U godini u koju smo, evo, upravo kliznuti navr\u0161it \u0107e se stotinu godina od ro\u0111enja pisca \u0106amila Sijari\u0107a. Bijelopoljca, ro\u0111enog u selu \u0160ipovice, Sand\u017eaklije, koji je zna\u010dajniji dio \u017eivota proveo u Sarajevu. Bilo je to vrijeme prije ovoga vremena, kada to \u0161to je netko Sand\u017eaklija ili \u0161to je Hercegovac u Sarajevu nije zna\u010dilo ni\u0161ta lo\u0161e, a ni dobro, kao ni to \u0161to je netko Hrvat ili Srbin. Danas je druk\u010dije, pa bi se moglo re\u0107i da je \u0106amil Sijari\u0107 na vrijeme umro. Na vrijeme, u svakom pogledu, jer ga je smrt sustigla 6. prosinca 1989, u vidu jure\u0107ega automobila, dok je prelazio Ulicu \u0110ure \u0110akovi\u0107a, blizu Centralnoga komiteta. Da je, ne daj Bo\u017ee, du\u017ee po\u017eivio, svega bi se nagledao i ni\u0161ta dobro ne bi vidio. Sve \u0161to se doga\u0111alo nakon tog \u0106amilovog decembra, bilo je daleko ispod razine njegove proze.<\/p>\n
Bio je veliki pisac, iz kraja u kojem su se u na\u0161e vrijeme nara\u0111ali veliki pisci. Ovi, u krugu koji bi se na\u010dinio \u0161estarom, promjera ne \u0161ireg od deset kilometara: Miodrag Bulatovi\u0107, \u0106amil Sijari\u0107 i Marko Ve\u0161ovi\u0107. Iako su jedno, od istoga svijeta i jezika, njih trojica nikada se ne\u0107e na\u0107i u istoj antologiji, pa \u010dak ni istoj nacionalnoj knji\u017eevnosti. To je njihova, a i na\u0161a zajedni\u010dka nesre\u0107a.<\/p>\n
U kancelariji direktora Doma kulture u Bijelom Polju, iznad direktorova radnog stola, pro\u0161le sam godine, do\u0161av\u0161i po putne tro\u0161kove, gledao crno-bijelu fotografiju na kojoj su Bulatovi\u0107 i Sijari\u0107. Mla\u0111i pisac ne\u0161to govori starijem, a ovaj se lukavo smje\u0161ka. Stariji je, bezbeli, \u0106amil. Uvijek i u sva vremena \u0106amil Sijari\u0107 je bio, i bit \u0107e, stariji pisac. Tako se on postavljao. Nema to veze s godinama ro\u0111enja, biologijom i genetikom.<\/p>\n
Prvu njegovu knjigu pro\u010ditao sam na moru, u Maloj Dubi, kada sam imao dvanaest godina. Knjiga se zvala \u201cBihorci\u201d, izdanje one slavne d\u017eepne knjige sarajevske Svjetlosti, iz \u0161ezdeset i neke. Na\u0161ao sam je u kredenci ku\u0107e u kojoj smo ljetovali. Druge knjige nije bilo, jedino ona. I tako sam pro\u010ditao \u201cBihorce\u201d.<\/p>\n
Desetak godina kasnije po\u010det \u0107e mi se svi\u0111ati ta knjiga.<\/p>\n
Iako nisam Sand\u017eaklija, a ni Sarajeva, onog i onakvog kakvo bih ja mogao dijeliti s \u0106amilom Sijari\u0107em, ve\u0107 neko vrijeme nema, iako \u0106amil nije Bosanac, pogotovo ne od one Bosne koja bi meni jo\u0161 ne\u0161to zna\u010dila, iako vi\u0161e nema knji\u017eevnosti, ni knjige u kojoj bismo se skupa na\u0161li, ni \u0161kole u kojoj bih ga ja \u010ditao za lektiru, ni mene koji bih i\u0161ao u \u0161kolu, ni lektire, iako smo se i on i ja zatekli na ni\u010dijoj zemlji, on kao duh, a ja kao \u017eivo \u010deljade, \u0106amil Sijari\u0107 je, me\u0111u tolikim piscima moga jezika, jedan od onih koje i danas, mo\u017eda ba\u0161 danas, i pogotovo danas, osje\u0107am najvi\u0161e svojim.<\/p>\n
Naprimjer, onu \u010dudesnu pri\u010du \u201cFrancuski pamuk\u201d.<\/p>\n
Ili pri\u010du \u201cHrt\u201d.<\/p>\n
Ili \u201cRa\u0161ku zemlju Rasciju\u201d.<\/p>\n
Ili opet \u201cBihorce\u201d\u2026<\/p>\n
Godinu prije smrti, \u0106amil Sijari\u0107 je, u izdanju beogradskoga BIGZ-a, objavio svoju prvu i jedinu knjigu pjesama, jednostavno i pretenciozno je nazivaju\u0107i \u201cLirika\u201d. Usuditi se zbirku pjesama tako nazvati, otprilike je jednako hrabro kao do\u0107i u kazali\u0161te, na premijeru Hamleta, u sve\u010danom odijelu i bosonog.<\/p>\n
Pa jo\u0161 on, sav od pri\u010de i sav epski, da knjigu tako nazove.<\/p>\n
Sve do rata, to \u0107e mi biti najdra\u017ea \u0106amilova knjiga, svim njegovim prozama usprkos. A onda \u0107u u ratu ostati bez nje. Gdje je nestala, jesam li je kome posudio, je li mi je netko ukrao, pa mu je poslu\u017eila za potpalu, ili je \u201cLirika\u201d \u0106amila Sijari\u0107a iz moga stana i svijeta nestala onako kako u ratu sve nestaje, po zlu i po nevolji kojoj se ne zna pravi razlog i porijeklo, ne znam, ali knjige vi\u0161e nije bilo.<\/p>\n
Poslije sam \u201cLiriku\u201d tra\u017eio po sarajevskim i beogradskim antikvarijatima. U Zagrebu je nisam tra\u017eio, u Zagrebu se za \u0106amila \u2013 kao ni za i\u0161ta \u0106amilovo \u2013 nikako ne zna.<\/p>\n
I naravno, nisam je na\u0161ao, kao \u0161to se obi\u010dno ne nalaze knjige po koje se odlazi u antikvarijate.<\/p>\n
Na kraju sam je prestao tra\u017eiti, a njegove sam pjesme nanovo \u010ditao samo po sje\u0107aju, iz svoje glave i u snovima. Tako je bolje. Sve knjige su bolje kada se tako \u010ditaju, ali ih prethodno treba na \u017eivo pro\u010ditati po vi\u0161e puta, jer onoga \u0161to se nije pro\u010ditalo ni ne mo\u017ee biti u sje\u0107anju.<\/p>\n
I onda sam u nekoj svojoj staroj bilje\u017enici na\u0161ao, svojom rukom prepisanu, jednu pjesmu \u0106amila Sijari\u0107a koje se nisam sje\u0107ao. Sad kad je \u010ditam, poznata mi je. Znam da je \u0106amilova, jer je to ritam njegove re\u010denice. Znam i po tome \u0161to je to njegov na\u010din sklapanja fabule u pjesmi. Na kraju, znam i po tome \u0161to je pjesma genijalna, evo je onakve kakva je u bilje\u017enicu bila prepisana. Ako ima kakvih gre\u0161aka u odnosu na original, neka mi bude opro\u0161teno. Pjesma nema naslova.<\/p>\n
Do\u0111e na\u0161 ratnik iz rata u Gr\u010dkoj<\/p>\n
i donese gr\u010dku tepsiju i po tijelu<\/p>\n
Rane<\/p>\n
\u017dene mu reko\u0161e da mu tepsija<\/p>\n
iz Gr\u010dke ne valja, jer je plitka<\/p>\n
Mi mu rekosmo da mu ni rane<\/p>\n
iz Gr\u010dke ne valjaju, jer su plitke<\/p>\n
Rekosmo mu:<\/p>\n
Mi bismo ti kod ku\u0107e zadali dublje<\/p>\n
Rane.<\/p><\/blockquote>\n
Po datumima u bilje\u017enici bit \u0107e da sam ovu pjesmu prepisao iste godine kada je knjiga i objavljena: 1988. \u0160ta mi je bilo da je prepisujem, ne znam. Mo\u017eda sam je, kao mlad pisac, prepisivao od ushita i fascinacije, misle\u0107i da \u0107u jednaku takvu sam napisati, ukoliko \u0106amilovu prepi\u0161em. Ili me ne\u0161to drugo navelo da je prepisujem, ne znam.<\/p>\n
Ali ono \u0161to znam jest da mi tada pjesma nikako nije mogla zna\u010diti ono \u0161to mi danas zna\u010di.<\/p>\n
I znam da je \u0106amil Sijari\u0107 ovo vrijeme, koje je do\u0161lo poslije na\u0161ega vremena, umio opisati i prije nego \u0161to se ono dogodilo. Ili je svugdje i u svakom vremenu tako, nakon \u0161to ode\u0161 u Gr\u010dku. Kao ratnik, ili samo onako.<\/p>\n
Ako se nakon duga izbivanja vra\u0107a, \u010dovjek se uvijek vra\u0107a iz progonstva. A takav je povratak samo novo progonstvo.<\/p>\n
Ali pustimo sad to.<\/p>\n
Jednostavna je ovo, velika, u ritmu re\u010denice kao u ritmu savr\u0161enog soneta, ude\u0161ena pjesma. U njoj se \u010duje \u017eivi glas velikoga pripovjeda\u010da, a \u010duje se i glas njegova rodnog kraja. Od svih \u017eivih ljudi koje znam, najbolje bi je mogao izgovoriti Marko Ve\u0161ovi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
Miljenko Jergovi\u0107 01. 01. 2013.<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U godini u koju smo, evo, upravo kliznuti navr\u0161it \u0107e se stotinu godina od ro\u0111enja pisca \u0106amila Sijari\u0107a. Bijelopoljca, ro\u0111enog u selu \u0160ipovice, Sand\u017eaklije, koji je zna\u010dajniji dio \u017eivota proveo u Sarajevu. Bilo je to vrijeme prije ovoga vremena, kada to \u0161to je netko Sand\u017eaklija ili \u0161to je Hercegovac u Sarajevu nije zna\u010dilo ni\u0161ta lo\u0161e, a ni dobro, kao ni […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[350],"tags":[],"class_list":["post-66846","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-17-no-4-2022-october","contributor-miljenko-jergovic","volume-17-no-4-2022-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66846","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66846"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66846\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66855,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66846\/revisions\/66855"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66846"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66846"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66846"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}