{"id":66414,"date":"2020-11-11T08:44:00","date_gmt":"2020-11-11T16:44:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=66414"},"modified":"2021-01-10T07:36:13","modified_gmt":"2021-01-10T15:36:13","slug":"arebica-in-bosnia-short-notes-and-one-review-from-the-treasury-of-bosnian-authentic-syncretism","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-15-no-4-2020-october\/arebica-in-bosnia-short-notes-and-one-review-from-the-treasury-of-bosnian-authentic-syncretism\/","title":{"rendered":"Arebica u Bosni \u2013 Kratke Crtice i Jedan Osvrt: Iz Riznice Bosanskog Autenti\u010dnog Sinkretizma"},"content":{"rendered":"

Arebica je naziv za arapsko pismo prilago\u0111eno glasovnom sistemu bosanskog i drugih slavenskih jezika i povezuje se za bosanskom alhamijado knji\u017eevnosti. Ona se po\u010dela razvijati od samog dolaska Osmanlija u Bosnu i predstavljala je te\u017enju bosanskog naroda da pi\u0161e i \u010dita na svome materinskom jeziku. Taj jezik se uvijek nazivao bosanski bez obzira na razli\u010dita pisma (bosan\u010dica, arebica, latinica, \u0107irilica) koja su u pojedinim razdobljima, pojedina\u010dno i\/ili naporedo, koristili njegovi govornici. O tome Rizvi\u0107 (1999, 28) ka\u017ee sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

Iz dvojnosti pisma, bosan\u010dice i arebice, vidi se da se bosanski jezik za Bosanske Muslimane nije postavljao u to doba kao problem <\/span>govora<\/span><\/i>, jer su oni s njime bili ro\u0111eni, njime govorili i na njemu pisali, bosan\u010dicom ali jo\u0161 vi\u0161e arebicom, ve\u0107 se postavljao problem pisma, tiskanja i \u010ditanja, s kojim \u0107e oni u\u0107i u razdoblje svoga preporoda… U tom pogledu je rukopisna a osobito \u0161tamparska arebica kao muslimansko pismo za bosanski jezik Bosanskih Muslimana predstavljala zna\u010dajnu prelaznu etapu pismenosti i kulture.<\/span><\/p><\/blockquote>\n

Arebica je u Bosni do\u017eivjela brojne transformacija koje su se odnosile na na\u010din prilago\u0111avanja arapskih grafema fonetskoj strukturi bosanskoga jezika. 8<\/sup><\/a>  <\/span>Dakle, po dolasku Osmanlija na podru\u010dje Bosne po\u010dinje bogato stvarala\u0161tvo bosanskih ljudi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.<\/span> 9<\/sup><\/a>U okviru ovog stvarala\u0161tva nastala su nau\u010dna i knji\u017eevna djela koja su njihovi autori \u010desto potpisivali sa <\/span>bosnevi<\/span><\/i> (bosanac) ili <\/span>sekalib <\/span><\/i>(slaven).  Me\u0111utim, istovremeno s tim rasla je potreba i \u017eelja da se pi\u0161e i na bosanskom jeziku pa se po\u010delo stvarati pismo od arapskih i perzijskih harfova (slova), koje bi se koristilo za realizaciju ove potrebe i \u017eelje. Kako se pismo arebica vidno razlikuje od fonetske strukture bosanskog jezika, nastaju poku\u0161aji njegovog prilago\u0111avanja. Na ovome je dosta uradio Omer Humo, a kona\u010dan oblik daje ovom pismu D\u017eemaluddin \u010cau\u0161evi\u0107. Potrebno je ovdje naglasiti da je ovaj oblik arebice \u010diji je autor \u010cau\u0161evi\u0107 po\u010desto nazivan (a jo\u0161 i danas se ponegdje naziva) i \u201e<\/span>matuficom<\/span><\/i>\u201c, \u201e<\/span>matufova\u010dom<\/span><\/i>\u201c kao i <\/span>mektebicom<\/span><\/i>. Ova prva dva odre\u0111enja arebice predstavljaju pogrdan naziv za ovo pismo i prije svega se ve\u017eu za napade na \u010cau\u0161evi\u0107a. Stoga, ovo pismo treba zvati njegovim pravim imenom <\/span>arebica<\/span><\/i> a nazive <\/span>matufica<\/span><\/i> ili <\/span>matufova\u010da<\/span><\/i> treba razumijevati kao pogre\u0161ne nazive. U nastavku \u0107emo se jo\u0161 osvrnuti na neopravdano nazivanje ovoga pisma <\/span>matuficom<\/span><\/i> ili <\/span>matufova\u010dom<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n

Alhamijado knji\u017eevnost koja je pisana arebicom osobit je bosanski kulturolo\u0161ki fenomen koji izaziva posebnu pa\u017enju. Osim toga, zna\u010dajno je bilo i nastojanje da se ud\u017ebenici za vjersko podu\u010davanje pi\u0161u na bosanskom jeziku. 10<\/sup><\/a><\/span> U ovom kontekstu posebno se mo\u017ee izdvojiti nekoliko stvaralaca, kao \u0161to su Muhamed Uskufi, Abdulah Bo\u0161njak, Muhamed Erdeljac, Hasan Kaimija, Osman \u0160ugli Ilhamija (Abdulvehab Ilhami), Fejzo \u2013 softa, Ehem \u0106ati\u0107, Omer Hazim Humo, Ahmed Ar\u0161inovi\u0107 Zirai, Hamza Sulejman Puzi\u0107, Abdulah Bjelavac, Muharemaga Dizdarevi\u0107 (Muhamed Ru\u017edi) i drugi. Na arebici je pisala i, kako to isti\u010de Lamija Had\u017eiosmanovi\u0107 (1971) \u201eprva bosanska pjesnikinja muslimanka\u201c, Umihana \u010cuvidina Sevda.<\/span> 11<\/sup><\/a>Ona, dakle, pi\u0161e svoje pjesme arapskim pismom a na bosanskom jeziku. To zna\u010di da je ona poznavala jedan oblik arebice. Njen \u017eivot se zavr\u0161ava iste godine kada se ra\u0111a \u010cau\u0161evi\u0107 (1870). Taj podatak je va\u017ean jer je Umihana pisala arapskim pismom a na svom jeziku dosta prije kona\u010dnog uobli\u010davanja arebice od strane \u010cau\u0161evi\u0107a, onakve kakva se ona zadr\u017eala i do danas. Spominjanje svih ovih knji\u017eevnika u ovom radu nema za cilj nikakvo posebno razvi\u0111anje alhamijado knji\u017eevnosti. To nadilazi namjere rada, a svakako i mogu\u0107nosti i sposobnosti njegovog autora. Mi\u0161ljenja smo da je bilo potrebno da se \u0161turim prisje\u0107anjem na stvarala\u0161tvo mislilaca, pjesnika i knji\u017eevnika na bosanskom jeziku a arapskim pismom (arebicom) uka\u017ee na zna\u010daj javljanja ovog pisma u kulturnoj historiji Bosne i u kontekstu autenti\u010dnog bosanskog sinkretizma, kao i na to da je neobi\u010dno \u0161to se to pismo danas, kao i neko\u010d u vrijeme \u010cau\u0161evi\u0107a, na svojevrstan na\u010din omalova\u017eava daju\u0107i mu drugi naziv \u201e<\/span>matufica<\/span><\/i>\u201c ili \u201e<\/span>matufova\u010da<\/span><\/i>.\u201c Naime, ovaj naziv je izveden iz turske rije\u010di <\/span>matuh <\/span><\/i>ili<\/span> matuf <\/span><\/i>koja ima zna\u010denje<\/span> senilan, poblesavio, ostarjeli, zaboravni.<\/span><\/i> 12<\/sup><\/a> <\/span>Ovakvim imenovanjem arebice (kao ne\u010dega \u0161to je kreacija \u010dovjeka koji je senilan, poblesavio ili zaboravan) od strane onih koji su je tako nazivali htjela su se omalova\u017eiti \u010cau\u0161evi\u0107eva nastojanja u reformiranju arebice i njenom pojednostavljenju kako bi ona bila prijem\u010diva za kori\u0161tenje od strane \u0161to ve\u0107eg broja ljudi posebice u podru\u010dju vjeskog obrazovanja.<\/span> 13<\/sup><\/a>
\nNa taj na\u010din arebica je predstavljala, kako je to ve\u0107 spomenuto na po\u010detku ovoga rada, veoma zna\u010dajnu \u201eprelaznu etapu pismenosti i kulture.\u201c Naime, dolaskom Austro-Ugarske uprave u Bosnu veliki broj ljudi je zbog nepoznavanja latinice bio smatran nepismenim, do\u010dim su oni veoma uspje\u0161no pisali i \u010ditali na svom jeziku ali pismom arebicom. \u010cau\u0161evi\u0107eva forma arebice za njih je utrla put i drugim pismima (latinica, \u0107irilica). Rad D\u017eemaludina \u010cau\u0161evi\u0107a je, dakle, pored brojnih odobravanja tako\u0111er i napadan i ismijavan. Dio otpora njegovom radu jeste kori\u0161tenje pogrdnih naziva za arebicu \u201ematufica\u201c ili \u201ematufova\u010da\u201c. Na\u017ealost, i kod savremenih autora koji pi\u0161u o arebici susre\u0107emo ove nazive kao zamjenu za naziv arebica, a tako\u0111er se javlja i potpuno izjedna\u010davanje ovih naziva. Da to ne bi trebalo biti tako govore i sljede\u0107e kra\u0107e teze, koje ujedno predstavljaju i sa\u017eimaju\u0107e crtice:<\/span><\/p>\n