<\/p>\n
Ve\u0107 se \u0440\u043e\u010d\u0435 i smra\u010divati, a oni ne mogo\u0161e krave prodati. Niko ih \u010destito i ne pogleda, a kamoli da upita za cijenu. Niko ni da se na\u0161ali!<\/span><\/p>\n Starcu se to grdno ra\u017eali i ljuto ga zaboli, i da \u0458\u0435 imao suza, grko bi i bolno proplakao. Ali, onako ispa\u0107en i satrven dugim jadom i \u010demerom, samo suvo uzdahnu i krenu s trga, vode\u0107i pogru\u017eeno na privuzi steonu kravicu, \u010di\u0458\u0430 se plava svijetla dlaka, mrkasti ro\u0161\u010di\u0107i i oblo, puno vime izme\u0111’ bjeli\u010dastih i mesnatih krakova jedva raspoznava\u0161e u suvoj i o\u0161troj zimskoj ve\u010deri. Za kravom se di\u017ee i po\u0111e dijete \u2014 nije mu moglo biti vi\u0161e od dvanaest godina \u2014 dr\u017ee\u0107i \u010dvrsto u promrzlim rukama ljeskovu mot\u010dicu.<\/span><\/p>\n Starac je stupao pognuto, vuku\u0107i te\u0161ko nogu za nogom. Si\u0458ed je sav, ko\u0161tat i krupan kao odvaljen komad onih gr\u0111enih i neprekidno mra\u010dnih i turobnih planina, \u0161to se muklo uzdi\u017eu povrh njegova sela. Po razgoli\u0107enim, runjavim i \u0161irokim prsima nahvatalo mu se stvrdnuto inje. Uzdigao nakostrije\u0161ene, debele obrve, ispod kojih mutno, kao iz neke daljine, vire umorene i gotovo umrtvljene o\u010di, \u0440\u0430 ljuma i grabi uz put.<\/span><\/p>\n Suva zima stegla. Odasvud bije, pr\u017ei i kao ujeda, grize o\u0161tra i nemila studen. Ru\u0161tri se okorjeli snijeg, i \u017ealobitno cvile\u0107i ugiba se pod nogama.<\/span><\/p>\n \u2014 Ba\u0161 niko ni\u0161ta, Vujo! \u2014 tr\u017ee se starac i obrnu se djetetu.<\/span><\/p>\n \u041cali \u0458\u0435 \u0161ut\u0456o i umorno, iznemoglo kora\u010dao za kravom. Od suve studeni na njemu se bija\u0161e sve nakostri\u0458e\u0161ilo i uko\u010dilo. Sitne, meke dla\u010dice na licu mu se naje\u017eile, a ruke pocrvenjele, \u0440\u0430 pocrnjele od te\u0161ke zime.<\/span><\/p>\n Kad bi\u0161e nasred \u010darsije, snijeg \u0440o\u010d\u0435 propadati. Ljuto i kao nasilu odvaljiva\u0161e se lepirica za lepiricom, isprva te\u0161ko, kao da se mu\u010di i nate\u017ee, \u0440\u0430 onda lak\u0161e, u\u010destanije i gu\u0161\u0107e.<\/span><\/p>\n \u2014 Ba\u0161 niko ni da se na\u0161ali s cijenom, a evo nas i no\u0107 u \u010dar\u0161iji sti\u017ee! \u2014 tr\u017ee se opet starac iz misli, a u rije\u010dima mu, o\u010dima i licu drhta\u0161e ne\u0161to bolno i o\u010dajno.<\/span><\/p>\n Sve se vi\u0161e smra\u010dava i kao da se ne\u0161to izdaleka potajno i podmuklo sprema, i prigu\u0161eno huji.<\/span><\/p>\n Snije\u017ene lepirice ukr\u0161taju se u lijetu, lome se jedna o drugu i \u0161u\u0161te u tananom i mekom \u0161umu povrh njihovih glava, a njih troje, starac naprijed, krava za njim, za kravom Vujo, promi\u010du \u010dar\u0161ijom lagano i ujedna\u010deno, stopu za stopom.<\/span><\/p>\n Starca su obrvale misli, te\u0161ke i crne misli, \u0440\u0430 potresa\u0458u iz temelj\u0430 du\u0161om njegovom.<\/span><\/p>\n Nekad je on bio najnaredniji i najzgodniji doma\u0107in na cijeloj Krajini. Po dalekim selima, kasabama i gradovima, po mehanama i hanovima, na carskim drumovima od Bosne do Carigrada, govorilo se i pri\u010dalo o zgodi i napravi Relje Kne\u017eevi\u0107a sa Zmijanja.<\/span><\/p>\n Velika je snaga i zadruga u njega bila. \u0420\u043e \u010detrdeset, pedeset ku\u0107ne \u010deljadi radilo je na njivama njegovim, sa kojih su se u vreloj sun\u010danoj svjetlosti kroz planinsko, nebesko plavetnilo lomili i kr\u0161ili drhtavi i zadihani glasovi, a puna i zabrekla snaga pr\u0161tila i pucala ispod zagri\u0458anih ko\u0161ulj\u0430 i srebrnih gerdana. I \u0440\u0458esma rada i rasplam\u0107ele mladosti, \u0440\u0458esma uskipjele, neobuzdane planinske snage uz o\u0161tri fijuk kosa i srpova razlijegala se silno, protegnuto, u vrelom drhtanju bijelih oblih grla, ispod pomodrelih gorskih visova.<\/span><\/p>\n Ranom zorom otiskiva\u0161e se nebrojeno blago od Reljinih torova. Za\u010das bi krdo ovaca prekrilo i zabijelilo poljem ispod planine. Goveda bi u dugim redovima zamicala u planinu na pa\u0161u, da se u podne vrnu vodi na plandi\u0161te. Jablan, koji je svojim razgla\u0161enim juna\u0161tvom zatvorio cijelo Zmijanje, ponosito bi se odvojio od goveda, izmakao bi naprijed, pa bi gromovito rikao, bukao, kopao nogama i zadrto raznosio zemlju rogovima.<\/span><\/p>\n I Relja je kao rastao, \u0161irio se. Prsa mu se napinjahu da puknu, a srce mu obuzima\u0161e i oblijeva\u0161e neka slatka, \u010dudesna vrelina.<\/span><\/p>\n Sve mu je napredovalo, bujalo, mno\u017eilo se i \u0161irilo u nedogled. I njega bi \u010desto puta, kad bi pogledao na svoj mal i ima\u0107e, obuzimala nekakva potajna, nejasna jeza i slutnj\u0430… \u00bb Ovo se ve\u0107 odavno presipa .. preli\u0458eva! \u00ab \u2014 pro\u0161aptao bi, drh\u0107u\u0107i i ugu\u0161uju\u0107i onu stra\u0161nu i kobnu misao koja bi mu tada sinula kroz glavu.<\/span><\/p>\n I ra\u0111alo \u0458\u0435, i raslo je, i napredovalo je: \u017eene se bliznile, ovce se bliznile, koze se bliznile, a ul\u010dek sjemena bacao po deset roda. Torovi prekrilili \u0440\u043el\u0430 \u0440olja, a staj\u0435 se okupile oko jednog zaravnjaka kao m\u0430l\u0430 kasaba.<\/span><\/p>\n Glas se Reljin \u0161irio. \u00bb \u0160ta toliko teslai\u0161e\u0161! \u0160to si se toliko dig'\u043e, nijesu na tebi toke i ilike Relje Kne\u017eevi\u0107a! \u00ab \u2014 govorilo se kad bi se kogod stao \u010dime \u0440\u043enositi. Na zborovima kod crkava i manastira, na kumalima i svadbama prikazivao bi kum kumu, prijatelj prijatelju, \u010dast i po\u0161tenje: \u00bb ‘Vala ti, kume,<\/b> ‘vala ti, <\/b>prijatelju! Ti mene po\u010destov'\u043e ovom \u010da\u0161om, a tebe gospodini bog svakim rodom i beri\u0107etom. \u017dito ti rodilo, kolo ti vozilo, i bakovi bukali k'o u Relje \u041ane\u017eevi\u0107a! \u00ab<\/span><\/p>\n I pa\u0161e su mu padale na konak. Crne gr\u010dke v1adike visokih tend\u017eerastih kamilavki, beskrajno dugih i \u0161irokih rukava i oblaporna srca na \u017eutu jaspru, svra\u0107ale su njemu i blagosiljale dom njegov i torove njegove. I on im je davao mnogo, premnogo, ne bro\u0458e\u0107i, n\u0435 uste\u017eu\u0107i se, punom \u0161akom. Samome veziru za Kurban-bajram slati su ovnovi iz Reljinih torova. I nekakvu je buruntiju od cara zadobio. Za\u0161to i kro\u0161to, on nije znao, niti je htio koga pitati. \u00bbOvo meni ni\u0161ta ne treba, a u redu nije da se carska jazija \u0440\u043ete\u017ee i pov1a\u010di \u0440\u043e ku\u0107i!\u00ab, rekao je, i slo\u017eio buruntiju na vatru. Njegova su mu\u0161ka \u010deljad bila sva do zuba naoru\u017eana. Paso\u0161e za oru\u017eje nije mu padalo na um da tra\u017ei, niti je kome padalo na um da ga pita za to. \u010cesto \u0458\u0435 kupljeno od naroda oru\u017eje, ali se Relji nikad zaptije ne svrati\u0161e ni na kavu. Ne\u0161to im je bilo kao zazor.<\/span><\/p>\n Svugdje je bio priznat i prizvat. Ali ovamo da bude knez ili da sjedi u kakvom carskom med\u017elisu, nije htio ni po koje blago, niti je dao kome svom, iako se znalo da su njegovi stari sudili na Zmijanju i da je on potomak od Zmijanja Rajka \u0161to se u \u0440\u0458\u0435smama pjeva.<\/span><\/p>\n \u2014 Kad ne mogu knezovati k'o \u0161to su mi stari knezovali, ne\u0107u da budem ni turski alaba\u0161! \u2014 govorio \u0458\u0435 Relja ponosito.<\/span><\/p>\n Silno je mrzio \u010dar\u0161ilije i rijetko je silazio u \u010dar\u0161iju. Tri puta u godini: kad bi smirivao miriju, kad bi tovario pi\u0107e za krsnog imena i kad bi sa zimnice u prolj\u0435\u0107\u0435 pratio ovce na \u0458agnjilo u donje krajeve.<\/span><\/p>\n Ve\u0107 bi se na nekoliko dana znalo kada \u0107\u0435 gradom minuti krdo Relje Kne\u017eevi\u0107a sa Zmijanj\u0430, i \u010dar\u0161ilije bi se iskupile na \u0107o\u0161kovima, i Turci bi \u0440\u043esjedali n\u0430 divanima da \u0107ef\u0161e i seire kr\u0161no i bijelo blago. Kad bi zvono sa golemog ovna predvodnika rastegnutim zvukom odavalo da su prve ovce iza grada, po\u0161ljednje bi ulazile u \u010dar\u0161iju, prelijevaju\u0107i se u punoj svjetlosti proljetnog, drhtavog sunca, a za njima bi ponosito jahao na brnja\u0161u Relja, obu\u010den u modri koporan i crvene, skerletne \u010dak\u0161ire, sa crvenim \u0161alom oko glave i krupnim, srebrnim tokama i ilikama na prsima, pod punim pusatom. I Turci bi se i \u010dar\u0161ilije divili i \u010dudili zgod\u0456 i bogatstvu Reljinom, a u njegovoj du\u0161i diza\u0161e se slast i toplina, svijetla i meka kao neznana pjesma bez rije\u010di \u0161to se di\u017ee od zagrijane zemlje, i miri\u0161u\u0107i ve\u017ee se sa nasmijanim nebom proljetnim.<\/span><\/p>\n Prepuni\u0161e se torovi, presu\u0161e se ambarska oka, prenapuni se ku\u0107a zdrave, jedre i kr\u0161ne \u010deljadi, \u0430 kesa, puna bijele i \u017eute jaspre, silno zate\u017ee za Reljinim pripa\u0161ajem.<\/span><\/p>\n I jednog kobnog dan\u0430 \u2014 dobro se on sje\u0107a \u2014 nenadno se digo\u0161e vru\u0107i planinski vjetrovi, pogna\u0161e i zavitla\u0161e mlaku pra\u0161inu u kovitlac, rasiplju\u0107i \u0458\u0435 \u0440\u043e torovima, stajama i njivama njegovim. Tih dana obno\u0107 \u0458\u0435 u torovima ble\u010dalo blago, torske su ljese bolno, kao da cvile, \u0161kripjele, \u010dobani su snivali nemile i \u010dudesne snove, a psi su oko torova nekako tu\u017eno, pretu\u017eno urlikali i zavijali kao gladni kurjaci usred zime na planini.<\/span><\/p>\n I \u0440\u043e\u0111\u0435 \u0161apat od usta do usta:<\/span><\/p>\n \u2014 Reljin brnja\u0161 osvan'\u043e mrtav u bari.<\/span><\/p>\n \u2014 Tri junice, \u0161to su se onomadne o\u0161turile, na\u0111o\u0161e \u0458utros govedari mrtve u toru.<\/span><\/p>\n Orlovi mrlina\u0161i, oni grdni planinski orlovi oguljenih, golih vratova i dugih zao\u0161trljenih kljunova po\u010de\u0161e se vijati iznad staja Reljinih i padati kraj torova. Crne vrane i gavrani u dugim, \u0161irokim jatima kobno su i zlobno graktali povrh m\u0430l\u0430 i ima\u0107a njegova, padaju\u0107i na tovne mrline sa nemilim kre\u0161tanjem, a on je bolan, prebolan hodao tamo i \u0430m\u043e, kao bez glave, satrven i ubijen nenadnim jadom i \u010demerom. \u010cama, zebnja i grozni\u010dava, duboka jeza drhta\u0161e na obrazima njegovim i na obrazirna \u010deljadi njegove. Svako je \u010deljade strepilo i osje\u0107alo da se nesto nevidovno uvla\u010di i podmuklo \u0161iri po torovima i stajama, obaraju\u0107i nemilosno sve \u017eivo pred sobom.<\/span><\/p>\n \u2014 I Jablana jutros me\u0111u silnim mrlinama na\u0111o\u0161e mrtva u toru! \u2014 prosu se opet \u0161apat, bolan i drhtav \u0161apat od usta do usta, a iz polja od torova razlijegalo se \u017ealobitno \u0458adikovanj\u0435 malog \u0110oke za svojim Jabom. I sva se \u010deljad zaplaka\u0161e, zajauka\u0161e. I Relji se grdno ra\u017eali, ali se ste\u017ee, namra\u010di, \u0440\u0430 samo suvo uzdahnu i, zanose\u0107i se kao malo u stranu, viknu:<\/span><\/p>\n \u2014 Ne pla\u010dite, ne jadikujte, djeco moja! \u0420l\u0430\u010d\u0435m i jaukom ne o\u017eali se pogibija snage moje i ljepote m\u043e\u0458\u0435. Pjesnu, pjesnu, djeco! Jovane, Milane, Vido, Jagodo, djeco moja! Ne pla\u010dite, ne jadikujte, v\u0435\u0107 se zagrlite i zapjevajte onu pjesnu od tuge goleme… onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamoli srce u \u010dovjeku! Tu \u0440\u0458esnu, tu veliku \u0440\u0458esnu zapjevajte zagrljeni i o\u017ealite pogibiju snage moje i ljepote moje!<\/span><\/p>\n Mali \u0458\u0435 \u0110oko vas dugi dan prejadikovao nabrajaju\u0107i Jablanove mejdane, a pred ve\u010de \u0458\u0435 zaspao na mrtvom tijelu bakovom, od koga ga nijesu mogli nikako rastaviti. Zaspao je da se nikad ne probudi. Malo srce, puno velike, djetinjske ljubavi, prepuklo je od pregoleme \u017ealosti za svojim Jabom.<\/span><\/p>\n I prva se nosila krenu\u0161e iz Reljine ku\u0107e.<\/span><\/p>\n Iza toga \u010deljad se \u0440\u043e\u010d\u0435 pobolijevati i padati kao snoplj\u0435. Nose se nosila, ni\u017eu se grobovi i promukla \u017eenska grla bugare sinj\u0435 i crne tu\u017ebalice. Mu\u0161karci, gologlavi i raspojasi, bez crvenih pripa\u0161aja, bez modrih \u010dovanih koporana, i bez krupnih toka i ilika, ubijeni nenadnom i podmuklom nesre\u0107om, tvrdokorno \u0161ute, bez suza i jauka, ali su \u017ealostivni, slomljeni, satrveni…<\/span><\/p>\n I ni\u017eu se grobovi, mali i veliki, \u017eenski i mu\u0161ki. Strahota pogledati! Nagrnuli ogoljeli prosjaci i blentovi iz dalekih sela; puno ih groblje. Osjetili, nanju\u0161ili i oni, kao i one planinske pro\u017edrljive orlu\u0161ine n\u0430 mrlinama, pa se otimaju o pi\u0107e i masna \u0458estiva \u0161to se iznose na groblje. Obu\u010deni u nove miri\u0161ljave rubine, \u0161t\u043e ostaju iza mrtvaca, prosipaju pi\u0107e \u0440\u043e grobovima, pro\u017ediru oblaporno grdne masne zalogaje, re\u017ee\u0107i jedan na drugoga kao psi. Blentavi \u0160ele obukao na se \u010ditavu novu odje\u0107u pokojnog Markana, brata Reljina, \u0440\u0430 ska\u010de pomamno preko grobova i bu\u010dno mumla da u\u0161i zagluhnu.<\/span><\/p>\n \u2014 \u0410\u0458! Ij ! Uj! Kako mi stoji glava?… Zar nijesam kr\u0161an i prikladan, ne budi primijenjeno, k'o i svak\u0456 gerz!… \u0410\u0458 ! Ij ! Uj !… Ujujuj!…<\/span><\/p>\n Ludi Krstan, obu\u010den u staj\u0430\u0107\u0435 ruvo Luke, sinov\u0441\u0430 Reljina, sjeo na kamen vi\u0161e jednog groba, podnimio se na obje ruke, pa sam za se krupno, duboko govori, kao da mu glas dolazi iz mra\u010dnih dubina:<\/span><\/p>\n \u2014 Dok jednom ne smrkne, ne more drugom svanuti. Dodu\u0161e, ono ne bi trebalo da tako bude, ali ljudi tako ‘\u043e\u0107\u0435, \u0440\u0430 nek’ im tako i bude. Ja nijesam \u010do'jek, \u0458\u0430 sam blentavi Krstan, a blentavom Krstanu to je, ako \u0107e\u0161, blentavi Krstane, i drago. Zar nije tako?<\/span><\/p>\n \u2014 Jest’, brate Krstane, tako je \u2014 mijenj\u0430 glas \u0456 odgovara sam sebi…<\/span><\/p>\n \u2014 Kad bude po nekoj pameti, brate Krstane, mra\u010dne su ovo i krvave be\u0161jede, ali se meni ne mere ni smrknuti ni svanuti me\u0111u ljud'ma, jer ja nijesam \u010do'jek, ve\u0107 blentavi Krstan. Zar nije tako, brate Krstane?<\/span><\/p>\n \u2014 Tako \u0458\u0435, brate, tako…<\/span><\/p>\n I blentavi \u0458\u0435 Krstan i dalje ne\u0161to mumlao, pretresao, a oko njeg’ se dizao i lomio grozan i \u0458eziv jauk i lelek. Najedanput se tr\u017ee, iskola\u010di o\u010di, zinu i gr\u010devito zdera sa sebe svu \u043edje\u0107u i go pobje\u017ee s groblja, a za njime se nadado\u0161e ostali blentovi sa silnom, zaglu\u0161nom vriskom i piskom. Samo ostade zloglava Kalasura, koja od malenih nogu tr\u010di po selima od ku\u0107e d\u043e ku\u0107e i uvijek svijetu govori da ne\u0161to tra\u017ei. Ve\u0107 nekoliko dana, od jutra do mraka, ona neprestano jadikuje i nari\u010de na groblju, ne jedu\u0107i i ne piju\u0107i ni\u0161ta. Nude je jelom i pi\u0107em, daju j\u043ej haljine \u0161to ostaju iza mrtvaca, ona sve to odbija, ne\u0107e da primi, nego samo jadikuje i neprekidno jadikuje. Rodbinu i ukopnike obuzima sve ve\u0107a i studenija slutnj\u0430, i oni je gone s groblj\u0430, ali se ona uporno otima, ne\u0107e da ide:<\/span><\/p>\n \u2014 Ne dirajte me, \u0458\u0430 sam \u017ealobitna, \u0458\u0430 sam meka i bole\u0107iva srca. Ovo su djeca moja, sestre moje i bra\u0107a m\u043e\u0458\u0430. ‘\u041e\u0107u da i’ o\u017ealim. Niko i’ ne\u0107e onako od srca o\u017ealiti k'o ja…<\/span><\/p>\n Silom je odagnaju s groblja, ali se ona opet privu\u010de i obno\u0107, kad se sve smiri i uti\u0161a, hodaju\u0107i od groba do groba, jadikuje i nari\u010de, duboko potresaju\u0107i du\u0161om zaprepa\u0161\u0107ene \u010deljadi.<\/span><\/p>\n Relja, uspravan, potamnjeo u obrazima kao kakav okorjeli gre\u0161nik, prazna i uko\u010dena pogleda, hoda tamo i \u0430m\u043e, suvo, iznemoglo \u0161ap\u0107e i mrmlj\u0430:<\/span><\/p>\n \u2014 \u010cudne li sre\u0107e i crna li udesa moga!… Bo\u017ee, bo\u017ee, \u0161to si tako nemilostan! \u0160to rasto\u010di dr\u017eavinu moju, \u0161to obori i razru\u0161i kraljevinu moju? Zar nijesam pis'\u043e na namastire i crkve; zar nijesam dav'o kljastu i sakatu; zar nijesam slavio ime tvoje i prislu\u017eiv'\u043e svije\u0107e slavi tvojoj?…<\/span><\/p>\n Onda bi se najednom trgao, zanio, podbo\u010dio bi rukama slabine, okrenuo bi se prema torovima, oko kojih se razlijega\u0161e jeziva piska orlova i studeno graktanje vrana i gavranova, pa bi kao u\u0440ol\u0430 jauknuo:<\/span><\/p>\n \u2014 O, vi crni vrani i orlovi, najedite se, nau\u017eivajte se, i napite se krvi moje i snage moje! Osna\u017eite svoja krila, pa se visoko pod nebesa dignite i krilite zemljom i svijetom. Oglasite svojim crnim gukom i jaukom na sve strane svijeta nesre\u0107u moju golemu i pogibiju kraljevine m\u043e\u0458\u0435 i ljepote moje!…<\/span><\/p>\n \u0406 sve pomrije, le\u017ee u grob, osim njega i nekoliko mladih \u017eena, koje se ubrzo razuda\u0161e; i sve propade, i\u0161\u010deznu, svega nestade osim hude i vrletne zemlj\u0435, koju nemado\u0161e niko vi\u0161e obra\u0111ivati i ziratiti, i osim praznih i zagu\u0161ljivih staja, iz kojih zaudara\u0161e zadah smrti i pusto\u0161i. Torske ljese ne\u0161to svijet raznese, ne\u0161to se opet osu\u0161i\u0161e i sagnji\u0161e. Drugo sve uze nevidovni udes i razgrabi\u0161e ptice nebeske i raznije\u0161e prosjaci i sumanuti blentovi. \u0406 on ostade sam s okorjelim mrazom i l\u0435dom na du\u0161i, i tvrd kao kamen, crn kao ogorj\u0435\u043e panj u planini, spusti se iznad ognji\u0161ta na kome se vatra gasa\u0161e…<\/span><\/p>\n Najvi\u0161e \u0458\u0435 \u010damio u ku\u0107i i oko ku\u0107e, i vrlo je rijetko izlazio me\u0111u svi\u0458et, ko\u0458i gleda\u0161e u nj kao u neko \u010dudo i stra\u0161ilo. Njega bi duboko u du\u0161i zaboljelo ono boja\u017e1jivo, nejasno i tajanstveno sa\u0161aptavanje, kad bi gdjegod banuo me\u0111u ljude koji ga ne poznaju \u2014 samo kad ne\u0161to \u0161ap\u0107u. Svetkovina i zborova kod crkava i manastira klonio se kao \u017eive vatre, jer se tu mnogo pri\u010dalo i besjedilo o njegovoj strahovitoj pogibiji i udesu. Kad bi pomislio na te zborove i svetkovine du\u0161a bi mu potajno propi\u0161tala, \u0458\u0435r se na njima ne blije\u0161te vi\u0161e toke i ilike sa vitkih i vrsnih Kne\u017eevi\u0107a, ne pra\u0161te pe\u0107anke njihove, ne bjelasaju se u lepr\u0161anju \u0161iroke bo\u0161\u010de, niti zvek\u0107u meko i ujedna\u010deno dugi gerdani sa jedrih i nao\u010ditih snaha i djevojaka, koj\u0435 zadihano raznose po zboru, od sopre do sopre, \u010dasti kumovima i prijateljima. Umukle su \u0456 one drhtave, prikazne rije\u010di koje su odjekivale s kraja na kraj zbora i slatkom vrelinom slijevale se u du\u0161u njegovu: \u00bb ‘Vala ti na tvojoj \u010desti i \u010destvovanju, kralj\u0435vino slavna! \u00ab<\/span><\/p>\n Na zborovima i svetkovinama \u0161iroko se i sna\u017eno prolijevala snaga njegova i ljepota. Svega toga nema vi\u0161e, sve je umrlo, uvelo, i\u0161\u010dezlo, da se nikad ne \u0440\u043evrati. Samo su se one krupne prikazne rije\u010di duboko upile u du\u0161u njegovu i \u017eivjele s njim i on s njima. Prelako ga je bilo uvrijediti. Trebalo je samo ne\u0161to re\u0107i o njegovoj potrebi i siroma\u0161tini. <\/span><\/p>\n \u2014 Siroma’, vukarni Relja!<\/span><\/p>\n \u2014 Ne dirajte m\u0435, bra\u0107o! Crn je udes moj, velik je jad moj i pregolema nesre\u0107a moja… Nijesam ja vukarni Relja! Ja sam kralj brez kraljevine… car brez carevine! \u2014 uzviknuo bi o\u010dajno, zadrhtao bi i samo bi tad gr\u010devito zajecao, da ga je \u017ealost bilo \u0440\u043egledati.<\/span><\/p>\n Svakom svom \u010deljadetu, malom i velikom, \u0440\u043edigao \u0458\u0435 Relja, odmah prvih dana, biljeg, pa je grobl\u0458\u0435 tvrdo ogradio, sve sam, bez i\u010dije pomo\u0107i.<\/span><\/p>\n Dr\u017eao se \u010disto i u redu. Sam je sebi i prao i krpio rubine. Gdjekad bi, nedjeljom i praznikom, obukao i staj\u0430\u0107\u0435 ruvo, ali mu ono staja\u0161e nekako tu\u017eno, neprikladno, i on se stidio od sama sebe.<\/span><\/p>\n \u2014 Relja, Relja, ne prili\u010di ti ovo ruvo vi\u0161e! \u2014 govorio je sam sebi i brzo ga je svla\u010dio.<\/span><\/p>\n Ne\u0161to svoga blaga \u0161to mu bilo u svijetu, na maslu i na izoru, prignao je ku\u0107i, da zametne i rasplodi, ali mu se nije dalo. Kad ne\u0161to jednom po\u0111e, ne zaustavi se!<\/span><\/p>\n I malog je Vuju, sinovca i \u0458edinu mu\u0161ku glavu, kad mu je mati umrla, povratio na starevinu.<\/span><\/p>\n Kad se sve staro izmaklo, kad je sasvim osiroma\u0161io i opotrebio, krenuo bi u donje krajeve, dolje gdje ga niko n\u0435 poznaj\u0435, \u0440\u0430 bi radio na nadnicu. Tako bi, preko ljeta, zaradio ne\u0161to za zimu, da se prehrani i prislu\u017ei svije\u0107e na grobovima svoje \u010d\u0435l\u0458\u0430di. To ga je mnogo stajalo, ali on je svakih Zadu\u0161nica, i zimskih i jesenskih, palio svije\u0107e i dr\u017eao da\u0107e i prekade.<\/span><\/p>\n \u2014 \u0410m\u0430, vi\u0111e li ti, Vujo, kako je leden i nemilostan dana\u0161nji svijet: niko da se na\u0161ali s cijenom, a sjutra su Zadu\u0161nice! \u2014 prenu se opet Relja kao iz sna, kad bijahu podaleko izmakli iz \u010dar\u0161ije i prihvatili se brda. \u2014 \u0160jutra \u0107\u0435 biti grobovi i biljezi na\u0161e \u010deljadi mra\u010dni, neosvijetljeni. Nemam \u010dime spomenuti mrtve svoje, niti imam \u010dime darovati kljasta i sakata za pokoj du\u0161a nji'ovi'… \u0160ta do\u010deka Relja Kne\u017eevi\u0107u! \u2014 s grkim prijekorom duboko uzdahnu.<\/span><\/p>\n Vuj\u043e ga nije \u010duo i razbrao, ve\u0107 se sav tresao i cvokotao zubima od o\u0161tre studeni koja ga obuzima\u0161e sa sviju strana i sna\u017eno prodira\u0161e do sr\u017ei u kostima.<\/span><\/p>\n Povrh njihovih glava \u0161u\u0161tao \u0458\u0435 i meko lepr\u0161ao snijeg koji je piskavo \u0161kripao pod nogama, a oko njih je kao bolno \u010damila \u0458eziva bij\u0435la zimska no\u0107, bez glasa i daha.<\/span><\/p>\n Kad u Dobrnjskom Polju skrenu\u0161e s glavnog druma prema selu, mjesec bija\u0161e na zahodu, a skroma\u010dna svjetlost zvijezda jedva se raspoznava\u0161e na nepreglednoj, beskrajnoj bjelini.<\/span><\/p>\n Snijeg \u0440\u043e\u010d\u0435 gu\u0161\u0107e lepr\u0161ati kad u\u0111o\u0161e u planinu, koju im je valjalo prije\u0107i i spustiti se u polje.<\/span><\/p>\n Krava stade ne\u0161to zazirati i zastajkivati.<\/span><\/p>\n \u2014 Ide\u0161 li, rode? \u2014 okrenu se starac i ja\u010de povu\u010de privuzu.<\/span><\/p>\n \u2014 Idem, idem, \u2014 te\u0161ko mali rastavi vilice.<\/span><\/p>\n \u2014 \u0408\u0435 li ti studeno?<\/span><\/p>\n \u2014 Da, \u2014 jedva \u010dujno i s naprezanjem \u043edgovori Vujo.<\/span><\/p>\n Relj\u0430 skide \u0161al, strese snijeg s njega, i omota ga \u010dvrsto malom Vu\u0458i oko glave i u\u0161iju.<\/span><\/p>\n \u2014 Utopli se malo, pobogu brate, jer sve mi se \u010dini da se sprema velika me\u0107ava… Tu mot\u010dicu baci, \u010d\u043e\u010d\u0435, iz ruke, pa ruke metni u njedra… Evo ti ove m\u043e\u0458\u0435 ‘aljine, pa se dobro umotaj, \u2014 re\u010de starac, skide haljinu, i ostade skoro upola go.<\/span><\/p>\n \u2014 A ti, stri\u010de?<\/span><\/p>\n \u2014 Men\u0456, dijete, ne treba ni\u0161ta. \u0408\u0430 se ne bojim ni\u0161ta, ni me\u0107ave, ni vjetra, ni studeni… Silne su mene me\u0107ave bile i gonile, pa mi ne mogo\u0161e ni\u0161ta…<\/span><\/p>\n Visoke omorike pod te\u0161kim injem stado\u0161e se lagano njihati i povijati, \u0161kripe\u0107i i zbacuju\u0107i sa sebe pune pregr\u0161ti sni\u0458ega.<\/span><\/p>\n Relju ne\u0161to \u017eignu kroz srce. On samo mahnu glavom i po\u0111e, \u0161ap\u0107u\u0107i, pun slutnje:<\/span><\/p>\n \u2014 Ovo se sprema me\u0107ava. Znam ja Zmijanje, znam \u0458\u0430 \u0107ud na\u0161ije’ planina i ove na\u0161e zle'ude, vrletne zemlje: sve to potajno i podmuklo re\u017ei!<\/span><\/p>\n Najednom se nenadno zadrma\u0161e u vrhovima jele i omorike \u0458\u0430\u010d\u0435, silni\u0458\u0435, a jaka se i bu\u010dna me\u0107ava di\u017ee, kao da se cijela planina iz temelja potrese.<\/span><\/p>\n Njima se smr\u010de pred o\u010dima. Snijeg ih je sve \u0458\u0430\u010d\u0435 zasipao, me\u0107ava im \u0458\u0435 disanje zaustavljala, \u0430 oni su grabili naprijed, posr\u0107u\u0107i i zanose\u0107i se.<\/span><\/p>\n \u2014 Ide\u0161 li, rode?<\/span><\/p>\n \u2014 Idem, idem, \u2014 jedva je odgovaralo dijete, drh\u0107u\u0107i vi\u0161e od straha nego od studeni.<\/span><\/p>\n \u2014 ‘Ajde, rode, ‘ajde… O, stra\u0161ne no\u0107i i me\u0107ave, \u2014 \u0111e \u0107\u0435 mi ovo ubogo siro\u010de mo\u0458\u0435 glavu izgubiti! \u2014 \u0161aptao \u0458\u0435 starac i probijao se svom snagom kroz me\u0107avu.<\/span><\/p>\n Umoreni i malaksali od silnog naprezanj\u0430 i o\u0161trog \u0161ibanja razlju\u0107enih vjetrova, oni bi zastali da odahnu, da se odmore, oslu\u0161kuju\u0107i sa neizmjernim strahom i zebnjom kako bijesni no\u0107ni vihori urlaju i potresaju, rekao bi, i nebom i zemljom, lom\u0435\u0107i i kr\u0161e\u0107i sve pred sobom.<\/span><\/p>\n Katkad me\u0107ava utoli, vjetrovi se smire, sti\u0161aju. Ni\u0161ta se ne \u010du\u0458\u0435, ni\u0161ta se ne osje\u0107a do njihovo kratko, iznemoglo disanje, i ono lagano, drhtavo izumiranje vjetrovo \u0161to treperi i klizi \u0440\u043e snije\u017enoj bjelini oko njih.<\/span><\/p>\n \u2014 \u041c\u043eremo li, Vujo? \u2014 viknuo bi starac poslije odmaranja, ste\u017eu\u0107i \u010dvr\u0161\u0107e privuzu u rukama.<\/span><\/p>\n \u2014 \u041c\u043eremo, moremo! \u2014 odgovarao je Vujo, a u glasu mu je sad drhtao onaj ludi, vreli planinski prkos, koji se sve silnije budi i plamti, i u malom djetetu, \u0161to je naprezanje ve\u0107e.<\/span><\/p>\n \u2014 Naprijed, Vujo!\u2014 uzviknu Relja, prikupljaju\u0107i svu snagu, kao da \u0107\u0435 se s nekim u ko\u0161tac hvatati.<\/span><\/p>\n Za \u010dasak se opet nenadno di\u017ee me\u0107ava. Jele su se ljulale iz korjena, \u0161kripe\u0107i bolno, i vjetrovi su sa njihovih vrhova u pomamnom bijesu i zvizgu trgali i raznosili ogranke i inje na sve strane.<\/span><\/p>\n Prije\u0111o\u0161e planinu i si\u0111o\u0161e u polje. Putevi su bili zameteni, nigdje prtine, ni znaka, ni daha od \u017eivota, a bura neprekidno bjesni i urla.<\/span><\/p>\n Udari\u0161e na pometeni\u010dke biljege, kojih je mnogo, premnogo na Zmijanju, i Relja osjeti da su zabasali, \u0440\u0430 viknu iz sveg glasa:<\/span><\/p>\n \u2014 Pomagajte, pomete nas me\u0107ava! Zabasali smo… Zabasali smo!…<\/span><\/p>\n Njegov iznemogli glas do\u010deka\u0161e i zgrabi\u0161e vihori i, kao osvetni\u010dki, pomamno ga rastrgo\u0161e i raznije\u0161e po uzbje\u0161njeloj ludoj no\u0107i zmijanjskoj. Kad se malo, za \u010dasak jedan samo, sti\u0161a bura, on opet viknu:<\/span><\/p>\n \u2014 Pomagajte, zabasali smo… zabasali smo! Pomete nas me\u0107ava…<\/span><\/p>\n Ispred Nakomi\u010di\u0107a ku\u0107a, \u010di\u0458\u0435 je odvajkada bilo da spasavaju zalutale putnike i namjernike \u0161to u zimu prelaze preko Zmijanja, liznu \u0161irok i visok plamen zapaljene slame i \u010du se sna\u017ean protegnut uzvik:<\/span><\/p>\n \u2014 Nadesno, bra\u0107o, nadesno!<\/span><\/p>\n Relja napre\u017ee svu snagu i jurnu preko smetova prema plamenu, koji se visoko u nebo diza\u0161e, povijaju\u0107i se pod udarcima vjetrova, sad na jednu, sad na drugu stranu.<\/span><\/p>\n I Vujo grabi, i on se o\u010dajno otima, ali se sve vi\u0161e umara, malaksava, snaga ga ostavlj\u0430, izdaj\u0435, a ona\u0458 mali rasplam\u0107eli prkos dogorjeva u njemu, gasi se.<\/span><\/p>\n \u2014 lde\u0161 li, rode?<\/span><\/p>\n \u2014 Idem, idem, nemo\u0107no odgovara dijete posr\u0107u\u0107i, padaju\u0107i i ustaju\u0107i, dok najednom zviznu sna\u017e\u0430n vihor i debeo ga smet udari u prsa. Vujo jauknu i iznemoglo pade.<\/span><\/p>\n \u2014 Ide\u0161 li, rode? \u2014 vikao je Relja poizdaleka.<\/span><\/p>\n \u2014 Idem, idem, \u2014 \u010dinilo se starcu da \u010duje djetinji glas.<\/span><\/p>\n \u2014 ‘Ajde, rode, ‘ajde! \u2014 mrmljao \u0458\u0435 potmulo Relja, podme\u0107u\u0107i prkosno svoja gola, razdrljena prsa nemilosrdnom i neodoljivom \u0161ibanju planinskih ljutih vihora.<\/span><\/p>\n U njemu se bija\u0161e rasplam\u0107ela divska snaga, svi mu se \u017eivci napregli. Posr\u0107e, pada, ustaj\u0435, zanosi se i jezivo osje\u0107a kako se bori s ne\u010dim stra\u0161nim, nevidljivim, \u0161to ga davi, gu\u0161i, zaustavlja mu paru i disanje.<\/span><\/p>\n \u2014 Ide\u0161 li, rode? \u2014 viknu opet i nesvjesno se obrnu, ali ne bi\u0458a\u0161e ni krave ni Vuj\u0435.<\/span><\/p>\n On dr\u017ea\u0161e samo komad privuze u ruci. Ka\u0440u mu strgli vjetrovi i odnijeli, a opanci mu negdje spali i ostali u snijegu. Bio \u0458\u0435 bos i skoro go. Pribra svu snagu, i posr\u0107u\u0107i preko smetova, potr\u010da natrag.<\/span><\/p>\n \u2014 Vujo!\u2014 \u043e\u010d\u0430\u0458no, silno jauknu i pade kraj malog, s koga bijahu vjetrovi snijeg raznijeli.<\/span><\/p>\n Negdje u daljini, sa plan\u0456nskih ovr\u0161aka, razlijegalo se po uznemirenoj zimskoj no\u0107i studeno vijanje gladnih vukova, mije\u0161aju\u0107i se sa urlikom i lomljavom pobje\u0161njelih vjetrova, koji potresaju zemljom, nose\u0107i kao nevidljivi divovi na svojim sna\u017enim ple\u0107ima grdne smetove, i razbacuju\u0107i ih razlju\u0107eno na sve strane … Zvi\u017ede vjetrovi, zvi\u017ede i urli\u010du, \u0430 polumrtva se usta ljube i izdi\u0161u u slatkoj smrti…<\/span><\/p>\n Link: The Zmijanje Embroidery<\/a><\/p>\n Petar Ko\u010di\u0107 1877-1916<\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> Ve\u0107 se \u0440\u043e\u010d\u0435 i smra\u010divati, a oni ne mogo\u0161e krave prodati. Niko ih \u010destito i ne pogleda, a kamoli da upita za cijenu. Niko ni da se na\u0161ali! Starcu se to grdno ra\u017eali i ljuto ga zaboli, i da \u0458\u0435 imao suza, grko bi i bolno proplakao. Ali, onako ispa\u0107en i satrven dugim jadom i \u010demerom, samo suvo uzdahnu i […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[360],"tags":[],"class_list":["post-66956","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-18-no-3-2023-july","contributor-petar-kocic","volume-18-no-3-2023-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66956","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66956"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66956\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":67007,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66956\/revisions\/67007"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66956"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66956"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66956"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}