<\/p>\n
U ovom aprilu 2022. koji se danas izmi\u010de bivstvovanju, ali ne i pam\u0107enju ljudske jedinke, bilo je vi\u0161e datuma sve tri jednobo\u017ea\u010dke vjere koji se rijetko steknu ba\u0161 u jednom mjesecu. Iako bi u Bosni i Hercegovini takav mogao da bude svaki mjesec po njenoj vjerskoj isprepletenosti koju silom raspli\u0107u kasapi balkanskih nacionalizama. Bio je i osmi april, koji su Ujedinjene nacije proglasile Danom Roma, koji lutaju po svijetu, religijama i jezicima, ali i nesvjesno \u010duvaju\u0107i pone\u0161to od civilizacije iz svoje pradomovine Indije.<\/span><\/p>\n E, ba\u0161 ovog posljednjeg Svjetskog dana Roma po\u0161tar Salko mi donese od Amira Brke njegovu posljednju knjigu \u201cKenotaf za ubijene te\u0161anjske Rome\u201d, kao namijenjenu za taj dan. Pomno sam je pro\u010ditao, iz dva razloga. Prvo, \u0161to se od 2018, kada je Brka objavio studiju \u201cNisim Albahari, tragi\u010dni revolucionar\u201d, \u010dudim kako jedan ro\u0111eni pjesnik koji je na po\u010detku ovog vijeka dostigao poetski vrh bosanskog jezika, kao \u0161to je to u\u010dinio Abdulah Sidran na kraju pro\u0161log, a istovremeno se bavio takozvanim nau\u010dnim radom, kao da je \u010dlan bar jedne od toliko akademija nauka na Balkanu koliko ih nema pola Evrope. Ni s ovom knjigom, kao ni onom o Nisimu Albahariju iz 2018. godine, ne bi se postidio da je profesor na Cambridgeu ili Harvardu. Nema Amir akademsku titulu, ali je u me\u0111uvremenu izme\u0111u za mnoge tih nepomirljivih kategorija objavio desetine poetskih zbirki. U \u201cNebeskom nomadu\u201d ima sonete za koje sam mislio da ih vi\u0161e niko, poslije Skendera Kulenovi\u0107a, ne mo\u017ee takvima izbrusiti. On je odlu\u010dio da prekopa historijske i duhovne temelje svog Te\u0161nja. I da ga ne napu\u0161ta za ra\u010dun metropolskih sinekura, nego ga u\u010dini kulturnim centrom koji, poput renesansnih italijanskih gradova, duhovno daleko nadma\u0161uje svoju veli\u010dinu.<\/span><\/p>\n Drugi je razlog \u0161to mi je Amir Brka, da se postidim od toga, osvijetlio mnogo \u0161ta \u0161to sam samo mutno od djetinjstva saznavao o tom lutala\u010dkom narodu. A pogotovo o stradanju Roma biv\u0161e Jugoslavije i dana\u0161nje BiH u Drugom svjetskom ratu. Da bi razlu\u010dio mnoge stvari koje spadaju u predrasude ili njihovo namjerno zaobila\u017eenje, on se poslu\u017eio i do tan\u010dina istra\u017eiva\u010dki razradio zatiranje te\u0161anjskih Roma na koje se odnosi pola knjige. Posebno onih koji su 1942. odvedeni u Jasenovac, gdje je mu\u010dki likvidirano najmanje 30.000 Roma. Brka je citirao jednog od rijetkih pre\u017eivjelih jasenova\u010dkih zato\u010denika, vije\u0107nika AVNOJ-a Mladena Ivekovi\u0107a, koji se sje\u0107ao kako se tamo \u201cdnevno ubijalo na vagone cigan\u010dadi\u201d i kako je \u201cu\u017easan i jezovit bio koncert\u201d koji su, pjevaju\u0107i \u201cCiganski opro\u0161taj\u201d, priredili \u201csvima nama i nebu u bezimnoj nadi da \u0107e ih pjesma i njihova muzika spasiti od smrti\u201d. A sam Brka je uspio, kao niko drugi prije njega, da skupi imena i prezimena 172 Roma koji su odvedeni u Jasenovac. I da, \u0161to je isto toliko va\u017eno, opovrgne nastojanja da se rehabilituje usta\u0161ki doglavnik Ademaga Me\u0161i\u0107, tako\u0111e poznat Te\u0161njak, ali na ravni svoje visoke pozicije u Paveli\u0107evoj NDH. On je navodno nastojao, ali ne i sprije\u010dio stradanje te\u0161anjskih Cigana, kao i drugih antifa\u0161ista. Dr. Husnija Kamberovi\u0107 je u recenziji knjige napisao da je Brka \u201cpokazao kako se romskim \u017ertvama manipuliralo nakon rata, a potom je raskrinkao mit o njihovom navodnom spa\u0161avanju\u201d.<\/span><\/p>\n O nau\u010dnoj vrijednosti Brkine knjige re\u0107i \u0107e jo\u0161 vi\u0161e akademski eksperti nedavne pro\u0161losti Bosne. Prate\u0107i u njoj put kojim su Romi pro\u0161li od indijske pradomovine do Bosne, jasno je da ih je svijet, \u201cradikalno nesklon\u201d prema njima, priznao za narod tek prije pola vijeka. Od tada se univerzalno priznaje i sve vi\u0161e ustaljuje ime Roma koji su vijekovima nazivani Ciganima, u sto varijanti i na sto jezika. A u ovim na\u0161im krajevima jo\u0161 i Gurbetima, \u0161to Romi smatraju jo\u0161 pogrdnijim od Cigana. To ime Rom, kojim su sami sebe zvali, na njihovom jeziku zna\u010di \u010dovjek, \u010dime ho\u0107e re\u0107i da se poimaju pripadnicima ljudske vrste, da je time, kako ka\u017ee Brka, \u201csublimirana i zla kob ovog naroda\u201d. Da je u njemu \u201cimplicirana te\u0161ka historijska optu\u017eba \u010dovje\u010danstvu zbog ne\u010dovje\u0161tva usljed kojeg je u tako dugom, epski dugom razdoblju, biti Rom za druge naj\u010de\u0161\u0107e bilo razlog za odbacivanje i prezir, a nerijetko i za potpunu negaciju ljudske supstancijalnosti\u201d.<\/span><\/p>\n Na svom putu do Evrope Romi su formirali svoj romski jezik koji lingvisti smatraju mje\u0161avinom hindustanskog i sanskrita. Usput su ga oboga\u0107ivali, ili osiroma\u0161ivali, kako se uzme, ali nikad zaboravljali. Krajem 1960-ih sam pred putovanje u Indiju pro\u010ditao knjigu pjesnikinje Vesne Krmpoti\u0107, koja je tamo provela \u010detiri godine kao supruga jugoslovenskog diplomate. U njoj je zapisala detalj o romskom pam\u0107enju svojih korijena. Kad se vratila u Beograd, jednog dana joj je na vrata pokucala Ciganka i nudila jaja i jo\u0161 pone\u0161to. Kad joj se Vesna obratila na hindustanskom, ova se iznenadila i upitala. \u201cOdakle ti zna\u0161 moj jezik?\u201d. Ovim primjerom se, ina\u010de, slu\u017eim kad ho\u0107u da ka\u017eem kako je jezik u ljudskom pam\u0107enju dugotrajniji od bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti.<\/span><\/p>\n Dalje prolaze\u0107i kroz Brkinu knjigu, i nehotice su mi se javljale asocijacije \u010dak na pedesete godine pro\u0161log vijeka, kad smo kao \u0111aci i\u0161li u Faleti\u0107e iznad Sarajeva da gledamo kako se snima film \u201cHanka\u201d po pri\u010di Isaka Samokovlije. Tada niko ni u novinama nije govorio druk\u010dije nego da je Ciganku Hanku igrala Vera Gregori\u010d, glumica rasne ciganske ljepote. Od tada se dosta promijenilo u legalnom i dru\u0161tvenom polo\u017eaju Roma. Iako smo ve\u0107 uveliko u\u0161li u 21. vijek, ipak \u0107e malo ko za njih re\u0107i druk\u010dije nego da su Cigani. Od 2017. godine se za nacisti\u010dki genocid ili holokaust nad Romima upotrebljava njihov romski izraz Samudaripen, \u0161to zna\u010di potpuno uni\u0161tenje. Tako za jevrejski holokaust radije ka\u017eem da je po njihovom, \u0160oa.<\/span><\/p>\n BERA\u010c \u017dELJEZA<\/b><\/span><\/p>\n Iako se ne zapostavljaju pitanja koliko ni Romi ne mogu do kraja da se oslobode vrijednosnog sistema \u017eivota, stranog zapadnim dru\u0161tvima, u dana\u0161njem zapadnom svijetu nije ni izdaleka iskorijenjena diskriminacija prema njihovim osnovnim ljudskim pravima. Kako i u srcu Evrope ja\u010daju neofa\u0161isti\u010dki pokreti i autoritarni sistemi vlasti, sve vi\u0161e je pojava i manifestacija antisemitizma, islamofobije, ali i anticiganizma. Brka ima dosta primjera u svojoj knjizi, ali meni naumpade sudbina Nazifa Muji\u0107a iz filma Danisa Tanovi\u0107a \u201cEpizoda u \u017eivotu bera\u010da \u017eeljeza\u201d koji je na Berlinskom festivalu progla\u0161en najboljim evropskim glumcem. Niko ni\u0161ta nije u\u010dinio da se oslobodi siroma\u0161tva u sopstvenoj Bosni kad se u nju vratio. Nego je, umjesto od festivala do festivala, putovao od naselja do naselja i nastavljao svoju ulogu \u201cbera\u010da \u017eeljeza\u201d. Skrhan bole\u0161\u0107u, umro je u 48. godini tegobnog \u017eivota. Ima i druk\u010dijih, sretnijih i uspje\u0161nijih romskih sudbina, naravno. Poput Derve Sejdi\u0107a, iz politi\u010dkog dvojca sa Jakobom Fincijem. Nema dana da se ne spominju otkako se ve\u0107 deceniju i po bore zbog nemogu\u0107nosti da se kao Rom, odnosno kao Jevrej, kandiduju za parlament i najvi\u0161u funkciju u BiH. Jednom sam, prije desetak godina na nekoj konferenciji u hotelu Evropa stajao s Fincijem i ameri\u010dkim stru\u010dnjakom za balkanske i bosanske prilike Danielom Serwerom, kad ovaj primijeti: \u201cDa mi je da vidim jednom i tog Sejdi\u0107a, nigdje ga, a stalno se govori o dvojcu Sejdi\u0107 – Finci\u201d.<\/span><\/p>\n Amir Brka se u svojoj knjizi nije posebno bavio romskom kulturom, iako je spomenuo stihove njihove pjesnikinje Gine Ranji\u010di\u0107: Ne znam, Bo\u017ee, sebe samu\/ Kako onda drugi da me shvati!? A ja \u0107u se vratiti na posljednje stihove jedne romske narodne pjesme koju je preveo romolog, lingvista i akademik Rade Uhlik, od koga sam, prije Amira Brke, najvi\u0161e saznao o bosanskohercegova\u010dkim Ciganima. Taj stih glasi: Pamet u glavu, Bo\u017ee, kad bude\u0161 iznova svijet stvarao.<\/span><\/p>\n <\/p>\n Prvi objavljen u Oslobo\u0111enju<\/a>.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U ovom aprilu 2022. koji se danas izmi\u010de bivstvovanju, ali ne i pam\u0107enju ljudske jedinke, bilo je vi\u0161e datuma sve tri jednobo\u017ea\u010dke vjere koji se rijetko steknu ba\u0161 u jednom mjesecu. Iako bi u Bosni i Hercegovini takav mogao da bude svaki mjesec po njenoj vjerskoj isprepletenosti koju silom raspli\u0107u kasapi balkanskih nacionalizama. Bio je i osmi april, koji su […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[355],"tags":[],"class_list":["post-66882","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-18-no-1-2023january","contributor-hajrudin-somun-hajrudin-somun","volume-18-no-1-2023january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66882"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66882\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66918,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66882\/revisions\/66918"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}