pospremamo krevet i radni prostor, udi\u0161emo svje\u017e zrak kroz prozor koji se najvjerovatnije nije otvarao danima i sedmicama.O\u017eivljavamo.
\nBosanskohercegova\u010dki pjesnik Mak Dizdar u svojoj pjesmi \u201cMadderfeld\u201d ka\u017ee:<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“Moja nada je prst u stupu svjetla
\nMoje svjetlo le\u017ei u toj nadi
\nOvom vjerom svoju vjeru \u010duvam
\nOvu vjeru koja imena nema”.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Todor \u0160vraki\u0107 je kreirao djelo, \u2018Slavoluk\u2019 1919. godine. Veselo je i vedro, nebo je lijepo i plavo, dvije \u017eene stoje na suncu i razgovaraju, a jedna od njih dr\u017ei cvije\u0107e.
\nDok prolazimo kroz krug \u017eivota, kada smo zaljubljeni i slomljenog srca, a zatim ne osje\u0107amo ni\u0161ta i \u010dekamo, onda se di\u017eemo u nadi i onda, na kraju na\u0111emo razlog za slavlje.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Todor \u0160vraki\u0107 Slavoluk, 1919. ulje na platnu, 69×94 cm, inv. br. 454<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Prijateljstva, iskrenost, partnerstvo, povjerenje, radost u zajedni\u010dkom radu i ostale stvari koje me\u0111usobno dijelimo. Cigarete nakon napornog dana, mali tra\u010devi za vrijeme pauze.
\nPrelijepo ljudsko iskustvo uhva\u0107eno na platnu pru\u017ea nam priliku da od likova nau\u010dimo kako proslaviti \u017eivot.<\/div>\n

\n
\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
3 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n
Poput ovog djela \u0110oke Mazali\u0107a. U njemu ima toliko \u017eivota, bukvalno mo\u017eemo osjetiti topli sun\u010dani dan, \u010davrljanje mu\u0161karaca, miris ljetnog drve\u0107a, trave, cigareta i tkanine.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, \u0110oko Mazali\u0107 Kockari, 1920, ulje na platnu, 115,5×154 cm, inv. br. 3271<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ono \u0161to je uistinu fascinantno u Mazali\u0107evom djelu \u2018Kockari\u2019 je to koliko precizno pokazuje godine svojih likova.
\nMo\u017eemo vidjeti bore i sijede brade, kao i mlada, neobrijana lica. Znamo da svi u\u010de jedni od drugih – mudrost koju su stari stekli kroz godine ili energija mladih, svi pronalaze ne\u0161to va\u017eno jedni u drugima.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Muzej Sarajeva, Petar \u0160ain, Stari Muslimani piju kafu<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Razgovaraju, pu\u0161e, pri\u010daju viceve i dijele pri\u010de o pustolovinama i bitkama.
\nNeke od tih pri\u010da mo\u017eemo \u010duti u djelu \u2018Dervi\u0161 i smrt\u2019 Me\u0161e Selimovi\u0107a, dok se pripovjeda\u010d, religiozna osoba, prisje\u0107a svoje slu\u017ebe u vojsci:<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“No\u0107i su bile sparne, ravnica je tiho disala na mjese\u010dini, kao more, bezbroj \u017eaba u nevidljivim pi\u0161talinama odvajalo nas je prodornim glasovima od ostalog svijeta, potapaju\u0107i nas stra\u0161nim brujanjem koje su sti\u0161avale tek maglene zore, dok su se bijela i siva isparenja vukla nad nama kao u samom po\u010detku svijeta.
\nNajte\u017ea od svega bila je ta\u010dnost tog izmjenjivanja, njegova neizmjenljivost. U jutro su magle bivale ru\u017ei\u010daste, i nastajao je najprijatniji dio dana, bez vla\u017ene sparine, bez komaraca, bez polubudnih no\u0107nih mu\u010denja.
\nUpadali smo u dubok san, kao u bunar”.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Gabriel Jurki\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“Ako je padala ki\u0161a, bilo je jo\u0161 gore, vidik se zatvarao, \u010du\u010dali smo zbijeni i \u0107utali, izmu\u010deni hladno\u0107om, kao da je zima tek po\u010dinjala, ili pri\u010dali, ma \u0161ta, ili pjevali, razdra\u017eljivi i opasni kao vukovi.
\n\u010cadori su proki\u0161njavali i \u0161kropili nas sivom ki\u0161om, voda je izvirala ispod na\u0161ih le\u017eaja, zemlja se pretvarala u neprohodno blati\u0161te, i bili smo ulovljeni u svojoj nevolji, kao uvijek.
\nVojnici su pili, bacali kocku ispod natkriljenog \u0107ebeta, svadjali se, tukli”.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
 <\/div>\n
I tako dok se prisje\u0107aju svojih herojskih dana, piju kafu, odmaraju se.
\nI rade.<\/div>\n
 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
Petar \u0160ain, RAZGOVOR NA \u0106EPENKU, privatna kolekcija<\/div>\n
 <\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO RADIMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Bosanski slikari su nam podarili mnogo nevjerovatnih djela koja slave naporan rad.
\nDjelo \u2018Kod ovaca\u2019 Gabriela Jurki\u0107a iz 1918. govori o tome kako su \u017eivot, rad i priroda me\u0111usobno povezani.
\nKao da izjavljuje Shakespearovu misao ‘Cijeli svijet je pozornica’ opisuju\u0107i kako se stanja ljudskih bi\u0107a prelijevaju iz jednog u drugo.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Gabrijel Jurki\u0107, Kod Ovaca, 1918, Memorial gallery of Gabriel Jurki\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Vidimo ovce, neke su mla\u0111e, neke starije. Neke su zaokupljene travom, a neke okolinom, radoznale su, uzbu\u0111ene.
\nPastirica je zauzeta pletenjem, a vuna je, naravno, nusproizvod ovaca. \u010cak je i njena kosa skupljena u pletenicu dio ove predstave.
\nBrinemo se o ovcama, a one nam zauzvrat daju vunu.
\nPletemo odje\u0107u za porodicu, dok nam majke pletu kosu. A onda im ruke postaju hladne pa im dajemo rukavice koje smo napravili.
\nA onda se te ruke brinu o njivi. I tako se krug zatvara.
\nSli\u010dnu pri\u010du mo\u017eemo vidjeti i u djelu Gabrijela Jurki\u0107a \u2018Pogled na Livno\u2019, ali ovdje je sama priroda lik, kao i selo u uglu.
\nHorizont je svijetao, plav i zelen, selo je detaljno naslikano i to daje cjelini sasvim drugu perspektivu za gledanje.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Gabriel Jurkic, Pogled na Livno, 1955, Memorial gallery of Gabriel Jurki\u0107<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
A \u0161to se ti\u010de partnerstva.. \u0160to se ti\u010de ljudi, koji rade, podr\u017eavaju jedni druge, pru\u017eaju jedni drugima bez ikakve zavisti i nadmetanja rade\u0107i svi zajedno na jednom cilju.
\nO\u010dito je pastirica fokusirana na svoje pletenje, a ne na prirodu oko sebe. Nema vremena za to.
\nVi\u0161e o tome mo\u017eete prona\u0107i u djelu \u2013 \u2018Kopa\u010di\u2019 \u0110oke Mazali\u0107a iz 1918.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, \u0110oko Mazali\u0107 Kopa\u010di, 1918, ulje na platnu, 64×84 cm, inv. br. 3630<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\u010cini se manje sretnim zbog obla\u010dnog sivog neba, gu\u0161\u0107eg horizonta i op\u0107enito zbog dr\u017eanja \u017eena. Nemaju vremena da se dive \u010dudima prirode, marljivo rade.
\nIpak, boja tla koje obra\u0111uju nam daje neku smirenost.
\nOvo postavlja ritam slike. Radnici znaju \u0161ta rade danas i znat \u0107e \u0161ta rade sutra.
\nMir monotonog rada.<\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
3 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
 <\/div>\n
 <\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO DOLAZIMO KU\u0106I<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
A kad zavr\u0161imo s poslom, vra\u0107amo se ku\u0107i.
\nApsolutno sigurno postoji ne\u0161to \u0161to se isti\u010de u porodici i domu u bosanskoj kulturi. To se mo\u017ee osjetiti u svim oblicima.
\nSafet Zec je bez sumnje jedna od najzna\u010dajnijih li\u010dnosti bosanskohercegova\u010dke umjetnosti. Stvorio je djela koja prikazuju nje\u017enu ljubav i ljepotu udobnosti doma.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
\n
\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Safet Zec – Soba moje sestre, ulje na platnu, 92×120 cm 3420<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Iako na ovim slikama nema ljudi, ipak se osje\u0107a sna\u017ena prisutnost porodice kroz imena koje je umjetnik dao ovim slikama – Soba moje sestre i Soba moje majke.
\nDjela Safeta Zeca po mnogo\u010demu podsje\u0107aju na klasi\u010dni bosanskohercegova\u010dki film ‘Kod amid\u017ee Idriza’ redatelja Pjera \u017dalice.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
\n
\n
\n
Iz filma “Kod amid\u017ee Idriza”<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
To je pri\u010da o porodici koja se razdvaja i ponovo sastaje, kako se odvija sli\u010dno u djelima Safeta Zeca u pogledu nje\u017enog spektra boja i op\u0107enitog osje\u0107aja udobnosti.
\nZa razliku od Safeta Zeca, slikar Omer Mujad\u017ei\u0107 u svojim djelima stavlja vi\u0161e ljudi u interijer.
\nPogledajte slike Omera Mujad\u017ei\u0107a i Behaudina Selmanovi\u0107a koje je prikupila<\/a> prof. Aida Abad\u017ei\u0107-Hod\u017ei\u0107 za ‘Bosnian Experience’:<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
\n
\n
\n
Omer Mujad\u017ei\u0107, Bosanska soba, 1939<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\u2018\u0160ta za mene zna\u010di imati dom?\u2019, trebali bismo se zapitati gledaju\u0107i ove slike.
\nJe li to mjesto gdje smo odrasli ili gdje sada odrastamo? Je li to mjesto gdje se osje\u0107amo sigurno?
\nJe li to mjesto gdje imamo slobodu da budemo ono \u0161to jesmo i da stvaramo?<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Mustafa Pezo Enterijer, 1959, tempera na kartonu, 52×71 cm, inv. br. 1156<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Na neki na\u010din Interijer Mustafe Pezo nam daje odgovor ili barem naznaku.
\nDok prikazuje svoj atelje, lahko je okvire zamisliti kao ogledala, dok je umjetnik odlu\u010dio ne ulaziti u detalje s pojedinim dijelovima.
\nDakle, dom je mjesto gdje mo\u017eemo jasno vidjeti sebe.
\nDom je djetinjstvo, smijeh, sloboda da bude\u0161 ono \u0161to jesi.
\nI hrana koju pripremaju roditelji.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO JEDEMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Tokom na\u0161eg \u017eivota jedemo na stotine razli\u010ditih mjesta, u razli\u010ditim gradovima s razli\u010ditim ljudima.
\nIpak, jesti kod ku\u0107e i dijeliti hranu je sasvim druga filozofija.
\nMo\u017eemo vidjeti koliko pa\u017enje redatelj filma ‘Kod amid\u017ee Idriza’ posve\u0107uje upravo toj temi.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\"bosnian-painters-picture\"
\n\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
\n
\n
\n
Iz filma “Kod amid\u017ee Idriza”<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
U filmu ima jedna scena u kojoj Sabira, jedan od glavnih likova, mjeri komade torte koje \u0107e poslu\u017eiti, a zatim stavlja ve\u0107i komad za svog ne\u0107aka Fuke.<\/div>\n<\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
Iz filma “Kod amid\u017ee Idriza”<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Sve to, zajedno sa slikama, daje hrani neku vrstu ritualnog zna\u010denja.
\nKao i u kontekstu napornog rada za vlastiti hljeb, mo\u017eemo vidjeti u djelu Envera \u0160talje iz 1956. godine.
\nMladi\u0107 dr\u017ei svoj hljeb kao dijete, objema rukama, privija ga uz svoja prsa.
\nGleda ga odozgo te na njegovom licu mo\u017eemo vidjeti kako se divi komadu hljeba.<\/div>\n<\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
Safet Zec, Veliki stol s hljebom, 1996-2001<\/div>\n
 <\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Enver \u0160taljo – Mladi\u0107 s kruhom, 1956, tempera na kartonu, 94.5×51.5 cm, vlasni\u0161tvo grada Banja Luka<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Vi\u0161e mrtve prirode mo\u017eemo prona\u0107i u djelima Behaudina Selmanovi\u0107a.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n
 <\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Behaudin Selmanovi\u0107 Mrtva priroda sa \u0107upovima, ulje na platnu, 73×92 cm, inv. br. 384<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ove slike nas poti\u010du da preispitamo na\u010din na koji poslu\u017eujemo druge hranom.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Mocha set, late 19th century, Mostar, Bosnia, copper, chased, porcelain, Museum Europ\u00e4ischer Kulturen, Staatliche Museen zu Berlin<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\u017delimo da sve bude lijepo i \u010disto, biramo najbolje setove za kafu, prostiremo najljep\u0161e stolnjake kako bismo pokazali koliko nam je stalo do svojih gostiju. \u017delimo da se lijepo provedu.
\nAli radimo li to isto za sebe?
\nJedemo li iz lijepih antiknih tanjira s buketom cvije\u0107a na stolu, kad jedemo?
\nJedemo li uop\u0161te za stolom kad smo sami?<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Safet Zec, 1962<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ovo djelo Safeta Zeca mo\u017eda prikazuje upravo to.
\nKako uzimamo zadnji \u010dist ili mo\u017eda ne tako \u010dist tanjir, jedemo dok radimo ili brzinski napravimo neki vrlo jednostavan obrok za 5 minuta.
\nZanimljivo je da to nikada ne bismo u\u010dinili onima koje volimo.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO LUTAMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Iznenada, ostajemo bez svojih domova.
\nLutanje i \u017eivot u bijegu provla\u010di se kroz djela Ismeta Mujezinovi\u0107a, kao i kroz grafiku Mevludina Ekme\u010di\u0107a.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Ismet Mujezinovi\u0107 Zbijeg, ulje na platnu, 100yx70 cm, inv. br. 234<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Uzimate dijete za ruku i bje\u017eite. Mo\u017eda zbog rata, siroma\u0161tva, ili \u017eelje za boljim \u017eivotom. Sve \u0161to znate je da nikada ne\u0107e biti lahko.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Ismet Mujezinovi\u0107, Bitka na Neretvi, Centar za kulturu Tuzla<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Mevludin Ekme\u010di\u0107, Zima, Bosna, 1992-93. crni tu\u0161 na papiru, Zbirka umjetni\u010dkih djela Bo\u0161nja\u010dkog instituta \u2013 Fondacije Adila Zulfikarpa\u0161i\u0107a<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Istu pri\u010du nalazimo i u nekim starijim djelima, poput ove slike Romana Petrovi\u0107a.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Nacionalni muzej Warsaw, Roman Petrovi\u0107, City landscape with figures, 1924<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ako imate sre\u0107e, imat \u0107ete vremena da spakujete stvari. U suprotnom, u jednom trenutku svog \u017eivota jednostavno iza\u0111ete kroz ta vrata i vi\u0161e se ne vra\u0107ate.
\nKako tada vrijeme zastane do\u010darao je umjetnik Edin Numankadi\u0107 u svojoj umjetni\u010dkoj instalaciji \u2018Ratni tragovi\u2019. Prikazuje umjetnikov atelje u Sarajevu za vrijeme opsade.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Edo Numankadi\u0107 Ratni tragovi, 1993. instalacija, inv. br. 5269<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
3 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\"bosnian-painters\"
\n\"bosnian-painters\"
\n\"bosnian-painters\"<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Iznenada, ne znate koje su vam stvari najpotrebnije. Dnevnik? Topla odje\u0107a? Hrana? Voda? Knjiga? Slika voljene osobe? Lijekovi? Karmin?
\nI ne radi se samo o tome \u0161ta morate ponijeti, ve\u0107 i \u0161ta morate ostaviti iza sebe.
\nI tako odjednom morate odrediti prioritete za nekih 5 minuta.
\nA kada na\u0111ete drugi dom, on nikako nije isti kao onaj koji ste napustili, nego je samo dio prostora koji zauzimate.
\nNovi jezici zvu\u010de nejasno, gradovi izgledaju nepoznato, nova lica izgledaju zamagljena.
\n(Na ovim slikama je prikazan osje\u0107aj kako je to \u017eivjeti daleko od ku\u0107e)<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Mensur Dervi\u0161evi\u0107 Prostor, ulje na platnu, 70,5×99,5 cm, inv. br. 2961<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Afan Rami\u0107 Predio sa dugom, ulje na platnu, 50,7×72,5 cm, inv. br. 2383<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Milorad \u0106orovi\u0107 Igman, ulje na platnu, 50×65, inv. br. 3229<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Bekir Misirli\u0107 Bijela visoravan, 1981. ulje na platnu, 135×135 cm, inv. br. 3750<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
A onda nakon dugih mjeseci i godina, po\u010dinjete jasnije vidjeti to mjesto. Kao da se ovaj bijeli \u0161um, kojeg je prikazao Bekir Misirli\u0107, oblikuje u va\u0161 novi dom.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Bridge over the River Neretva by Affan Rami\u0107 (1932-2015), Royal Victoria Hospital, Belfast. Image courtesy of the Belfast Health and Social Care Trust<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Po\u010dinju postavljati pitanja, uvijek imamo te glupe male razgovore o tome ko smo bili i gdje smo \u017eivjeli.
\nTo je opisano rije\u010dima pjesnika Maka Dizdara:<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
\nA tko je ta \u0161ta je ta da prosti\u0161
\nGdje li je ta
\nOdakle je
\nKuda je
\nTa
\nBosna
\nRekti.
\nA zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
\nBosna da prosti\u0161 jedna zemlja imade
\nI posna
\nI bosa da prosti\u0161
\nI hladna i gladna
\nI k tomu jo\u0161
\nDa prosti\u0161
\nPrkosna
\nOd
\nSna”.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Najtu\u017enije od svega je to \u0161to nikada ne\u0107e stvarno osjetiti koliko su na\u0161e domovine bile lijepe, bogate, gostoljubive.
\nDok nisu prestale biti takve.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO UMIREMO<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Smrt nas mo\u017ee upla\u0161iti na mnogo na\u010dina.
\nGrade\u0107i porodicu i ra\u0111aju\u0107i djecu stvaramo i podsjetnik na svoje godine i na to da \u017eivot ide prema svom logi\u010dnom kraju. To mo\u017ee biti te\u0161ko prihvatiti.<\/div>\n<\/div>\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
Omer Mujad\u017ei\u0107, U interijeru, 1978<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Ismet Mujezinovi\u0107, Marija (Ismetova supruga i njihova djeca), Centar za kulturu Tuzla<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ili obrnuto, bivaju\u0107i u ulozi djece neminovno \u0107emo osjetiti kako nam roditelji svakog dana izmi\u010du iz ruku.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Ismet Mujezinovi\u0107, Me\u0161a Selimovi\u0107 sa suprugom Darkom, Centar za kulturu Tuzla<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Ili mo\u017eda se sjetimo nekoga koga smo ve\u0107 izgubili – bilo \u0161ta, bilo ko mo\u017ee biti podsjetnik na neizbje\u017enu smrt, \u0161to nije nu\u017eno ni lo\u0161e ni dobro.
\n\u201cPotreban je cijeli \u017eivot da nau\u010dimo kako \u017eivjeti, i – \u0161to \u0107e vas mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e za\u010duditi – potreban je cijeli \u017eivot da nau\u010dimo kako umrijeti\u201d, napisao je Lucius Seneca u moralnom eseju ‘O kratko\u0107i \u017eivota’. I to stvarno ima smisla.
\nVi\u0161e o \u017eivotu i smrti mo\u017eemo vidjeti u djelu \u0110oke Mazali\u0107a \u201eMarija Magdalena\u201c iz 1936-37.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, \u0110oko Mazali\u0107 Magdalena, oko 1936\/7, ulje na platnu, 120×136 cm, inv. br. 3226<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\"bosnian-painters\"
\n\"bosnian-painters\"<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 2<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
\n
Vidimo mladu golu \u017eenu koja sjedi na tlu. Gleda u lobanju pored sebe i \u010dini se da ne primje\u0107uje zelene biljke koje se nalaze pored nje.
\nZaista je fascinantno kako \u017eivot i smrt le\u017ee pred nogama ove \u017eene i kako mirno izgleda njen pogled.
\nNema straha, nema tjeskobe, ne poku\u0161ava da pobjegne.
\n\u010citamo u Propovjedniku 3: \u2018Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme\u2026\u2019
\nOno \u0161to je Mazali\u0107 stvorio svojim djelom \u2018Marija Magdalena\u2019 savr\u0161ena je ilustracija za \u2018ima vrijeme kad se ra\u0111a i vrijeme kad se umire\u2019.
\nImamo vremena i prilike razmisliti o tome kakva smo osoba bili tokom svog \u017eivota.
\nMo\u017eemo upoznati svoje identitete: bili smo studenti, prijatelji, mu\u017eevi i \u017eene, radnici, igra\u010di, vjernici, varalice, izdajice, bilo \u0161ta\u2026
\nBa\u0161 kao \u0161to je Salim Obrali\u0107 odlu\u010dio podijeliti sliku \u2018\u017dene s Kosova kod Maglaja\u2019 na dva dijela \u2013 mutnu i jasnu \u2013 kao \u0161to su i na\u0161a sje\u0107anja.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Salim Obrali\u0107, \u017dena s Kosova blizu Maglaja, 1985, Galerija AB Maglaj<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Kao da imamo priliku pogledati se u o\u010di i vidjeti \u017ealimo li i za \u010dim.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Narcis Kantard\u017ei\u0107, Landscape, 1986<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“Postalo mi je jasno kako \u010dovjek umire, i vidio sam da nije te\u0161ko. Ni lako. Nije ni\u0161ta.
\nSamo se sve manje \u017eivi, sve manje se misli, i osje\u0107a, i zna, bogato \u017eivotno kolanje presu\u0161uje, i ostaje tanki kon\u010di\u0107 nesigurne svijesti, sve siroma\u0161niji, sve bezna\u010dajniji.
\nI onda se ne desi ni\u0161ta, ne bude ni\u0161ta, bude ni\u0161ta.
\nI ni\u0161ta, svejedno\u201d,-<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
iz knjige \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d Me\u0161e Selimovi\u0107a.
\nA onda je gotovo.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Todor \u0160vraki\u0107, Panorama Sarajeva, razglednica, poslana u 1923<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n

KAKO DOSTI\u017dEMO BESMRTNOST<\/h2>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Umjetni\u010dka Galerija Bosne i Hercegovine, Vojo Dimitrijevi\u0107 Tifusar, 1957, ulje na platnu, 105×140 cm, inv. br. 413<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
\n
 <\/div>\n
“Vojniku je ime Kara-Zaim. Sad je sjenka nekada\u0161njeg Kara-Zaima, sad je dronjak onog neustra\u0161ivog mladi\u0107a \u0161to je golom sabljom i\u0161ao na golu sablju, dok mu jedna, ulanska, nije otvorila put izme\u0111u rebara na prsima i le\u0111ima.
\nDo tada je boden, zasijecan, sje\u010den, skra\u0107ivan, nije imao pola lijevog uha, ni tri prsta na lijevoj ruci, lice mu je i\u0161arano crvenim brazdama na kojima ne izrasta nova ko\u017ea, ostale biljege sakrivao je haljinama, i uvijek je lako prebolijevao i vra\u0107ao se u bitke.
\nKrv mu je bila jaka, i duboki zasjeci u mlado meso brzo su zacjeljivali\u201d.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Iz knjige \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d Me\u0161e Selimovi\u0107a.
\nKada se pripovjeda\u010d, Dervi\u0161, susre\u0107e s biv\u0161im bratom po oru\u017eju, prvo \u0161to mu pada na pamet je Kara-Zaimovo juna\u0161tvo iz ratnih dana.
\nKroz pri\u010de o na\u0161im \u017eivotima, kroz legende, a mo\u017eda i mitove dosti\u017eemo besmrtnost.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Muzej Sarajeva, Petar Tje\u0161i\u0107, Dervi\u0161 pred d\u017eamijom, 1920s<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Kroz slova koja pi\u0161emo i slike koje stvaramo dosti\u017eemo besmrtnost, jer papir, platno, kamen, glina i tako dalje, \u010duvat \u0107e ono \u0161to \u017eelimo re\u0107i hiljadama i milionima godina.
\nBa\u0161 kao \u0161to nas Numankadi\u0107eve ‘Bilje\u0161ke’ podsje\u0107aju na prahistorijske crte\u017ee na stijenama, znamo da \u0107e svaka rije\u010d ostati zapam\u0107ena.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
1 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
2 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\n
3 \/ 3<\/div>\n

<\/p>\n<\/div>\n

\u276e<\/a>
\n\u276f<\/a><\/p>\n<\/div>\n

\"bosnian-painters\"
\n\"bosnian-painters\"
\n\"bosnian-painters\"<\/div>\n
Edin Numankadi\u0107, The note 2, 2004<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Dosti\u017eemo besmrtnost kroz na\u0161u djecu jer su oni nastavak nas.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\"bosnian-painters-picture\"<\/p>\n
\n
Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, Enver \u0160taljo, Djevoj\u010dica u kolijevci, 1964<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
Oni dolaze na ovaj svijet a zatim se sve ponavlja iznova.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
Literature:<\/div>\n
Selimovi\u0107, Me\u0161a., Fabrio, Nedjeljko. Dervi\u0161 i smrt.<\/em> Hrvatska: \u0160kolska knjiga, 1980.<\/div>\n
Mahmut\u0107ehaji\u0107, R., Risaluddin, S., Jones, F. R. (2011). Across the River: On the Poetry of Mak Dizdar.<\/em> USA: Fordham University Press.<\/div>\n

<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

VERONIKA YABLONSKA 30 BOSANSKO-HERCEGOVA\u010cKIH UMJETNIKA   Kako su naslikali \u017eivot, smrt, hranu i lutanje i \u0161ta mo\u017eemo nau\u010diti od njih Ako je umjetnost ogledalo okrenuto prirodi, dobrodo\u0161li smo pogledati u nju. Kako su naslikali \u017eivot, smrt, hranu i lutanje i \u0161ta mo\u017eemo nau\u010diti od njih   Ako je umjetnost ogledalo okrenuto prirodi, dobrodo\u0161li smo pogledati u nju. U ovom eseju  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[365],"tags":[],"class_list":["post-67096","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-19-no-2-2024-april","contributor-veronika-yablonska","volume-19-no-2-2024-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67096","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67096"}],"version-history":[{"count":224,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67096\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67451,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67096\/revisions\/67451"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67096"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67096"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67096"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}