Te\u0161ko je razumjeti po\u010dinioce genocida u Srebrenici. \u0160ta su oni radili?Za\u0161to su to radili? O \u010demu su razmi\u0161ljali? Kako su mogli uraditi to \u0161to su uradili? Emir Suljagi\u0107, u Srebrenici prepri\u010dava svjedo\u010denje jednog zlo\u010dinca dato Me\u0111unarodnom krivi\u010dnom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju nakon masakra blizu Srebrenice u julu 1995.<\/p>\n
Iz te hrpe, te gomile mrtvih tijela koja vi\u0161e nisu li\u010dila na ljudska tijela, pojavilo se ljudsko bi\u0107e.
\nRekao sam ljudsko bi\u0107e, ali to je zapravo bio petogodi\u0161nji ili \u0161estogodi\u0161nji dje\u010dak. Bilo je nevjerovatno. Nevjerovatno. Ljudsko bi\u0107e je iza\u0161lo i po\u010delo je hodati prema putu na kojem su stajali naoru\u017eani mu\u0161karci, rade\u0107i svoj posao… I onda, odjednom, svi su spustili svoje oru\u017eje i samo su ostali uko\u010deni. A samo je dijete stajalo pred njima. I ovo dijete je bilo prekriveno tkivima i iznutricom drugih ljudi. I ovo dijete se pojavilo iz hrpe ubijenih ljudi, dozivaju\u0107i: \u201cBabo\u201d\u2026\u2026tako oni ka\u017eu otac. Dje\u010dak je rekao: \u201cBabo, gdje si?\u201d<\/p><\/blockquote>\nSvjedo\u010denje ovog po\u010dinioca, mo\u017eda kao nijedno drugo svjedo\u010denje, otkriva lice genocida: njegovo prazno, bezdu\u0161no lice. Kad su po\u010dinioci vidjeli dje\u010daka, vidjeli su ljudsko bi\u0107e i spustili su svoje oru\u017eje. Prestali su raditi svoj grozan posao, jer su u tom trenutku shvatili koliko je, ustvari, bio grozan.<\/p>\n
Moramo se zapitati:\u0160ta se desilo sa dje\u010dakom koji je tra\u017eio svoga oca? Je li bio ubijen? Jesu li ga po\u010dinioci po\u0161tedjeli? Nihilizam genocida nas tjera da pretpostavimo da je dje\u010dak bio ubijen zajedno sa svojim ocem i drugima. Mr\u017enja u genocidu je potpuna. Njegova negativnost nas tjera da mislimo na najgore i mami nas u crnu rupu monstruoznosti.<\/p>\n
Zapravo, \u017eivot ovog dje\u010daka je bio po\u0161te\u0111en. Jedan od po\u010dinilaca, srpski vojnik, poveo je dje\u010daka, po imenu Fahrudin Muminovi\u0107, u Zvornik, daleko od strati\u0161ta. Rekao je svom komandantu, koji je naredio da se Fahrudin Muminovi\u0107 pogubi, da \u0107e se on li\u010dno pobrinuti za to. Zatim je ovaj srpski vojnik odveo ranjenog sedmogodi\u0161njeg dje\u010daka u Zvornik na lije\u010denje. Kad su medicinske sestre iz bolnice saznale da je ovaj dje\u010dak Bo\u0161njak, poku\u0161ale su ga ubiti. Me\u0111utim, doktori su ga spasili i premjestili u drugo odjeljenje. Na kraju je Fahrudin Muminovi\u0107 premje\u0161ten u bolnicu u Tuzli gdje ga je prona\u0161ao njegov amid\u017ea. Kao mladi\u0107, Fahrudin Muminovi\u0107 je svjedo\u010dio u Hagu kao za\u0161ti\u0107eni svjedok protiv Ratka Mladi\u0107a. Tamo je vidio \u010dovjeka koji ga je spasio i njih dvoje su se tada upoznali. Plakali su kad su se vidjeli. Nakon nekoliko godina Fahrudin Muminovi\u0107 vi\u0161e nije \u017eelio biti za\u0161ti\u0107eni svjedok i odlu\u010dio je da otkrije svoj identitet.<\/p>\n
Srbin koji je spasio \u017eivot Fahrudina Muminovi\u0107a je postupio kao ljudsko bi\u0107e. Kako drugi Srbi gledaju na ovaj njegov \u010din? Da li oni po\u0161tuju moralni karakter ovog \u010dovjeka? Da li mu odaju po\u010dast? \u010covjek koji je izabrao da spasi Fahrudina Muminovi\u0107a je sada za\u0161ti\u0107eni svjedok da bi za\u0161titio sebe i svoju porodicu. Mnogi Srbi njegov \u010din ljudske dobrote smatraju izdajom srpske nacije.<\/p>\n
Ovaj doga\u0111aj se mo\u017ee uporediti sa \u010dinom Antona Schmida, austrijskog regruta koji je spasio tri stotine Jevreja u Vilniusu tokom drugog svjetskog rata. Nacisti su to saznali, uhvatili ga, osudili na smrt i ubili ga. Prije nego \u0161to je bio pogubljen, Schmid je napisao svojoj porodici:\u201d Samo sam postupio kao ljudsko bi\u0107e i nisam htio nikoga povrijediti.\u201d Dok neki Nijemci iz Njema\u010dke i Austrije Schmida smatraju izdajnikom, danas mu Jevreji odaju po\u010dast za njegov humani \u010din. On je tako\u0111er po\u0161tovan i od strane Nijemaca. Ulica u Be\u010du je dobila ime po njemu. Njema\u010dka kasarna je nazvana po njemu. Rudolf Scharping, njema\u010dki ministar odbrane je izjavio:\u201dNe mo\u017eemo birati pro\u0161lost, ali mo\u017eemo birati da izvu\u010demo pouke iz pro\u0161losti.\u201d Njema\u010dka je izabrala da uzme za primjer iz svoje pro\u0161losti, Antona Schmida, pedeset godina nakon drugog svjetskog rata.<\/p>\n
Zamislite Srbe da odaju po\u010dast \u010dovjeku koji je spasio Fahrudina Muminovi\u0107a. Zamislite da srpski vojnici preimenuju kasarnu Top\u010didar po njemu. Zamislite da predsjednik Srbije predsjedava takvom ceremonijom, bilo to danas ili nakon pedeset godina. Da li bi ova djela pokrenula pomirenje nepomirljivog \u010dina genocida.<\/p>\n
U aprilu 1992. Godine, Radomir Konstantinovi\u0107 je Beogradskom krugu pro\u010ditao slijede\u0107e. Osamnaestog maja 1997 godine je isto ponovo pro\u010ditao Krugu 99 u Sarajevu.<\/p>\n
Totalitarizam \u010dini ljude slepim za \u010dudovi\u0161nost, i to je ono najstra\u0161nije: u totalitarizmu je stra\u0161no to \u0161to sve manje ima stra\u0161nog. Nepostojanje stra\u0161nog, nepojmljivost \u010dudovi\u0161nog, nevidljivost \u010dudovi\u0161ta, ta fantomizacija \u010dudovi\u0161ta \u2013 da li je to znak da smo utonuli u \u010dudovi\u0161nost; ako ne vidim \u010dudovi\u0161te, nije li to zato \u0161to sam i sam postao \u010dudovi\u0161te?<\/p>\n
Da bismo vidjeli \u010dudovi\u0161te, moramo vidjeti \u0161ta je suprotno \u010dudovi\u0161tu. Da ne bismo postali \u010dudovi\u0161te, moramo se fokusirati na ne-\u010dudovi\u0161te. Moramo vidjeti ljudsko bi\u0107e. Tako bismo mogli jasnije vidjeti karakter \u010dudovi\u0161ta, monstruoznost i strahotu \u010dudovi\u0161ta. Negativnost ne mo\u017ee svjedo\u010diti negativnosti. Ono \u0161to je suprotno negativnosti svjedo\u010di negativnosti. Mr\u017enja ne mo\u017ee svjedo\u010diti mr\u017enji. Ono \u0161to je suprotno mr\u017enji svjedo\u010di mr\u017enji. Konstantinovi\u0107 je nastavio:\u201dOsnovna te\u017enja svakog totalitarizma, kao demijurga \u010dudovi\u0161nosti, jeste ova te\u017enja ka sopstvenoj nevidljivosti: te\u017enja da nas potpuno osvoji, da postane na\u0161e ja\u201d.<\/p><\/blockquote>\n
Srbin koji je spasio Fahrudina Muminovi\u0107a i Anton Schmid koji je spasio tri stotine Jevreja su primjer ne\u010dudovi\u0161nosti. Vidimo ljudsko bi\u0107e. Na\u0161 ego se povezuje sa ljudskim bi\u0107em. To zahtijeva od nas da vidimo potpunu strahotu \u010dudovi\u0161ta i da iza\u0111emo iz totalitarne \u010dudovi\u0161nosti.<\/p>\n
Literatura <\/b><\/p>\n
Konstantinovi\u0107, Radomir. 1997. \u201cTo Live with a Monster.\u201d Pp. 3-4 in Krug 99 (Circle 99), no. 7-8, April – June. Sarajevo.
\nNasi\u0107, Nedim. 2018. \u201cNakon \u0161to je pre\u017eivio strijeljanje, Fahrudina su htjeli ubiti u bolnici.\u201d Pp. 8-11 in Stav, December 20.
\nSuljagi\u0107, Emir. 2017. Srebrenica MCMXCV. Zenica: Vrijeme.
\nWight, Emily. 2020. \u2018\u201cWhat Happened 25 Years Ago Still Haunts Me\u201d: Surviving Genocide in Sreberenica.\u2019 July 20. Retrieved at www.islamic-relief.org.uk\/rememberingsrebrenica.
\nWikipedia contributors. (2020, August 16). Anton Schmid. In Wikipedia, The Free Encyclopedia. Retrieved 16:18, October 14, 2020, from https:\/\/en.wikipedia.org\/w\/index.php?title=Anton_Schmid&oldid=973334135<\/p>\n<\/p>\n
GENOCID NAD BO\u0160NJACIMA, SREBRENICA 1995-2020:
\nUzroci, razmjere i posljedice<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
\n