Kad su vedre no\u0107i, \u010dovjek mo\u017ee do mile volje da se nagleda onog beskrajno dugog, toliko svijetlog i zagonetnog zvjezdanog puta preko neba koji se zove Kumova Slama. Postoji drevna pri\u010da da je kum kumu krao slamu, i kako je nosio ona se prosipala i za kumom ostavljala trag. Prije jednog vremena isto takav trag postojao je i preko Bosne, i\u0161ao je s jednog njenog kraja na drugi, kao onaj gore s jednog kraja neba na drugi. Razlika me\u0111u njima bila je u tome \u0161to je onaj gore bio ozna\u010den zvijezdama i sav se sijao, a ovaj dolje \u2014 pamukom, i sav se bijelio. Razlika je postojala i u tome \u0161to od onog zvjezdanog puta preko neba niko nije vidio koristi, a od ovog pamu\u010dnog preko Bosne jesu mnogi, jer su mjesto ko\u0161ulja od konoplje i lana obukli ko\u0161ulje od pamuka.<\/p>\n
Bio je to francuski pamuk.<\/p>\n
Bilo je nastalo nesre\u0107no doba za taj francuski pamuk… Mjesto morem, kako je do tada i\u0161ao iz Egipta u Francusku, morao je da okrene put preko kopna, a na tome putu i preko Bosne, jer je je Francuska bila u neprijateljstvu sa Engleskom i njena mora zatvorena.<\/p>\n
Ne zna se koliko je toga pamuka ulazilo u Bosnu, ali ga je iz Bosne izlazilo manje \u2014 jer ga je trnje i granje oko puta \u010dupalo iz bala na karavanima i jednostavno cvjetalo tim pamukom kao kakvim bijelim cvije\u0107em …<\/p>\n
Uz to granje i trnje i ljudske ruke su pone\u0161to \u010dupale od toga pamuka, a hajduci no\u0107u zasvrtali pod put cijele tovare \u2014 i \u0161to se vi\u0161e taj pamuk bijelio oko puta, to su se sve vi\u0161e na ljudima bijeljele i ko\u0161ulje od pamuka \u2014 koji niti sade, niti siju, niti \u017eanju, nego im sam dolazi i visi o trnju kao da na njemu i ra\u0111a, i treba ga samo ubrati. A to nije bilo te\u0161ko, jer su mogla da ga beru i djeca; prije su djecu slali u trnje da beru trnjine, a sad su ih slali u trnje da beru pamuk, i koliko god ga pokupila, granje i trnje oko puta jednako je cvjetalo francuskim pamukom; bio se svijet mnogo nadao na to branje toga cvije\u0107a \u2014 a neki stado\u0161e bogu da se mole da jos bolje ra\u0111a taj pamuk, u tom nekakvom Egiptu, za koji do tada nisu ni \u010duli da postoji, jer dok tamo ra\u0111a pamuk, kod njih ne mora da ra\u0111a konoplja, nisu je vi\u0161e ni sijali niti im trebale ko\u0161ulje od nje koje grebu niz le\u0111a, kad imaju pamu\u010dne koje samo \u0161to ih ne miluju.<\/p>\n
Mjesto konoplje, koju su vijekovima privijale na preslicu i prele, seoske sna\u0161e stado\u0161e \u2014 sad najednom, da privijaju pamuk, bijel i mek kao pau\u010dina i da iz njega kroz prste provla\u010de druk\u010diju \u017eicu od konopljine \u2014 \u010dude\u0107i se da postoji ne\u0161to \u0161to nije konoplja a prede se, tka, i obla\u010di. Na Ba\u0161\u010dar\u0161iji u Sarajevu zasjele bi uz ono \u0161to prodaju \u2014 i, da ne dangube, u isto vrijeme i smok prodavale i pamuk prele. Vidjelo se i po tim preljama \u2014 i po ko\u0161uljama i ga\u0107ama na ljudima iz sela du\u017e pamu\u010dnog puta da je \u0111avo odnio taj francuski pamuk koji iz Egipta prolazi kroz Bosnu; vidjeli su to i Francuzi i od kajmekana u Sarajevu tra\u017eili da se sa tim prekine i hajduci pohvataju i kazne. \u010cim se to pro\u010dulo, a sa tim i kajmekanova prijetnja da \u0107e smrtnom kaznom biti ka\u017enjen svaki ko se uhvati u ko\u0161ulji od pamuka, oni \u0161to su ih nosili skinuli su ih i vratili se u konoplju.<\/p>\n
Sem jednog, sem nekog Bejtulaha iz Viteza koji nije znao niti mogao znati \u0161ta Francuzi tra\u017ee od Bosne i kolikom kaznom kajmekan prijeti. Sam \u0111avo je naveo toga Bejtulaha da se bez ikakva posla i potrebe, upravo u taj najgori trenutak, digne iz Viteza i do\u0111e u Sarajevo \u2014 u ko\u0161ulji od francuskog pamuka!
\nPro\u0161etao je kroz \u010dar\u0161iju nekoliko puta \u2014 odovud onamo i odonud ovamo, kako to i ho\u0107e u\u010diniti seljak kad nema posla a ima vremena, kad ga u dokolici obuzme \u017eelja da po \u010dar\u0161iji prohoda … To je ona lagana, selja\u010dka \u0161etnja, s nogom pred nogu, s rukama na le\u0111ima \u2014 kad ni\u0161ta ne prodaje i ni\u0161ta ne kupuje, kad se \u010dini da mu je od svih poslova ostao samo jo\u0161 taj: da o\u010dima i nogama premjerava \u010dar\u0161iju. Pod grlom mu se bijeljela ko\u0161ulja, i svak je \u2014 \u010dak i izdalje, mogao da vidi da je ta ko\u0161ulja od pamuka. Onima \u0161to su stali i gledali ga \u2014 jednog jedinog na \u010dar\u0161iji u ko\u0161ulji od pamuka, \u010dinilo se da taj seljak prkosi i kajmekanu i Francuzima, i da je od svih mjesta najradije izabrao \u010dar\u0161iju \u2014 da po njoj, gore–dolje, pro\u0161eta u francuskom pamuku! \u010cudili su se kako se na to usudio \u2014 kad je svak sa sebe skinuo pamuk a natakao konoplju ili bez; nalazili su da je kod toga seljaka jedno od dvoje: ili je hrabar preko svake mjere, ili je lud; a ako nije ni jedno od to dvoje, onda je tre\u0107e: nije doznao o gonjenju onih \u0161to su krali francuski pamuk \u2014 i da \u0107e, ako ga uhvate u toj ko\u0161ulji, platiti glavom za sve druge ko\u0161ulje i sve hajduke. Pogledali bi ga i ostavili nek i dalje mjeri \u010dar\u0161iju \u2014 \u017eale\u0107i ga \u0161to \u0107e i njega izmjeriti, sve \u0161tapovima po le\u0111ima, ako ga uhvate u toj ko\u0161ulji.<\/p>\n
Prvi ga je uhvatio \u010dar\u0161ijski zaptija Jusuf. Tome Jusufu bjelina ko\u0161ulje od francuskog pamuka zabola se u o\u010di kao strijela \u2014 i sam se, kao strijela, zaletio na tu bjelinu: uhvatio je seljaka za jaku i stezao koliko god moze, i jaku i vrat. Izvodio je to kao da ga gledaju i Francuska i Bosna i govore mu da jo\u0161 ja\u010de stegne; stezao ga je i odgovarao i Francuskoj i Bosni\u2014 \u00bb Ovo mu je za pamuk, ovo mu je za ovu ko\u0161ulju!\u00ab Kao da je htio da ga zadavi, tu na sred \u010dar\u0161ije \u2014 nek svijet vidi kako prolaze oni \u0161to kradu francuski pamuk; kazna za pamuk i ina\u010de nije bila manja od davljenja, a zaptija i jest onaj koji kaznu izvr\u0161ava. Ova se mogla izvr\u0161iti bez presude, jer smrtna je presuda za kradljivce pamuka ve\u0107 unaprijed izre\u010dena.
\nSvijet se zgomilao da vidi \u0161ta to zaptija \u010dini od nekakvog seljaka, a Jusuf je \u2014 vi\u0161e zbog svjetine da ga gleda \u0161ta \u010dini nego zbog ko\u0161ulje, sve ja\u010de gnjavio i davio seljaka; bilo mu je lako da ga davi, jerje seljak bio slab \u2014 bio je rasta malog, le\u0111a pogrbljenih, tanak i mr\u0161av; bio je to neki sirotni seljak iz Viteza kod Travnika, ali sa dobrom, sa novom ko\u0161uljom na sebi, za nesre\u0107u od francuskog pamuka.<\/p>\n
Po\u0161to je \u2014 onim stezanjem i davljenjem, pokazao svjetini koliku vlast ima jedan zaptija kad uhvati kradljivca francuskog pamuka, Jusuf je sa njega svalio sve do ko\u0161ulje, i naredio mu da takav \u2014 samo u ko\u0161ulji, dubi pred svijetom, da ni\u010dim ne mrda, da \u0107uti i odgovara samo kad ga on upita; upitao ga je najprije kako mu je ime.
\n\u2014 Bejtulah \u2014 odgovorio je seljak.
\n\u2014 Odakle si, Bejtulahu?
\n\u2014 Iz Viteza sam.
\n\u2014A ko\u0161ulja odakle ti je?
\n\u2014 Ko\u0161ulja mi je iz Egipta.
\n\u2014 Kako se, ti Bejtulahu, pru\u017ei do Egipta da nabavi\u0161 ko\u0161ulju od pamuka? \u2014 podrugljivo pita ga Jusuf.
\n\u2014 Nisam se pru\u017eio \u2014 veli Bejtulah. \u2014 Djeca se digla te pamuk po trnju pokupila a \u017eena oprela i izatkala. I sa\u0161ila ko\u0161ulju, meni ovu a djeci po dvije.Ne znam za\u0161to si me hvatao za grlo.
\n\u2014 Da mi ka\u017ee\u0161 otkud ti ko\u0161ulja.
\n\u2014 Za sva\u0161ta su me ljudi u \u017eivotu pitali, ali me niko nije upitao otkud mi ko\u0161ulja; djeca pamuk pokupila, da ga nisu pokupila vjetar bi ga odnio \u2014veli Bejtulah.
\n\u2014 Zna\u0161 li ti \u010diji je to pamuk? \u2014 pita ga Jusuf.
\n\u2014 \u010cuo sam da je francuski. Ali onaj po trnju sva\u010diji je onoga ko ga prvi pokupi. I prvi od njega ko\u0161ulju obu\u010de; \u0161to me dr\u017ei\u0161 u ovoj ko\u0161ulji da me svijet gleda?
\n\u2014 Zato \u0161to si krao francuski pamuk.
\n\u2014 Nisam ga krao, djeca su ga pokupila. \u0160to da ga kradem kad ga ima svuda oko puta: pronose ga karavane a granje \u010dupa. Djeca pokupe.
\nJusuf ga nije slu\u0161ao; njemu, \u010dar\u0161ijskom zaptiji,nije bilo stalo do istine je li ili nije Bejtulah krao francuski pamuk, nego da svjetini oko Bejtulaha poka\u017ee na \u0161ta sve ima pravo on \u2014 Jusuf, \u010dar\u0161ijski zaptija, kad uhvati krivca; ako dosad to \u010dar\u0161ija nije znala, neka sad zna i dobro zapamti. Seljak iz Viteza sa ko\u0161uljom od francuskog pamuka \u2014 a to \u0107e re\u0107i uhva\u0107eni krivac, bio mu je zgodna prilika da iskali strast malih ljudi, od male vlasti \u2014 koja je utoliko ja\u010da ukoliko je \u017ertva slabija.
\n\u2014 Pogledaj se koliko si malen! \u2014 veli Bejtulahu.
\n\u2014 Bog me malog stvorio; ovoliki sam po bo\u017ejoj volji \u2014 veli njemu Bejtulah.
\n\u2014 Zna\u0161 li ti da zbog te male ko\u0161ulje na tebi mo\u017ee da do\u0111e do kavge izme\u0111u Bosne i Francuske?
\n\u2014 Ja ne znam \u2014 veli Bejtulah.
\n\u2014 Zna\u0107e\u0161 ako Francuzi do\u0111u na ovu istu \u010dar\u0161iju zbog istoga tebe i zbog te iste ko\u0161ulje na tebi; ne kupuju oni pamuk u Egiptu da tebe u Vitezu obla\u010de, Bejtulahu; mo\u017ee sjutra, na ovom istom mjestu da stoji Francuz i pita te otkud na tebi ta ko\u0161ulja od moga pamuka? A \u0161ta \u0107e\u0161 mu ti, Bejtulahu, drugo re\u0107i no da si ukrao njegov pamuk.
\n\u2014 Djeca su ga \u2014 veli Bejtulah \u2014 pokupila po trnju.
\n\u2014 To ti Francuz ne\u0107e primiti.
\n\u2014 Ja \u0107u to re\u0107i pred svakim \u2014 veli Bejtulah. \u2014I pred bogom, i pred ljudima, i pred tim Francuzom; ja sam po\u0161ten, djeca su ga pokupila.
\n\u2014 Tebe \u0107e i kajmekan uzeti preda se i pitati te otkud ti, Bejtulahu, ta ko\u0161ulja; nosio si konoplju a sad nosi\u0161 pamuk, jesi li ti, Bejtulahu, iz Egipta ili si iz Viteza? Ko\u0161ulja ti ka\u017ee da si iz Egipta. I ne\u0107e \u010dekati da mu ti pri\u010da\u0161 kako je vjetar otpuhao pamuk a djeca ga pokupila, nego \u0107e te predati meni, a ja, Bejtulahu, davim. Mogu te i Francuzi zadaviti, nemoj misliti da su daleko i da ih se ne boji\u0161, oni su u hanu Kolobara \u2014 u \u00bbHan franse Kolobara\u00ab koji su zakupili da iz njega motre kud im ide pamuk. Mo\u017ee te kajmekan njima predati da ti sude, jer je na tebi njihov pamuk, a oni te mogu meni predati da izvr\u0161im kaznu; ko god ti sudio, preda\u0107e te meni da te zadavim.
\n\u2014 Pa zadavi. Onaj su pamuk djeca pokupila \u2014veli mu Bejtulah.
\n\u2014 To si sto put rekao, to ti odbijam: a sad mi ka\u017ei za\u0161to si do\u0161ao u Sarajevo kad nije pazarni dan, za\u0161to si do\u0161ao ba\u0161 danas kad je kod kajmekana francuski konzul \u2014 upravo zbog pamuka, za\u0161to si, Bejtulahu, do\u0161ao i po \u010dar\u0161iji \u0161etao u ko\u0161ulji od francuskog pamuka?
\n\u2014 Ne znam \u0161to sam do\u0161ao; bio sam dokon pa do\u0161ao u Sarajevo \u2014 veli Bejtulah.
\n\u010cuo se neko od onih \u0161to su stajali i gledali \u0161ta zaptija radi od jednog \u010dovjeka zbog ko\u0161ulje \u2014 veli:
\n\u2014 Ako me moja pamet ne vara, taj je \u010dovjek po\u0161ten.
\nZa njim se \u010duo drugi:
\n\u2014 Ne mo\u017ee biti po\u0161ten kad je u ko\u0161ulji od pamuka.
\n\u2014 Djeca pokupila… \u2014 veli Bejtulah.
\n\u010cuo se tre\u0107i:
\n\u2014 Sre\u0107a njegova \u0161to je malen, pa mu je i ko\u0161ulja malena, pa mu je, prema ko\u0161ulji, i krivica mala i treba da mu je i kazna mala. Treba da ide jedno prema drugom.
\n\u2014 Pravo je da mu kaznu odrede prema ko\u0161ulji\u2014 slo\u017eio se neko.
\n\u2014 Ko\u0161ulju \u0107e mu izmjeriti \u2014 veli zaptija. \u2014 Na\u0161i \u0107e je izmjeriti ar\u0161inom, a Francuzi iz \u00bbHan franse Kolobara\u00ab metrom, jer kod njih je metar, nije ar\u0161in. Ovoga \u0107e Bejtulaha cijelog premjeriti i ar\u0161inom i metrom. Po\u010de\u0107e od ramena pa dolje. Re\u0107i \u0107e mu da ispru\u017ei ruke, pa \u0107e mu i ruke izmjeriti. Na\u0161i ar\u0161inom a Francuzi metrom. Pa \u0107e prema te dvije mjere ta\u010dno znati koliko je ukradenog pamuka oti\u0161lo u ko\u0161ulju; kad ga izmjere uze\u0107e te ga opisati kakav je iznutra i kakav je izvana. Po tome \u0107e znati je li sklon kra\u0111i i je li jo\u0161 \u0161ta ukrao sem francuski pamuk. Pita\u0107e ga \u0161ta ima kod ku\u0107e, pa \u0107e i to zapisati i na\u0161i i Francuzi.
\n\u2014 Imam kravu i koze \u2014 veli Bejtulah.
\n\u2014 To \u0107e\u0161 ti kazati Francuzima. Ljudi, svi \u0107e Francuzi znati koliko ovaj Bejtulah ima koza, koliko ima zemlje i koliko ima djece; kod njih se sve zapisuje kad se neko uhvati da je kriv.
\n\u2014 Djece imam, zemlje nemam \u2014 veli Bejtulah.
\n\u2014 Pa \u0107e mu Francuzi \u2014 nastavlja zaptija \u2014prodati i ku\u0107u i zemlju da se namire za svoj pamuk.
\n\u2014 Imam ku\u0107u i djecu \u2014 veli Bejtulah.
\n\u2014 U djecu ti ne\u0107e dirati, a tu \u0107e ko\u0161ulju sa tebe skinuti i ona vi\u0161e ne\u0107e biti tvoja nego dr\u017eavna.
\nBila je to prilika za zaptiju da poka\u017ee svjetini kako zna \u0161ta \u0107e biti sa tim seljakom iz Viteza kad dvije dr\u017eave stanu da ga doturaju jedna drugoj iz ruke u ruku i ispituju kako mu je ime, odakle je i za\u0161to je krao; preko njega otkri\u0107e i ostale kradljivce i to \u0107e biti kraj kra\u0111i francuskog pamuka u Bosni. A kad ne bi bio kraj, Francuzi bi se naljutili na Bosnu i tra\u017eili da im se pamuk plati milom, a kad Bosna ne bi htjela milom, oni bi se naplatili silom i krv bi, na obadvije strane, potekla. Poni\u0161anio je prstom u Bejtulaha, veli:
\n\u2014 Potekla bi zbog ovog malog!
\n\u2014 Nek potekne \u2014 veli Bejtulah. \u2014 Ja sam po\u0161ten. Onaj je pamuk vjetar dopuhao a djeca pokupila.
\n\u2014 Potekla bi zbog ove ko\u0161ulje na ovom malom\u2014 nastavlja zaptija.
\n\u2014 Nek potekne zbog mene malog. Malog me je bog dao. A onaj su pamuk djeca …
\n\u010cuo se neko iz svjetine:
\n\u2014 Ljudi, ako smo ljudi mo\u017eemo i sami da ocijenimo je li ovaj \u010dovjek kriv. Ako je kriv, mo\u017eemo mu i mi suditi jer je uhva\u0107en na \u010dar\u0161iji, a \u010dar\u0161ija je mnogima sudila i na onaj ih svijet poslala pa mo\u017ee i jednom seljaku zbog jedne ko\u0161ulje. Znamo ko je ovaj \u010dovjek: seljak je, iz Viteza je, ime mu je Bejtulah. Na tome je Bejtulahu ko\u0161ulja od pamuka, a znamo da se francuski pamuk krade. Ne znamo ono glavno: koliko je pamuka oti\u0161lo u tu ko\u0161ulju. Ako me\u0111u nama ima terzija a pri njemu se desio ar\u0161in, neka pri\u0111e i izmjeri onu ko\u0161ulju. Neka je sve po pravdi, neka se na\u0161em \u010dovjeku ne u\u010dini nepravda.
\n\u2014 Nek mi se u\u010dini nepravda \u2014 veli Bejtulah. \u2014Ja sam prav, djeca pokupila …
\n\u2014 Ima li ko ar\u0161in, ljudi? \u2014 nastavio je onaj \u0161to je bio za pravdu.\u2014 Ima nas nekolicina koji mjerimo i krojimo \u2014\u010duo se neko iz gomile i podigao gore ar\u0161in.
\nZaptija nije dao da ga mjere, veli da \u010dar\u0161ija ima pravo da mjeri ono \u0161to prodaje i kupuje a ovaj se seljak ne prodaje i ne kupuje i pravo da ga i mjere i biju imaju oni koji \u0107e mu suditi.
\n\u2014 Nek i mjere i biju \u2014 veli Bejtulah. \u2014 Ja sam po\u0161ten.
\n\u2014 Ko\u0161ulja ti veli da nisi po\u0161ten.
\n\u2014 Djeca pokupila…
\nZatim se \u010duo jak glas i vidio se tamo u gomili jak \u010dovjek \u2014 taj jaki \u010dovjek je doviknuo svojim jakim glasom da su svi u\u0107utali:
\n\u2014 Ljudi, ne valja za nas…
\n\u010cekali su da \u010duju \u0161ta \u0107e dalje da ka\u017ee. A on nastavio jo\u0161 ja\u010dim glasom:
\n\u2014 Ne valja, ljudi, za Bosnu…
\nUti\u0161ali su se kad su \u010duli tako krupnu rije\u010d kao \u0161to je Bosna. Htjeli su da \u010duju \u0161ta to za Bosnu ne valja.
\n\u2014 Ne valja za Bosnu \u0161to je taj \u010dovjek takav…
\n\u2014 Kakav? \u2014 upitali su ga.
\n\u2014 Malen, bra\u0107o. Pogledajte koliko je sitan taj \u010dovjek a iz Bosne! Ne mo\u017ee to tako…, nismo mi takvi… Ne\u0107emo dozvoliti da ga Francuzi ispituju i gledaju odozgo a on njih odozdo. Ne mo\u017eemo dozvoliti da mu se Francuzi smiju, i da se preko njega smiju Bosni; izvedite mjesto njega mene pred Francuze da vidimo ko \u0107e se kome smijati. I ko \u0107e, bra\u0107o, biti onaj \u0161to gleda odozgo a ko onaj \u0161to gleda odozdo; izvedite mene mjesto njega. Velika je Bosna, ljudi, nije mala kao \u0161to je ovaj Bejtulah. A on nije kriv \u0161to je malen.
\n\u2014 Nek sam malen, po\u0161ten sam \u2014 Bejtulah \u0107e.
\n\u2014 Ti \u0107uti, tebe niko ni\u0161ta ne pita; ako si malen, jezik ti je velik \u2014 podviknuo mu je onaj jaki, krupni \u010dovjek. Okrenuli su se tamo da vide ko je to i gledali ga \u2014 odozdo. Pa \u0107e neko, gotovo tu\u017eno:
\n\u2014 Da je dao bog da si ti krao onaj pamuk a ne on.
\n\u2014 Ukra\u0161\u0107u ga samo zbog toga da Francuze pogledam odozgo!
\nOkrenuo se zaptiji, veli mu:
\n\u2014 Nemoj toga \u010dovjeka voditi u Kolobaru; bio kriv ili prav nemoj ga voditi Francuzima.
\n\u2014 Kad sam ga uhvatio moram ga odvesti i na\u0161im i Francuzima. Takav je zakon; kad ga ne bih odveo, bio bih kriv kao da sam ukrao pamuk. Izgubio bih hljeb.
\n\u2014 Izgubi ga! \u2014 veli mu onaj jaki, krupni \u010dovjek.
\n\u2014 Pa da me ti hrani\u0161! Nisam ja za dan porastao pa da se igram sa svojim hljebom. Ne\u0107e\u0161 me ti hraniti. Nego \u0107e\u0161 mi se smijati \u2014 veli zaptija izvijaju\u0107i \u0161ijom i o\u010dima \u0161kilje\u0107i.
\n\u2014 Ja te ne\u0107u hraniti, to nek zna\u0161, ali izgubi hljeb zbog ovoga maloga \u010dovjeka; ne\u0107u te hraniti ali ti se ne\u0107u ni smijati.
\n\u2014 Ho\u0107e li me \u010dar\u0161ija hraniti? Znam ja kako \u010dar\u0161ija hrani, ne\u0107u ja da spadnem na \u010dar\u0161iju \u2014 brani se zaptija, a onaj \u010dovjek ponavlja:
\n\u2014 Ne\u0107e te ni \u010dar\u0161ija hraniti, ali izgubi hljeb.
\n\u2014 Pa da umrem od gladi!
\n\u2014 Nek umre\u0161 od gladi, ali ovog \u010dovjeka nemoj voditi. Odvedi mene. Ja \u0107u pred tobom a ti za mnom i pravo u Kolobaru.
\n\u2014 Ne\u0107u ja da vodim prava \u010dovjeka \u2014 odbija zaptija.
\n\u2014 Re\u0107i \u0107u im da sam kriv \u2014 nastavlja onaj \u2014re\u0107i \u0107u im da sam iz sred Bosne, i re\u0107i \u0107u im i to da ih gledam odozgo, kao \u0161to bih i gledao te Francuze da me pred njih pobode\u0161.
\nNastala je zatim ti\u0161ina, iz koje se izvio sjetan, raspjevan glas:
\n\u2014 \u0160to bi to, ljudi, valjalo za Bosnu! Da ovaj \u010dovjek dira glavom gore tavan, i odozgo gleda dolje Francuze. A oni mali, manji od ovoga Bejtulaha. Da se sjetio pa da ukrade toga pamuka. \u0160to bi to, ljudi, bilo za Bosnu…!
\nIako mu je nare\u0111eno da \u0107uti, Bejtulah je progovorio, veli:
\n\u2014 Ja \u0107u tamo da stanem. Onaj su pamuk djeca …, vjetar ga raznio a djeca pokupila.
\nRekli su mu da ne pominje sto put tu djecu i taj vjetar, moglo bi mu to pro\u0107i u Vitezu a na \u010dar\u0161iji ne mo\u017ee, a zaptiji nek ga vodi kud ho\u0107e kad je i kriv i mahnit \u2014 i da su mahniti i oni sami kad toliko stoje oko njega i dangube zbog nekakve ko\u0161ulje na nekakvom seljaku. Drugi su rekli da ga zaptija nikud ne vodi nego pusti nek ide kud sam ho\u0107e \u2014 nek ide u Vitez odakle je i do\u0161ao pa nek je i kriv \u2014 da nije pravo da on jedini odgovara za sve koji su nosili ko\u0161ulje od francuskog pamuka pa danas, kad se za njih ka\u017enjava, ugrabili te ih svukli.
\nSva\u0111ali su se oko toga treba li ga ili ne treba pustiti. Odgovorio im je zaptija, veli im: da se za to \u010dar\u0161ija ne pita nego on; ne prima \u010dar\u0161ija platu da takve hvata nego on \u2014 Jusuf, i protivili se koliko im drago, on \u0107e toga \u010dovjeka odvesti u zatvor.
\n\u2014 Vodi me u zatvor \u2014 veli Bejtulah. \u2014 Ja sam po\u0161ten.
\n\u2014 Ja sam tebi rekao da \u0107uti\u0161 \u2014 onaj jaki \u0107e, onim jakim glasom. \u2014 Nisi po\u0161ten. Ta ti ko\u0161ulja ka\u017ee kakav si. Ali ja ne dam da te zaptija pred Francuze izvodi. Ni zatvori, ni izvodi. Neka \u010duje \u0161ta sam rekao, a ja \u0161to ka\u017eem to ne poreknem; takva mi se desila narav.
\nZaptija \u0107e otegnuto, ljuto, podsmje\u0161ljivo; bilo ga je mnogo uvrijedilo to \u0161to je \u010duo:
\n\u2014 Ja te ne poznajem, pa mi ka\u017ei koja to bi ti sila i koja u tebi bi to narav pa da mi ne da\u0161 da ovoga \u010dovjeka odvedem u zatvor? Niko meni ne mo\u017ee zabraniti da obavljam svoju du\u017enost, pa ne mo\u017ee\u0161 ni ti da si jo\u0161 toliki. I takve sam ja vodio u zatvor, sve polako, sve kroz \u010dar\u0161iju, a i oni su imali narav… tu koju ima\u0161 ti; u zatvoru svak izgubi narav. Pitao sam neke kad sam iz njih istjerao narav kako im je ime, a oni nisu mogli da se sjete ni imena ni odakle su; mogao bi i ti zaboraviti odakle si.
\n\u2014 Vodi me \u2014 veli Bejtulah. \u2014 A onaj su pamuk djeca pokupila.
\n\u2014 Ja sam rekao \u0161to sam rekao: ne dam da te vodi \u2014 \u010duo se onaj jaki.
\nZa njim se \u010duo neko ko se nije vidio, ali mu je glas bio o\u0161tar i svi su umukli da ga poslu\u0161aju, jer je taj prijetio, veli:
\n\u2014 Umijem i ja ne\u0161to da ka\u017eem ovome zaptiji koji jede dr\u017eavni hljeb, pa nek me \u010duje, i \u010dujte me vi svi: Jusufe, zaptijo, ako toga \u010dovjeka ne odvede\u0161 u zatvor, ja \u0107u te iz ovih stopa prijaviti pa \u0107e ti, Jusufe, zaptijo, te dr\u017eavne haljine skinuti \u2014 i, Jusufe, zatvoriti da mjesto toga seljaka le\u017ei\u0161, a on \u0107e se u Vitezu grijati sunca i smijati i tebi, Jusufe, i nama svima. To ti rekoh i ti \u010du, nemoj sjutra da ka\u017ee\u0161 da nisi \u010duo.
\nNastala je ti\u0161ina; \u010dula se samo dolje po kaldrmi obu\u0107a. Kroz tu ti\u0161inu zaptija \u0107e polako:
\n\u2014 \u010cuo sam. No ne znam ko mi to prijeti. Tra\u017eio je o\u010dima toga \u010dovjeka, i na\u0161ao ga, jer on se sam podigao na no\u017ene prste da ga svi vide.
\n\u2014 Vidi\u0161 li me? \u2014 veli otud.
\n\u2014 Vidim te jedva \u2014 veli mu zaptija \u2014 Vidim da nisi sila kakvom se pravi\u0161. Ako si sav tu, te te nema jo\u0161 negdje.
\n\u2014 Mo\u017ee biti da me ima jo\u0161 negdje, a za tebe je dovoljno ovoliko koliko me ima ovdje. Vidio si me pa mi sad reci jesi li me i \u010duo? \u2014 veli \u010dovjek.
\n\u2014 \u010cuo sam te \u2014 veli mu Jusuf. \u2014 Prijeti\u0161 jednom zaptiji na \u010dar\u0161iji. Ali te se Jusuf ne boji da si jo\u0161 toliki, da se ti i onaj \u0161to mi je prijetio prije tebe jedan na drugog nastavite Jusuf vas se ne boji \u2014hrabro \u0107e i juna\u010dki zaptija.
\n\u2014 Boj se, Jusufe!
\n\u2014 Kojem ti to Jusufu prijeti\u0161?
\n\u2014 Ja tebi.
\n\u2014 Kojem ti to zaptiji prijeti\u0161?
\n\u2014- Ja tebi.
\n\u2014 E kad prijetis meni i Jusufu i zaptiji, ovome istom koji ovdje stojim, ja \u0107u za inat tebi da pustim ovoga \u010dovjeka da zna\u0161 i da svakom pri\u010da\u0161 da se Jusuf nikog ne boji.
\nOkrenuo se Bejtulahu. I podviknuo mu:
\n\u2014 Osloba\u0111am te za inat. Neka onaj vidi da se ja nikoga ne bojim; nije majka jo\u0161 rodila sina da ga se Jusuf boji. Idi kud ho\u0107e\u0161, ba\u0161 sa tom ko\u0161uljom u kojoj si i do\u0161ao, \u0111avole! Nije taj po zemlji jo\u0161 prohodao koga se Jusuf boji. Ti, \u0111avole, idi \u2014 veli Bejtulahu.
\n\u2014 Zatvori me \u2014 veli Bejtulah. \u2014 Djeca pokupila… \u017dena sa\u0161ila. Ja sam po\u0161ten.
\n\u2014 Idi! \u2014 Jusuf \u0107e o\u0161tro.
\n\u2014 Ljudi, otkad \u010dar\u0161ija postoji ovo nije bilo; sve je ovo sa pamukom do\u0161lo, i jo\u0161 \u0107e do\u0107i \u2014 \u010duo se neko. Zatim \u0107e onaj \u0161to prijeti:
\n\u2014 Ti si, Jusufe, kao i taj koga si pustio, i gori si od njega \u2014 i u zatvor \u0107e\u0161 mjesto njega ako me poslu\u0161aju oni \u0161to su ti to odijelo dali, i hljeb ti dr\u017eavni dali.
\n\u2014 Za inat sam kao on \u2014 odgovara mu Jusuf \u2014 i za inat sam gori od njega, i tebi sam ga za inat pustio; ti ne zna\u0161 da je moja volja koga \u0107u pustiti a koga zatvoriti, nikome o tome ne pola\u017eem ra\u010dun pa nek sam u dr\u017eavnom odijelu.
\nOpet \u0107e onaj \u0161to mu prijeti:
\n\u2014 Svu\u0107i \u0107e ti ga pa \u0107e\u0161 go hoditi.
\n\u2014 Ni go nikom ne\u0107u polagati ra\u010dun \u2014 odgovara mu Jusuf. Okrenuo se svjetini i podviknuo: \u2014 Razi\u0111ite se dok vas nisam razagnao. Ti Bejtulahu, kad stigne\u0161 u Vitez skini tu ko\u0161ulju.
\n\u2014 Ne\u0107u je skinuti. Vjetar pamuk raznio a djeca pokupila. Ja sam ispravan ko i ti. Djeca pokupila a \u017eena sa\u0161ila.<\/p>\n
\u2014 Ljudi…
\n\u2014 Sve je doslo sa pamukom!
\nPrenosile su ga i dalje karavane.
\nBijelio se preko Bosne kao Kumova Slama preko neba…<\/p>\n
Notes<\/p>
Kad su vedre no\u0107i, \u010dovjek mo\u017ee do mile volje da se nagleda onog beskrajno dugog, toliko svijetlog i zagonetnog zvjezdanog puta preko neba koji se zove Kumova Slama. Postoji drevna pri\u010da da je kum kumu krao slamu, i kako je nosio ona se prosipala i za kumom ostavljala trag. Prije jednog vremena isto takav trag postojao je i preko Bosne, […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[355],"tags":[],"class_list":["post-66871","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-18-no-1-2023january","contributor-camil-sijaric","volume-18-no-1-2023january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66871","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66871"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66871\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66923,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66871\/revisions\/66923"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66871"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66871"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66871"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}