Jedan od na\u010dina razlikovanja kratkih filmova od dugometra\u017enih je da se uka\u017ee na to da su oni kra\u0107i. Postoje i drugi na\u010dini razlikovanja kratkih filmova. Kratki filmovi su nekomercijalni \u010dime daju ve\u0107i stepen umjetni\u010dke slobode. Kratki filmovi su po svojoj strukturi i sadr\u017eaju poput slika, fotografija ili pjesama. Oni hvataju nezaboravan trenutak, dijele proslavu ili prikazuju uzvi\u0161enost. Ono \u0161to je mo\u017eda najdirljivije vezano za kratke filmove je jednostavno njihova \u017eelja da ne\u0161to ka\u017eu. Oni nastoje da uti\u010du na svoju publiku na zna\u010dajan na\u010din (Cooper & Dancyger, 2005.)<\/p>\n
Kratki filmovi su procvjetali kao oblik umjetnosti u isto\u010dnoj Europi. Zagreb Film je poznat po kratkim animiranim filmovima s o\u0161trim, duhovitim komentarima modernog dru\u0161tvenog \u017eivota. Nakon rata od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini, ova umjetni\u010dka vrsta se odr\u017eava kroz djela Ahmeta Imamovi\u0107a, Slobodana Gulubovi\u0107a Lemana i Samira Mehanovi\u0107a. Njihov rad ima funkciju unutar Bosne i Hercegovine i \u0161ireg svijeta. Prisje\u0107aju se de\u0161avanja tokom rata. Postavljaju traumati\u010dne doga\u0111aje iz rata kako bi ih sa\u010duvali od zaborava. Oni podsti\u010du gledatelje na bolje shvatanje blagostanja, ono koje nije ni poricanje ni opsesija. Kratki filmovi ja\u010daju duboko naru\u0161eno dru\u0161tvo.<\/p>\n
Politika oprosta je izazovan koncept. S jedne strane, u svom idealnom obliku oprost nije ni malo politi\u010dka. Oprost se opravdava sama za sebe. Oprost je \u010dista. Ne zavisi o instrumentalnom rasu\u0111ivanju u kojem bi oprost tra\u017eila neki cilj nezavisan o sebi. S druge strane, politika izbjegava oprost ako mo\u017ee. Politika smatra druge odgovornim za posljedice svojih djela, stavlja nekoga ispred drugoga i predvi\u0111a posljedice ne\u010dijih postupaka dono\u0161enjem racionalnih odluka na osnovu takve opreznosti.<\/p>\n
Kako onda razumjeti ovu paradoksalnu frazu “politika oprosta”? Kakva je njena struktura? Njena logika? Prvo, ova studija predstavlja sociolo\u0161ki argument o tome \u0161ta se podrazumijeva pod politikom oprosta i kako se takav orijentirani tok djelovanja posti\u017ee bilo u umjetnosti ili u svakodnevnom \u017eivotu. Zatim, daju\u0107i primjere ovog argumenta kroz \u010dvrste, egzegetske prikaze tri kratka bosanska filma snimljena nakon rata od 1992. do 1995., studija obja\u0161njava politiku oprosta u njenom najboljem smislu.<\/p>\n
Erving Goffman i politika oprosta<\/strong><\/p>\n Erving Goffman formulira studiju o politici oprosta. Prvo, da bi dao neke popratne informacije, Goffman formulira dvije paralelne vrste upravljanja utiscima. Jedne, on naziva obrambenim mjerama u kojima se poduzimaju mjere kako bi se spasio ne\u010diji pozitivan polo\u017eaj u interakciji, kako bi se spasio ne\u010diji obraz. Obrambena mjera mo\u017ee biti izvinjenje za uvredu prema drugome, ili, s druge strane, mo\u017ee biti la\u017e koja prikriva ne\u0161to \u0161to drugoga prikazuje u lo\u0161em svjetlu. Druge naziva za\u0161titnim mjerama, u kojima se poduzimaju mjere u ime ne vlastitog, ve\u0107 tu\u0111eg pozitivnog polo\u017eaja u dru\u0161tvenoj interakciji. Spa\u0161ava se obraz drugome. Goffman to naziva taktom. Za\u0161titna mjera mo\u017ee biti svjesno izbjegavanje neugodne teme za nekoga tokom razgovora, ili mo\u017ee biti obmana koja sprje\u010dava da se sazna ne\u0161to \u0161to bi bilo \u0161tetno za dobrobit drugoga.<\/p>\n Zatim Goffman formulira tre\u0107i i dublji tip upravljanja utiscima, dublji jer mora biti recipro\u010dan. Ovaj tre\u0107i tip upravljanja utiscima Goffman naziva taktom u odnosu na takt. Dok su prva dva tipa, obrambene i za\u0161titne mjere, jednostrane, takt u odnosu na takt mora biti recipro\u010dan. Takt u odnosu na takt je kada osoba poduzima za\u0161titnu mjeru kako bi spasila obraz drugoga, te je time drugi pod uticajem da spasi obraz uzvra\u0107aju\u0107i na takti\u010dnost drugoga. Na taj na\u010din, takt u odnosu na takt stvara ne samo pozitivan polo\u017eaj za sebe i za drugoga, ve\u0107 i pozitivnu solidarnost u kojoj dvoje sara\u0111uju kako bi spasili i za\u0161titili obraz jedan drugome, odr\u017eavaju\u0107i pozitivan stav jedan prema drugome kao i prema \u0161iroj zajednici (Goffman, 1956).<\/p>\n Goffmanov jedini primjer za takt u odnosu na takt je jednostavan. Ako sekretarica takti\u010dno ka\u017ee posjetitelju da osoba koju tra\u017ei nije tu, bilo bi mudro da se on odmakne od kancelarijskog telefona kako ne bi \u010duo \u0161ta ta osba govori. Takti\u010dno povla\u010denje posjetitelja \u0161titi sekretaricu, olak\u0161avaju\u0107i joj kada mora lagati posjetitelju. Posjetitelj na taj na\u010din sara\u0111uje sa sekretaricom koja mu mora re\u0107i da osoba koju \u017eeli vidjeti nije u kancelariji, iako zapravo jeste. (Goffman, 1956, 149-150).<\/p>\n Iako je Goffmanov primjer takta u odnosu na takt banalan, primjeri navedeni u ovoj studiji su moralni i visokoumni, dok i dalje \u010duvaju strukturu takta u odnosu na takt. Argument ove studije je da politika oprosta predstavlja primjer moralno konstruktivne i racionalno prosvjetljene prakse takta u odnosu na takt.<\/p>\n “Deset Minuta”<\/strong><\/p>\n \u201cDeset Minuta\u201d je kratki film koji traje deset minuta. Film Ahmeda Imamovi\u0107a nagra\u0111en je za najbolji kratki film 2002. godine od strane Evropske filmske akademije. Film po\u010dinje tako \u0161to mu\u0161karac iz Azije ulazi u prodavnicu fotografija u Rimu i pita na lo\u0161em engleskom da li vlasnik govori engleski i mo\u017ee li stvarno razviti rolu filma za deset minuta kako je reklamirano na bilbordu ispred prodavnice. Vlasnik odgovara sa italijanskim naglaskom: \u201eSi, como kao Al Pacino\u201c, a zatim \u201ecerto\u201c. Azijac u \u010dudu ka\u017ee da to mora da je novi svjetski rekord, a Italijanac odgovara: \u201eTo je najmodernija tehnologija. Naravno. Vjeruj mi.” Azijac ostavlja svoju rolu filma na pultu i izlazi napolje da zapali cigaretu dok nestrpljivo \u010deka. Pored prodavnice, par sjedi u kafi\u0107u na otvorenom i veselo razgovara, a ljudi prolaze ulicom.<\/p>\n Film se zatim prebacuje u Sarajevo za vrijeme rata, koji se u isto vrijeme doga\u0111a ne tako daleko od Jadrana. U kuhinji mra\u010dnog stana, majka dr\u017ei dojen\u010de koje pla\u010de poku\u0161avaju\u0107i ga smiriti zve\u010dkom. Njen stariji sin sjedi za kuhinjskim stolom i \u010dita \u010dasopis. Ona mu ka\u017ee da ode po vodu, a dje\u010dak je ignori\u0161e zadubljen u svoje \u010ditanje. Majka ga ljutito tjera iz kuhinje grabe\u0107i mu \u010dasopis iz ruku i udaraju\u0107i ga njime po glavi. Dje\u010dak, mirno, podi\u017ee kanistere i izlazi van.<\/p>\n Dok dje\u010dak odlazi, njegov otac, vojnik koji \u0161titi svoju porodicu i zajednicu, se vra\u0107a s linije fronta. Razgovaraju na ulazu u svoj stan. Dje\u010dak ga pita kada \u0107e mu pokazati kako se koristi pu\u0161ka. Otac ga ignori\u0161e i ka\u017ee mu da bude oprezan kad bude i\u0161ao po vodu jer je opet po\u010delo granatiranje. Dok dje\u010dak ska\u010de niz stepenice, prijatelj njegovog oca, koji se penje, hvata ga, podi\u017ee i povu\u010de ga za u\u0161i prije nego \u0161to ga pusti da pro\u0111e.<\/p>\n Dok dje\u010dak izlazi u dvori\u0161te, pozdravlja stariju \u017eenu na \u0161takama, vjerovatno povrije\u0111enu tokom rata, a zatim pozdravlja prijatelje koji igraju fudbal na igrali\u0161tu ispred zgrade. Oni ga pitaju kada \u0107e im se pridru\u017eiti. Dje\u010dak skaku\u0107e nose\u0107i dva velika kanistera za vodu prolaze\u0107i pre\u010dicom kroz prozor praznog stana s grafitima na zidovima.<\/p>\n Mlada \u017eena \u0161eta svog psa po praznom polju izvan stambenog naselja, a mladi\u0107, koji se zove Memo, vi\u010de na nju i nekoliko puta joj ka\u017ee da stane. \u017dena se napokon okrene i pita ga \u0161ta je. On joj ka\u017ee da ima snajperista tamo gdje ona ide. Ona mu ka\u017ee da je pusti na miru i nastavlja \u0161etati svog psa izvan limenih barikada. Osje\u0107aj fatalizma formulira potrebu za odr\u017eavanjem osje\u0107aja normalnosti.<\/p>\n Dje\u010dak se pri\u0161unja dvojici vojnika koji igraju \u0161ah iza barikade od vre\u0107a s pijeskom u dvori\u0161tu; \u017eale se kako je \u017eivot kratak. Dje\u010dak im poku\u0161a uzeti pu\u0161ku, a vojnik je uzima nazad i tra\u017ei od dje\u010daka da mu donese jednu kri\u0161ku kada do\u0111u kolica s hljebom. Vojnik mu nudi cigaru zauzvrat. Dje\u010dak ka\u017ee da umjesto toga ho\u0107e pu\u0161ku. Vojnik promrmlja i ponudi mu dvije cigare nazivaju\u0107i dje\u010daka trgovcem, napominju\u0107i da \u0107e mu ostati samo jedna cigareta. Sti\u017eu kolica s hljebom i kamion s vodom. Granatiranje po\u010dinje \u010dim se ljudi okupe za hljeb i vodu. Vojnici ustaju sa svoje utvrde od pje\u0161\u010danih vre\u0107a i govore ljudima da brzo idu u skloni\u0161ta. Nakon \u0161to je uzeo malo vode u kanister, dje\u010dak ostavlja kri\u0161ku hljeba vojnicima, pojuri, saginje se i kre\u0107e nazad ku\u0107i. Vojnik ga poku\u0161ava zaustaviti da ode dalje zbog granatiranja. \u010cujemo \u017eeninog psa kako cvili na terenu tokom granatiranja. Dje\u010dak juri iza ugla i preko igrali\u0161ta do svoje zgrade dok mu\u0161karac tr\u010di ispred njega. Zgrada, u kojoj dje\u010dak \u017eivi, \u200b\u200bje pogo\u0111ena granatom. \u017dena sa \u0161takama koja sjedi na ulazu u zaklonu poku\u0161ava sprije\u010diti dje\u010daka da se popne gore tako \u0161to je jednu od svojih \u0161taka prislonila na zid preko puta ulaznog hodnika. Dje\u010dak se provu\u010de i potr\u010da gore. Neposredno prije nego \u0161to je u\u0161ao u svoj stan, prijatelj njegovog oca uhvati dje\u010daka i prekrije mu o\u010di rukama kako dje\u010dak ne bi mogao vidjeti \u0161ta se desilo unutra. Dje\u010dak se otrgne iz \u010dvrstog stiska, ode do ulaza u stan, ugleda majku i oca krvave i mrtve i \u010duje svog brata i sestru kako pla\u010du. Film prikazuje sat na zidu stana; pokazuje da je pro\u0161lo deset minuta.<\/p>\n Film se zatim prebaci na zidni sat u fotografskoj radnji u Rimu i vidi se da je na svakom mjestu pro\u0161lo istih deset minuta. Azijac kupuje svoje fotografije koje su obra\u0111ene na vrijeme i stoji vani gledaju\u0107i fotografiju svoje porodice, supruge i dvoje djece, pored Koloseuma u Rimu. Vidi se kontrast ove dvije \u201cporodi\u010dne fotografije\u201d, jedna pozitivna i sretna, jedna negativna i tragi\u010dna. Ova tehnika filma naziva se shot reverse shot. Film postavlja slike dvije porodice jednu pred drugu kao da se gledaju, a ustvari se one ne gledaju. Stvara se mogu\u0107nost koja nije stvarnost. Stvarnost koja bi trebala biti stvarnost je nestvarna.<\/p>\n \u201cDeset minuta\u201d prikazuje osje\u0107aj normalnosti koji je odr\u017eavao dru\u0161tveni \u017eivot gradskog naselja koje \u017eivi u u\u017easnoj opsadi. Normalnost je bila i stvarna i iluzorna. Majka pravi ve\u010deru. Dje\u010dak je zadubljen u \u010ditanje. Dje\u010dak donosi vodu. Djeca igraju fudbal u dvori\u0161tu. Prijatelji se zafrkavaju. Ljudi se srda\u010dno pozdravljaju. Vojnici igraju \u0161ah. \u017dena \u0161eta sa svojim psom. Ljudi su poku\u0161avali normalizovati svoj \u017eivot, a ustvari im \u017eivot nije bio normalan. Dobrobit zajednice se odr\u017eala uprkos okrutnom ratu protiv civila.<\/p>\n Kratki film prikazuje kontrast izme\u0111u Azijca, turista u Rimu, zabrinutog za svoj film, i sarajevske porodice, koja se poku\u0161ava pretvarati da nije zabrinuta za svoju dobrobit i dobrobit drugih. \u010covjek u Rimu je zabrinut za svjetovne stvari, nije svjestan stvari koje uzima zdravo za gotovo dok gleda svoju tek obra\u0111enu porodi\u010dnu fotografiju i nije svjestan prolaznosti \u017eivota. Za razliku od toga, porodica u Sarajevu je unutar \u017eivota, unutar zna\u010daja zajedni\u010dkog \u017eivota, dr\u017ee\u0107i se za svaku minutu koju imaju i znaju\u0107i koliko je \u017eivot prolazan. Uprkos svojoj ranjivosti i nestabilnosti, zajednica se uspjela odr\u017eati kao \u017eiva zajednica. Film \u017eeli da mu\u0161karac u Rimu razmisli o porodici u Sarajevu. Film tako\u0111er tra\u017ei od gledatelja da se poistovijete s mu\u0161karcem u Rimu i vide kako on ne zna za porodicu u Sarajevu kako bi postali ove porodice. Kada se gledatelji i poistovje\u0107uju i odvajaju od mu\u0161karca u Rimu, tako pokazuju svoju takti\u010dnost kao odgovor na takti\u010dnost filma prema njima.<\/p>\n Kad film zapo\u010dne crno-bijelim scenama Rima i njegovog slavnog Koloseuma, gledatelji misle da je po\u010detna scena u prodavnici fotografija snimana u Rimu. Me\u0111utim, scena je zapravo snimljena u Sarajevu u jednoj ulici u centru Sarajeva blizu Katoli\u010dke katedrale. Ova ulica u Sarajevu izgleda kao mnoge ulice u Rimu. Nema vidne razlike izme\u0111u Sarajeva i Rima. Film donosi mir iz Rima u Sarajevo. Me\u0111utim, postoji razlika. U Sarajevu je rat. Film tako\u0111er prebacuje rat s jednog mjesta na drugo. Rat u Sarajevu prebacuje u Rim. Najprije ovaj prijenos, a zatim unakrsni prijenos, je na\u010din na koji film svjedo\u010di. S jedne strane, ratni zlo\u010dini koji se doga\u0111aju u Sarajevu i \u0161irom Bosne nemaju nikakve veze sa \u017eivotom u Rimu i sa turistom koji je dao da mu se obradi film. \u017divot u Rimu je siguran i miran. S druge strane, \u017eivot u Sarajevu prije rata nije bio ni\u0161ta druga\u010diji od \u017eivota u Rimu. Sarajevo je bilo sigurno i mirno kao i bilo koji drugi moderni europski grad. Kratki film iskori\u0161tava ne-razliku izme\u0111u Sarajeva i Rima kako bi prikazao razliku. Ne-razlika izme\u0111u Sarajeva i Rima je paralelna s razlikom izme\u0111u Sarajeva i Rima. Svjedo\u010denje ne zna\u010di pokazivanje razlike koju nasilje stvara, kao \u0161to se \u010desto misli; svjedo\u010denje zna\u010di o\u010duvanje ne-razlike koju nasilje ne mo\u017ee izbrisati. Takav je logo koji prenosi takt u odnosu na takt, koji mora uzeti zdravo za gotovo ne-razliku izme\u0111u jednog i drugog.<\/p>\n Kratki film pobija orijentalizam s kojim su mnogi u Europi gledali na opsadu Sarajeva kao da Europa nema veze kojom bi shvatila opsadu. Kratki film se suo\u010dava sa povr\u0161nom prirodom svjetskog saosje\u0107anja s ljudima u Sarajevu tokom rata, saosje\u0107anje utemeljeno na nepovezanosti, i zahtijeva empatiju svijeta prema ljudima u Sarajevu, empatiju utemeljenu na osje\u0107aju povezanosti. U tome je struktura takta u odnosu na takt, koja spaja oprost i politiku, kao neodgovaraju\u0107i par. Ovaj je film nagra\u0111en za najbolji kratki film 2002. od strane Europske filmske akademije.<\/p>\n “42 1\/2”<\/strong><\/p>\n Sada prelazimo na drugi film, \u201c42 \u00bd\u201d Slobodana Gulubovi\u0107a Lemana. Film po\u010dinje urbanim \u010dovjekom u lanenom odijelu, sa maramom oko vrata, koji kupuje cipele u maloj prodavnici cipela u centru Sarajeva. On isprobava razli\u010dite veli\u010dine uz prodava\u010devu pomo\u0107 i na kraju izabere veli\u010dinu 42 \u00bd. Njegova supruga, koja govori njema\u010dki, gleda cipele koje stoje na izlogu. “Das ist sch\u00f6n”, ka\u017ee ona svojoj djeci. \u010covjek ima jednu nogu. Nakon kupovine, mu\u0161karac odlazi od svoje porodice nose\u0107i kutiju za cipele u kesi. Dok kre\u0107e niz ulicu na \u0161takama, njegova supruga ga gleda s prezirom kako odlazi.<\/p>\n Scena se prebacuje na \u010dovjeka koji \u017eivi na planini u kolibi, a vani gori vatra. \u010covjekova mlada k\u0107erka sjedi za drvenim stolom za piknik i jede lubenicu. Otac joj se smije\u0161i. \u010covjek ulazi unutra i gleda u klimavu policu na kojoj se nalazi nekoliko fla\u0161a \u0161ljivovice. Uzima razli\u010dite fla\u0161e, popije gutljaj, progrglja po ustima i ispljune na pod. Na kraju, odabire fla\u0161u koja ima papirnu naljepnicu na kojoj pi\u0161e 42 \u00bd. Ni ovaj \u010dovjek nema nogu. Izlazi iz kolibe na \u0161takama i kre\u0107e niz brdo. Pas nalik vuku zavezan za drvo cvili i laje dok on odlazi skaku\u0107u\u0107i na \u0161takama. Njegova \u017eena, koja sjekirom cijepa drva za vatru, prezirno ga gleda dok odlazi. Ovo je filmska tehnika snimljena \u201cobrnutim snimkom\u201d. Film postavlja slike ove dvije \u017eene jednu pred drugu kao da se gledaju dok njihovi mu\u017eevi odlaze, a ustvari se one ne gledaju. Stvara se mogu\u0107nost koja nije stvarnost. Stvarnost koja bi trebala biti stvarnost je nestvarna. Vidimo strukturu takta u odnosu na takt uprkos odsustvu njegovog sadr\u017eaja.<\/p>\n Uz zvuk solo tube, sviraju\u0107i spori mar\u0161, gradski \u010dovjek ide uz strme sarajevske bre\u017euljke, a seoski \u010dovjek se spu\u0161ta niz planinu s Pala, oba su na \u0161takama. Prvi sti\u017ee \u010dovjek iz grada i \u010deka sjede\u0107i na klupi na vidikovcu iznad Sarajeva odakle su srpske pu\u0161ke \u010detiri godine nemilosrdno pucale na grad. Kad se \u010dovjek sa Pala pribli\u017eio, posrnuo je, skoro pao, i sjeo pored svog prijatelja. Pri\u010daju o svojim \u0161takama, a \u010dovjek iz grada ka\u017ee da su mu \u0161take nisu te\u0161ke. Otvara svoju kutiju za cipele i daje prijatelju cipelu, isprva pogre\u0161nu. Jednom treba lijeva cipela. Drugom treba desna cipela. \u010covjek sa sela obuva desnu cipelu, i odgovara mu jer ova dva mu\u0161karca nose istu veli\u010dinu. \u010covjek iz Sarajeva ga pita za\u0161to ne nosi \u010darape. On mu odgovori da mu noge ne bi smrdile. \u010covjek sa pala vadi fla\u0161u rakije \u0161ljivovice, 42 \u00bd kao broj cipela. \u010covjek iz grada vadi dvije \u010da\u0161ice. Sipaju pi\u0107e jedan drugom i nazdravljaju. Zatim ustaju dr\u017ee\u0107i se jedan za drugog bez svojih \u0161taka, ska\u010du i ple\u0161u, obuzimaju\u0107i nogu jedan drugoga kao da su jedan \u010dovjek s dvije noge. Odvojeno, imaju po jednu nogu. Zajedno imaju obje noge.<\/p>\n Dok seoski \u010dovjek odlazi, \u0161ali se s prijateljem da sljede\u0107i put donese par japanki. Rije\u010d japanke, je tako\u0111er rije\u010d za \u017eene iz Japana-Japanke dakle dvosmislenost ili \u0161ala. Gradski \u010dovjek iz Sarajeva mu psuje. Kako film zavr\u0161ava zvukom solo tubista, jedan \u010dovjek polahko hoda uzbrdo, a drugi niz brdo, na ekranu se pojavljuje tekst koji ka\u017ee da je jedan \u010dovjek slu\u017eio vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, a drugi je bio u vojsci srpskih snaga. Obojica su ratni vojni invalidi, i obojica su nezaposleni. Dva mu\u0161karaca se vra\u0107aju svojim suprugama i porodici.<\/p>\n \u201c42 \u00bd\u201d predstavlja primjer pomirenja. Pokazuje kako je pomirenje ne samo mogu\u0107e nego i neophodno. Dva \u010dovjeka trebaju jedan drugoga iz materijalnih, ali i dru\u0161tvenih razloga. Njihova kultura, a ne politika, insistira na tome da trebaju jedan drugog. Jedan treba drugog za dobru cipelu. Drugi njega treba za dobru fla\u0161u \u0161ljivovice. Njihovi \u017eivoti su bolji i sretniji kada su njihove potrebe jedan za drugim zadovoljene. Ni jedan \u010dovjek ne mo\u017ee biti cjelovit, potpun, a ostati dio. Da bi bili cjeloviti, potpuni i zadovoljni, trebaju jedan drugog.<\/p>\n Ovdje opet vidimo kako djeluje takt u odnosu na takt, iako u druga\u010dijem kontekstu. Logika takta u odnosu na takt je logika pomirenja; to je logika koja se ne primjenjuje samo na dva pojedinca, ve\u0107 i na dva entiteta, dvije etni\u010dke grupe ili dvije zajednice. Organska solidarnost koja nastaje od me\u0111uzavisnosti razlika ne samo da je ja\u010da nego je i bolja od mehani\u010dke solidarnosti koja nastaje od mje\u0161avine istog (Durkheim 1984). Takt u odnosu na takt stvara ne samo pozitivan polo\u017eaj za sebe i drugoga, ve\u0107 i pozitivnu solidarnost u kojoj dvoje sara\u0111uju kako bi spasili i za\u0161titili obraz drugoga, odr\u017eavaju\u0107i pozitivan stav prema drugome kao i prema \u0161iroj zajednici.<\/p>\n U zbirci kratkih pri\u010da pod nazivom \u201cAutoportret s torbom\u201d, Seme\u017edin Mehmedinovi\u0107 govori o Radomiru Konstantinovi\u0107u. Mehmedinovi\u0107 je poznati sarajevski pisac i pjesnik; Konstantinovi\u0107 je poznati srpski filozof, poznat po svojoj strastvenoj i o\u0161troj kritici srpskog nacionalizma (2009.). Iako Mehmedinovi\u0107 nikada nije upoznao Konstantinovi\u0107a i samo je \u010ditao njegovo djelo, Mehmedinovi\u0107 Konstantinovi\u0107a smatra prijateljem za \u010diju je smrt nedavno saznao, i sada tuguje. U jednom trenutku Mehmedinovi\u0107 (2013, str. 68) citira Konstantinovi\u0107evu re\u010denicu o prijateljstvu \u201eMislim na prijateljstvo kao na privilegiju (valjda najve\u0107u od svih privilegija)\u201d. Osje\u0107aj prijateljstva izme\u0111u Mehmedinovi\u0107a, bosanskog muslimanskog pjesnika, i Konstantinovi\u0107a, srpskog filozofa, mo\u017eda je najbolji opis takta u odnosu na takt. Takt u odnosu na takt je umjetnost prijateljstva, u kojem se me\u0111usobno po\u0161tuje i \u0161titi obraz.<\/p>\n Kako smo se igrali<\/strong><\/p>\n Sada prelazimo na tre\u0107i i posljednji film koji se zove \u201cKako smo se igrali” Samira Mehanovi\u0107a \u201c. Lokacija filma je ruralna zajednica u Bosni i Hercegovini, u blizini prelijepe, slikovite tvr\u0111ave Srebrenik, dobro o\u010duvanog srednjovjekovnog dvorca iz 1333. godine, blizu Srebrenika, grada u blizini Tuzle. Pri\u010da po\u010dinje mu\u0161karcem koji klanja na balkonu d\u017eamije i dje\u010dakom od desetak godina koji kle\u010di u sredini u redu s mu\u0161karcima. Kada dje\u010dak zavr\u0161i namaz, drugi dje\u010dak, njegov prijatelj, u\u0111e kroz drvenu kapiju u dvori\u0161te ispred d\u017eamije, stavi ruku na usta i zvi\u017edi kako bi privukao pa\u017enju svog prijatelja. Njegov prijatelj na balkonu, koji se zove Ramiz, okrene se i ugleda svog prijatelja Stevu koji ga zove da si\u0111e da se igraju. Ramiz ustaje i kre\u0107e sa njim. Dok zajedno izlaze iz d\u017eamije, dje\u010daci uzimaju cipele starijih mu\u0161karaca na ulazu u d\u017eamiju i bje\u017ee, \u0161ala iz djetinjstva. Film se prebacuje na trospratnu ili \u010detverospratnu \u0161kolsku zgradu u kojoj se djeca igraju vani u dvori\u0161tu. Djeca u grupi \u0161utaju loptu, dolazi do tu\u010dnjave izme\u0111u dva dje\u010daka, jedan od njih je Stevo. Mlada u\u010diteljica, s velikim nao\u010dalama, izlazi na vrata i zvoni zahtijevaju\u0107i pa\u017enju djece te se ona okupe oko nje. Ona ih obavje\u0161tava da se \u0161kola zatvara te da \u0107e im biti javljeno kad se ponovo otvori. Djeca ska\u010du i vi\u010du od radosti.<\/p>\n Zatim vidimo Ramiza i Stevu kako se penju uz brdo \u017eitnog polja s velikim plastovima sijena prema tvr\u0111avi Srebrenik koja se nalazi na vrlo strmom vrhu brda. Srednjovjekovna tvr\u0111ava izgleda neosvojiva. \u010covjek u polju kosom sje\u010de \u017eito, a dje\u010daci sjede jedan do drugoga na polju daleko ispod tvr\u0111ave i \u017eva\u010du komad slame. \u010cujemo lagane udare u pozadini, \u0161to ukazuje na metodi\u010dno granatiranje artiljerije. Stevo pri\u010da Ramizu pri\u010de o skrivenom blagu i gusarima, a Ramiz sumnja u istinitost onoga \u0161to je Stevo \u010duo od svog dede. Stevo zatim pri\u010da o ne\u010demu \u0161to je vidio u stranom filmu, a Ramiz opet sumnja u to. Ramizu pada na pamet misao i ka\u017ee da se mo\u017eda u tvr\u0111avi nalazi zakopano blago te zove Stevu da odu do gore i potra\u017ee ga zajedno. Ustaju uzbu\u0111eni i tr\u010de uz brdo do tvr\u0111ave. U tvr\u0111avi se ma\u010duju drvenim \u0161tapovima i bore se poput gusara, na visokim zidinama tvr\u0111ave i unutar srednjovjekovnih ru\u0161evina. Razgledaju okolo i kroz kameni prozor odakle Stevo vidi dim kako se di\u017ee na dalekoj padini brda, ukazuju\u0107i na to da gori ku\u0107a od granatiranja. Dje\u010daci odlaze u kamenu sobu unutar tvr\u0111ave i pronalaze ne\u0161to \u0161to izgleda kao grob ili zakopano blago. Stevo se prekrsti zato \u0161to misli da je mo\u017eda grob. Iskopaju ga i izvuku deku koja je omotana oko pu\u0161ke. Ramiz uzima pu\u0161ku, podi\u017ee je do oka, pogleda niz cijev, uperi je u Stevu i povla\u010di okida\u010d. \u010cuje se klik. Pu\u0161ka nije napunjena, olak\u0161anje za zabrinute gledatelje. Stevo zatim hvata pu\u0161ku i oni se nakratko hrvaju njom. Onda zastanu i Stevo ka\u017ee Ramizu, zna\u0161 da vi\u0161e nismo prijatelji. Stevo istr\u010dava iz tvr\u0111ave na polje. Ramiz se vidi sa polja izdaleka kako sam stoji na zidu visoke tvr\u0111ave, ma\u0161u\u0107i rukama gore-dolje iznad glave, dozivaju\u0107i Stevu da se vrati. Crveno sunce zalazi u pozadini. Stevo tr\u010di ku\u0107i.<\/p>\n Film se zatim prebacuje u Stevinu spava\u0107u sobu gdje ima problema sa spavanjem zbog buke vani. Sanja kako su Ramiz i on obu\u010deni kao plemi\u0107i na srednjovjekovnom dvoru otvaraju\u0107i \u0161krinju s blagom koja svijetli i obasjava njihova sretna lica. Na Stevinom krevetu se nalazi veliki pli\u0161ani klaun. Stevo ustaje, gleda kroz prozor svoje spava\u0107e sobe i vidi \u010dovjeka s pi\u0161toljem kako vu\u010de drugog \u010dovjeka koji vi\u010de, ne, ne, ispod svog prozora. Stevo silazi dolje i sjeda s ocem za kuhinjski stol. Njegov otac ima pu\u0161ku i skida \u010detni\u010dku kapu ili \u0161ajka\u010du, ponosni, nacionalni srpski simbol. Otac stavlja kapu Stevi na glavu i namjesti je. Stevo zatim posegne za o\u010devim pi\u0161toljem, a otac ga odgurne. Stevo se naljuti i skine \u0161ajka\u010du s glave i zalupi je o stol. Mu\u0161kar\u010deva supruga dolazi do stola i pita mu\u017ea ho\u0107e li jesti. On ka\u017ee da ho\u0107e. Ona mu donese zdjelu gula\u0161a. Zatim joj pokazuje listu imena, imena kom\u0161ija muslimana u selu. Ona zna \u0161ta zna\u010di ova lista i ka\u017ee, uz prigovor, to su nam kom\u0161ije. On udari \u0161akom od stol. Stevo tako\u0111er vidi listu i na njoj ime Ramizove porodice. Stevo tada ustaje i bje\u017ei iz ku\u0107e kako bi oti\u0161ao do Ramizove ku\u0107e da ga upozori da vojnici dolaze da ubiju njega i njegovu porodicu. Dok ubrzano hoda do Ramizove ku\u0107e, prolazi pored le\u0161a \u017eene. Prolazi i pored zapaljene ku\u0107e na kojoj je na zidu oslikan srpski krst, \u010detiri me\u0111usobno povezana slova S, nacionalisti\u010dki moto koji zna\u010di, Samo sloga Srbina spa\u0161ava. Stevo sti\u017ee do Ramizove ku\u0107e i kuca na prozor Ramizove spava\u0107e sobe. Ramiz otvara prozor i pita ga \u0161ta je bilo. Stevo vi\u010de, po\u017euri, bje\u017ei, bje\u017ei, vojnici dolaze da te ubiju. Ramiz, zaintrigiran, misli da Stevo pri\u010da jo\u0161 jednu bajku i tra\u017ei vi\u0161e informacija. Stevo ka\u017ee Ramizu da je njegov otac jedan od vojnika koji dolaze da ubiju njega i njegovu porodicu. Auta sti\u017eu do ku\u0107e, ko\u010dnice \u0161kripe. Ramiz zatvara prozor i ulazi unutra, a Stevo brzo pobjegne. \u010cetiri milicionera sa \u010detni\u010dkim kapama, trakama i pi\u0161toljima, od kojih je jedan Stevin otac, dolaze do ku\u0107e, razvaljuju vrata u vojnoj akciji, saginju\u0107i se, ulaze jedan po jedan. \u010cuje se vrisak \u017eene i pucnjava.<\/p>\n Kamera se potom vra\u0107a na Stevu koji sada sjedi u polju pored plasta sijena, \u0161\u0107u\u0107uren, sa koljenima na prsima, tresu\u0107i se od straha, \u0161irom otvorenih o\u010diju. Film zavr\u0161ava. Potrebno je napomenuti da je film po\u010deo kratkom scenom dva dje\u010daka na polju \u017eita, gdje Ramiz stoji na vrhu visokog stupa ra\u0161irenih ruku kao da je razapet. Stevo tr\u010di poljem dozivaju\u0107i Ramiza, u poku\u0161aju da prona\u0111e svog prijatelja, nagovje\u0161tavaju\u0107i njegovu smrt.<\/p>\n Pitanje s kojim film ostavlja gledatelja je \u0161ta \u0107e se desiti sa Stevom? Ho\u0107e li se Stevo vratiti ku\u0107i, staviti o\u010devu \u010detni\u010dku kapu, uzeti pu\u0161ku i vr\u0161iti nasilje nad ne-Srbima? Ho\u0107e li trauma ovog nasilja nad njegovim prijateljem Ramizom od strane njegovog oca napraviti haos u Stevinoj moralnoj savjesti, savjesti koja je potresena u njegovom nastojanju da spasi svog prijatelja? Kao dje\u010dak, Stevo je u\u010dinio ispravno djelo i poduzeo moralnu akciju, iako je to bilo protiv nasilnog djela njegovog oca prema svojim kom\u0161ijama. Stevo je djelovao protiv srpskog nacionalisti\u010dkog mota, Samo sloga Srbina spa\u0161ava; djelovao je prema drugom dru\u0161tvenom principu. Stevina moralna savjest je bila ja\u010da i nezavisnija od o\u010deve. Stevo je odlu\u010dio spasiti ne Srbina, nego ne-Srbina, svog prijatelja Ramiza. Ho\u0107e li Stevo sebe smatrati izdajnikom srpske zajednice? Ho\u0107e li postati \u010detnik i nositi \u0161ajka\u010du kao njegov otac? Ko \u0107e podr\u017eati Stevu na na\u010din koji shvata i priznaje njegovo hrabro i moralno djelo? Zaplet filma je u tome \u0161to njegov fokus nije na traumi onih koji su pretrpjeli agresiju, ve\u0107 na traumi djece agresora. Struktura ovog zapleta je takt u odnosu na takt. Film \u0161titi Stevu, pri\u010da njegovu pri\u010du i prikazuje ga u pozitivnom polo\u017eaju. Ho\u0107e li srpska zajednica uzvratiti takti\u010dnost. Film tra\u017ei od srpske zajednice da poduzme za\u0161titne mjere prema ne-Srbima za svoje dobro, a ne da poduzme obrambene mjere u svoje ime. Film inicira nadu u reciprocitet tako \u0161to prvo poduzima mjere za\u0161tite prema Stevi, pravednom mladi\u0107u.<\/p>\n Historijska trauma je emocionalna i psiholo\u0161ka rana za cijelu zajednicu koja proizlazi iz prisilnih preseljenja, uni\u0161tavanja kulturnih tradicija i genocida. Rana se zagnoji i prenosi se kroz generacije. Rana ostaje u du\u0161ama generacija. Posljedice mogu biti visoka stopa mentalnih i fizi\u010dkih bolesti kao i duboka \u0161teta u porodicama i zajednicama. Historijski katastrofalni doga\u0111aji poput genocida uti\u010du ne samo na pojedince, ve\u0107 i na cijelu zajednicu. Osim toga, historijska trauma se ne odnosi samo na ono \u0161to se desilo u pro\u0161losti ve\u0107 i na ono \u0161to se jo\u0161 uvijek de\u0161ava (Pettigrew, 2018; Webster & Haight, 2002; Simon, Rosenberg & Eppert, 2000).<\/p>\n Oporavak zajednice koja pati od historijske traume dolazi kroz ponovno povezivanje sa sna\u017enim tradicijama i kulturom zajednice kako bi se obradila kolektivna tuga pro\u0161lih trauma. Kulturno oporavljanje se fokusira na dobrotu i ljepotu naslije\u0111a, \u010duvaju\u0107i vrijednosti zlostavljane zajednice, za \u0161ta se zala\u017ee takt u odnosu na takt. \u201cKako smo se igrali” postavlja pre\u0161utno pitanje o tome kako \u0107e se historijska trauma prenijeti na Stevu, \u010dija je zajednica slijepo \u010dinila nevi\u0111ene zlo\u010dine ne samo nad drugom zajednicom, ve\u0107 i nad svojom vlastitom zajednicom, nad bliskim kom\u0161ijama. Kulturno opravljanje dolazi u\u010denjem i uva\u017eavanjem ne samo dobrote i ljepote etni\u010dke nego i nacionalne kulture. Takav je poziv Stevinog sna o srednjovjekovnoj Bosni, naslje\u0111u koje dijele Stevo i Ramiz. Takav je i podsjetnik od tvr\u0111ave Srebrenik, pokretne materijalne kulture ovog dobro o\u010duvanog dvorca iz romanti\u010dne srednjovjekovne epohe ove zemlje.<\/p>\n Bi\u0107e te\u0161ko izlije\u010diti Stevinu traumu. Stevo nije uradio ni\u0161ta pogre\u0161no nego samo ono \u0161to je bilo moralno. Stevo se ponio kao dobro ljudsko bi\u0107e, najbolje ljudsko bi\u0107e. Poku\u0161ao je spasiti svog prijatelja Ramiza. Nakon \u0161to je svjedo\u010dio ubistvu Ramiza i njegove porodice od strane svoga oca, Stevo je uko\u010den od straha. U \u010demu je dobrota i ljepota ubistava, zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i genocida? \u0160ta \u0107e biti sa Stevom? Ko \u0107e ga za\u0161tititi od nepravedne kazne? Srpska zajednica? Izazov o\u010duvanja Stevine \u010destite prirode je te\u017eak, ali takav je cilj takti\u010dnosti ovog filma. Vidjeti dobrotu i ljepotu u drugome je na\u010din na koji \u010dovjek mo\u017ee da spozna dobrotu i ljepotu u samom sebi. To je logika i princip takta u odnosu na takt.<\/p>\n Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n Ova tri filma, iako svjedo\u010de, oslikavaju patos politike oprosta. Oni opisuju svrhu svjedo\u010denja kao povezivanje politike i oprosta, neodgovaraju\u0107eg para. Veli\u010danstvenost njihove umjetnosti je u tome \u0161to nijedna strana ovih dihotomija nije ugro\u017eena. Politi\u010dko djelovanje svjedo\u010denja ne bri\u0161e moralnu potrebu za pomirenjem. Svaka strana dihotomije oja\u010dana je u odnosu na svoju suprotnu stranu, s obzirom na dijalektiku takta u odnosu na takt. Ovi filmovi su dragocjeni i neprocjenjivi, moralni i visokoumni, jer podsti\u010du svoje dru\u0161tvo i svijet na bolje shvatanje blagostanja.<\/p>\n <\/p>\n References<\/strong><\/p>\n Cooper, P. & Dancyger, K. (2005). Writing the short film. Burlington, MA: Elsevier\/Focal Press.<\/p>\n Durkheim, E. (1984). The Division of Labor in Society. New York: Free Press.<\/p>\n Goffman, E. (1956). The Presentation of Self in Everyday Life. Edenborough: University of Edenborough, Social Science Research Center.<\/p>\n Leman, S. 42 \u00bd. (2000). Sarajevo: Refresh Production.<\/p>\n Imamovi\u0107, A. (2002). 10 Minuta. [Ten Minutes]. Sarajevo: Refresh Production.<\/p>\n Konstantinovi\u0107, R. (2009). Filosofija Palanke [Backwater Philosophy]. Sarajevo: University Press.<\/p>\n Mehanovic, S. (2007). Kako smo se igrali. [The Way We Played.] Sarajevo: HEFT Production.<\/p>\n Mehmedinovi\u0107, S. (2013). Autoportret s torbom\u201d [Self portrait with a bag]. Beograd: BOOKA.<\/p>\n Pettigrew, D. (2018). The Suppression of Cultural Memory and Identity in Bosnia and Herzegovina. In J. Lindert and A Marsoobian, Multidisciplinary Perspectives on Genocide and Memory (pp. 187-198). New York: Springer.<\/p>\n Simon, R., Rosenberg, S., & Eppert, C. (2000). Between Hope and Despair: Pedagogy and the Remembrance of Historical Trauma. Lanham: Rowman and Littlefield.<\/p>\n Vuleti\u0107, S. (2000). Hop, Skip, and Jump. Sarajevo Refresh Production.<\/p>\n Webster, J. & Haight, B. (2002). Critical Advances in Reminiscence Work: From Theory to Application. New York: Springer.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jedan od na\u010dina razlikovanja kratkih filmova od dugometra\u017enih je da se uka\u017ee na to da su oni kra\u0107i. Postoje i drugi na\u010dini razlikovanja kratkih filmova. Kratki filmovi su nekomercijalni \u010dime daju ve\u0107i stepen umjetni\u010dke slobode. Kratki filmovi su po svojoj strukturi i sadr\u017eaju poput slika, fotografija ili pjesama. Oni hvataju nezaboravan trenutak, dijele proslavu ili prikazuju uzvi\u0161enost. Ono \u0161to je […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[340],"tags":[],"class_list":["post-66718","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svezak-17-br-2-2022","contributor-keith-doubt","svezak-17-br-2-2022"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66718","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66718"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66718\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66753,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66718\/revisions\/66753"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66718"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66718"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66718"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}