Bosna kao uzor jeste ime za nacrt o zajedni\u010dkom i skladnom \u017eivotu sljedbenika razli\u010ditih svetih predanja. Cijelu njezinu povijest sa\u010dinjavaju nastojanja da se taj uzor ozbilji u preovladuju\u0107em mi\u0161ljenju i da se iz njega izvedu primjenljivi nacrti. U ranome razdoblju Bosne- poznatom kao vremenu bosanskih banova i kraljeva- taj uzor iskazivao se u nastojanju da se opravda i uspostavi zajedni\u010dki \u017eivot razli\u010ditih kr\u0161\u0107anskih zajednica. Tuma\u010denja i vjerovanja o Kristu imaju nejednake odraze i utemeljenja u razli\u010ditim kr\u0161\u0107anskim zajednicama. Neslaganja su bila nekad velika, a nekad jedva prepoznatljiva. Iskazivala su se kao pravoslavlje, katoli\u010danstvo i krstjanstvo. Me\u0111u njima nikada nisu uspostavljeni odnosi koji bi uva\u017eavali stav da u vjerovanju nema prisile, te da se pravi put si mora prona\u0107i u raspravi osnovanoj na uva\u017eavanju svakog od sudionika u njoj. Ali, neosporno je da se u postojanju tih zajednica iskazuje i navedena te\u017enja posvjedo\u010denja da je \u201cBog za svaki narod dao njegov zakon i njegov na\u010din \u017eivota.\u201d Iz osje\u0107anja da u taj razgovor valja uklju\u010diti i ostala predanja proistekla je prisega zna\u010dajnog broja bosanskih prvaka islamu. Oni su u toj prisezi vidjeli, kako je to mogu\u0107e pokazati nepristranim prou\u010davanjem bosanske povijesti, unaprjedenje uvjeta takvog razgovora. Tek u takvim okolnostima bilo je mogu\u0107e jasno odrediti bosansko jedinstvo u razli\u010ditosti. U snazi svake zajednice, pot\u010dinjene vlastitom svetom predanju, po\u010divala je uskla\u0111enost potrebna za razgovor, kako o tom kazuje i posljednja Bo\u017eija Poslanica: \u201cDa Bog nije omogu\u0107io ljudima da se brane jedni od drugih, i samostani, i crkve, i sinagoge, i mesd\u017eidi- u kojima je Ime Bo\u017eije obilno slavljeno- bili bi zasigurno razoreni.\u201d Branjenje o kojem govori taj stavak zna\u010di, prije svega, da je unutar svete jezgre i svakog predanja jedna i ista bit, kojom se \u010dovjek ozbiljuje u svojoj najuzvi\u0161enijoj mogu\u0107nosti. Takva uzorna zamisao nije nikada dokraja uobli\u010dena u politi\u010dki nacrt, koji bi mogao poslu\u017eiti kao temelj izgradnje dr\u017eave mo\u0107ne da brani i razvija tu vi\u0161estrukost. Ali, taj uzor prebiva u svim politikama koje je mogu\u0107e nazvati \u201cbosanski\u201d.<\/p>\n
U toku cijele povijesti traju i opre\u010dne te\u017enje, koje je mogu\u0107e nazvati protivuzornim u odnosu na zamisao Bosne. U njima se postavlja cilj \u201chomogenizacije\u201d na temelju samo jednog vjerskog predanja i iz njega izvedene politike. Tako Bosna postaje zemlja u kojoj valja uspostaviti srpsku vlast, oslonjenu na pravoslavlje, ili hrvatsku, oslonjenu na katoli\u010danstvo.<\/p>\n
Takve zamisli bitno su suprotstavljene bosanskome nacrtu. One pretpostavljaju svo\u0111enje tog nacrta samo na \u201cmuslimansku\u201d ili \u201cbo\u0161nja\u010dku\u201d politiku, iz koje bi bili isklju\u010deni svi drugi sadr\u017eaji. Takvom nacrtu suprostavlja se preovla\u0111uju\u0107e evropsko osje\u0107anje muslimana kao \u201cdrugih\u201d, u odnosu na koje se ozbiljuje zakonito nastojanje za priznanjem. U toj suprotstavljenosti bosanskom nacrtu zbivaju se sukobi koji se nastoje predstaviti kao neodr\u017eivost dogovora me\u0111u sudionicima bosanskog obrasca, iz \u010dega slijedi nu\u017enost podjele Bosne sa zapre\u010davanjem muslimana kao stranog sudionika u evropskoj ukupnosti. Najnovija tuma\u010denja svjetske zbilje na temelju \u201csukoba civilizacija\u201d nastoje se potvrditi bosanskim prilikama. Na taj na\u010din u te\u017enje za uni\u0161tenjem bosanskog obrasca uvodi se povijesna zakonomjernost, \u010dime se iz vidokruga odstranjuju postavke o op\u0107im pravima i njihovom naru\u0161avanju.<\/p>\n
Neprijateljstvo prema Bosni nije mogu\u0107e shvatiti izvan naj\u0161irih prilika u svjetskoj raspodjeli mo\u0107i. Budu\u0107i da je Bosna jedina evropska dr\u017eava u kojoj su pre\u017eivjele \u201cstare\u201d zamisli o vi\u0161estrukosti svetih predanja, koje su, ina\u010de, uz nevjerojatna razaranja i ubijanja, dokinute na drugim podru\u010djima, etnonacionalni nacrti uspostavljanja granice izmedu Srbije i Hrvatske kroz Bosnu ve\u017eu se za dugovjeke kulturne i politi\u010dke tokove u Evropi. Objema stranama – i srpskoj i hrvatskoj – odgovara da se Bosna prika\u017ee kao rje\u0161ivo pitanje; kojem je smetnja prisutnost muslimanskog \u010dinitelja. I upravo zato valja taj \u010dinitelj, smatraju zagovornici tih nacrta, svim raspolo\u017eivim sredstvima prikazivati i razvijati tako da on bude posve suprotstavljen evropskoj kulturi i politici. U skladu s tim, prepoznatljive su tri razine neprijateljstva prema bosanskome nacrtu: me\u0111unarodno neshva\u0107anje i nespremnost da se cjelovito \u0161titi bosanski obrazac; srpsko i hrvatsko presezanje u Bosni; i muslimansko pristajanje na izdaju bosanskog obrasca.<\/p>\n
Me\u0111unarodna zajednica sa svim svojim unutarnjim suprotstavljenostima te\u017ei dosegnuti \u201cnovi svjetski poredak\u201d, koji odra\u017eava volju njenih danas preovla\u0111uju\u0107ih politika. Ta te\u017enja suo\u010dena je s otporima u zna\u010dajnom, dijelu svijeta. Zato \u0161irenje zapadnja\u010dkog utjecaja pretpostavlja o\u010duvanje \u201cglobalne stabilnosti\u201d. Sve ratove valja, u skladu s tim pristupom, ograni\u010diti, kako bi se energije unutar prostora gdje postoje otpori tro\u0161ile na na\u010din koji ne ugro\u017eava op\u0107e ciljeve.<\/p>\n
Ta suprotstavljena podru\u010dja, na osnovi iskaza S. Huntingtona, prije svega su konfu\u010dijanski i islamski svijet. Budu\u0107i da se u tom prostoru mogu uzdi\u0107i politi\u010dke mo\u0107i koje bi bile bitno suprotstavljene op\u0107oj prevlasti Zapada kao vrhunca povijesnog toka, ta podru\u010dja valja ustvrditi i iskazati kao prijetnju me\u0111unarodnoj stabilnosti. Potom, dolazi, kao mogu\u0107a opasnost, savez pravoslavnih zemalja i naroda. Ali, taj savez je izmirljiv sa Zapadom, pa ga postupno treba prigoditi u tokove \u0161irenja zapadnja\u010dke prisutnosti na Istoku.<\/p>\n
\u010cinitelji takvog prikaza me\u0111unarodnih odnosa imaju svoje odraze i u Bosni. Tu se \u201czapadni svijet\u201d ne razgrani\u010dava jasno s \u201cpravoslavnim\u201d. To razgrani\u010denje ometa muslimanska prisutnost. Nametanje potrebe uspostavljanja granice izme\u0111u njih odra\u017eava i stav Kontaktne skupine o podjeli Bosne i Hercegovine u odnosu 49% naspram 51%, \u0161to je bila i osnova Dejtonskog mirovnog sporazuma.<\/p>\n
Ta raspodjela snaga iskazuje se u obje etnonacionalne ideologije koje se sukobljavaju u Bosni i Hercegovini. Razrje\u0161enje \u201csrpsko-hrvatskog spora\u201d mogu\u0107e je, prema tim ideologijama, na osnovi podjele Bosne i Hercegovine. Da bi podjela bila ozbiljna, valja razoriti svaku politi\u010dku prisutnost Bo\u0161njaka, \u0161to se provodi potpunim genocidnim pothvatima u svim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje obje strane za to imaju dovoljno sredstava i mo\u0107i.<\/p>\n
Uspjesi protivbosanskih etnonacionalnih politika ovise izravno o slabosti bosanskog nacrta. A to se mo\u017ee posti\u0107i kao zadani cilj ako bosanska politika bude svedena na \u201cmuslimansku\u201d. Zato su izravni saveznici srpskim i hrvatskim razarateljima Bosne upravo oni zagovornici \u201cmuslimanske politike\u201d koji prihva\u0107aju da je unutar Bosne i Hercegovine mogu\u0107e razlu\u010denje \u201cetnonacionalnih teritorija\u201d i uspostavljanje \u201cetnonacionalnih dr\u017eava\u201d. Obje protivbosanske ideologije u bosansko-hercegova\u010dkom susjedstvu podupiru na razli\u010dite na\u010dine upravo one \u201cmuslimanske politike\u201d koje smatraju da \u201csvak mora imati svoju dr\u017eavu\u201d. S priznanjem dr\u017eavne neovisnosti po\u010dinje i rat protiv Bosne i Hercegovine. Odnosi prema njemu svjedo\u010de dvojenje u sticanju prava proisteklih iz tog priznanja. Iskustvo o dvojenju proizvodi i dva tuma\u010denja. U prvom se sabire optu\u017eivanje Zapada, a u drugom branjenje.<\/p>\n
Optu\u017eivanje odre\u0111uje tri stupnja odnosa mo\u0107nog Zapada prema Bosni. Na prvom se ustvr\u0111uje podru\u010dje politike i utjecaja koji se ve\u017eu za zapadnoevropsku civilizaciju i koji unutar sebe nemaju ni\u0161ta njoj suprotstavljeno. Ozna\u010deno je hrvatskom nacionalisiti\u010dkom politikom. Drugo je podru\u010dje politike i utjecaja pravoslavnog civilizacijskog kruga koji se iskazuje u sadr\u017eajima srpske nacionalne politike. Budu\u0107i da Zapad ustrajno i energi\u010dno nastoji uspostaviti veze suradnje i pomirenja s pravoslavnim civilizacijskim krugom, srpska politika u Bosni ne mo\u017ee biti uzrok zao\u0161travanju odnosa izme\u0111u ta dva civilizacijska kruga. I tre\u0107e, islamsku prisutnost, odre\u0111enu kao najzna\u010dajniju prepreku globalizacije liberalizma, demokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161ta, potrebno je zaprije\u010diti kao mogu\u0107u potporu budu\u0107im razvojima suprotstavljenim \u201chistorijskom toku\u201d.<\/p>\n
Branjenje uloge Zapada utemeljeno je na zalaganju za priznanje, uvo\u0111enju sankcija protiv Srbije, pritiscima protiv Hrvatske, vojnom nametanju mirovnih dogovora, o\u010duvanju dr\u017eavnog subjektiviteta, provo\u0111enju demokratskih izbora, ustrajavanju na povratku izbjeglica, ulaganju sredstava u obnovu i ekonomski rast i tome sli\u010dnom.<\/p>\n
Rat protiv Bosne i Hercegovine zapo\u010det je u vrijeme kada je politi\u010dka svijest o jedinstvu te zemlje i njezine povijesti bila vrlo slaba. U dugome razdoblju sna\u017eenja srpskih i hrvatskih etnonacionalnih nacrta slabljenje bosanskohercegova\u010dkih sadr\u017eaja jedinstvenosti smatrano je preduvjetom za dosezanje cilja o uspostavljanju \u201ccjelovite\u201d srpske i \u201ccjelovite\u201d hrvatske dr\u017eave. Spor izmedu Srba i Hrvata razrje\u0161iv je, prema saglasnom stavu uklju\u010denom u oba ta nacrta, \u201cpodjelom Bosne i Hercegovine izme\u0111u Srba i Hrvata\u201d. Podjela je, prema tome, preduvjet postizanju glavnog cilja srpskog i hrvatskog etnonacionalnog nacrta. Ali, dogovoru o njemu suprotstavljaju se Bo\u0161njaci. Zato je \u201crje\u0161enje bosnja\u010dkog\/ muslimanskog pitanja\u201d sve manje rubno, a sve vi\u0161e sredinsko u oba ta nacrta. To preina\u010davanje rubnosti u sredi\u0161nost uzrokuje sna\u017eenje djelovanja u smjeru uspostavljanja hrvatske i srpske dr\u017eave u njihovim novim granicama. Tako se Bosna i Hercegovina svodi na razdiobu teritorija na osnovi \u201cetni\u010dkonacionalnih mjerila\u201d. Svakoj zajednici u Bosni i Hercegovini treba, prema takvom pristupu, odrediti teritorij, te etni\u010dkonacionalnu suverenost vezati za nju. S tim ciljem pokrenut je rat protiv Bosne i Hercegovine kojim upravljaju elite i organizacije iz \u201cetnonacionalnih sredi\u0161ta\u201d. Ideologija podjele podupirana je nasiljem. Gdje god je mogu\u0107e bivaju isklju\u010deni i uni\u0161teni svi sadr\u017eaji i prisutnost \u201cdrugih\u201d. Usporedo s vo\u0111enjem rata nu\u0111eni su i \u201cmirovni nacrti\u201d. Svaki od njih po\u010dev od Carrington- Cutileirova- nudi \u201cteritorijalno razgrani\u010denje\u201d, \u010dime se op\u0107a etni\u010dkonacionalna izmije\u0161anost svodi na dijelove bosanskohercegova\u010dketeritorije u kojima preovla\u0111uje neka od tri etnopoliti\u010dke zajednice. Time se \u201codre\u0111uju etni\u010dkonacionalne teritorije\u201d. Tako, svi mirovni nacrti- Vance- Owenov mirovni plan, Akcioni plan Evropske zajednice, Invincible paket, Plan Kontaktne skupine i Dejtonski sporazum- podr\u017eavaju volju pokreta\u010da rata. U mirovnim pregovorima, zahtijevanim i vo\u0111enim u vrijeme rasplamsalog ratnog ludila, neki, od klju\u010dnih sudionika nalazili su i ohrabrenje za primjenu svih raspolo\u017eivih sredstava, uklju\u010duju\u0107i i genocid, da uspostave homogene etnonacionalne teritorije. Cijela Bosna i Hercegovina time se svodi na \u201ctri sukobljene strane\u201d. Ga\u0161enje rata protiv Bosne i Hercegovina provodi se odre\u0111ivanjem sukoba kao tro\u010dlane matrice- Bo\u0161njaci, Srbi i Hrvati. Njima se pridru\u017euju po\u010delno jednaki ciljevietni\u010dkonacionalna razgrani\u010denja. Svi se poti\u010du i navode prema shva\u0107anju jedinstva kao iluzije. Kona\u010dno razrje\u0161enje je, prema tome, prihvatiti ozbiljne odnose mo\u0107i i za\u0161tititi, na osnovi milosti, najslabijeg u tome sukobu.<\/p>\n
U posljednjim godinama posvjedo\u010dena su samo slaba i nejasna nastojanja da se djelatno uobli\u010di zamisao o branjenju Bosne i Hercegovine. Budu\u0107i da je takva zamisao osje\u0107ana i razumijevana me\u0111u neprijateljima Bosne kao najopasnija, svi zagovornici izgradnje te obrambene osnove okruto su odstranjivani s politi\u010dke pozornice i oga\u0111ivani medu bosanskim ljudima. Sudionici u \u201cmirovnim pregovorima\u201d mogli su biti, u skladu s takvom matricom razaranja Bosne, samo oni \u010diji su ideologijski dr\u017eavni ciljevi bili izravno suprotstavljeni. Svi oblici patriotskog saveza, koji bi u samom \u010dinu branjenja Bosne svjedo\u010dio njezinu mogu\u0107nost, odbacivani su kao utopisti\u010dki, iako je bila o\u010dita snaga i brojnost onih koji su bili spremni da sudjeluju u takvom savezu. Za protivbonsanske perspektive najpogodnija je ona \u201cmuslimanska politika\u201d koja, tako\u0111er, svjedo\u010di da u politi\u010dkoj praksi nije mogu\u0107 jedinstveni bosanskohercegova\u010dki savez patriotskih snaga, odnosno ona koja pristaje uz stav da Hrvati, Srbi i Bo\u0161njaci \u201cne mogu i ne\u0107e vi\u0161e da \u017eive zajedno\u201d. Na toj osnovi slabila je i mogu\u0107nost sustavnog djelovanja na me\u0111unarodnoj razini, kako bi se u po\u010delima me\u0111unarodnog poretka prona\u0161li pouzdani oslonci za branjenje bosanskohercegova\u010dke dr\u017eavne cjelovitosti. Tako se su\u017eavao okvir branjenja, a sama raspodjela snaga sve vi\u0161e se svodila na \u201cmuslimansku, hrvatsku i srpsku bosansku matricu\u201d. U svakoj od bosanskih kulturnih zasebnosti izvorno postoje snage koje su opredijeljene za branjenje Bosne u smislu uzornog sadr\u017eaja tog imena.<\/p>\n
One su suprotstavljene protivbosanskim snagama u svojim sredinama i predstavljaju najve\u0107u prijetnju etnonacionalisti\u010dkim nacrtima o uspostavljanju homogenih etni\u010dkih teritorija. Iako na prvi pogled izgleda nevjerojatno, takve snage su u izravnome sukobu s vladaju\u0107im krugovima koji se slu\u017ee etnonacionalnom i etnoreligijskom retorikom u predstavljanju \u0161iroj javnosti. To dokazuje i \u010dinjenica da se samo one etnonacionalisti\u010dke snage koje su suprotstavljene bosanskom obrascu me\u0111usobno prihva\u0107aju kao sudionici dogovora o miru. U odnosu prema bosanskom integrizmu te strane u ratu su saglasni saveznici.<\/p>\n
Iz takvog toka proistekao je i Dejtonski sporazum. On zaustavlja rat ali s politi\u010dke pozornice ne otklanja ni elite, ni organizacije \u201czara\u0107enih strana\u201d. Na osnovi tog sporazuma Bosna je teorijski mogu\u0107a, ali prakti\u010dno- jasno podijeljena. Zaustavljen je rat, ali nisu otklonjeni njegovi uzroci. Na bosanskohercegova\u010dkoj teritoriji uspostavljene su vojne (ili policijske) zasebnosti me\u0111u kojima, uglavnom, ne postoje druk\u010dije veze osim u obliku odnosa \u201cstrana u sukobu\u201d koje su uspostavile primirje. Stanje u kojem se Bosna danas nalazi mogu\u0107e je tuma\u010diti na dva na\u010dina: kao raskrsnicu i kao pouzdanu usmjerenost povezivanju u postojanu dr\u017eavu.<\/p>\n
U prvome tuma\u010denju to je samo raskrsnica. S nje su mogu\u0107a dva puta: prvi vodi podjeli, pri \u010demu bi razmjenom teritorija bio pla\u0107en postojan mir, a drugi vodi povezivanju razdvojenih dijelova u odr\u017eivu cjelinu. Na osnovi onog \u0161to je mogu\u0107e zaklju\u010diti uzimaju\u0107i u obrzir pojave nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prvi put jeste vjerovatniji jer su njegovi zagovornici brojniji i bolje organizirani nego branitelji. (Tu tva.) Kao dokaz za to uzimaju se prisutnosti istih etnonacionalnih elita i organizacija, daljni tokovi etnonacionalne homogenizacije, zanemarljiv povratak prognanih u prodru\u010dja etnonacionalne vlasti sa suprotnim predznakom u odnosu na etni\u010dku pripadnost prognanih, nedjelotvornost bosanskohercegova\u010dkih zajedni\u010dkih organa, sna\u017eenje entitetskog etatizma i tome sli\u010dno.<\/p>\n
U drugome tuma\u010denju Dejtonski sporazum, je jednozna\u010dan. Iz njega proistje\u010de povezivanje razdvojenih dijelova zemlje kao jedina mogu\u0107nost. Taj put je dugotrajan, pa je prisutnost elita i organizacija povezanih s ideologijom podjele samo prijelazno stanje. Uspostavljanje pravnog poretka nije mogu\u0107e bez otklanjanja sada\u0161njih zapreka izme\u0111u postoje\u0107ih granica podjele. Time se osigurava tok povezivanja u multietni\u010dku dr\u017eavnu cjelovitost. Prisutne snage podjele ne mogu opstati ako Dejtonski sporazum bude primijenjen. U postupku svog i\u0161\u010dezavanja one \u0107e poku\u0161avati \u010ditati njegove sadr\u017eaje u skladu sa svojim izvornim ne ako tako budu htjeli predstavnici me\u0111unarodne zajednice, a Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave prije svih.<\/p>\n
Sudionici u sukobljenim bosanskim politikama ne mogu izgraditi savez braniteljskih snaga koji bi imao moralnu i politi\u010dku uvjerljivost. Oni mogu opstajati onoliko dugo koliko su sami u ravnote\u017ei suprotstavljenosti. U nerazrje\u0161ivoj zapletenosti tih snaga, koje se tro\u0161e u miru br\u017ee nego u ratu, postoji i prostor za utemeljivanje patriotskog saveza, koji bi transcendirao granice etnonacionalnih politika i etnonacionalnih teritorija. Takav savez izravno vra\u0107a politiku temeljima bosanskog obrasca, ali i sukobu s etnonacionalisti\u010dkim nacrtima koji \u0107e se pozivati na svoju nerazdvojivost od samih korijena nacionalnih i vjerskih bi\u0107a unutar bosanske vi\u0161estrukosti. Ali, takvo pozivanje je prijetvorno i opasno. Valja ga kao varku i istra\u017eiti i javno predstaviti u njegovom nepatvorenom sadr\u017eaju.<\/p>\n
U samome nacrtu o uni\u0161tenju Bosne jeste tvrdnja da ona kao dr\u017eava nije mogu\u0107a, budu\u0107i da u njoj muslimani \u017eele ozbiljiti svoju prevlast nad katolicima i pravoslavcima, odnosno da \u017eele uspostaviti \u201cmuslimansku dr\u017eavu\u201d. Zato razarateljima odgovaraju takve povremene te\u017enje muslimana. One su redovno poticane pa su tra\u017eene i podr\u017eavane one snage koje su spremne da ih proglase, te, na taj na\u010din, odustanu od Bosne u njezinom historijskom i temeljnom sadr\u017eaju. U nizu pojava \u201cmuslimanizacije\u201d dr\u017eavnih organa, organizacija i ustanova svijet je vidio iznevjerivanje ili dokidanje one Bosne i Hercegovine koja je me\u0111unarodno priznata, ali i potvrdu razloga koje su napada\u010di protiv te dr\u017eave iznosili pravdaju\u0107i pokretanje rata. Time je od po\u010detka napada\u010dima olak\u0161ano dostizanje ratnog cilja te me\u0111unarodno priznanje i legalizacija ratom i zlo\u010dinima postignutog razbijanja Bosne i Hercegovine. U kona\u010dnom ishodu ta \u201cmuslimanizacija\u201d jeste protivmuslimanstvo u najpotpunijem smislu. Tek nakon nedvosmislenog iskazivanja takvih politi\u010dkih djelovanja najva\u017eniji nacrti o razaranju Bosne i Hercegovine na\u0161li su svoj iskaz u podjeli, zapre\u010divanju pristupa Jadranskom moru, Savi itd. Na taj na\u010din zagovornici muslimanske dr\u017eave postali su izravni saveznici razarateljima Bosne i neprijatelji njezinim braniteljima.<\/p>\n
Bosna se danas nalazi u uvjetima ozbiljne razdijeljenosti u nekoliko vojnih ili policijsko politi\u010dkih zasebnosti, koje se mogu nazvati samo uvjetno bo\u0161nja\u010dkim, hrvatskim i srpskim. Zaprije\u010denost slobode kretanja preko granica tih zasebnosti, nepristupa\u010dnost svojini, nemogu\u0107nost povratka prognanih i niz drugih pojava, kao posljedice nametanja podjele ratnim sredstvima, otklanjaju se sporo ili \u010dak nikako. Ne smanjuju se me\u0111usobna nepovjerenja, pa se izdvojenosti unutar tih zasebnosti sve vi\u0161e pretvaraju u podru\u010dja etnonacionalnih vlasti koje me\u0111usobno komuniciraju, uglavnom, preko me\u0111unarodnih posrednika, krijum\u010darskih veza i tajnih politi\u010dkih susreta. Ni na jednoj razini ne prepoznaju se odlu\u010dnije dru\u0161tvene skupine koje bi istra\u017eivale i razvijale izvore me\u0111usobnog povjerenja kao preduvjeta za ozdravljenje bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva. Iako se etnonacionalnim elitama \u010dini da su postigle barem dio svojih izvornih ciljeva, one su, ipak, Dejtonskim sporazumom zaprije\u010dene. Kretanje u smjeru podjele je znatno ote\u017eano, ako ne i onemogu\u0107eno. Povezivanju razdvojenih dijelova i sna\u017eenju povjerenja ponudene su mogu\u0107nost i podr\u0161ka. Promjena u tome smjeru zahtijeva dugotrajan napor. Sve to zbiva se u uvjetima djelovanja nekoliko razina me\u0111unarodnog okru\u017eenja. Te prividne zatvorenosti doga\u0111aju se uz globalizaciju politike i ekonomije. Samo oni koji su unutar bosanske podijeljenosti u dodiru s me\u0111unarodnim putevima mogu o\u010dekivati uklju\u010divanje u tu globalizaciju. Oni koji su u pristupu me\u0111unarodnim tokovima zaprije\u010deni nepovjerenjem svoga okru\u017eenja tonu sve dublje u psihologiji geta, sve vi\u0161e gube\u0107i iz svog politi\u010dkog obzorja mogu\u0107nost transcendiranja granica u koje su zatvoreni. Uspostavljanje veza i razgovora sa sudionicima najbli\u017eeg okru\u017eenja postaje psiholo\u0161ki sve te\u017ee, pa se razvija utopisti\u010dka politika o dalekim saveznicima i neracionalnim na\u010dinima o\u010dekivanog razrje\u0161enja.<\/p>\n
U takvim prilikama sada\u0161njeg bosanskog stanja nijedna od politi\u010dkih stranaka koje \u201cdijele\u201d vlast ne mo\u017ee ni proizvoditi, ni razvijati nositelje razgovora koji bi polazio od temeljnih sadr\u017eaja povjernja na svim stranama. Njihova prevlast zapre\u010dava i alternativne politi\u010dke, privredne, religijske, kulturne itd. veze koje bi mogle biti osnova za prevazila\u017eenje potpune segregacije. Dalekoro\u010dno gledaju\u0107i, takvo stanje ugro\u017eava i sam opstanak Bo\u0161njaka, iako njihovo sada\u0161nje prividno sticanje mo\u017ee prikrivati tu \u010dinjenicu. Oni ostaju u takvim okolnostima bez temelja i okvira dalekoro\u010dnog razvoja.<\/p>\n
Ako stranama koje stoje u samome temelju nacrta o razaranju Bosne i Hercegovine kao dr\u017eave razgovor s predstavnicima bo\u0161nja\u010dke ukupnosti mo\u017ee izgledati neprihvatlijiv i zazoran, me\u0111usobno priznanje, koje \u0107e polaziti od odre\u0111enih jezgri me\u0111usobnog povjerenja, mora biti presudan sadr\u017eaj cijelog bo\u0161nja\u010dkog razumijevanja njihove budu\u0107nosti. Oni su narod ugro\u017eenog opstanka. Tu \u010dinjenicu valja staviti i pred njih i pred sve sudionike bosanske drame. Njezino prikrivanje ugro\u017eava \u010dak i svaku mogu\u0107nost promjene.<\/p>\n
Bosanskohercegova\u010dka dr\u017eava nema budu\u0107nost ako nije utemeljena na onim jezgrama povjerenja izme\u0111u Bo\u0161njaka, Srba i Hrvata koje su danas posve potisnute iz obzorja etnonacionalnih politika. Nema budu\u0107nosti ako je razgovor o Bosni sveden na odnose izme\u0111u homogeniziranih politika vezanih za etni\u010dke teritorije. Nema je ni onda kada se proizvodi osje\u0107anje da bilo ko unutar zatvorenih etni\u010dkih prostora mo\u017ee osigurati tokove razvoja i opstanka. Bosni je potrebno preustrojstvo politi\u010dkog razumijevanja osnova ka kojima se mo\u017ee graditi njezin ulazak u tre\u0107i kr\u0161\u0107anski milenij. Nakon \u0161to je Dejtonski sporazum zaustavio tok ubijanja i razaranja, i preusmjerio ga prema mogu\u0107nosti dr\u017eavnog povezivanja i ponovnog uspostavljanja povjerenja, njegovo promatranje u okviru te\u017enji ka o\u010duvanju i sna\u017eenju bosanske cjelovitosti ima barem deset sadr\u017eaja na osnovi kojih mu se mo\u017ee procjenjivati u\u010dinkovitost: (1) sloboda kretanja na cijeloj bosanskohercegova\u010dkoj teritoriji uz uspostavljanje zakonitog nadzora na cijeloj dr\u017eavnoj granici; (2) povratak prognanih u njihove ku\u0107e i mogu\u0107nost \u017eivota i rada u skladu s evropskim mjerilima; (3) ustvr\u0111ivanje protivbosanskih elita, ideologija i organizacija, te njihovo zapre\u010davanje; (4) pravedno su\u0111enje i ka\u017enjavanje svih po\u010dinitelja zlo\u010dina protiv bosanskih ljudi; (5) isklju\u010divanje svih nezakonitih sudjelovanja Srbije i Hrvatske iz dr\u017eavnih poslova Bosne i Hercegovine; (6) za\u0161tita ekonomske cjelovitosti uspostavljanjem carinskog nadzora granica, uz punu prolaznost me\u0111uentitetske crte; (7) uspostavljanje cjelovitog nacrta gospodarskog oporavka i razvoja Bosne i Hercegovine u okviru evropskih povezivanja, uz istodobno poticanje i sna\u017eenje onih oblika bosanske kulture koji se temelje na shva\u0107anju i sticanju povjerenja me\u0111u zasebnostima bosanske jedinstvenosti; (8) cjelovito domi\u0161ljanje i provo\u0111enje tranzicije i privatizacije uz \u0161to je mogu\u0107e pravednije otklanjanje ranijeg ugro\u017eavanja svojinskih prava; (9) zapre\u010davanje nezakonitih upravljanja i kori\u0161\u0107enja novca i javnih dobara na osnovi politi\u010dke mo\u0107i; i (10) ograni\u010davanja etnonacionalnih elita da u promicanju svojih protivbosanskih ideologija koriste sredstva op\u0107eg obavje\u0161tavanja, obrazovne sustave, policiju, vojsku i tako dalje.<\/p>\n
Nakana razaranja Bosne i Hercegovine podr\u017eavana je teorijom podjele kao uvjetom za ravnote\u017eu suprotstavljenih strana iako su tok razaranja i mirovni sporazum jasno posvjedo\u010dili da je taj nu\u0111eni pristup pogre\u0161an. I ne samo to. Njegovo podupiranje zna\u010dilo je sudjelovanje u zlo\u010dinu. Uspostavljanje trajnog mira zahtijeva otklanjanje u\u010dinaka takvog pristupa. Trajan mir mogu\u0107 je tek na osnovi prihva\u0107anja da su ujedinjenje i dr\u017eavna suverenost, po\u010delno jednake razine kao i u slu\u010dajevima Hrvatske i Srbije, zahtjev na osnovi kojeg se moraju preispitivati uvjeti u cijelom podru\u010dju.<\/p>\n
Dejtonski sporazum je danas i ime za uspjeh u zaustavljanju bosanskohercegova\u010dkog stradanja. Kao i svaki uspjeh, ograni\u010den je onim \u0161to ga odre\u0111uje. Zaustavio je rat, ali i prihvatio i legalizirao barem djelimi\u010dno postignu\u0107a njegovih pokreta\u010da i voditelja. Potvrdio je i legitimitet elita i organizacija koje su odgovorne za njega. Uspjeh je zato \u0161to stradanje nije potpuno i \u0161to ostavlja nadu, bez koje, ina\u010de, \u010dovjek i nije \u010dovjek. Za taj uspjeh niko ne mo\u017ee re\u0107i da je pravedan, s obzirom na to da ne osigurava ka\u017enjavanje zlo\u010dinaca i pravdu onima nad kojima je zlo\u010din izvr\u0161en. Ali, on jeste milost, jer je tok stradanja zaustavljen. Taj su uspjeh odredile Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i postigle ga kao svoj cilj. To nisu mogli u\u010diniti drugi koji su poku\u0161avali ranije, kada to Amerikanci nisu htjeli. Sada je Bosna i Hercegovina samo djelomi\u010dno ono \u0161to su htjeli njezini razarateliji. Ali, njezini branitelji nisu pora\u017eeni.<\/p>\n
\u201cPogovor, \u201d \u010citanje Historije i Povjerenje u Bosni, Kriva Politka (Sarajevo: DID, 1998)<\/em><\/p>\n Prethodno objavljeno: Svezak 01 Br. 1 (2006): Januar<\/span><\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bosna kao uzor jeste ime za nacrt o zajedni\u010dkom i skladnom \u017eivotu sljedbenika razli\u010ditih svetih predanja. Cijelu njezinu povijest sa\u010dinjavaju nastojanja da se taj uzor ozbilji u preovladuju\u0107em mi\u0161ljenju i da se iz njega izvedu primjenljivi nacrti. U ranome razdoblju Bosne- poznatom kao vremenu bosanskih banova i kraljeva- taj uzor iskazivao se u nastojanju da se opravda i uspostavi zajedni\u010dki […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[332,384],"tags":[],"class_list":["post-66632","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-16-no-3-2021october","category-volume-21-no-1-2026-january","contributor-rusmir-mahmutcehajic","volume-16-no-3-2021october","volume-21-no-1-2026-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66632","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66632"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66632\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66651,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66632\/revisions\/66651"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66632"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66632"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66632"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}} <\/h2>\n