<\/p>\n
Gazdinske ku\u0107e u na\u0161em kraju bile su \u010duvene po svojim njivama, po \u0161umi i stoci. Znale su se gazdinske oranice, gajevi, konji i volovi. Svak je umio nabrojati \u0161ta jedna ugledna ku\u0107a ima i \u0161ta se u selu ra\u010duna njezino.<\/span><\/p>\n Manje se znalo o drugom, nevidljivom dijelu ne\u010dijeg bogatstva. Bio je to posjed u dukatima, novac u banci i pomo\u0107 od ro\u0111aka iz Amerike. O tome se samo naga\u0111alo s razumljivim preuveli\u010davanjem, zavisno od ma\u0161te i pameti pripovjeda\u010da.<\/span><\/p>\n I jo\u0161 je ne\u0161to bilo po \u010demu su se pojedine gazdinske ku\u0107e znale i pamtile, jedan dodatak uz bogatstvo bez koga se, kanda, ipak nije moglo. To je \u010ditavoj ku\u0107i davalo izuzetan pe\u010dat, kao \u0161to usamljeno drvo ili siv kamenit hrbat ostaju trajna biljega po kojoj \u0107emo zapamtiti kakav brijeg ili golu brdsku kosu.<\/span><\/p>\n Bilo je, na primjer, ku\u0107a koje su u porodici imale nekog budala\u0161a znanog svakom djetetu u selu, pa je, vremenom, taj bezazleni bena\u0161 postajao poznatiji i od same svoje ku\u0107e i \u010ditavog njenog bogatstva. Svak se utrkivao da ga vikne, pozdravi ili po\u010dasti. U ne\u010diju dobrostoje\u0107u ku\u0107u, opet, dolutao bi odnekud iz svijeta, obi\u010dno iz Like, kakav daleki ro\u0111ak, samac, bez familije, pa bi se pribio uz ognji\u0161te, rije\u0161en da tu proboravi do su\u0111ena \u010dasa. Jedan gazda ispod \u0161ume, sre\u0107nik, imao je, jo\u0161 od prvog rata, nekog daljnjeg ujaka, ili \u0107e biti tetak, koji je imao prili\u010dnu penzijicu kao biv\u0161i austrougarski feldvebel. Od toga se \u010ditava ku\u0107a solila i duvanila, a \u0111edo penzioner dobijao je svakog jutra \u010da\u0161u rakije i \u010ditav dan provodio u bla\u017eenom beutu, i ne znaju\u0107i u kojoj carevini \u017eivi ni \u010diji kru\u0161ac jede. Da bi ga du\u017ee podr\u017eali u \u017eivotu, \u0111edu su, potut panja, pa\u017eljivo \u010distili peru\u0161kom boje\u0107i se da se, jednom, od starosti ne raspe u prah.<\/span><\/p>\n I na\u0161a ku\u0107a uvijek je imala poneku znamenitost. Tek bi jedne nestalo, a ve\u0107 preko no\u0107i bi je zamijenila neka druga. Najstarija koju pamtim iz djetinjstva bio je jedan stari slijepi konj.<\/span><\/p>\n Posljednje godine prvog svjetskog rata otjeran je u vojnu komoru na\u0161 dorat, jedan od najstarijih konja u \u010ditavom kraju. To je ve\u0107 bio jasan znak da je dr\u017eava pada na najni\u017ee grane.<\/span><\/p>\n \u2014 E, moj dorate, dok je spalo na to da ti kola izvla\u010di\u0161 iz blata, ne valja nam rabota \u2014 uzdisao je djed Rade, opra\u0161taju\u0107i se od konja suznih o\u010diju kao da ispra\u0107a na front nekog od svojih uku\u0107ana.<\/span><\/p>\n Ve\u0107 pod samu zimu, jednog suvog dana punog o\u0161tre golomrazice, pojavi se dorat u na\u0161em dvori\u0161tu. Doveo ga komord\u017eija bez ruke, neki seljak s okolnih brda, koji je, tako\u0111er, imao konjsko ime \u2014 Zekan.<\/span><\/p>\n \u2014 Svakojako se napatismo uz put, i gladni i \u017eedni \u2014 pri\u010dao je duga\u010dki Zekan kao da se radi o dvojici ljudi. \u2014 Ne da niko pod krov, boje se da nijesmo kakvi lopovi. Ja ponekad od muke i zapjevam, a dorat \u0107uti, nije ti on od toga posla.<\/span><\/p>\n Na kraju Zekan priznade jo\u0161 ne\u0161to \u0161to je \u010ditavu ku\u0107u o\u017ealostilo: dorat je u ratu oslijepio. Kad se to desilo, konjovodac nije umio da ka\u017ee. To su drugi prije njega primijetili i skrenuli mu pa\u017enju.<\/span><\/p>\n \u2014 Pa \u0161ta \u0107emo sad? \u2014 ote se nekom od uku\u0107ana.<\/span><\/p>\n Djed je tu\u017eno zurio u ispo\u0161\u0107ena konja i najzad neveselo zaklju\u010di:<\/span><\/p>\n \u2014 Neka ga, ovo je njegova ku\u0107a.<\/span><\/p>\n Tih nedjelja i mjeseci prolazila je drumom kraj na\u0161e ku\u0107e \u010ditava varica raznoraznog svijeta. Plutali su neznano kud naplavci i krhotine razbijenog ratnog broda Austrije. Svak je tra\u017eio mirno mjesto da se skrasi pod blagotvornim suncem, koje je jo\u0161 jedino ostalo neizmijenjeno i sva\u010dije.<\/span><\/p>\n Nije ga bilo koji je pro\u0161ao danju pred star\u010devim o\u010dima, a da ga djed nije ispratio pogledom sve do okuke, gdje bi neznanac uronio u sjenku zgusnute zove. Kud ode, gre\u0161nik, i ho\u0107e li taj, napokon, prona\u0107i miran konak i kakvog, svog, benastog Radu \u0106opi\u0107a, koji \u0107e ga primiti pod svoje?<\/span><\/p>\n I uvijek bi, tom prilikom, pogledao svog starog konja, mu\u010denika, koga mu je sama sudbina poslala da se preko njega koliko-toliko iskupi i odu\u017ei za sve muke i nevolje koje je rat sru\u010dio na ovaj kukavni svijet. Svak je za to kriv, pa i stari Rade, svakom pripada njegov dio ispa\u0161tanja, i to svoje valja stoi\u010dki podnositi i durati.<\/span><\/p>\n \u2014 Ama, ljudi, \u0161ta \u0107e nam stara kljusina, ko \u0107e to d\u017eabe hraniti? \u2014 bunio se moj stric Nid\u017eo, a djed ga je samo sa\u017ealjivo gledao kao nedoraslo i nerazumno stvorenje, i pitao:<\/span><\/p>\n \u2014 Kako d\u017eabe? A ko pobi i osakati toliki bo\u017eji svijet? Valja za to pla\u0107ati.<\/span><\/p>\n \u2014 Ma ko pla\u0107ati? Zar sam ja za to kriv, a?<\/span><\/p>\n \u2014 I ti i ja, moj sinko. Rat je sramota i greota za svakog \u017eivog bo\u017ejeg stvora. Izjedali smo se i klali kao bijesni psi.<\/span><\/p>\n \u2014 Pa jeste, bilo je i toga \u2014 priznavao je stric i tonuo u neveselo \u0107utanje.<\/span><\/p>\n Da i njemu na\u0111e neki posao i pravo mjesto u ku\u0107i, djed je svake nedjelje, kad je na\u0161 dan za meljavu, opremao svog dorata i tovario ga vre\u0107ama sa \u017eitom. Lagano, nogu za nogu, prebirali su uskim puteljkom preko njiva u pravcu malog poredovni\u010dkog mlina na potoku. Odmicali su krotko i smireno, kao na sve\u010danost sa koje se, mo\u017eda, ni vratiti ne\u0107e.<\/span><\/p>\n \u2014 Odo\u0161e starci \u2014 gun\u0111ao je za njima moj stric s lakom sjenkom tuge i pra\u0161tanja za svu njihovu suvi\u0161nost na ovome surovom svijetu.<\/span><\/p>\n Kad sljede\u0107e jeseni, kao i obi\u010dno, samard\u017eija Petrak sti\u017ee na na\u0161u slavu, Miholjdan, on i djed prosto se pomami\u0161e oko slijepog konja. Vi\u0161e su se bavili njime nego, bo\u017ee me prosti, samim svetim Kirijakom Mihailom. Da \u010dudo bude jo\u0161 ve\u0107e, dozva\u0161e s brda i onoga komord\u017eiju Zekana, doratovog spasioca, pa njih trojica, uve\u010de, ostavi\u0161e slavsku sofru i ostale goste i preseli\u0161e se u \u0161talu, kod konja. Tamo su, piju\u0107i, naizmjenice pjevali, plakali i ljubili dorata, sve dok tako i ne pospa\u0161e u sijenu pod jaslama. Neki se na\u0161i gosti zbog toga, naknadno, \u010dak i uvrijedi\u0161e.<\/span><\/p>\n Toliki kumovi, prijatelji i dostovi, a stari Rade oti\u0161ao da s paripom slavu slavi i \u010da\u0161e ispija. Pre\u010di je njemu dorat nego mi svi.<\/span><\/p>\n Malo-pomalo, pa na\u0161 slijepi konj postade poznat \u010dak i u \u0161iroj okolini, dalje od sela. Vide\u0107i gomilu dje\u010durlije, na pa\u0161njaku pored potoka, kako se u\u010de jahati na mirnom krupnom konju, prolaznik se odmah dosje\u0107ao da \u0107e to biti onaj slijepi \u0106opi\u0107a konj koga su, pri\u010da se, dovodili \u010dak i na slavu, me\u0111u goste.<\/span><\/p>\n \u2014 Ne da ga stari Rade, a davno bi njemu Cigani smrsili konce \u2014 \u010dulo se, uz put, od ljudi, pa bi se istom neko po\u017ealio:<\/span><\/p>\n \u2014 Eto, a mene ro\u0111ena djeca ho\u0107e da pro\u0107eraju iz ku\u0107e, tako ti je to.<\/span><\/p>\n U ljeto, jedne \u010diste ivanjdanske ve\u010deri, na\u0161eg konja nestade s obli\u017enjeg pa\u0161njaka podno same na\u0161e ku\u0107e. U po\u010detku se niko naro\u010dito ne zabrinu zbog toga, na\u0107i \u0107e se negdje u kom\u0161iluku, valjda su ga dje\u010durlija u igri odvela.<\/span><\/p>\n Kad ve\u0107 i pono\u0107 minu, a od dorata ni traga, djed se po\u010de vrpoljiti u svom krevetu i zorom ustade da ga sam tra\u017ei. Osvitalo je neko goropadno i ljuto jutro s te\u0161kom rosom, pa starac krenu bos da ne bi raskvasio opanke oputnja\u0161e. Pretra\u017eio je tako sve zavu\u010dene okuke, tukove i gu\u0161\u0107ake oko potoka, ispod gajeva i podno velike \u0161ume Lisine, ali od konja ni traga. Vratio se tek pred ru\u010dak, loman i uveo, a ve\u0107 istog dana pade u postelju i po\u010de da ka\u0161lje.<\/span><\/p>\n \u2014 Eto ti sad tvoga dorata \u2014 gun\u0111ao je stric Nid\u017eo trude\u0107i se da je \u0161to manje starcu pred o\u010dima.<\/span><\/p>\n \u2014 Bogami, ni\u0161ta drugo nego ga ovaj tvoj lopov prodao Ciganima, neki dan su ovuda prolazili – dosje\u0107ao se djedov ro\u0111ak Sava, sjede\u0107i uz star\u010dev jastuk. \u2014 Znam ja Nid\u017eu.<\/span><\/p>\n Za\u0111e tako djed i u zimu, a iz kreveta se ne di\u017ee. Naj\u010de\u0161\u0107e nema s kim ni da razgovara, pa mene privla\u010di uza se. Dok napolju purnjavi me\u0107ava, a ja pi\u0161em svoje zadatke, starac \u0107uti usturen na jastuke, pa ti se istom iznenada oglasi okre\u0107u\u0107i lice prozoru:<\/span><\/p>\n \u2014 Baja, \u010duje li se to rzanje?<\/span><\/p>\n Sad se i ja prenem i oslu\u0161kujem. Negdje u blizini grebe po krovu gola grana, \u010duju se i vrapci, a u niziji, dolinom rje\u010dice Japre, putuje razliven ujedna\u010den huk najavljuju\u0107i jo\u0161 ja\u010du me\u0107avu.<\/span><\/p>\n \u2014 \u010cuje\u0161 li, du\u0161o?<\/span><\/p>\n \u2014 \u010cujem \u2014 \u0161apu\u0107em ja zami\u0161ljaju\u0107i nekakvo ogromno \u010dudovi\u0161te bez lica kako plovi niz dolinu u tamnom ogrta\u010du od oblaka i tuge.<\/span><\/p>\n \u2014 Eh, grehote! \u2014 istom se otme djedu i on okre\u0107e lice zidu, a ja ostajem jo\u0161 vi\u0161e sam, prepu\u0161ten me\u0107avi, koja neumorno zasipa sve pod sobom.<\/span><\/p>\n Tako, te iste zime, djed se neopazice i ugasio. Bio sam toga dana u \u0161koli, a kad sam se vratio, zatekao sam izga\u017eeno dvori\u0161te puno ljudi i razbacana trije\u0161\u0107a. Djed je, izdu\u017een i sve\u010dan, le\u017eao nasred velike sobe i kao da je u ti\u0161ini, pod \u017eutom svije\u0107om, jo\u0161 uvijek ne\u0161to napeto oslu\u0161kivao. Samo sam ja jedini znao \u0161ta on to \u010deka i \u0161to bi ga moglo probuditi.<\/span><\/p>\n <\/p>\n Objavljeno uz dozvolu Zadu\u017ebine Branka \u0106opi\u0107a<\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> Gazdinske ku\u0107e u na\u0161em kraju bile su \u010duvene po svojim njivama, po \u0161umi i stoci. Znale su se gazdinske oranice, gajevi, konji i volovi. Svak je umio nabrojati \u0161ta jedna ugledna ku\u0107a ima i \u0161ta se u selu ra\u010duna njezino. Manje se znalo o drugom, nevidljivom dijelu ne\u010dijeg bogatstva. Bio je to posjed u dukatima, novac u banci i pomo\u0107 […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[343],"tags":[],"class_list":["post-66760","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-17-no-3-2022july","contributor-branko-copic","volume-17-no-3-2022july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66760","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66760"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66760\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66816,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66760\/revisions\/66816"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66760"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66760"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66760"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}