{"id":66351,"date":"2020-07-12T09:08:04","date_gmt":"2020-07-12T16:08:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=66351"},"modified":"2020-11-13T06:55:21","modified_gmt":"2020-11-13T14:55:21","slug":"evil-in-bosnia-in-the-eyes-of-arne-johan-vetlesen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-15-no-3-2020july\/evil-in-bosnia-in-the-eyes-of-arne-johan-vetlesen\/","title":{"rendered":"Zlo u Bosni \u2013 u o\u010dima Arnea Johana Vetlesena"},"content":{"rendered":"

Uvod<\/strong><\/p>\n

Zlo ne le\u017ei na jednom mjestu i nije vezano za jednog aktera, ali se ono realizuje \u017eestoko na odre\u0111enom mjestu i od odre\u0111enih aktera prema odre\u0111enim drugima. Te\u0161ko je prona\u0107i nekoga ko \u0107e demantovati  postojanje zla u svijetu, ali, ipak, postoje pojedinci koji \u017eele demantovati da postoje zle osobe.<\/span><\/p>\n

Zlo je, dakle, pojam kojim opisujemo radnje i patnje. Pojam preferira odre\u0111en broj fenomena \u2013 na primjer bolest, prirodne nepogode, smrt, rat, genocid. Sva ova zla su priznata kao zlo. Da bi se suo\u010dili sa egzistencijom zla i da bi se prona\u0161la nada da \u0107e se postoje\u0107e stanje promijeniti nabolje, mi smo du\u017eni tra\u017eiti mi\u0161ljenje o zlu. Ovo mi\u0161ljenje se, uglavnom, tra\u017ei u religiji i politi\u010dkim ideologijama. Me\u0111utim, ako pogledamo historiju pro\u0161log stolje\u0107a vidjet \u0107emo da je nemogu\u0107e prona\u0107i neko relevantno mi\u0161ljenje o nebrojenim tragedijama. Ono \u0161to ljude fascinira vi\u0161e od samog zla je njegovo nerazumijevanje. Zlo je nerazumijevaju\u0107e privla\u010dno i odvratno, istovremeno, a svijet zla kao da se nalazi sasvim izvan doma\u0161aja mi\u0161ljenja.<\/span><\/p>\n

Svi poku\u0161aji udaranja u zlo, veoma \u010desto, zna\u010de bukvalno udaranje u prazno, u jedno ni\u0161ta. Filozofija je, na primjer, refleksija o mi\u0161ljenju ili iskustvo koje ve\u0107 postoji. Filozofija uzima sadr\u017eaj i legitimitet iz onoga \u0161to je ve\u0107 razumljeno. Ovo je metodolo\u0161ki odlu\u010duju\u0107e, jer filozofske refleksije moraju zadr\u017eati kontakt sa onim predfilozofskim ako se \u017eeli zadr\u017eati legitimitet. Zlo je, me\u0111utim, ne\u0161to apstraktno i nepristupa\u010dno sa jedne strane, a s druge strane ono je opet konkretno. Zar preko 8.000 ljudi koji su ubijeni u \u010detiri dana jula 1995. (otprilike dvije hiljade ubijenih po danu \u2013 u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica) nije ne\u0161to sasvim konkretno? <\/span><\/p>\n

Vetlesen  u svojim djelima posebno istra\u017euje odre\u0111enu formu stida koji do\u017eivljava \u017ertva. U tom kontekstu on se posebno fokusira na \u017ertve genocida u Bosni. Vetlesen u esejima ra\u0111enim na ovu temu dokazuje da to nisu egzekutori nego \u017ertve koji osje\u0107aju nepravdu, koje se stide. <\/span><\/p>\n

Stidjeti se ovdje zna\u010di biti poni\u017een, osramo\u0107en, \u017eigosan od drugih, kao i u svojim o\u010dima. Kada se \u017ertva, a ne egzekutor stidi, to izgleda kao da su krivnja i stid promijenili mjesta. Pitanje koje se postavlja: Da li se moralo ne\u0161to desiti sa \u017ertvom koja je preuzela prvo odgovornost, a kasnije i krivnju na sebe? Je li ovo ta\u010dno ili nije? To je u velikom stepenu odre\u0111eno stanjem u dru\u0161tvu, dru\u0161tvenim okolnostima u tom smislu da li dru\u0161tvo daje vrijednost \u017ertvama u njihovoj ulozi \u017ertve? Ili se one poimaju bez vrijednosti jer su \u017ertve, a \u017ertve su gubitnici, dok dru\u0161tvo intersuju oni koji su u stanju da se bore, da pre\u017eive, pobjednici?<\/span><\/p><\/blockquote>\n

Vetlesen je mi\u0161ljenja da \u017eivimo u dru\u0161tvu u kojem se nerado govori o zlu. Posljedica toga je da mi te\u0161ko vidimo slu\u010dajeve zla kao takvog i da se borimo protiv njega. Mi se ili okre\u0107emo od zla ili to nazivamo nekako druga\u010dije samo ne zlo. Najbolji primjer za to, u ovom vremenu, je, po Vetlesenu, Bosna. \u201eUbistva, silovanja, ranjavanja, protjerivanja, nisu nazvani zlom! \u2018\u0160ta smo mi radili dok se izvr\u0161avao prvi genocid na evropskom tlu nakon 1945?\u2019 Ovakva pitanja nisu postavili ni politi\u010dari ni diplomatski predstavnici. Umjesto toga oni su u \u017denevi razgovarali sa tri \u201ezara\u0107ene strane\u201d, sa tri \u201eravnopravne strane\u201d u \u201egra\u0111anskom ratu\u201d.  Nazdravljalo se liderima bosanskih Srba za planirano, organizovano i izvr\u0161eno \u201e<\/span>etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje<\/span><\/i>\u201d. Za planirane, organizovane, nare\u0111ene i izvr\u0161ene zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava, uklju\u010duju\u0107i i zlo\u010dine genocida, a o \u010demu je sve dokumentovano, prvo u masmedijima, pa onda dalje, u tu\u017eila\u0161tvima i sudovima.\u201d(Vetlesen, 2003:292). <\/span><\/p>\n

\u0160ta je zlo?<\/strong><\/p>\n

Vetlesen defini\u0161e zlo \u201ckao nano\u0161enja bola drugom.\u201d Vetlesen, 2003:294). Zbog toga on zlo razumije kao ne\u0161to povezano sa sadizmom mada se sve forme zla ne mogu razumjeti kao izraz sadizma. Me\u0111utim, sadizam daje prvo obja\u0161njenje o tome \u0161ta je zlo.<\/span><\/p>\n

Arne Johan Vetlesen se dalje pita: \u201cJe li zlo uvijek egzistencijalni i \u017eeljeni projekt? \u0160ta sa zlom izvr\u0161enim u  re\u017eiji grupe, gdje radnje komuniciraju do drugog napada\u010da prije nego na izabrane \u017ertve?\u201d (Vetlesen, 2003:295). Saznanje do kojeg je Vetlesen do\u0161ao je \u201cda se zlo gleda, a ne rezultira da se \u017ertvi negira zajedni\u010dka ljudskost sa egzekutorom. \u017drtva je podesna kao takva za egzekutorovu \u017eelju za zavr\u0161etak onoga \u0161to se ne mo\u017ee trpjeti, a to je da se bude \u010dovjek, tako da se \u017ertva sama ispisuje iz \u017eivota i pri\u017eeljkuje smrt. Suprotno teorijama koje insistiraju na tome da zlo u\u017eiva u daljini i gdje egzekutor dehumanizira svoju \u017ertvu, Vetlesen u svojim djelima, u kojima govori o zlu, fokusira na blizini. (Bauman, 1989).<\/span><\/p>\n

Zlo u Bosni <\/strong><\/p>\n

Koju vrstu zla smo imali u Bosni?<\/span><\/p>\n

\u201cU Bosni je bila takva situacija da su egzekutori \u010desto poznavali \u017ertvu u liku \u0161kolskog kolege, kolege s posla, kom\u0161ije, ili \u010dak \u010dlana u\u017ee ili \u0161ire porodice. To je proizvodilo emocionalnu blizinu baziranu na li\u010dnom poznanstvu. Pored toga, zlo se izvr\u0161avalo u fizi\u010dkoj blizini, licem u lice. Nasilje, silovanja, ubistva, su bili vidljivi za razliku od birokratske magle i tajnovitosti koja je pratila nacisti\u010dko izvr\u0161enje \u201ckona\u010dnog rje\u0161enja\u201d. Nacisti su oformili birokratski jezik kao \u201cnaro\u010dita obrada\u201d; \u201cradni logori\u201d, itd kako bi istinu prikrili i od \u017ertve i od drugih, ali ne i od pripadnika svojih jedinica koji su, uglavnom, koristili usmena nare\u0111enja i rije\u010di koje su odgovarale stvarnosti. Pored toga, prilikom izvr\u0161enja holokausta veoma va\u017eno je bilo mjesta izvr\u0161enja zlo\u010dina dr\u017eati daleko, tamo u Poljskoj umjesto u Njema\u010dkoj.<\/span><\/p><\/blockquote>\n

Vetlesen nastavlja: <\/span><\/p>\n

U genocidu u Bosni sve je suprotno. Nasilje se izvr\u0161ava u blizini gdje se empatija odigrava, empatija se izra\u017eava tako \u0161to napada\u010d susre\u0107e svoju, upravo \u201csvoju\u201d \u017ertvu i to licem u lice. \u017drtva se dehumanizira ideolo\u0161kim stereotipima o \u201cmuslimanima\u201d. U genocidu u Bosni de\u0161ava se to da se empatija pretvara u svoju suprotnost i staje na stranu nemorala. <\/span>Kada se nasilje izvr\u0161i u blizini onda za posljedicu imamo da se gubi svaki izgled za oprost i pomirenje u budu\u0107nosti.<\/i><\/b> Jer su se egzekutor i \u017ertva vidjeli o\u010di u o\u010di, a no\u017e je \u010desto zamjenjivao vatreno oru\u017eje. Pogled i egzekutora i \u017ertve ovdje je uhvatio ne\u0161to \u0161to nije trebalo da se desi. To je ta vrsta uzajamnosti odnosno glavnog cilja u izvr\u0161enju zla u psiholo\u0161kom smislu, a to je da taj \u010din onemogu\u0107i svaku mogu\u0107nost zajedni\u010dkog \u017eivljenja u budu\u0107nosti. \u0160to egzekutor ima bli\u017ei odnos prema \u017ertvi u smislu prijateljstva, kom\u0161iluka, rodbinskih veza, utoliko \u0107e biti ve\u0107i psiholo\u0161ki i osje\u0107ajni uticaj na relaciju izme\u0111u egzekutora i \u017ertve. Relacija se nakon ovoga mijenja u potpunosti. Genocid je iz ovih razloga suptilna i posebna forma zla.  <\/span><\/p><\/blockquote>\n

U Bosni je sve to bilo druga\u010dije. Nije se krilo ono \u0161to se radilo. Naprotiv, to se pokazivalo. Svima. Vetlesen se poziva na danskog politologa, Carsten Bagge Laustsena, koji daje sljede\u0107i opis:<\/span><\/p>\n

Silovanje za muslimansku bosansku \u017eenu zna\u010di da je ona ne\u010dista. Djelomi\u010dno zbog toga \u0161to je ona osramo\u0107ena, a djelomi\u010dno jer je ona prisiljena da rodi Srbina. Mnogo je \u017eena dr\u017eano u koncentracionim logorima gdje su one sistematski silovane sve dok nisu zatrudnile. Silovanje je imalo trudno\u0107u za cilj. Silovane \u017eene su osloba\u0111ane u poodmakloj trudnu\u0107i kada abortus vi\u0161e nije bio mogu\u0107. Dijete \u0107e se nositi i Srbin \u0107e se roditi. <\/span><\/p><\/blockquote>\n

Ovdje se pojavljuje i mu\u0161karac kao \u017ertva, koji je \u010desto sa ostatkom porodice prisiljivan da prisustvuje silovanju supruge, k\u0107erke, majke, unuke. Mu\u0161karcu se name\u0107e sramota jer nije kao glava porodice bio u stanju sprije\u010diti silovanje i za\u0161titi \u017eene. Njegova mu\u0161ka pozicija definisana vjerski i kulturolo\u0161ki, a u skladu sa njegovim sposobnostima da za\u0161titi \u017eene, djecu i stare, je na\u010deta u dobroj mjeri. Rezultat je njegov osje\u0107aj stida i nemo\u0107i koji rezultiraju uni\u0161tenju porodi\u010dne strukture i jo\u0161 vi\u0161e bosanskog identiteta. Ovaj primjer je jedan me\u0111u mnogima koji ilustruje kako za \u201c<\/span>serbister<\/span><\/i>\u201d i za njihovo vo\u0111enje rata u Bosni u stvari nije bio rat u klasi\u010dnoj formi nego suprotno rat (ako ta rije\u010d uop\u0107e odgovara) koji je za cilj imao uni\u0161tavanje i stvaranje novog identiteta. Bilo je to \u201c<\/span>etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje<\/span><\/i>\u201d u slu\u017ebi politike uni\u0161tavanja jednog i stvaranja drugog identiteta. Bio je to poku\u0161aj uni\u0161tavanja porodi\u010dnih veza na drugi na\u010din: tjeraju\u0107i \u010dlanove porodica da se me\u0111usobno ubijaju, organizovanje silovanja u prisustvu \u010dlanova porodice, kori\u0161tenje psihi\u010dkog terora i koncentracionih logora gdje su uni\u0161tavane li\u010dne vrijednosti i personalni integriteti. To su bili glavni aspekti srpskog vo\u0111enja rata.\u201d (Vetlesen, 2003:314). <\/span><\/p>\n

Centralno mjesto u planiranju genocida nad Bo\u0161njacima u Bosni zauzima plan RAM, ura\u0111en 1991, u Beogradu od grupe visokih oficira uklju\u010duju\u0107i i eksperte za psiholo\u0161ko vo\u0111enje rata. Plan i eksperti koji su u\u010destvovali u njegovoj izradi je primjer kako se znanje o tome koji mehanizmi stvaraju neprijateljske slike, ako se koriste sistematski, dobra priprema za izvr\u0161enje genocida. \u201cNe radi se, dakle, o kori\u0161tenju znanja da se sprije\u010di genocid ili da se genocid preduprijedi na drugi na\u010din. Ne, ovdje se radi o ne\u010demu gdje se koristi znanje kako bi se genocid u\u010dinio mogu\u0107im. Vojna i akademska ekspertiza dala je na uslugu svoje kompetencije o islamu kao vjeri i kulturi na dispoziciju, kako bi se izvr\u0161ilo \u2018<\/span>etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\u2019<\/span><\/i>.\u201d (Allen, 1996; Sells, 1996; Vrani\u0107, 1996).<\/span><\/p>\n

Na kraju dolazi sramota. Ovdje je upravo sramota u igri. Ko je taj ko se stidi, kod koga se javlja sramota? <\/span><\/p>\n

Kao teorijsku podlogu za ono \u0161to \u0107e koristiti kao odgovor Vetlesen razabira krivnju i sramotu na na\u010din kako to radi engleski sociolog Stephen Pattison:<\/span><\/p>\n

Vremenom se oni koji su krivi po\u010dinju posmatrati i do\u017eivljavati u dru\u0161tvu kao osobe od \u010dasti i po\u0161tovanja. Osoba kojoj je nanesen bol i koja je osramo\u0107ena stoji u zaga\u0111enoj sjeni izlo\u017eena stigmi i bez mogu\u0107nosti da ostvari socijalnu satisfakciju. Stid i stigma nisu podijeljeni na bazi jasnih pravila, eti\u010dkih principa ili mehanizama za kaznu i slu\u017eenje. Stid se lijepi ne za djela nego za osobe tako da se njihov identitet stalno ranjava i \u010dini bezvrijednim. Takva osoba rizikuje da ostatak \u017eivota provede sama i bezvrijedna i za sebe i za druge. Osobe i grupe izlo\u017eene sramoti su toksi\u010dno prljave oni su \u201c<\/span>humanity aut of place<\/span><\/i>\u201d u dru\u0161tvu. Toksi\u010dno prljavim vlada se jakom rukom \u2013 oni se ignori\u0161u, bri\u0161u, pospremaju. Oni nemaju nikakve vrijednosti, oni se devalviraju najo\u0161trije. U dru\u0161tvu vi\u0161e orijentisanom prema sramu nego prema krivnji to mo\u017ee dobiti zna\u010denje borbe na \u017eivot ili smrt. (Vetlesen, 2003:307).<\/span><\/p><\/blockquote>\n

Vetlesen se pita: <\/span><\/p>\n

\u2018Ko je taj koji se stidi?\u2019 Odgovor je: \u2018To su \u017ertve.\u2019 \u201cTo su silovane muslimanske \u017eene, koje su silovane posebno zbog njihove pripadnosti odre\u0111enoj religiji, u ovom slu\u010daju islamu. To su njihova bra\u0107a, o\u010devi, mu\u017eevi, sinovi koji nisu uspjeli za\u0161titi njihove vrijednosti\/\u010dast, status i li\u010dno po\u0161tovanje, a bili su svjedoci tih zlo\u010dina. Pored toga, tu je jo\u0161 nasilje u koncentracionim logorima ponovo pred publikom. O tome postoje svjedo\u010denja koja je te\u0161ko opisati, a odnose se na prisiljavanje djeda da siluje svoju unuku i sina koji je morao odsje\u0107i testise svom ocu, itd.\u201d (Vetlesen, 2003:307).<\/span><\/p><\/blockquote>\n

Neizdr\u017eljivo je biti \u017ertva i neizdr\u017eljivo je razmi\u0161ljati o \u017ertvi <\/b><\/p>\n

U Vetlesenovoj kriti\u010dkoj analizi me\u0111unarodne zajednice i njenog odnosa prema Srebrenici i doga\u0111ajima u Bosni uop\u0107e, na primjer, nije samo pitanje ko je napadnut. Pitanje je, tako\u0111er, \u0161ta je bio cilj u\u010desnika u ratu. Vetlesen misli da je \u201eli\u010dni ratni cilj Srba bila apsolutna negacija ideje o ljudskim uro\u0111enim vrijednostima. Na tim osnovama Srbi su zapo\u010deli uni\u0161tenje jedne grupe civilnog stanovni\u0161tva sastavljenu od muslimana vjernika, muslimana religiozno indiferentnih i muslimana ateista kao jedne vje\u0161ta\u010dki stvorene homogene grupe: – muslimani u Bosni i Hercegovini, koji su bili njihov osnovni ratni cilj. Genocid je bio programirani i sastavni dio srpske strategije.\u201d (Vetlesen, 1997: 73).<\/span> Arne Johan Vetlesen je sasvim konkretan kada ka\u017ee:<\/span> \u201dTo \u0161to se desilo u Bosni od 1991. do 1995. godine, nije bio klasi\u010dni rat. To je bio genocid. Planirani etni\u010dko \u2013 religiozni i seksualni genocid.\u201d (Vetlesen, 1997:75).<\/span> <\/span><\/p>\n

Vetlesen ina\u010de misli da je Zapad prihvatio obja\u0161njenje rata u Bosni kao jednako rasprostranjene krivnje izme\u0111u \u201dzara\u0107enih strana\u201d. Govoriti o \u201dzara\u0107enim stranama\u201d je u najmanju ruku neumjesno kada se imaju fakta koja govore \u2026 \u201dTo \u0161to se desilo u Bosni od 1992. do 1995. godine, je bio genocid. Planirani etni\u010dki i religiozni genocid. \u2026 Genocid koji izvr\u0161en u Bosni imao je glavnog agresora \u2013 ekstremne etno \u2013 religiozne srpske nacionaliste i jednu glavnu \u017ertvu \u2013 civilne bosanske Muslimane. Zlo ima jedan odre\u0111en cilj: uni\u0161titi ne\u0161to \u0161to je po svom naslje\u0111u dobro i vrijednosno kako bi se za\u0161titilo ne\u0161to \u0161to je zlo \u2026 Zlo se onda ne smatra \u010distom agresijom, a d\u017eelat svoj \u010din zlo\u010dina osje\u0107a opravdanim. Tada se zlo tuma\u010di kao dobro (Vetlesen, 1997: 74, 97).\u201d<\/span><\/p>\n

Me\u0111utim, Vetlesen je gotovo usamljen u ovakvom tuma\u010denju zla u Bosni. U Evropi su u ve\u0107ini oni  \u0161to su poput B\u01ff P\u00e1llnesa, norve\u0161kog generala, autora vi\u0161e knjiga o ratu na Balkanu i savjetnika u ICTY, blago re\u010deno, skepti\u010dni. Za njega ne postoji neki nedvosmisleni odgovor na pitanje krivnje i odgovornosti. \u201dBirati izme\u0111u onog dobrog i zlog u politi\u010dkoj stvarnosti je te\u0161ko. Moraju se razdvojiti politi\u010dki lideri i civilno stanovni\u0161tvo. Mi moramo ponekad izvr\u0161iti izbor koji sadr\u017ei zlo\u201d. (Thune and Hansen, 1998:98). <\/span><\/p>\n

Povezivanje pojma krivnje i odgovornosti za historiju onemogu\u0107ava djelovanje i legitimira obja\u0161njenje srpskih nacionalista za njihova djela. Govoriti o \u201dstranama u sukobu\u201d je isto tako problemati\u010dno. <\/span><\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Nedugo <\/span>nakon Drugog svjetskog rata Evropa, pa i Amerika su  zakazale u odnosu prema Bosni. U predve\u010derje XXI stolje\u0107a na tom, od pamtivijeka evropskom, tlu zakotrljali su se genocidni projekti. Srebrenica, Prijedor, Fo\u010da, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Sanski Most, Klju\u010d, Sarajevo, kao i sva okupirana mjesta i svi gradovi u opsadi Republike Bosne i Hercegovine do\u0161li su brzo nakon holokausta.<\/span><\/p>\n

\u0160to je vi\u0161e sociologija postajala uto\u010di\u0161te nau\u010dnih pojmova i pravila, to je vi\u0161e moral dobivao nesigurniji status u socijalnom univerzumu. Moral je bio kao odvojen faktor u socijalnoj stvarnosti i bio mu je dodijeljen marginalan i sekundaran status. To je u principu omogu\u0107ilo da se nemoralne pojave ne mogu objasniti na neteolo\u0161ki, dakle na nau\u010dni na\u010din. Pretpostavka o sociolo\u0161kom pristupu studija o moralu bila je sinonim za sociolo\u0161ku redukcionu strategiju sa pretpostavkom da se moralni fenomeni u njihovom totalitetu mogu obja\u0161njavati kroz nemoralne institucije \u0161to im daje njihov povezani karakter.<\/span><\/p>\n

Nije bilo nimalo jednostavno suprotstaviti se vode\u0107em norve\u0161kom politi\u010daru (Thorvaldu Stoltenbergu). Vetlesen je to u\u010dinio ljudski dostojanstveno. Zbog toga ovaj esej ima i svoj <\/span>drugi cilj (<\/span><\/i>prvi je mogu\u0107nost u\u010denja onima koji to \u017eele<\/span>)<\/span><\/i>, a to je zahvalnost Vetlesenu za njegovo ljudsko dostojanstvo iskazano u izu\u010davanju genocida nad Bo\u0161njacima. <\/span><\/p>\n

Vetlesen u svojim esejima o genocidu, za razliku od ve\u0107ine istra\u017eiva\u010da genocida, fokusira na \u017ertvi. On u svojim radovima posebno fokusira na intenciji prisutnoj danas da se \u017ertvama genocida, name\u0107e krivnja (onim ubijenim) i sramota (onim pre\u017eivjelim). \u010covjek se, kada pro\u010dita Vetlesenovo nau\u010dno obja\u0161njenje takve intencije, intencije koja ima za cilj optu\u017eivanje \u017ertve, ne mo\u017ee oteti utisku da je to dio politi\u010dkog projekta koji je u nekoj novoj vje\u0161to zapakovanoj formi jo\u0161 uvijek na djelu, planiraju\u0107i i organizuju\u0107i \u201eono nerazumljivo da nam se opet dogodi.\u201d Nije obavezno da se \u201edogodi\u201d jo\u0161 jednom u istoj formi i protiv iste grupe i od istih izvr\u0161ilaca, ali se mo\u017ee \u201edogoditi\u201d ako se ne stvore uvjeti za prevenciju genocida.<\/span><\/p>\n

Vetlesenovi eseji su nau\u010dni eseji u kojima se ne odvija natjecanje o tome ko je najvi\u0161e podnio \u017ertava niti se vr\u0161i odbrana onoga ko je bio objekt zlo\u010dina\u010dkih akcija. Vetlesenovi nau\u010dni eseji su nastojanje da se nauka koristi za razumijevanje provala barbarstva i zapretanih zlo\u010dina\u010dkih instikata koji zavr\u0161avaju genocidom, a sve u cilju razumijevanja uzroka, ciljeva i razmjera genocida, te prevencije genocida kao zlo\u010dina i zla najvi\u0161eg ranga.<\/span><\/p>\n

Vetlesen je katagori\u010dan kada tvrdi da ne mo\u017ee do\u0107i do oprosta ukoliko po\u010dinilac sam ne prizna sve ono \u0161to je po\u010dinio i ne poka\u017ee iskreno \u017ealjenje. Ali i tada, ukoliko taj po\u010dinilac iskreno poka\u017ee kajanje, ne mo\u017ee imati nikakva prava, ni u pravnom ni u moralnom smislu. \u017drtva ne mo\u017ee biti prisiljena da oprosti, mora biti spremna da dobrovoljno da oprost, a po\u010dinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslu\u017eio.<\/span><\/p>\n

Niko nema pravo ni davati bilo kakvo iputstvo u tom smislu. To je isklju\u010divo pravo \u017ertve. Oprost nije obaveza \u017ertve niti je pravo po\u010dinioca. To je, dakle, li\u010dni stav. \u0160ta god \u017ertva odlu\u010dila, niko je nema pravo osu\u0111ivati ili hvaliti za to \u0161to je u\u010dinila.<\/span><\/p>\n

Ovdje se ne radi primarno o tome kako zlo\u010dinac gleda na sebe onda kada nanosi bol drugome, nego kako se \u017ertve, a u nekim slu\u010dajevima i njihovi nasljednici, \u010dlanovi u\u017ee porodice, odnose premi \u017eelji zlo\u010dinca da mu se oprosti. Postojanje znakova krivnje i kajanja prema drugome u odnosu na pravo koje ima ve\u0107ina zlo\u010dinaca kada izv\u0161i zlo\u010din od velike je va\u017enosti. <\/span><\/p>\n

Vetlesan smatra \u0161okantnom \u010dinjenicu da se u Bosni i Hercegovini skoro ni\u0161ta od onoga \u0161to se desilo u period 1992-1995. ne u\u010di u \u0161kolama i da nije dio nastavnih programa. \u201cAko je to tako, onda je zaista sumorna budu\u0107nost jer historija nam pokazuje da negiranje, poricanje i zaborav nemaju posljednju rije\u010d.  U kulturi \u017eivljenja gdje je negiranje i poricanje uobi\u010dajeno, ukoliko ljudi i dalje \u017eele poricati, dru\u0161tvo dovodi do la\u017enog morala i jednog \u0107e momenta iza\u0107i na vidjelo, a reakcije mogu biti veoma burne i mogu biti opasne za budu\u0107nost tog naroda.<\/span><\/p>\n

Jedan pre\u017eivjeli iz Auschwitza, kojeg su pitali o oprostu, odgovorio je na sljede\u0107i na\u010din: Kada jedan \u010dovjek oprosti, on vremenom mo\u017ee svoj oprost smatrati \u201ckao jednu formu izdaje protiv onih koji su bili torturisani i istrijebljeni i prema kojima je on prekinuo svoju lojalnost.\u201d (Engelking, 2001:137).<\/span><\/p>\n

 Dozvolite da ovu izjavu pove\u017eemo s korisnim podsje\u0107anjem, koje je nazna\u010dila Walker, a odnosi se na to da je najstarije zna\u010denje same su\u0161tine oprosta u tome \u201cda se ne mo\u017ee tra\u017eiti naplata duga od druge osobe, te da onaj ko je kriv mora platiti za sebe\u201d. (Walker, 2006:182). Iz obzira prema nepravdi, pravda zahtijeva da se ne oprosti dug koji je proizvela radnja kojom je do\u0161lo do uni\u0161tenja \u017eivota. Osobe koje su zamoljene da oproste moraju ista\u0107i svoju ljudsku sklonost za <\/span>oholost<\/span><\/i>, staviti aktera iznad zlo\u010dina i shvatiti da je opro\u0161taj, kao i sva ostala dru\u0161tvena djelovanja, ograni\u010den na\u0161im zemaljskim zakonima: granicom izme\u0111u \u017eivota i smrti, izme\u0111u onoga \u0161to je ura\u0111eno i onoga \u0161to se nikada ne mo\u017ee poni\u0161titi.<\/span><\/p>\n

Stoga zaklju\u010dak nije da u ovom slu\u010daju oprost Vetlesen smatra moralno pogre\u0161nim. \u201d'Pogre\u0161an’ je krupna rije\u010d. Prije \u0107e biti da se to smatra slu\u010dajem neumjesnog oprosta.\u201c (Vetlesen, 214: 197). Ako je postupak aktera bio okrutno uni\u0161tavaju\u0107i za one koji su postali \u017ertve \u2013 ili za one koji zauvijek moraju \u017eivjeti sa posljedicama \u2013 da je jednostavno neprikladan za oprost, to onda zna\u010di negirati oprost i ostati lojalan onima koji to najvi\u0161e zaslu\u017euju: \u017ertvama. <\/span><\/p>\n

Literatura<\/strong><\/p>\n

Allen, B. (1996). <\/span>Rape Warfare<\/span><\/i>, Minneapolis: University of Minnesota Press.<\/span><\/p>\n

Arendt, Hannah (1963): <\/span>Eichman in Jerusalem. <\/span><\/i>Viking, New York. <\/span><\/p>\n

Bauman, Zygmunt (1989): <\/span>Modernity and the Holocaust<\/span><\/i>. Oxford: Polity Press. <\/span><\/p>\n

Burgess, Catherine & Romsloe, Askell (1995): <\/span>Bosnia v\u00e5rt glemte barn<\/span><\/i>,  Sypressforlag,  Oslo.<\/span><\/p>\n

Goldhagen, Daniel Johan (1996): <\/span>Hitler\u2019s willing exesutioneres.<\/span><\/i> New York: Vintage Books.<\/span><\/p>\n

Engelking, D.J. (1996). <\/span>Holocaust and Memory<\/span><\/i>. London: Continium, 2001.   <\/span><\/p>\n

Nilsen, Kjell Arild (1996): <\/span>Europas svik. Et oppgj\u00f8r med vestlige unnfallenhet i Bosnia, Oslo, <\/span><\/i>Spartacus Forlag AS.<\/span><\/p>\n

Nilsen, Kjell Arild (2007): <\/span>Milo\u0161evi\u0107 i krig og i Haag \u2013 en dokumentasjon<\/span><\/i>. Oslo Sypress forlag.<\/span><\/p>\n

 Ofstad, Harald (1971): <\/span>V\u00e5r forakt for svakhet, <\/span><\/i>Oslo Pax.<\/span><\/p>\n

Sells, M. (1996). The Bridge Betrayed: Religion and Genocide in Bosnia. Berkeley: University of California Press.  <\/span><\/p>\n

Stoltenberg, Thorvald & Eide Kai (1996): <\/span>1000<\/span><\/i> dager p\u00e5 Balkan. <\/span><\/i>Oslo, Gyldendal.<\/span><\/p>\n

Thune, H. & V. Hansen (1998). <\/span>Etter Srebrenica: Massakre, milit\u00e6r makt og moral<\/span><\/i>. Oslo: Norsk utenrikspolitisk institutt. <\/span><\/p>\n

Vetlesen, Arne Johan (1992): <\/span>Hvordan var Holocaust mulig? <\/span><\/i>Oslo, Materialisten. \u00c5rg. 20. nr. \u00bd,. <\/span><\/p>\n

Vetlesen, Arne Johan (1995): <\/span>Tysk identitet etter 1945. <\/span><\/i>Oslo, Nytt norsk tidskrift. \u00c5rg. 12, nr. 3. <\/span><\/p>\n

Vetlesen, Arne Johan (1997): <\/span>Ondskap i Bosnia. <\/span><\/i>Oslo, Norsk Filosofisk Tidskrift nr. 1 \u2013 2\/1997. <\/span><\/p>\n

Vetlesen, Arne Johan (2003): <\/span>Menneskevrd og ondskap  – Essays og artikler 1991-2002<\/span><\/i>, Oslo, Gyldendal. <\/span><\/p>\n

Vetlesen, Arnea Johana (<\/span>2006): Hva er etikk. Oslo, Universitetsforlaget. <\/span><\/i><\/p>\n

Vetlesen, Arne Johan (2014): <\/span>Studier i ondskap<\/span><\/i>. Oslo, Universitetsforlaget.<\/span><\/p>\n

Vranic, S. (1996). <\/span>Breaking the Walls of Silince: The Voice of Raped Bosnia<\/span><\/i>. Zagreb: Aktant.<\/span><\/p>\n

Walker, M. (2006). <\/span>Moral Repair: Reconstructiong Moral Relationships after Wrongdoing<\/span><\/i>. Cambridge: Cambridge University Press.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\n
 <\/div>\n<\/div>\n

 <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uvod Zlo ne le\u017ei na jednom mjestu i nije vezano za jednog aktera, ali se ono realizuje \u017eestoko na odre\u0111enom mjestu i od odre\u0111enih aktera prema odre\u0111enim drugima. Te\u0161ko je prona\u0107i nekoga ko \u0107e demantovati  postojanje zla u svijetu, ali, ipak, postoje pojedinci koji \u017eele demantovati da postoje zle osobe. Zlo je, dakle, pojam kojim opisujemo radnje i patnje. Pojam  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[306],"tags":[],"class_list":["post-66351","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-15-no-3-2020july","contributor-rasim-muratovic","volume-15-no-3-2020july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66351"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66351\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":66399,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66351\/revisions\/66399"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}