<\/p>\n
(31 januar 2017 \u2013 31 januar 2024)<\/span><\/p>\n U bogatoj historiji \u010de\u0161ko-ju\u017enoslavenskih kulturnih odnosa malo ko je ostavio tako dubok trag kao Du\u0161an Karpatsk\u00fd, koji nas je napustio prije sedam godina.<\/span><\/p>\n U potpunoj suprotnosti s kontroverznim reakcijama povodom njegove smrti na ju\u017enoslovenskom prostoru, na tom istom prostoru, zahvaljuju\u0107i njegovim saradnicima, po\u0161tovateljima i prijateljima, prije svega Andreju Stojkovi\u0107u, postavljen je niz izlo\u017ebi, a nakon toga objavljena je i knjiga posve\u0107ena djelu ovog vrsnog kroatiste, prevoditelja i autora niza popularnih i korisnih knjiga, od stru\u010dne literature iz historije knji\u017eevnosti i bibliografskih djela, do njegovih slavnih kuharica.<\/span><\/p>\n Andreja Stojkovi\u0107, koji se nakon smrti Karpatskog u februaru 2017. godine posvetio radu na njegovoj zaostav\u0161tini, organizirao je putuju\u0107u izlo\u017ebu posve\u0107enu njegovom djelu (2019. godine u Pragu i Puli, 2020. godine u Rijeci, Zagrebu i Bjelovaru; 2021. u Daruvaru i Sarajevu, te 2022. u Novom Sadu, Subotici i Beogradu). Ovom izlo\u017ebom djelo Du\u0161ana Karpatskog prezentirano je upravo onako kako to i zaslu\u017euje: na cijelom nekada\u0161njem srpskohrvatskom govornom podru\u010dju \u010dije je nekad zajedni\u010dko knji\u017eevno tr\u017ei\u0161te nakon raspada Jugoslavije podijeljeno na pet malih, zatvorenih u sebe kao pet olimpijskih krugova, me\u0111u kojima do danas vrlo te\u0161ko cirkuliraju knjige, ali zato se biznis, pa i onaj prljavi, obavlja s lako\u0107om kao i za vrijeme rata.<\/span><\/p>\n Rad Stojkovi\u0107a i njegovih suradnika (Marijan Lipovac, Jaroslav Pecnik i Mia Stojkovi\u0107) krunisan je 2023. godine dvojezi\u010dnom knjigom <\/span>Du\u0161an Karpatsk\u00fd (1935. \u2013 2017.): \u017divot i djelo\/\u017divot a d\u00edlo<\/i><\/b><\/span>, koja je do sada predstavljena u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, te krajem novembra 2023. u Pragu. Na objavljivanju ove knjige sura\u0111ivale su kulturne institucije i pojedinci, kako s cijelog hrvatskosrpskog govornog podru\u010dja, tako i iz \u010ce\u0161ke Republike. Knjiga je od\u0161tampana uz financijsku podr\u0161ku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, hrvatskih medija i Lastavice, pra\u0161kog udru\u017eenja gra\u0111ana porijeklom iz biv\u0161e Jugoslavije, a objavila ju je izdava\u010dka ku\u0107a For Prague.<\/span><\/p>\n Nije lako sumirati tako bogato i raznovrsno djelo kakvo je iza sebe ostavio Du\u0161an Karpatsk\u00fd. Njegova bibliografija <\/span>sadr\u017ei 570 bibliografskih jedinica. Sa \u010de\u0161kog na hrvatski preveo je <\/span>17 knjiga, dok je na \u010de\u0161ki preveo 126 knjiga ju\u017enoslavenskih autora. Onima koje to djelo zanima preporu\u010dujem ovu knjigu \u2013 iscrpnu, pri tom jednostavno koncipiranu i preglednu.<\/span><\/p>\n Uspjeh Stojkovi\u0107evog rada nas ne treba zavarati: on je rezultat njegove umje\u0161nosti i ogromnog truda a ne pobolj\u0161anja situacije. Tenzije na hrvatskosrpskom govornom podru\u010dju danas su nesumnjivo vi\u0161e nego u vrijeme smrti Karpatskog i kontroverznih reakcija povodom nje. Pod uticajem globalnih zbivanja kao i onih regionalnih, ponovo se zvecka oru\u017ejem i \u0161upljom nacionalisti\u010dkom retorikom. Zato smatram da nije zgoreg ponovo publikovati tekst Etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107en In memoriam<\/i>, koji je prvobitno bio objelodanjen u \u010dasopisu Diwan<\/i> (2017), a sada je uvr\u0161ten u ovu sjajnu knjigu posve\u0107enu jednom iznimnom \u010dovjeku. Tekst je tako\u0111e dostupan na https:\/\/samizdat.nu<\/span><\/a> .<\/span><\/p>\n Oti\u0161ao je \u010dovjek koji je kao malo ko zadu\u017eio jugoslavensku kulturu. Kad sam pi\u0161u\u0107i pogovor za jednu knjigu morao da na najkra\u0107i mogu\u0107i na\u010din sa\u017emem njegovo djelo zapisao sam: \u201ebez njegovog rada u \u010de\u0161ko-ju\u017enoslavenskim kulturnim odnosima ostala bi crna rupa koju ne bi bilo mogu\u0107e ispuniti\u201c. <\/span><\/span><\/p>\n Uz tugu zbog njegovog odlaska ostaje i mu\u010dnina od medijskih reakcija kod ju\u017enoslavenskih naroda \u010dijim knji\u017eevnostima je posvetio \u017eivot: od pre\u0161u\u0107ivanja i ignorancije do demonstrativnog i grlatog prisvajanja jednog dijela njegovog djela. Du\u0161an Karpatsk\u00fd je osu\u0111ivao svojatanja i odricanja od knji\u017eevnika kao \u0161to su Ivo Andri\u0107 i Me\u0161a Selimovi\u0107 a sad se odri\u010du ili svojataju i njega. Njegov odlazak u hrvatskim medijima popra\u0107en je \u201edostojno\u201c: u jednom takvom (kratkom) \u010dlanku (Novilist.hr) 25 puta se pojavljuje rije\u010d hrvatski \/ Hrvatska<\/i> (kao da je preminula ona a ne on), dok je gotovo polovina njegovog djela pre\u0161u\u0107ena. \u010cista majstorija! Nijedna re\u010denica tu nije la\u017ena, ali kompletan tekst pru\u017ea krivu sliku. Sve je prosijano kroz nacionalisti\u010dko sito. Dok se u hrvatskim medijima pi\u0161e o \u201eneumornom prevoditelju hrvatskih pisaca\u201c u Srbiji se \u0161uti. I ne samo da se \u0161uti, nego jo\u0161 uvijek vlada po\u010detkom 90-tih zauzeti stav da je Du\u0161an Karpatsk\u00fd bio hrvatski nacionalista. <\/span><\/span><\/p>\n Koga zanima kakav je to zaista bio \u010dovjek, neka uzme bibliografiju njegovih prijevoda (recimo sa portala Udru\u017eenja prevodilaca \u010ce\u0161ke Republike) i obrati pa\u017enju na imena autora i godine objavljivanja. <\/span><\/span><\/p>\n Drugi svetionik koji neupu\u0107enom mo\u017ee pomo\u0107i da se ne nasu\u010de u nekom od nacionalisti\u010dkih pli\u0107aka je Epistolar<\/i> \u2013 kako je naslovljena knjiga korespondencije Du\u0161ana Karpatskog ili zbir pisama koje je primao tokom \u201eposljednjih pedesetak godina, bave\u0107i se knji\u017eevnostima biv\u0161e Jugoslavije, napose hrvatskom, i biv\u0161e \u010cehoslova\u010dke, osobito \u010de\u0161kom\u201c 2<\/sup><\/a> <\/span>Ta knjiga nije samo zna\u010dajan dokument za knji\u017eevne histori\u010dare: ona nudi mno\u0161tvo materijala i povjesni\u010darima op\u0107enito. Tako se npr. spominje jedan momenat iz razgovara u kojem je sudjelovao i autor, a koji je vo\u0111en 22.2.1966. u stanu Voje Kuzmanovi\u0107a koji je mal\u010dice po\u010deo da provocira Krle\u017eu pitanjima da li je socijalizam pravo rje\u0161enje za Jugoslaviju i sli\u010dno. Krle\u017ea je tad rekao: \u201eZnate \u0161to, Kuzmanovi\u0107u, ja znam mo\u017eda bolje od vas \u0161to sve u ovoj zemlji ne valja, ali zapamtite, jo\u0161 je ovo med i mlijeko prema onome \u0161to bi tu moglo biti.\u201c <\/span><\/span><\/p>\n Dok po ko zna koji put listam Epistolar<\/i>, te\u0161ko mi je da shvatim da sam 14.1.2017. dobio mejl od njenog autora, od Du\u0161ana Karpatskog, od onog istog \u010dovjeka koji se 1958. u Pragu dru\u017eio sa Rankom Marinkovi\u0107em, ili 1960. sa Vaskom Popom. Veliki pjesnik mu se za to zahvalio jednostavnim rje\u010dima: <\/span><\/span><\/p>\n \u201eBgd. 16.10.60. <\/span><\/i><\/span><\/p>\n Dragi Du\u0161ane, <\/span><\/i><\/span><\/p>\n Javljam Ti se da ti ka\u017eem koliko mi je bilo prijatno tvoje dru\u0161tvo u tvom zlatnom Pragu, da te pozdravim iz Beograda i da ti obe\u0107am da te ne\u0107u zaboraviti <\/span><\/i><\/span><\/p>\n <\/span>Vasko <\/span><\/i><\/span><\/p>\n P.S. <\/span><\/i><\/span><\/p>\n Budi dobar s decom. Nemoj da ih mnogo mu\u010di\u0161 sa znanjem. Kaza\u0107e im se samo kad porastu. <\/span><\/i><\/span><\/p>\n V.\u201c <\/span><\/i><\/span><\/p>\n Oni koji tvrde da je umro \u201eneumorni prevoditelj hrvatskih pisaca\u201c a ne ka\u017eu da je taj isti prevoditelj prevodio i bosanskohercegova\u010dke autore, i autore iz Srbije, Crne Gore, pa \u010dak i Makedonije i Slovenije (da ne ka\u017eem od Vardara pa do Triglava), nemaju ni mrvicu po\u0161tovanja prema tom \u010dovjeku, jer odbacuju gotovo polovinu njegovog djela. Izgleda da se ni In memoriam<\/i> ne mo\u017ee napisati a da nije etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107en. <\/span><\/span><\/p>\n Oni koji tvrde da je umro antisrpski nastrojeni prevodilac i hrvatski naconalista trebali bi da znaju da je Du\u0161an Karpatsk\u00fd: <\/span><\/span><\/p>\n – Krle\u017eijanac. <\/span><\/span><\/p>\n – Jedan od osniva\u010da \u010ce\u0161kog udru\u017eenja prijatelja nedjeljive Bosne i Hercegovine. <\/span><\/span><\/p>\n – Da je 1992. preveo slavni Ki\u0161ev esej O nacionalizmu<\/i> kao kolektivnoj i individualnoj paranoji. <\/span><\/span><\/p>\n – Da je 1995. odbio da prevede antologiju hrvatskog ratnog pjesni\u0161tva U ovom stra\u0161nom \u010dasu<\/i> od Sanadera i Stama\u0107a <\/span><\/span><\/p>\n – Da je 1996. odbio da prevede Usud naroda<\/i> iliti Bespu\u0107a<\/i> dr. Franje Tu\u0111mana <\/span><\/span><\/p>\n – Da je do posljednjeg dana bio \u010dlan pra\u0161ke Lastavice, udru\u017eenja gra\u0111ana porijeklom iz biv\u0161e Jugoslavije i da je svoje posljednje knjige prijevoda objavljivao u suradnji s tim udru\u017eenjem.<\/span><\/p>\n Odbiti Ivu Sanadera ili veleposlanika Zlatka Stahuljaka koji je osobno vr\u0161io pritisak da se prevede \u201evrijedno\u201c djelo dr. Franje Tu\u0111mana, zna\u010dilo je zatvarati si vrata, uskra\u0107ivati si mogu\u0107nosti… <\/span><\/span><\/p>\n Veleposlanik Stahuljak u pismu od 30.4.1996. pi\u0161e: \u201eBili ste svjedok \u010dinjenice, da Vas nisam nagovarao, a kamo li silio, u pitanju knjige poezije U ovom stra\u0161nom \u010dasu<\/i>, Sanadera \u2013 Stama\u0107a…(…) Sada je druga situacija. Djelo dr. Tu\u0111mana Usud naroda<\/i>, kako sami utvr\u0111ujete, najbolje je \u0161to je napisao, a i objektivno je veoma vrijedno i njime se u dobrom svjetlu preneseno prezentira Hrvatska i Hrvati… (…) Sad je druga situacija i za mene, i ja \u0107u biti u prvom redu na osobnoj ku\u0161nji, ne u\u010dinim li ni\u0161ta, jer knjiga zaista vrijedi. A Vi ste taj broj jedan, koji jedini mo\u017ee u pravom duhu, visoko razumljivog \u010de\u0161kog jezika tu knjigu prevesti, kako bismo je mogli ovdje objaviti i biti sigurni u njezino produktivno djelovanje za Hrvatsku. (…)\u201c <\/span><\/span><\/p>\n Uprkos brojnim poku\u0161ajima (da ne ka\u017eem velikom pritisku, nadstandardnom honoraru i bonusu u vidu susreta s predsjednikom i posjete Brionima) Du\u0161an Karpatsk\u00fd ipak nije preveo tu knjigu iako mu je bilo jasno da \u0107e to uraditi neko drugi. Odnos sa veleposlanikom Stahuljakom \u201eneumorni prevoditelj hrvatskih pisaca\u201c opisao je ovako: \u201ena\u0161a suradnja, na\u017ealost, nije bila ba\u0161 izvanredna: ja nisam htio prevoditi ono \u0161to je od mene tra\u017eio veleposlanik, a on opet nije pokazivao interes za to \u0161to ja prevodim i objavljujem bez ikakve pomo\u0107i dr\u017eave koju je on predstavljao\u201c. <\/span><\/span><\/p>\n A \u0161ta je to u isto vrijeme prevodio neumorni prevoditelj? Prevodio je Miroslava Krle\u017eu, Dubravku Ugre\u0161i\u0107, Predraga Matvjevi\u0107a, ali i Danila Ki\u0161a, Raymonda Rehnicera…. <\/span><\/span><\/p>\n Volio je Hrvatsku ali koju? <\/span><\/span><\/p>\n Iako je o\u010digledno da kao krle\u017eijanac, dakle internacionalista, nadilazi uboge nacionalisti\u010dke standarde \u2013 i nakon smrti i hrvatski i srpski nacionalisti ga u njih uporno poku\u0161avaju utjerati. I pri tome im sigurno nije bitno da li je on prevoditelj hrvatskih ili srpskih pisaca, bitno je da se odr\u017eava ta crno-bijela nacionalisti\u010dka slika svijeta. <\/span><\/span><\/p>\n Posljednji ispra\u0107aj i kremacija Du\u0161anu Karpatskog obavljeni su 9.2.2017. na Ol\u0161anskom groblju u Pragu. Na istom groblju na kojem je sahranjen glavnokomaduju\u0107i austrougarske okupacione vojske, tipi\u010dnog austrijskog imena Filipovi\u0107<\/i>. To me podsjetilo na jedan momenat iz te dobi: kad je austrougarska vojska 1878. \u201eosloba\u0111ala\u201c Mostar pod vodstvom generala s tako\u0111e tipi\u010dnim austrijskim imenom Jovanovi\u0107<\/i>, me\u0111u mostarskim stanovni\u0161tvom nastao je veliki mete\u017e jer se nisu mogli dogovoriti da li da \u201eoslobodioce\u201c do\u010dekaju sa latini\u010dnim ili \u0107irili\u010dnim natpisima dobrodo\u0161lice, na kraju se pogodi\u0161e da to budu latini\u010dni natpisi me\u0111u srpskim barjacima. Onda je napravljen i slavoluk u sasvim turskoj formi, od skupocijena platna i kadife, s turskim natpisom. A i \u010detiri sefardske obitelji sa 19 du\u0161a pripremi\u0161e svoj do\u010dek… <\/span><\/span><\/p>\n U \u010ce\u0161koj je obi\u010daj da se tokom ispra\u0107aja i obreda kremacije pokojnik isprati sa tri pjesme. Kad smo prije tri godine pratili gospo\u0111u Emu, suprugu Du\u0161ana Karpatskog, \u017eenu s kojem je pro\u017eivio pola stolje\u0107a, posljednja pjesma bila je Zbogom<\/i> od Arsena Dedi\u0107a. Ista pjesma je ispratila i na\u0161eg Du\u0161ana. Kad se zavjesa zatvarala \u010duo se dragi Arsenov glas: <\/span><\/span><\/p>\n \u201eTi \u0107e\u0161 vlakom, <\/span><\/span><\/p>\n ja \u0107u brodom, <\/span><\/span><\/p>\n zbogom!\u201c <\/span><\/span><\/p>\n Tako je oti\u0161ao Du\u0161an Karpatsk\u00fd \u2013 za svojom Emom, za svojim Krle\u017eom. Uz stihove Arsena, s kojim su se me\u0111usobno neobi\u010dno po\u0161tivali. A za Du\u0161anom Karpatsk\u00fdm dva dana kasnije uputio se i njegov prijatelj Predrag Matvejevi\u0107, koji se s Du\u0161anom pozdravljao \u201eSrda\u010dnim (krle\u017eijanskim) pozdravom!\u201c <\/span><\/span><\/p>\n Dragi Du\u0161ane, <\/span><\/span><\/p>\n i ja ti \u0161aljem srda\u010dan krle\u017eijanski pozdrav u nadi da u vje\u010dnim lovi\u0161tima u koja ide\u0161 ne\u0107e biti onakvih ljudi kakve ovdje nisi htio prevoditi. <\/span><\/span><\/p>\n Adin Ljuca, 10.2.2017.<\/b><\/span><\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> (31 januar 2017 \u2013 31 januar 2024) U bogatoj historiji \u010de\u0161ko-ju\u017enoslavenskih kulturnih odnosa malo ko je ostavio tako dubok trag kao Du\u0161an Karpatsk\u00fd, koji nas je napustio prije sedam godina. U potpunoj suprotnosti s kontroverznim reakcijama povodom njegove smrti na ju\u017enoslovenskom prostoru, na tom istom prostoru, zahvaljuju\u0107i njegovim saradnicima, po\u0161tovateljima i prijateljima, prije svega Andreju Stojkovi\u0107u, postavljen je niz izlo\u017ebi, a […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[364],"tags":[],"class_list":["post-67073","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-19-no-1-2024-january","contributor-adin-ljuca","volume-19-no-1-2024-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67073"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67073\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67164,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67073\/revisions\/67164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107en in memoriam<\/span><\/h3>\n
Du\u0161an Karpatsk\u00fd (28.2.1935. – 31.1.2017.)<\/span><\/h4>\n