Stoji iza mene daleko, petnaest i vi\u0161e godina daleko, prigu\u0161eno bosansko djetinjstvo.<\/p>\n
Da li se sje\u0107am? Bila je jedna kutija \u2013 soba, i po njoj je i\u0161lo napa\u0107eno mr\u0161avo lice, noge u papu\u010dama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do pe\u0107i, od ru\u010dka do ve\u010dere, od jeseni do prolje\u0107a, u zidovima, me\u0111u \u010detiri zida, uzidan, tekao je nelijep \u017eenski \u017eivot.<\/p>\n
Sje\u0107am se: bilo je sunce, mnogo sunca oko nas kad su dje\u010dije igre i crne poderane seoske ko\u0161ulje prolazile avlijom i ispred prozora. U polumraku \u201ezelene odaje\u201c \u010damila je mati i krpila.
\nDuvarevi tamni, u sjenci, pili su krv iz \u017eenskih obraza.<\/p>\n
Sje\u0107am se: jurili smo po vr\u0161ajevima za konjima, preko trave i kamenja, kroz dje\u010dije razigrane prostore, zaboravljaju\u0107i oti\u0107i pet puta na dan u d\u017eamiju i poslije su o\u010deve batine bile svr\u0161etak radosti. Mati je sumorno poslu\u0161na i prigu\u0161ena kao i mi, suzila: \u201eSvoj je otac, kad malo i udari… poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko\u201c , a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala.<\/p>\n
Isprebijano, polomljeno djetinjstvo, neodigrane igre, \u017eena sakrivena u tami i o\u010dev nemilosrdni pogled. Stra\u017earska sablja \u0161to je goropadno gonila kroz sokake… Rasli smo.<\/p>\n
\u2013 Da mi se nijesi maknuo ispred ku\u0107e. Jes\u2019 \u010duo? Nemoj da te ja \u0161pruljom (\u0161ipkom) pitam \u0111e si bio! A sad \u2013 abdest pa namaz.<\/p>\n
Zid pred sitnim dje\u010dijim \u017eeljama.<\/p>\n
U\u010diteljeva \u0161ipka bila je du\u017ea od o\u010deve, a djeca su u \u0161koli zapla\u0161eno \u0161utila. Moj pla\u010d… Sje\u0107am se majke: blijedila je.<\/p>\n
Sakrivena iza \u017ealosnog crnog vela, \u201evale\u201c, uvijena u \u0161iroko platno, zar, krila se od ljudi kada je u rijetke dane trebalo pro\u0107i ulicom. Kroz na\u0161 \u201ehalvat\u201c prolazile su tetke, daid\u017eince, nane, babe, \u017eene i \u017eene, donosile na licu mrke vale, u zjenicama pokornost. Ispijale su kahve, razgovarale o ko\u0161uljama i smjerno zaklanjale lica kada bi otac nai\u0161ao.<\/p>\n
\u010cu\u0111ah se: jesu li imale oca? Jesu li ikad bose skakale po livadama?<\/p>\n
Tada smo smjeli, da ne smetamo po ku\u0107i, izi\u0107i na sokak. Igrali smo se pred ku\u0107om i \u010de\u017enjivo zurili u daleke vrhove brda \u0161to se miluju sa oblacima.<\/p>\n
I rasli smo.<\/p>\n
Svake druge godine po jedno dijete do\u0161lo bi me\u0111u nas. Majka bi tada obi\u010dno le\u017eala. Samo ne znam za\u0161to sam sve \u010de\u0161\u0107e bivao mla\u0107en, za\u0161to maj\u010dine o\u010di postajahu dublje i za\u0161to smo izjutra suh hljeb jeli…<\/p>\n
\u017dene su ipak dolazile. I igre s njima. Igre: klis, top, \u0107iza, pra\u0161ina. Bje\u017eali smo iz odaja na sokak i od kamenja pravili snove. Zaborave.<\/p>\n
Da. \u010cetiri su jabuke u na\u0161oj avliji, petnaest puta su odonda cvale, a ja ne znam pravo je li se ba\u0161 tada pretrgnulo moje djetinjstvo.<\/p>\n
Sje\u0107am se: bija\u0161e ljeto. Na prozoru, iznad pra\u0161ine u kojoj smo sjedili, bila je majka. Savijena ulica u suncu, \u017euta, opustjela, zabavljala se sa nama. Jedan stari zid nagnuo se nad kulu od kamen\u010di\u0107a koju je Fikret lijepio okva\u0161enom pra\u0161inom. Tiho i vru\u0107e.<\/p>\n
Onda ne\u0161to sna\u017eno i otegnuto dreknu. \u010cudno! \u010cekali smo da ponovo po\u010dne. I \u010dusmo: tuuu-uu! tu-u-u! dva puta.<\/p>\n
\u2013 Ba\u0161 k\u2019o truba u Ante Micinog, \u2013 otkrio je Bajro.
\n\u2013 Nije, vala, veg\u2019 k\u2019o kad Me\u0161an pjeva. Eno…
\n\u2013 Tu-uu-uu! tuu-uu!
\nZabavljalo nas je, a bilo je sve bli\u017ee. Kao iza na\u0161eg avlijskog zida. Sjede\u0107i u pra\u0161ini okretali smo glave prema zvuku.<\/p>\n
Za\u0161to je mati tako uporno udarala na prozor?<\/p>\n
…Fikret je imao zelene, kratke, otrcane hla\u010dice…<\/p>\n
A odjednom pred nama je ogromno crno tijelo a\u017edahe.<\/p>\n
Ili nemani. Sunce je blje\u0161talo iz staklenih o\u010diju koje su i\u0161le na nas. Sasvim blizu… Bli\u017ee.
\nO\u010dajno brzo! Tuu!<\/p>\n
\u2013 Tonobil! \u2013 prestra\u0161eno je sko\u010dio Bajro.<\/p>\n
Ne znam da li se iza prozora za\u010duo silan i beznadan urlik. Ni \u0161ta je bilo sa kulom od kamenja. Jesu li Fikret i Bajro bili sa mnom ili nisu? Tek kad se pribih uza zid i kad ga osjetih pod noktima, zgr\u010dene ruke, sjetih se…<\/p>\n
Sve je to bilo brzo kao tren. Okrenuo sam se. Vidjeh jo\u0161 samo kako malaksalo ru\u010dica mahnu ispod to\u010dka. Kao da je u u\u0161ima odjekivao rezak slomljen krik.<\/p>\n
Gu\u0161i u grlu. \u010cije je to srce onako lupalo?<\/p>\n
Auto je pregazio Fikreta i zaustavio se. U pra\u0161ini sam nazirao zelene… Ne\u0161to zeleno. Ljudi i djeca. \u017dagor. U\u017eas.<\/p>\n
Iskrivljenih poluotvorenih usta bez vale i zara izjurila je mati i stala pognutih ruku nad zgnje\u010deno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam… Gledao sam samo nju, nisam se micao i htio sam, o\u010dajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko za\u010dinjala se luda misao: mo\u017eda sve ovo i nije ovako… Nije istina\u2026<\/p>\n
A majka je imala \u0161iroko razroga\u010dene o\u010di. Okamenjen pogled bio je visoko nad krvavom pra\u0161njavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se utopili u taj bolan pogled. Ja se ne sje\u0107am da li je, najzad, bilo sunca i pra\u0161ine, i auta i ljudi, ali znam da je bila, i u meni jo\u0161 uvijek kao teret da po\u010diva beskrajno rje\u010dita uko\u010denost maj\u010dinih o\u010diju.<\/p>\n
Zatim je do\u0161ao otac. Stajao je zaprepa\u0161ten, malo \u0107utao, onda vidjev\u0161i majku nepokrivenu, namrgodio se:<\/p>\n
\u2013 Zar ne vidi\u0161 da te vas dunjaluk gleda? \u0160ta si izlazila brez vale? Unilazi.<\/p>\n
***<\/p>\n
Sje\u0107am se: polazio sam na \u0161kole. Mati je grcala ispra\u0107aju\u0107i me:<\/p>\n
\u2013 Pripazi, sinko, grad je du\u0161manin. Ne idi sredinom d\u017eade, satra\u0107e te \u0161togod, ama nemoj ni plaho uz kraj \u2013 da te, boj se, ne udari ne\u0161ta s krova, vego hajde \u2018nako, \u2018nako…<\/p>\n
Dalje nije znala. Ili nije mogla?…<\/p>\n
Notes<\/p>
Stoji iza mene daleko, petnaest i vi\u0161e godina daleko, prigu\u0161eno bosansko djetinjstvo. Da li se sje\u0107am? Bila je jedna kutija \u2013 soba, i po njoj je i\u0161lo napa\u0107eno mr\u0161avo lice, noge u papu\u010dama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do pe\u0107i, od ru\u010dka do ve\u010dere, od jeseni do prolje\u0107a, u zidovima, me\u0111u \u010detiri […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[343],"tags":[],"class_list":["post-66781","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-17-no-3-2022july","contributor-zija-dizdarevic","volume-17-no-3-2022july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66781"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66781\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66818,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66781\/revisions\/66818"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}