Opsada Sarajeva je bila najdu\u017ea u modernoj Europi. Srpski separatisti podr\u017eani od strane Jugoslavije su okru\u017eili mladi glavni grad Bosne i Hercegovine, opkolili ga i strijeljali njegove stanovnike u trajanju od hiljadu dana, po\u010dev\u0161i od petog Aprila 1992. Suo\u010davaju\u0107i se sa odlu\u010dnim oru\u017eanim otporom i stoi\u010dkom populacijom, opsadne snage nikada nisu poku\u0161ale zauzeti grad, a nakon \u0161to je dejtonskim sporazumom okon\u010dan rat 1995, opsada je povu\u010dena 29. februara 1996. Sarajevo nije palo kao ostale muslimanske enklave, poput Srebrenice, Gora\u017eda i \u017depa, ali na hiljade ljudi je ubijeno i desetine hiljada je protjerano iz svojih domova, od kojih se ve\u0107ina vi\u0161e nikada nije vratila. Petnaest godina kasnije, Bosna i Hercegovina se djelomi\u010dno oporavila od rata.<\/p>\n
Me\u0111unarodni sud za rat u Jugoslaviji je tri puta stariji od samog sukoba, me\u0111utim nalozi za hap\u0161enje su jo\u0161 uvijek nerije\u0161eni. Srbi koji su poku\u0161ali izvr\u0161iti etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje \u010duvenog kozmopolitskog Sarajeva– pravoslavna i katoli\u010dka biskupija je samo jedan most udaljena od sinagoga u gradu od stotinu d\u017eamija–su postigli samo suprotno: izbrisali su sebe iz grada. Danas je skoro u potpunosti muslimanski. Me\u0111utim, stanovni\u0161tvo se nikada nije oporavilo; Procjenjuje se da je danas broj stanovnika u Sarajevu tri \u010detvrtine koliki je bio 1991. godine.<\/p>\n
Dr\u017eava je virtualni protektorat Europske unije i ostaje zaglibljena u bizantijskoj ustavnoj upravlja\u010dkoj strukturi, od kojih su obje bile cijena zaklju\u010denja sukoba. Podijeljena na osnovu vjerskih skupina– katoli\u010dki Hrvati, muslimanski Bo\u0161njaci i pravoslavni Srbi, svi govore manje ili vi\u0161e isti jezik, iako Srbi koriste \u0107irilicu– Dejtonski sporazum je zaklju\u010dao zemlju u homogene regije i efektivno nastavlja ovu izolaciju jer nijedan politi\u010dar ne vidi prednost \u0161irenja utjecaja izvan njegove regije u cilju postizanja nacionalne funkcije. Rezultat je politi\u010dki zastoj i ekonomska stagnacija zemlje od \u010detiri miliona stanovnika.<\/p>\n
Ratno naslije\u0111e sputava Bosnu i Hercegovinu, dok njeni susjedi idu naprijed. Biv\u0161e jugoslavenske republike, Slovenija i Hrvatska, su sada \u010dlanice NATO-a, te je Slovenija nedavno predsjedala u EU. Makedonija, zemlja koja je za dlaku izbjegla gra\u0111anski rat 2001. godine i koja ima upola manje stanovni\u0161tva od BiH, pretekla je Bosnu u pogledu BDP-a po stanovniku i paritetu kupovne mo\u0107i. Bez obzira na to, Bosna i Hercegovina jo\u0161 uvijek te\u017ei ka Zapadu, te je podnijela zahtjev za \u010dlanstvo u NATO-u i EU.<\/p>\n
Situacija u Bosni i Hercegovini \u010dini rad male izdava\u010dke ku\u0107e Connectum u Sarajevu, izvanrednijim, va\u017enijim i vrijednijim. Osnovan 2004 godine, Connectum posjeduje katalog od oko 100 naslova. Gotovo svi su na bosanskom jeziku (raspad biv\u0161e Jugoslavije je doveo i do raspada jezi\u010dke porodice) osim dvije knjige koje su ovdje pregledane, a koje su napisali bosanski pisci u iseljeni\u0161tvu i objavili na engleskom. Ove knjige su zasad dostupne samo u Bosni i Hercegovini. Connectum nema me\u0111unarodnog distributera.<\/p>\n
Nadati se je da \u0107e se to promijeniti jer na Zapadu postoji samo nekolicina glasova bosanskih muslimana iz rata. Zlatko Dizdarevi\u0107, urednik sarajevskog dnevnog lista Oslobo\u0111enje <\/em>(koji herojski nije izostavio nijedan broj tokom rata), objavio je Sarajevo: Ratni Dnevnik<\/em> 1993 godine. Na\u0111a Halilbegovi\u0107 je objavila My Childhood Under Fire<\/em> 2006. Semezdin Mehmedinovi\u0107 je objavio Sarajevo Blues<\/em>, knjigu poezije, 2001. godine. Doprinosi Connectuma efektivno pove\u0107avaju broj radova bosanskih muslimana u prozi o ratu koji su dostupni na engleskom prijevodu.<\/p>\n Veoma je va\u017eno prepoznati ogromnu razliku izme\u0111u vlastitog jasnog glasa, \u010dak i u prijevodu, i glasa prenesenog kroz strane pisce. U knjizi Za\u0161to je prevo\u0111enje va\u017eno, Edith Grossman ka\u017ee da \u201cprijevod pro\u0161iruje na\u0161u mogu\u0107nost da kroz literaturu istra\u017eujemo misli i osje\u0107anja ljudi iz drugog dru\u0161tva ili drugog vremena. Dozvoljava nam da u\u017eivamo u transformaciji stranog u poznato i da na kratko \u017eivimo izvan svoje ko\u017ee, svojih sopstvenih predrasuda i zabluda.\u201d Ova subjektivnost je va\u017ena: Kako bosanski muslimani do\u017eivljavaju svoj progon se u potpunosti razlikuje od toga kako ga do\u017eivljava ostatak svijeta.<\/p>\n Connectum je ponovo izdao Sarajevo:Exodus of a City<\/em>, D\u017eevada Karahasana u revidiranom prijevodu Slobodana Draculica, koji je neo\u010dekivano preminuo u septembru 2010 u Torontu. Izvorno objavljen 1994, predstavlja elegi\u010dno posmatranje grada i patnje njegovih gra\u0111ana u to vrijeme. Karahasan je uspje\u0161an i plodan dramati\u010dar i esejist, a njegova zapa\u017eanja su iznijeta na stranicama. Karahasanovi eseji \u0107e uvijek biti potpuno relevantni i svje\u017ei iako se snimak pakla ve\u0107 odavno ohladio.<\/p>\n U svom eseju, \u201cAn Argument with a Frenchmen,\u201d on filozofski razmi\u0161lja o beskorisnosti raspravljanja o svom stanju i o stanju uma sa strancem koji je tokom opsade padobranom sko\u010dio u njegovu zemlju. Kako on mo\u017ee uvjeriti ovog uljeza, sa njegovim zapadnja\u010dkim pojmovima materijalne udobnosti, \u0161ta mu dom zna\u010di \u010dak i u ratnim uvjetima? \u201cNakon svih mojih poku\u0161aja da ga uvjerim da mi je bolje nego \u0161to zaslu\u017eujem, Francuz je ponavljao kako ja mora da se osje\u0107am grozno\u201d, Karahasan napominje ironi\u010dno. To je kontrapunkt sa politi\u010dkim posljedicama, jer je opstanak Sarajeva, prije Dejtona, vjerovatno bio temeljen na tome da su njegovi stanovnici znatno nadma\u0161ili napada\u010de. Ali Karahasanova poenta je va\u017ena za druga opkoljena dru\u0161tva \u010diji gra\u0111ani moraju da ponovo stvore dru\u0161tvenu strukturu nakon povla\u010denja hitnog slu\u010daja, ali i zahtjeva da me\u0111unarodna zajednica razumije njihovo subjektivno stanje prije nego ih preplavi pomo\u0107i i sa\u017ealjenjem koje oni ne trebaju niti \u017eele.<\/p>\n Karahasan zatim istra\u017euje kako jezik biva uni\u0161ten i kako postaje sredstvo razaranja u sukobu. Mo\u017eda je neobi\u010dno brinuti se o ovome, kad su minobaca\u010di i artiljerija pu\u0161tali otpad na znamenitosti Sarajeva,a snajperisti punili groblja svje\u017eim grobovima. Ali on shvata kako zlobno kori\u0161tenje jezika mo\u017ee podsta\u0107i i produ\u017eiti sukob, te se njegovo iskustvo mo\u017ee primjeniti i dalje od Balkana. Njegov esej \u201cKnji\u017eevnost i Rat\u201d je hladni prijekor, o zloupotrebi jezika i knji\u017eevnosti u politi\u010dke i estetske svrhe, u najboljoj tradiciji Georga Orwella i Czeslawa Milosza. Jezik je svet za Karahasana. \u201cSvijet je prvo napisan\u201d, on pi\u0161e. \u201cSvete knjige ka\u017eu da je on izgovoren rije\u010dima i sve \u0161to se de\u0161ava u njemu, de\u0161ava se prvenstveno u jeziku.\u201d Kad jezik postane puko sredstvo, kada mu se oduzme moralna svrha, tada postaje oskvrnjen,tvrdi on. A kada jezik postane dio krajolika uni\u0161tenog ratom, onda mo\u017ee postati oru\u017eje. Ovo je vi\u0161e od napada na postmoderne igre rije\u010di, kojih je on svjestan. On pokre\u0107e dvostruki napad na pisce koji estetiziraju ljudsko iskustvo, pogotovo ljudsku patnju, i one koji pi\u0161u, kako on to zove, \u201cherojsku\u201d knji\u017eevnost. Njegov gorki uvid se \u010dini tajanstvenim na prvi pogled ali se zapravo pokazuje zapanjuju\u0107e relevantnim obzirom na iskustvo u Iraku i Afganistanu tokom posljednjih nekoliko godina.<\/p>\n Analiziraju\u0107i prvi cilj–\u201dumjetnost zarad umjetnosti,\u201d u Karahasanovom sa\u017eetku–mo\u017ee se zaboraviti da su neka od najboljih novinarstava 1990tih bila fokusirana na biv\u0161u Jugoslaviju. Samantha Power, Christiane Amanpour, Roy Gutman i drugi, su stekli ugled moralno anga\u017eiranom reporta\u017eom. Ali dana\u0161nji ratovi favoriziraju one koji su napustili te\u017eak posao dono\u0161enja presude za rad \u010distog zanata. Na primjer,samosvjesni,knji\u017eevni ratni izvje\u0161taj Sebastiana Jungera i Dextera Filkensona, predaju moralni i ljudski sud moralnom bu\u0111enju. Usporedba postaje najvi\u0161a vrijednost. Iako mo\u017eda mo\u017eemo razumjeti ne\u0161to o prirodi ratovanja \u010ditaju\u0107i ove knjige, ne\u0107emo razumjeti mnogo o ljudskom sukobu. Ovo je \u201cknji\u017eevnost koja se oslobodila uklanjanjem svog zna\u010denja i smisla, razloga i vrijednosti.\u201d<\/p>\n To je krivica ove \u201cumjetnosti zarad umjetnosti\u201d, koja je indirektno odgovorna za sve strahote savremenog svijeta\u2026 Odluka o tome da se bukvalno sve shvati kao estetski fenomen–u potpunosti zaobilaze\u0107i pitanja o dobru i istini–je umjetni\u010dka odluka. Ta odluka je zapo\u010dela u oblasti umjetnosti, te je postala karakteristika savremenog svijeta.<\/p>\n Kad Karahasan nastavlja opis herojske knji\u017eevnosti–\u201dLjudi u ovoj knji\u017eevnosti su u prvom redu Srbi, Hrvati, komunisti, rojalisti ili ne\u0161to sli\u010dno, pa tek onda su to, na drugom ili tre\u0107em mjestu, ljudi sa li\u010dnim osobima,\u201don obja\u0161njava–on pi\u0161e o politi\u010dkim traktatima, polemikama i uvredama. Ustvari, ono \u0161to je u\u010dinilo ratove u biv\u0161oj Jugoslaviji posebno alarmantnim su bili samozvani nacionalisti\u010dki intelektualci koji su pozivali na razaranje jugoslavenskog internacionalnog eksperimenta, koje Karahasan proziva po imenu . Ali trebamo samo da se sjetimo tog neobi\u010dnog konsenzusa liberalnih intervecionista i neokonzervativaca o invaziji na Irak, i lo\u0161ih \u010dlanaka koje su objavili samo da bi postali poznati, kako bismo \u010duli odjek Karahasonove poente petnaest godina kasnije. Sposobnost jezika da istra\u017euje i donosi ljudski sud je redovno odba\u010den zbog njegove regrutacije u slu\u017ebi prostog politi\u010dkog interesa.<\/p>\n S obzirom na Karahasanovu akutnu bol zbog razaranja njegovog grada, mo\u017eda je neugodno navesti da je druga knjiga na engleskom koju je objavio Connectum, Black Soul<\/em>, ratni roman. Ova knjiga je putovala zaobilaznom rutom do zemlje porijekla. Pisac je prvo objavio verziju na bosanskom jeziku u SAD-u, a zatim u Bosni i Hercegovini prije nego \u0161to je objavio prijevod Faruka Rahmanovi\u0107a na engleskom jeziku, koju je Connectum potom kupio. Black Soul<\/em> je dragocjen zbog svoje jedinstvene perspektive koju pru\u017ea: Muslimanski borci koji brane Sarajevo i do\u017eivljaji izbjegli\u010dkog i iseljeni\u010dkog \u017eivota u SAD-u. Rahmanovi\u0107eva pri\u010da je podijeljena izme\u0111u brutalnog rata na vrhovima oko Sarajeva i hladnih kanjona \u010cikaga, gdje glavni lik tra\u017ei azil. Zbog odsustva nade za internacionalnom intervencijom, glavni junak kre\u0107e u potragu za mitskim ameri\u010dkim obe\u0107anjem–idealno odgo\u0111enim.<\/p>\n Rahmanovi\u0107 je slu\u017eio u odbrani Sarajeva, zajedno sa grupom policajaca, djece, idealista, biv\u0161ih saveznih vojnika, krijum\u010dara oru\u017eja i razbojnika. Njihova propala li\u010dnost je obuhva\u0107ena u prvom dijelu romana, dok Rahmanovi\u0107 prati neregularnu jedinicu tokom finalne zimske misije slabljenja srpskih polo\u017eaja iznad grada. Black Soul<\/em> tretira fizi\u010dko nasilje pri\u010de sa mje\u0161avinom odvajanja od video igrica i intimnih posljedica nepoznatih u ve\u0107ini fikcija, sugeriraju\u0107i to da je Rahmanovi\u0107 strahovito dobro poznavao rat. Glavni lik, koji svjedo\u010di ubistvo svoje porodice, primje\u0107uje kako jedan od zlo\u010dinaca povra\u0107a nakon pokolja. Jedan od njegovih ljudi, spoti\u010du\u0107i se o mrtve neprijatelje, postaje nasilno bolestan i emotivno izbezumljen. Likovi autora su osaka\u0107eni i ubijeni, a oni koji pre\u017eive su psihi\u010dki uni\u0161teni.<\/p>\n Centralni lik je Hamza, te\u0161ko ranjen u o\u010dajnoj misiji na planini. Njegovi roditelji ga \u0161alju preko Jadrana do Italije a potom u \u010cikago, gdje razmi\u0161lja o ratu i njegovim traumama. Pronalazi stan i posao, pretuku ga lokalni nasilnici i upoznaje finu djevojku. On je ina\u010de izoliran u ameri\u010dkoj divljini–simpati\u010dan portret posttraumatskog stresa i izbjegli\u010dke nevolje–i nije sasvim jasno kuda \u0107e nas pri\u010da odvesti, napetost koju Rahmanovi\u0107 dr\u017ei do samog u\u017easnog kraja.<\/p>\n Osnovna narativna struktura romana Black Soul<\/em> je ma\u0161ta o osveti;mo\u017eda Rahmanovi\u0107 prilago\u0111ava razra\u0111enu vjersku mistiku nasilnih filmova Johna Woo-a svojim bosanskim likovima i sredini. Te\u0161ko je zamjeriti konvencionalno zadovoljavaju\u0107em ako se tragi\u010dni svr\u0161etak ina\u010de moralno slo\u017eene pri\u010de pro\u017eima kroz tako neobi\u010dnu geografije i likove. Od Sarajeva, preko Rima, do \u010cikaga, Rahmanovi\u0107 o\u0161tro prikazuje svoje sporedne likove: nesiguran mladi vojnik; visoka moralna prisutnost Hamzinog oca i enigma njegove majke ro\u0111ene u Americi, koja je pre\u0161la na Islam; bogati bosanski emigrant u Italiji koji \u010dezne za domom; i ljubazan ali ukleti crni vijetnamski veteran koji smje\u0161ta Hamzu na zapad \u010cikaga. Tek se u \u010ditanju sporedne uloge Hamzina su\u0161tina osje\u0107a prazno i izgubljeno. Ali likovi i pri\u010da, ako ne i struktura su krajnje originalni, i sam Rahmanovi\u0107 uspijeva u Karahasanovom moralnom knji\u017eevnom zadatku istra\u017eivanja prirode i posljedica rata.<\/p>\n Ono \u0161to je Connectum postigao sa ove dvije knjige je izuzetno i vrijedno hvale. Mlada sarajevska ku\u0107a je objavila glasove bosanskih muslimana za \u0161iru javnost. To \u0161to je Connectum uradio bez urednika kojima je engleski maternji jezik i bez globalnog distributera pokazuje samouvjerenost u vlastiti knji\u017eevni sud te nesvakida\u0161nji na\u010din pronalaska \u0161ire publike. Za sad ove knjige i njihovi autori mo\u017eda ostanu ograni\u010deni na internacionalnu zajednicu u Sarajevu i ve\u0107im gradovima Bosne i Hercegovine. Ali sa europskim te\u017enjama zemlje, to ne\u0107e ostati slu\u010daj. Nadajmo se da Connectum prona\u0111e partnerskog izdava\u010da i distributera koji je spreman da podnese rizik sa budu\u0107im prijevodima i originalnim glasovima iz Bosne i Hercegovine i ostatka Balkana. Na\u0161a literatura \u0107e biti bogatija, a ova vrijedna nacija \u0107e samo imati koristi od truda.<\/p>\n Black Soul<\/em> Sarajevo: Exodus of a City<\/em> Pregled prvi objavljen 20. decembra 2010. u Dissentu<\/em>.<\/p>\n James Thomas Snyder je prevodilac Justice in a Time of War<\/em>, \u0161vicarski novinar Pierre Hazanove historije jugoslavenskog suda za ratne zlo\u010dine. Radi za NATO u Briselu. Mi\u0161ljenja koja su navedena ovdje su njegova.<\/p>\n
\nAhmet M. Rahmanovic
\nPrijevod na engleskom, Faruk Rahmanovic
\nConnectum (Sarajevo) 2010, 24.00 KM ($16)<\/p>\n
\nDzevad Karahasan
\nPrijevod na engleskom, Slobodan Draculic
\nConnectum (Sarajevo) 2010 20.00 KM ($13)<\/p>\n