LIFSCHULTZ: Me\u0111u mnogima koji su protiv bilo kakave vojne akcije protiv beogradskog re\u017eima je i Misha Glenny, dopisnik BBC-a za Isto\u010dnu Evropu. U svom uvodniku u New York Timesu iz aprila 1992, na primjer, on tvrdi da \u201dza nas koji \u017eivimo i radimo na Balkanu, stvari izgledaju malo druga\u010dije. Znamo da \u0107e bombardovanje Srba pokrenuti more krvi u kojem \u0107e se Jugoisto\u010dna Evropa utopiti.\u201c Kao neko ko se dugo bavio odnosima na Balkanu, kako obja\u0161njavate Glennyjevu poziciju (i op\u0107enito pogled na konflikt u njegovoj knjizi Pad Jugoslavije). Glenny tako\u0111e zagovara mi\u0161ljenje da je \u201ejedino Vance-Owenov plan prepoznao kompleksnost situacije.\u201c Kako vi gledate na Glennyjevu ocjenu?<\/p>\n
BANAC: G. Glenny nije naro\u010dito pouzdan izvje\u0161ta\u010d o sukobu na Balkanu. To je zato \u0161to se on \u010dvrsto dr\u017ei vanj\u0161tine i nikada ne ide dublje. On istinski vjeruje u sve te mitove o balkanskom divlja\u0161tvu i misli da Milo\u0161evi\u0107 ima na\u010dina da odoli dobro usmjerenom udaru. On tvrdi, na primjer, da ako bi Srbija bila napadnuta ona bi pro\u0161irila rat na Kosovo. Ali, Srbija ve\u0107 ratuje na Kosovu. To je tihi rat, o\u010dajni\u010dki rat, no ipak to je rat. Ovaj rat se ne mo\u017ee rije\u0161iti pukim pregovaranjem. Svakako to ne mo\u017ee rije\u0161iti Milo\u0161evi\u0107.<\/p>\n
Glenny je predstavnik svih onih dobrih sljedbenika gra\u0111anskog prava kojima je otpor nacionalnoj nejednakosti odvratniji od samih njenih uzroka. Vrijeme ne\u0107e donijeti \u010duda. Jedino \u0107e borba protv srpske agresije promijeniti stanje na balkanskom popri\u0161tu. Vance-Owenov plan nije zamjena za poraz Milo\u0161evi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a, niti ovaj plan razrje\u0161ava neki posebno slo\u017eene probleme. On je stvorio neke probleme time \u0161to je namamio \u201evlasnike\u201c nacionalnih pokrajina da potpuno preuzmu svoje mini-dr\u017eave. Ali to nije njegova prednost.<\/p>\n
ALI: Ve\u0107 smo se dotakli teme o ponovnom izbijanju nacionalizma u biv\u0161oj Jugoslaviji i Isto\u010dnoj Evropi kao post-komunisti\u010dkom fenomenu. Razgovarali smo o tome kako ovo nije fenomen koji je odjednom nastao nakon komunizma, ve\u0107 je on oduvijek bio tu\u2014potiskivan, suzbijan, zabranjivan\u2014a oblici koje on sada poprima mo\u017eda su dijelom proizi\u0161li iz na\u010dina na koje je nacionalizam potiskivan i suzbijan, li\u0161en mogu\u0107nosti slobodnog izra\u017eavanja unutar politi\u010dkog sistema tog vremena. Da se vratimo na tu raspravu, kako biste definirali ili analizirali taj cjelokupan fenomen \u0161irom Isto\u010dne i Centralne Evrope kojem svjedo\u010dimo nakon sloma komunisti\u010dkih dr\u017eava? Hobsbawm, na primjer, pravi razliku izme\u0111u projekta nacionalizma u devetnaestom i u ranom dvadesetom stolje\u0107u, onog u antikolonijalisti\u010dkim pokretima u Africi i Aziji, i ove vrste nacionalizma kojeg sada vidimo, pogotovo u Isto\u010dnoj Evropi a i u drugim dijelovima svijeta.<\/p>\n
Prema Hobsbawmu, ranija vrsta nacionalizma tra\u017eila je da se pro\u0161ire ljudski socijalni, politi\u010dki i kulturni elementi; uklju\u010divala je razli\u010dite etnicitete, razli\u010dite regionalne, lokalne, lingvisti\u010dke razlike unutar, takore\u0107i, \u0161ire nacije. Taj specifi\u010dni nacionalizam imao je projekat, program, \u0161iru viziju; gradio je odre\u0111enu vrstu dr\u017eave. (Da li je uspio ili ne, naravno, druga je stvar). S druge strane, nacionalizam koji gledamo danas je isklju\u010div, o\u0161trije tra\u017ei da razdvoji \u201enas\u201c od \u201enjih\u201c, gotovo u potpunosti je usredsre\u0111en na etnicitet, rasu, jezik i stoga ne sadr\u017ei ve\u0107i, obuhvatniji ideolo\u0161ki, filozofski ili politi\u010dki projekt. Koji je Va\u0161 odgovor na Hobsbawmov stav?<\/p>\n
BANAC: Prvo, smatram da je Eric Hobsbawm slabo pripremljen da se bavi ovom specifi\u010dnom temom jer on nacionalizam vidi u biti kao osvetu dru\u0161tva zbog propasti socijalizma u Isto\u010dnoj Evropi. Onda ide predaleko u preispitivanju lenjinisti\u010dkog projekta za nacionalno samoodre\u0111enje, koje on vidi kao iskonski grijeh komunisti\u010dkog pokreta koji je ga je u biti doveo do vlastite propasti. Sve ovo je pogre\u0161no. Lenjizam nije mogao uspjeti jer nije uzeo u obzir najva\u017eniji problem Ruskog carstva, a to je kolektiv nejednakih nacija.<\/p>\n
Drugo, postoji ideja o \u201eefektu zamrziva\u010da\u201c, naime da je komunizam zamrznuo svaku raspravu o nacionalizmu u Rusiji od Revolucije 1917. godine a u Isto\u010dnoj Evropi, manje-vi\u0161e, od 1945. godine i sada se odjednom, sa slomom komunizma, vra\u0107amo u 1939. ili 1917. godinu da budemo svjedoci povratka historije, i tako dalje i tako dalje. Postoje mnoge druge metafore koje su smi\u0161ljene da se opi\u0161e navodno \u201eo\u017eivljavanje\u201c nacionalizma. Ponavljam jo\u0161 jednom: nacionalno pitanje nikada nije nestalo ni u jednoj od ovih dr\u017eava osim \u0161to je raspravljano pod nepovoljnim okolnostima, i u biti, unutar vladaju\u0107e komunisti\u010dke partije.<\/p>\n
Bilo mi je zanimljivo, na primjer, ne\u0161to \u0161to je govorio jedan u\u010desnik iz Rusije na konferenciji na kojoj sam nedavno bio u Istanbulu. Po njegovom mi\u0161ljenju (ponovo se vra\u0107amo na Hobsbawma), u biti postoje dvije mogu\u0107nosti: s jedne strane, tu je Jefferson-ov nacionalizam, koji je konstruktivan, gra\u0111anski nacionalizam, dr\u017eavni nacionalizam, li\u0161en bilo kakvih etni\u010dkih predrasuda; s druge strane, tu je nacionalizam Adolfa Hitlera. Vidite, ovo je, naravno, velika vulgarizacija jer isklju\u010duje sve vrste pojava i mogu\u0107nosti izme\u0111u\u2014uklju\u010duju\u010di i stvari koje su se de\u0161avale u Sovjetskom Savezu za vrijeme Staljina, koji je pokazao da se mo\u017ee biti nacionalista pod etiketom proleterskog internacionalizma. Mo\u017ee\u0161 prognati \u010ditave nacionalne grupe u Centralnu Aziju prosto zato jer iz nekog razloga misli\u0161 da podrivaju tvoje ratne napore, bez obzira da li je to istina ili ne.<\/p>\n
Dakle, nacionalno pitanje nije nestalo. Nije nestalo u Sovjetskom Savezu i, dakako, nepotrebno je re\u0107i, nije nestalo u Jugoslaviji ili u bilo kojoj multietni\u010dkoj dr\u017eavi u Isto\u010dnoj Evropi, \u010dak ni u onima koje su bile jednonacionalne. Postojao je problem sovjetske hegemonije u zemljama poput Poljske, na primjer, pa je nemogu\u0107e zaboraviti do kojeg stupnja je taj utjecaj bio opresivan sa stanovi\u0161ta samog sistema koji je bio nepopravjiv.<\/p>\n
Kao tre\u0107u poentu, volio bih uvesti jedan mo\u017eda malo razumniji na\u010din gledanja na nacionalizam, koji je za mene uvijek ideologija. Ovo je vrlo va\u017eno, jer pod izrazom nacionalizam Hobsbawm podrazumijeva, nesuvislo, \u010ditav niz potpuno razli\u010ditih fenomena. Za njega je to politi\u010dki pokret, ideologija, gra\u0111anski projekt, identitet \u2013 sve te stvari koje nisu nu\u017eno iste. Nacionalizam jeste ideologija i, \u0161tavi\u0161e, izrazito prilagodljiva ideologija za razliku od, recimo, socijalizma, koji ima jednu osnovnu, \u010dvrstu i jasnu strukturu. Nacionalizam je prilagodljiv, a prilago\u0111ava se intelektualnim interesima centra. (Ovdje ponovo dolazimo na pitanje centra i periferije). On odra\u017eava osnovne intelektualne interese u bilo kojem historijskom razdoblju; on ne mo\u017ee poprimiti obilje\u017eja odre\u0111enog historijskog vremena u nekom drugom periodu. Mislim da je nacionalizam u Evropi, u svojim razli\u010ditim manifestacijama, odra\u017eavao \u010ditav niz intelektualnih promjena u Evropi. Na primjer, postoji nacionalizam perioda prosvjetiteljstva, Francuske revolucije, vremena romantizma, postojao je nacionalizam pozitivisti\u010dkog perioda krajem devetnaestog stolje\u0107a \u2013 integralni nacionalizam, posebno nepo\u017eeljan oblik koji je imao mnoge \u0161tetne posljedice u Isto\u010dnoj Evropi. Integralni nacionalizam vidio je nacionalni konflikt kao rat u kojem \u0107e slabija grupa neizbje\u017eno trpiti gubitke. U toku me\u0111uratnog perioda u Isto\u010dnoj Evropi dominiraju\u0107a preokupacija bila je nacionalna nezavisnost. To donekle li\u010di na probleme iz perioda nakon 1989. godine. Onda imamo nacionalizam iz perioda fa\u0161izma i, tako\u0111er, nacionalizam iz perioda socijalizma, komunizma.<\/p>\n
U svakom od ovih slu\u010dajeva, ono \u0161to je bilo va\u017eno jeste to da je postoje\u0107i oblik nacionalizma odra\u017eavao dominantne interese centra, iako s nekim izuzecima. Na primjer, rascjep u Evropi nakon Drugog svjetskog rata je stvorio dva centra, a to je bilo neobi\u010dno. Sada se Evropa ponovo integrira, u osnovi oko zapadnevropskog centra. Imaju\u0107i sve ovo na umu, s obzirom na prilagodljivu prirodu nacionalisti\u010dke ideologije, ne mo\u017eete imati fa\u0161isti\u010dki tip nacionalizma u eri prosvjetiteljstva. Da bi se dana\u0161nji isto\u010dnoevropski nacionalizmi pretvorili u fa\u0161isti\u010dke, potrebno bi bilo da do\u0111e do promjena u Zapadnoj Evropi. Dakle, zabrinimo se zbog fa\u0161izma u Isto\u010dnoj Evropi kada g. Le Pen do\u0111e na vlast u Francuskoj; brinite o tome kada jedan Solingen postane uobi\u010dajena pojava u Njema\u010dkoj ili Britaniji. Ekstremni, pomahnitali nacionalisti\u010dki pokreti jo\u0161 nisu\u2014mo\u017eda ne\u0107e ni biti\u2014zna\u010dajni u evropskoj politici. Ovo je tek pretpostavka. Pa ipak, u nekim zemljama vidimo rastu\u0107i politi\u010dki zna\u010daj ekstremnih nacionalisti\u010dkih pokreta. Kada \u0160e\u0161elj dobije osamnaest posto glasova u Srbiji, to je vrlo opasan znak, jer je to prvi put u posljeratnoj Evropi da partija koja je fa\u0161isti\u010dka, po bilo \u010dijoj definiciji, kontrolira gotovo jednu petinu bira\u010dkog tijela. No mi\u0161ljenja sam da \u010dak i u situaciji izolacije u Srbiji politika ne\u0107e krenuti smjerom koji bi bio u potpunom neskladu s razvojima u Zapadnoj Evropi. Mislim da je Srbija jedan izoliran slu\u010daj, slu\u010daj zemlje koja prolazi kroz golemu unutra\u0161nju krizu. Ipak mislim da ovaj pokret ne mo\u017ee dugo opstati sve dok je to u suprotnosti s vladaju\u0107im ideolo\u0161kim strujama u Zapadnoj Evropi.<\/p>\n
E, sad, da li ovo samo po sebi uliva neko povjerenje? To u svakom slu\u010daju ne zatvara mogu\u0107nost ogromnog preokreta na rovitom podru\u010dju postkomunisti\u010dke Evrope \u2013 ekonomskog, politi\u010dkog, ideolo\u0161kog. No, prostor za optimizam postoji. Slijed doga\u0111aja u biv\u0161oj Jugoslaviji, uspostavljanje radikalnog \u0161ovinisti\u010dkog re\u017eima u Srbiji, kao i rat koji je nametnut drugim nasljednicama Jugoslavije\u2014takav fenomen se jo\u0161 nije desio nigdje drugo. Zato je to jo\u0161 jedan izoliran trend. Jelcin je mogao, slijede\u0107i jednaku logiku, krenuti protiv drugih nasljednica Sovjetskog saveza, s istim argumentom: Rusi su u opasnosti u balti\u010dkim dr\u017eavama, u Ukrajini, Kazahstanu, svuda! Moramo ih braniti; moramo stvoriti novu rusku dr\u017eavu; moramo ponovo okupiti ruske zemlje! Drugim rije\u010dima, ruska verzija Milo\u0161evi\u0107evog programa. Ali, to se nije desilo.<\/p>\n
ALI: Jo\u0161 nije. I nadajmo se da ne\u0107e.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Kako Vi, zapravo, karakterizirate Milo\u0161evi\u0107a?<\/p>\n
ALI: Kao primjer zastranjivanja?<\/p>\n
BANAC: Da, Milo\u0161evi\u0107ev fa\u0161izam je zastranjivanje.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Ipak, u ideolo\u0161kom pogledu, kako karakterizirati Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim u Beogradu? \u0160e\u0161eljev pokret u Srbiji jasan je odraz fa\u0161isti\u010dke idologije. I Milo\u0161evi\u0107 i \u0160e\u0161elj stoje iza programa \u201eetni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja\u201c i projekta \u201eVelike Srbije\u201c. Da li je beogradski re\u017eim fa\u0161isti\u010dka formacija koja podsje\u0107a na Mussolinija, uz nekoliko tehni\u010dkih pozajmica od nacista kad je rije\u010d o \u201eetni\u010dkoj \u010distoti\u201c i ga\u0111anju civila?<\/p>\n
BANAC: Nisam mislio opravdati Milo\u0161evi\u0107a kad sam \u0160e\u0161elja nazvao fa\u0161istom. Ima tvrdnji da Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim li\u010di na rani Mussolinijev re\u017eim u Italiji. U stvari, ako se gleda na to \u0161ta je mogu\u0107e a \u0161ta nije u Srbiji, mogu\u0107e je ustvrditi da je i Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim fa\u0161isti\u010dki re\u017eim. U Italiji, ranih dvadesetih godina, imali ste je zastupnike iz opozicije u parlamentu. Ptov njih je upotrebljen teror\u2014na primjer, ubistvo Matteottija. Imali ste opozicionu \u0161tampu, \u0161to tako\u0111er imate i u Srbiji, ali ona je marginalizirana\u2014Vreme, Borba, Ekonomska politika itd. To su novine koje nisu \u0161iroko \u010ditane i mislim da one nemaju nikakvog uticaja pona\u0161anje na masa u Srbiji. Zna\u010di, mo\u017eete imati d\u017eepove opozicije u odre\u0111enim vrstama fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima. S bilo kojeg drugog gledi\u0161ta, rekao bih da je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim jedan fa\u0161isti\u010dki re\u017eim. Da, to tvrdim. Ima mnogo ljudi koji ovome ne pridaju neki veliki zna\u010daj. Meni je to zna\u010dajno jer to nam poma\u017ee da shvatimo dru\u0161tvenu prirodu ovog fenomena.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Ali, Mussolini je imao i jedan ekonomski projekat, zar ne? Nije sasvim jasno kakav ekonomski projekat Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim sprovodi.<\/p>\n
BANAC: Da, to je istina, ne postoji nikakav ekvivalentan ekonomski projekat u Srbiji, bilo koje vrste. Ono \u0161to je zbunjuju\u0107e u vezi s Milo\u0161evi\u0107evim re\u017eimom jeste njegovo porijeklo, naravno, jer je on potekao iz lju\u0161ture vladaju\u0107eg Saveza komunista Srbije. No, bilo bi sasvim pogre\u0161no re\u0107i, kao \u0161to se to \u010desto ka\u017ee, da je Milo\u0161evi\u0107 neka vrsta nazadnog bolj\u0161evika. On to zacijelo nije. Ne postoji veza s njegovim porijeklom koja bi mi bila primjetljiva. Njegov sistem je jedna mje\u0161avina koja se jo\u0161 nije potpuno odredila, i mo\u017eda je to namjerno tako, jer ostavlja sebi otvorene mnoge mogu\u0107nosti. Ali ja mislim da je osnovni definiraju\u0107i elemenat fa\u0161izam.<\/p>\n
ALI: Biste li rekli da ovaj fa\u0161isti\u010dki elemenat u Srbiji danas odra\u017eava bilo kakvu vezu, u povijesnom smislu, s politi\u010dkom strujom koju su \u010detnici predstavljali u ranijem razdoblju vijeka?<\/p>\n
BANAC: \u010cetnici su jedna zanimljiva grupa, ali ja ih ba\u0161 ne bih nazvao fa\u0161istima, i to ne samo zato \u0161to su se pojavili u kontekstu otpora okupaciji Srbije. \u010cetnici su, u su\u0161tini, jedna predmoderna pojava, dok je fa\u0161izam moderna pojava. \u010cetnici su predmoderni u smislu da su bili kontinuitet oru\u017eanih skupina koje su djelovale u Makedoniji u periodu prije balkanskih ratova, u doba kada su sve zainteresovane susjedne dr\u017eave\u2014Srbija, Gr\u010dka, Bugarska\u2014nastojale da stvore vlastite pobunjeni\u010dke grupe u Makedoniji. Postojala je tradicija tog nepoliti\u010dkog, nacionalisti\u010dkog djelovanja u me\u0111uratnoj Jugoslaviji, u kojoj je \u010detni\u010dki pokret egzistirao u dva oblika: kao nezavisni klubovi pot pokroviteljstvom dr\u017eave i kao gerilske jedinice unutar Kraljevske jugoslavenske vojske, koje su potom vrlo lako podmla\u0111ene nakon 1941. godine.<\/p>\n
Ali u svemu tome ne vidite prisustvo bilo kakvih modernih politi\u010dkih ideologija. Ono \u0161to vidite jeste srpski nacionalizam i, u toku Drugog svjetskog rata, program \u201cetni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja\u201d. Stevan Moljevi\u0107, koji je bio jedan od ideologa \u010detni\u010dkog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata, napisao je jedan dokument koji je vrlo zanimljiv sa stanovi\u0161ta onog \u0161to se danas de\u0161ava. I on se htio rije\u0161iti Muslimana i Hrvata na svim podru\u010djima gdje ima Srba, htio je stvoriti mini Hrvatsku na ivicama jedne pro\u0161irene Srbije kao neku vrstu kolonizovanog entiteta, i ne\u0161to ve\u0107u Sloveniju u savezu sa Srbijom na sjeverozapadnim krajevima Jugoslavije. Moljevi\u0107ev program se mo\u017ee lako zamijetiti u idejama Milo\u0161evi\u0107a, \u0160e\u0161elja ili drugh ideologa srpskog nacionalizma osamdesetih i devedesetih godina. Dakle, tu ima kontinuiteta. No, uprkos tome, \u010detnici su jedna prastara pojava na Balkanu\u2014oru\u017eana skupina koja ima korijene u hajdu\u010dkom pokretu za osmanskog vremena.<\/p>\n
ALI: Jedan od razloga za\u0161to sam to uveo u razgovor jesta taj \u0161to postoji tendencija na svima stranama da jedni druge definiraju izrazima koji prizivaju naprijatnu istorijsku pro\u0161lost. Hrvati govore o Srbima kao \u010detnicima, dok Srbi koriste op\u0161ti izraz, usta\u0161e, da opi\u0161u sve Hrvate (a obje te strane zovu Muslimane mud\u017eahedinima, terminom koji je u novijoj upotrebi u diskursu na Zapadu). Kako obja\u0161njvate o\u017eivljavanje ove vrste retorike? Je li to jeftina manipulativna propaganda koja nema nikakve veze sa stvarno\u0161\u0107u na terenu?<\/p>\n
BANAC: Tu\u017eno je da se rije\u010d \u201c\u010detnik\u201d vi\u0161e ne smatra pogrdnom u Srbiji. Ve\u0107 postoje pravi \u010detni\u010dki odredi, sa svim obilje\u017ejima. Vrlo je zanimljivo analizirati tu ikonografiju. Na primjer, brada, koja je u seoskoj kulturi Srbije oznaka \u017ealosti: neko umre i \u010dovjek se ne brije. To je ne\u0161to \u0161to se de\u0161avalo u vremenu rata i u vremenu \u017ealosti. Zatim \u0161ubara, obi\u010dno sa simbolima mrtva\u010dke glave i ukr\u0161enih kostiju, s natpisom poput \u201cZa kralja i otad\u017ebinu\u201c, i tako dalje. To je ne\u0161to \u0161to upu\u0107uje na predmoderne oblike svijesti. Usta\u0161e su, s druge strane, imale elemenat ovog balkanskog primitivizma, ali oni su bili i moderan pokret u smislu da su bili fa\u0161isti\u010dki pokret. Te dvije grupe su, dakle, bile razli\u010dite po svom porijeklu iako zapravo u svakodnevnim susretima za vrijeme Drugog svjetskog rata one nisu bile toliko razli\u010dite\u2014vrlo sli\u010dni metodi, vrlo sli\u010dne vrste organizacijskih oblika i pona\u0161anja.<\/p>\n
ALI: Kakvi su snaga i zna\u010daj usta\u0161kog elementa u Hrvatskoj sada?<\/p>\n
BANAC: Formalno nikakvi, ali postoji izvjesna nostalgija za njim koju smatram izuzetno neprijatnom i opasnom. Postoji izvjestan zastoj u kriti\u010dkom \u010ditanju tog perioda koji je nanio ogromnu \u0161tetu Hrvatskoj. Nije pretjerivanje ustvrditi da je legitimitet hrvatske dr\u017eave dobrano kompromotovan upravo stoga \u0161to je sama ideja hrvatske dr\u017eave nakon 1945. nu\u017eno percepirana kao neminovno o\u017eivljavanje usta\u0161kog iskustva u Drugom svjetskom ratu. Zato me veoma uznemirava kad vidim ove grafite po Hrvatskoj koji u su\u0161tini glorificiraju fa\u0161isti\u010dku diktaturu Ante Paveli\u0107a iz \u010detrdesetih godina, ili kad vidim da neke hrvatske jedinice u Bosni i Hercegovini nose imena usta\u0161kih zapovjednika iz Drugog svjetskog rata. Mislim da je to vrlo negativan i samopora\u017eavaju\u0107i razvoj. S druge strane, razlog za\u0161to se to de\u0161ava jeste \u0161to je to upravo u kontekstu srpske agresije, a tako\u0111er i kao odgovor srpskoj pri\u010di da su svi Hrvati, zapravo, usta\u0161e. Ima to jedan element busanja u prsa koji to preokre\u0107e, s rije\u010dima: \u201cOni ho\u0107e da nas zovu usta\u0161ama. Dakle, mi smo to. Bogami, mi jesmo usta\u0161e!\u201c To je infantilno, to je opasno, i mislim da nije dovoljno u\u010dinjeno da se s tim prekine.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: U kojem omjeru se hrvatsko stanovni\u0161tvo izdvaja od ovoga, i pravi razlike?<\/p>\n
BANAC: Velika ve\u0107ina. Stranke koje nagla\u0161avaju ove simbole su na politi\u010dkoj margini.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: U svjetlu na\u0161e ranije diskusije o prirodi Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima u Srbiji, kako biste okarakterizirali Tu\u0111manov re\u017eim? \u0160ta biste rekli da je projekat tog re\u017eima i snaga koje ga podr\u017eavaju?<\/p>\n
BANAC: Prvo, Ustav, koji jo\u0161 va\u017ei, daje pretjerane ovlasti predsjedniku i, uz to, uloga parlamenta je ograni\u010dena i svedena na statiranje u politi\u010dkom sistemu. To je upravo ono \u0161to je Jelcin predlo\u017eio za Rusiju i to je izuzetno sumnjiv prijedlog koji se mo\u017ee braniti jedino u svjetlu prirode trenutnog ruskog parlamenta. Nadam se da \u0107e u Rusiji dobiti bolji parlament i ograni\u010diti ovlasti predsjednika. Upravo je to formula koju bio volio vidjeti primijenjenu i u Hrvatskoj.<\/p>\n
Bez obzira na sve lo\u0161e strane Tu\u0111manove vlade, Hrvatska nije diktatura niti dr\u017eava u kojoj se gra\u0111anske slobode sistematski ukidaju. Mislim da Hrvatska ima mnogo problema. Sada\u0161nja vlast poku\u0161ava monopolizirati politi\u010dku scenu, ali, s druge strane, tome se ljudi u dobroj mjeri uspje\u0161no opiru. Izbori za lokalnu vlast februara 1993. pokazuju velik gubitak uticaja od strane vladaju\u0107eg HDZ-a. Na mnogim lokalitetima, uklju\u010duju\u0107i tri najva\u017enija grada s izuzetkom Zagreba, opozicija je pobijedila. Do\u0161lo je do prave mobilizacije od strane opozicije, koja je djelovala na zakonskim i ustavnim temeljima. Nije bilo poku\u0161aja suprotstavljanja slabostima vlade na protivustavnoj razini\u2014\u0161to je dobro, bez obzira na \u010dinjenicu da bismo \u017eeljeli da je opozicija bila uspje\u0161nija po trenutnim pravilima igre. Mislim da ne treba da se brinemo za ja\u010danje demokratskih institucija u Hrvatskoj, pod uslovom da ne do\u0111e do porasta desni\u010darskih snaga. To je, naravno, realna mogu\u0107nost. Snaga desnice \u0107e biti odre\u0111ena vrlo, vrlo lo\u0161om situacijom na frontovima i \u010dinjenicom da je Hrvatska u stvarnoj opasnosti da ne izgubi zna\u010dajne dijelove svog teritorija\u2014\u0161to je ironi\u010dno, upravo zbog njene politike u Bosni i Hercegovini. Jer ovdje je na djelu jedna analogija: podr\u017eavaju\u0107i hrvatsko polaganje prava na \u201chrvatske\u201c regije u Bosni, hrvatska vlada oja\u010dava srpsko polaganje prava na \u201csrpske\u201c regije u Hrvatskoj.<\/p>\n
To je, dakle, jedna opasna i vrlo zabrinjavaju\u0107a situacija. Ali ni u kom slu\u010daju toliko opasna kao \u0161to izgleda u mnogim izvje\u0161tajima o Hrvatskoj. Ekonomska situacija je vrlo te\u0161ka: proizvodnja se prepolovila u odnosnu na onu prije rata; izgubljena su tr\u017ei\u0161ta; integracija sa Zapadnom Evropom nije ostvarena; postoji odre\u0111en embargo, takore\u0107i, protiv Hrvatske. No ja mislim da se sve ove te\u0161ko\u0107e mogu prevazi\u0107i kad bi se mogao posti\u0107i trajni mir i, s njim, kad bi do\u0161lo do opadanja uticaja HDZ-a, \u0161to je neizbje\u017eno s obzirom na rascjepkanost te stranke na nekoliko frakcija.<\/p>\n
ALI: Mislite li da ljudi, na primjer Jelena Lovri\u0107, pretjeruju kad ka\u017eu da su neki elementi me\u0111u hrvatskim nacionalistima isti kao Milo\u0161evi\u0107, da su, u izvjesnom smislu, pozdravili pojavu te vrste ekstremnog srpskog nacionalizma \u010diji smo danas svjedoci jer im je pru\u017eio opravdanje da osiguraju svoj vlastiti projekat. Ona posebno pominje Bosnu i Hercegovinu kada govori o tome da su Milo\u0161evi\u0107 i Tu\u0111man u suglasju oko \u010ditavog niza stvari, bilo pre\u0107utno, bilo otvoreno. \u201cPodjela Bosne i Hercegovine bila je predmet\u201c, ka\u017ee ona, \u201cnjihovog najdubljeg me\u0111usobnog razumijevanja\u201c.<\/p>\n
BANAC: Problem ba\u0161 s tom tvrdnjom jeste \u0161to ona ne uzima u obzir hronologiju. Milo\u0161evi\u0107 je bio etablirana politi\u010dka \u010dinjenica 1987. godine. Upravo u tome vremenu su po\u010dinjene mnoge gre\u0161ke\u2014i to ne samo od strane Zapada nego i od komunisti\u010dkog vo\u0111stva Slovenije i Hrvatske. Nedavno sam o tome raspravljao s jednim Albancem koji je bio \u201cdiferenciran\u201c 1991. godine, \u0161to zna\u010di da je on u su\u0161tini maknut s polo\u017eaja nastavnika jer nije pristao uz novu prosrpsku liniju u Savezu komunista Kosova. A koje su gre\u0161ke po\u010dinila vo\u0111stva Slovenije i Hervatske\u2014a rekao bih i vo\u0111stva Bosne i Hercegovine i Makedonije? Ona nisu iskoristila Titov Ustav iz 1974, koji se mogao promijeniti jedino uz sva\u010diju saglasnost. Svi oni su bili toliko zapla\u0161eni fenomenom srpskog nacionalizma pod Milo\u0161evi\u0107evim vo\u0111stvom da su mu popu\u0161tali. U stvari, svako je popu\u0161tao Milo\u0161evi\u0107u. Bili su spremni da mu daju odrije\u0161ene ruke za reintegraciju Kosova i Vojvodine u Srbiju\u2014i to su u\u010dinili neki od najboljih ljudi na jugoslavenskoj politi\u010dkoj sceni! Neke od najgorih stvari na Kosovu napravljene su dok je Janez Drnov\u0161ek bio predsjednik kolektivnog predsjedni\u0161tva a Ane Markovi\u0107 predsjednik vlade Jugoslavije. Markovi\u0107 je bio taj koji se sastajao s Milo\u0161evi\u0107em 1989, u vrijeme kad se Milo\u0161evi\u0107 spremao dati novi ustav Srbiji. Svi su oni bili ubije\u0111eni da ako se pitanje Kosova rije\u0161i po Milo\u0161evi\u0107evoj volji, on \u0107e prestati. Ali, to se nije desilo. Milo\u0161evi\u0107 je poja\u010dao pritisak, okrenuo se na Crnu Goru, te otvoreno pokazao kako \u017eeli sru\u0161iti ne samo Bosni u Hercegovinu nego i Hrvatsku i Sloveniju. I dok se to de\u0161avalo, takozvanim hrvatskim nacionalistima Tu\u0111manovog tipa nije bilo dopu\u0161teno da u\u010destvuju u bilo kakvom politi\u010dkom dijalogu. Oni su se pojavili upravo stoga jer se hrvatsko dru\u0161tvo osjetilo izuzetno ugro\u017eenim od Milo\u0161evi\u0107a, a pitanje izbora u Hrvatskoj 1990. bilo je upravo pitanje \u0161ta uraditi da bi se izbjegao smrtonosni zagrljaj Milo\u0161evi\u0107eve politike. Tu\u0111man je u po\u010detku nastojao razrije\u0161iti ove dileme tako \u0161to je iznio prijedlog o konfederaciji. Mo\u017ee se raspravljati o tome da li je nezavisnost bila njegov cilj cijelo vrijeme, ali ne smijemo potcijeniti popularnost tog zahtjeva u hrvatskom dru\u0161tvu\u2014pogotovo u svjetlu Milo\u0161evi\u0107a. No ja mislim da nije pravi\u010dno izjedna\u010davati fenomen Milo\u0161evi\u0107a s vrstom odbrambenog mehanizma koji se razvio u Sloveniji i Hrvatskoj da bi mu se oduprijelo. Ne, Milo\u0161evi\u0107 je bio taj koji je bio aktivna sila; svi drugi su cijelo vrijeme reagirali na njega. A to se \u010dak i sada de\u0161ava.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Slovena\u010dki i hrvatski komunisti su napustili Partiju na posljednjemm kongresu 1990. godine. Zar nisu \u010dak i u toj j fazi mogli poku\u0161ati da se o\u010duva Ustav iz 1974?<\/p>\n
BANAC: Ne, tad je taj ustav ve\u0107 bio mrtvo slovo. Taj kongres je ozna\u010dio kraj Partije. Tad je ve\u0107 bilo prekasno. Bilo je vrijeme kad se Milo\u0161evi\u0107 mogao zaustaviti, upravo po pitanju Kosova. A hrvatski i slvena\u010dki komunisti su bili ti koji su izdali Kosovo.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Kona\u010dno, sada kad se Jugoslavija raspala, kako ocjenjujete ekonomske izglede zemalja nasljednica? Ho\u0107e li drasti\u010dno su\u017eavanje nacionalnog tr\u017ei\u0161ta i obazriva Evropska zajednica zabrinuta zbog uvoza jeftine robe iz zemalja s niskim nadnicama dovesti do toga da te nove dr\u017eave budu gurnute na ekonomsku periferiju? Drugim rije\u010dima, je li Slavoj \u017di\u017eek u pravu kad ka\u017ee da se nove dr\u017eave mo\u017eda ne\u0107e mo\u0107i probiti u redove onih kojima je dozvoljeno da u\u0111u \u201cunutra\u201c, za razliku od onih koje su osu\u0111ene da ostanu \u201cvani\u201c, poput ve\u0107ine zemalja Tre\u0107eg svijeta, na primjer?<\/p>\n
BANAC: Ekonomski izgledi zemalja nasljednica su lo\u0161i. To je sasvim izvjesno. Dosta zavisi od spremnosti Zapadne Evrope da investira i integrira ove zemlje. To bi bilo te\u0161ko i pod najboljim uslovima zbog konkurencije, ne samo me\u0111u zemljama nasljednicama Jugoslavije nego i svim drugim biv\u0161im komunisti\u010dkim zemljama Isti\u010dne Evrope. Ko da zamjeri zapadnim ulaga\u010dima ako se usmjere ka stabilnim zemljama poput Ma\u0111arske, \u010ce\u0161ke republike, mo\u017eda i Poljske? U toj konkurenciji potrebno je ispoljiti odre\u0111enu naklonost prema zapadnim interesima, a to je, izme\u0111u ostalog, i politi\u010dko pitanje\u2014sposobnost da se stvori stabilna dr\u017eava, dr\u017eava koja \u0107e prihvatiti pravila igre Zapadne Evrope. Oni koji u tome uspiju imaju budu\u0107nost; oni koji misle da mogu slijediti neki posebni, \u201ctre\u0107i\u201c put, vrlo lako \u0107e u\u0107i u izolaciju i autarhiju, \u0161to nije nikakvo rje\u0161enje. Dakle, tu \u0107e do\u0107i do neke vrste prirodnog odabiranja.<\/p>\n
Mislim da je Slovenija preduzela nekoliko koraka koji su je stavili u najpovoljniji polo\u017eaj me\u0111u svim dr\u017eavama nasljednicama Jugoslavije. \u017di\u017eekov komentar je, naravno, vjerovatno vi\u0161e metafori\u010dan nego realan, iako ja ne potcjenjujem probleme Slovenije. Hrvatska, s druge strane, ima ogromne probleme jer je ona postala tri otoka, zapravo. Ona ima nesigurnu geografiju \u010dak i u najboljim uvjetima, a ta je sada jo\u0161 vi\u0161e ugro\u017eena \u010dinjenicom da je jedinstvo dr\u017eave u su\u0161tini presje\u010deno na dva veoma va\u017ena podru\u010dja. Dalmacija je postala otokom, a veze izme\u0111u sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije su u ovom trenutku vrlo slabe. Za Hrvatsku je bitno da povrati okupirane teritorije. To \u0107e biti izuzetno te\u0161ko. Ja ne vidim nikakvo ozbiljno nastojanje od strane Evropske zajednice, Ujedinjenih nacija i drugih koji su umije\u0161ani da se Hrvatskoj pru\u017ei realna prilika za reintegraciju, uprkos \u010dinjenice \u0161to postoje neki poku\u0161aji Srba na okupiranim teritorijama da iza\u0111u iz izolacije tako \u0161to bi napravili lokalne nagodbe s hrvatskim vlastima\u2014a to je ne\u0161to \u0161to stalno ometaju ekstremnije snage na okupiranim teritorijama. To je, dakle, pitanje od kojeg u velikoj mjeri zavisi budu\u0107nost Hrvatske. Ako se \u017eeli marginalizirati Hervatsku, najbolji na\u010din da se to uradi jeste da joj se uskrati svaka prilika reintegracije s okupiranim teritorijama. I bojim se da se to u odre\u0111enoj mjeri doga\u0111a; na Zapadu postoje snage kojima je odvajanje ovih podu\u010dja od Hrvatske dugoro\u010dan projekat. To je izuzetno opasno i to poma\u017ee samo najreakcionarnijim snagama u Hervatskoj u ovom trenutku.<\/p>\n
LIFSCHULTZ: Ova situacija je, naravno, sli\u010dna onoj u samoj Bosni.<\/p>\n
BANAC: Apsolutno. Mislim da je to jedan od razloga za\u0161to je bosanska politika najkontroverznije i najakutnije unutra\u0161nje pitanje danas u Hrvatskoj. Stav koji \u010dovjek zauzme o bosanskoj politici Hrvatske u dobroj mjeri \u0107e odrediti njegove poglede o daljnjem razvoju Hrvatske.<\/p>\n
ALI: Da li bi, onda, najbolji korak naprijed zapravo bio vojni poraz srpske varijante fa\u0161izma u Srbiji? I u Njema\u010dkoj i u Italiji, jedino je vojni poraz dokraj\u010dio fa\u0161izam.<\/p>\n
BANAC: Vojni poraz Srbije bio bi dobrodo\u0161ao ne samo za sve one koji trpe srpsku agresiju nego i za Srbiju. Me\u0111utim, jedna stvar koju ne bi trebalo pri\u017eeljkivati jeste potpuni slom Srbije jer bi to porodilo neprirodne apetite u susjedstvu, uklju\u010diju\u0107i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ono \u0161to bi bilo po\u017eeljno jeste jedna \u201cnormalna\u201c Srbija koja bi odustala od svojih imperijalnih ambicija, ne samo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nego tako\u0111er i na Kosovu i u Vojvodini. No to je veoma nerealna i te\u0161ko ostvariva \u017eelja, ne\u0161to \u0161to je u ovom trenutku potpuno neprihvatljivo ne samo Milo\u0161evi\u0107u i onima koji su desno od njega ve\u0107 i onim snagama u Srbiji za koje se smatra da razumiju zapadne stavove. Jedna stvar koja ih sve ujedinjuje jeste shvatanje da Srbija ne mo\u017ee opstati ako ne ostvari integraciju sa zajednicama preko rijeka Drine i Save. To uvjerenje je zajedni\u010dko cijelom nizu politi\u010dkih stranaka, s vrlo malo izuzetaka. Oni koji mu se odupiru jesu najpozitivnije snage u Srbiji, a one su i najizoliranije snage u Srbiji. Dakle, na kraju, mislim da je vojni poraz Srbije jedini izlaz.<\/p>\n
ALI: Kona\u010dno, da se vratimo na temu s kojom smo i po\u010deli\u2014temu \u201cdivljeg\u201c Balkana uop\u0161te i Bosne i Hercegovine kao zemlje zahva\u0107ene hiljadugodi\u0161njom mr\u017enjom u krvoproli\u0107em\u2014pa da Vas zapitam o Ivi Andru\u0107u, proslavljenom piscu Jugoslavije. On je odnedavno o\u017eivljen kao svjedok besmislenog divlja\u0161tva Bosne i to od strane nekih od onih koji mrko upozoravaju protiv davanja pomo\u0107i Bosancima. Izme\u0111u ostalih, navode se i odlomci iz djela Alekse Djilasa, sina Milovana Djilasa, i to sasvim nedavno u pismu New York Timesu, 16. aprila 1993, koji ho\u0107e pokazati da su narodi Bosne zadojeni jednom organskom mr\u017enjom\u2014mr\u017enjom s kojom kao da su ro\u0111eni ili koji upijaju iz tla kojim hode, zraka kojeg udi\u0161u. Koliko se djela Ive Andri\u0107a, Nobelovog laureata, mogu tuma\u010diti ovakvim antiintelektualnim, misti\u010dnim stvarima?<\/p>\n
BANAC: Mislim da na Balkanu nema kontroverznije li\u010dnosti od Ive Andri\u0107a. To je \u010dovjek koji poti\u010de iz hrvatske zajednice u Bosni; ni jedan pisac nije pisao pozitivnje o bosanskim franjevcima od Ive Andri\u0107a. U knji\u017eevnost je u\u0161ao kao jedan od pisaca u antologiji Mlada hrvatska lirika, objavljenoj 1914. godine. U to doba on je o sebi jo\u0161 mislio kao o Hrvatu, no pripadao je Jugoslavenskoj nacionalnoj omladini, posebno Mladoj Bosni, i zbog toga su ga austrougarske vlasti uhapsile za vrijeme Prvog svjetskog rata. Zatim je, u me\u0111uratnoj Jugoslaviji, na\u0161ao sebe. Jedan bosanski Hrvat, koji je bio ministar u jugoslovenskoj vladi nakon Prvog svjetkog rata, bio mu je mentor. Andri\u0107 je u\u0161ao u diplomatsku slu\u017ebu i, tridesetih godina, postao u dobroj mjeri fa\u0161isti\u010dki simpatizer. Njegovi politi\u010dki \u010dlanci u \u010dasopisu XX vek opravdavale su stvari poput Minhenskog sporazuma, i tako dalje (pisao je pod pseudonimom Patrius). Bio je jugoslovenski poslanik u Berlinu za vrijeme potpisivanja Trojnog pakta, i ako se pa\u017eljivo pogledaju fotografije s potpisivanja Pakta u Be\u010du, iza Ribbentropa i Cincar-Markovi\u0107a, vidi se silueta Ive Andri\u0107a. Za vrijeme rata bio je u okupiranom Beogradu. Nije sudjelovao ni u kakvim politi\u010dkim aktivnostima u to vrijeme. Pozvan je da se pridru\u017ei \u010detnicima, ali se, \u0161to mu slu\u017ei na \u010dast, tome odupro. I upravo je u tom periodu okupacije napisao svoje glavne romane, Na Drini \u0107upriju, Travni\u010dku hroniku, i zapo\u010deo neke druge.<\/p>\n
Poslije rata, jugoslovenskom komunisti\u010dkom re\u017eimu bila je potrebna kulturna ikona i tu su bila, zapravo, dva kandidata. Jedan je bio Andri\u0107, politi\u010dki kompromitovan u me\u0111uratnom periodu i stoga vrlo ranjiv i upravo stoga dobrodo\u0161ao. Drugi je bio Miroslav Krle\u017ea, koji je bio komunista od 1919, ali on je imao dva problema. Bio je u sukobu s Partijom od 1937. i istjeran je 1939. godine. Bio je kriti\u010dar staljinizma, ali ne otvoreni, i nije u\u010destvovao u partizanskom otporu. Drugi Krle\u017ein problem bio je taj \u0161to je on bio u potpunosti previ\u0161e Hrvat\u2014njegove teme su hrvatske teme, teme kulturnog otu\u0111enja u centralnoj Evropi, opsjednutost s habsbur\u0161kim naslje\u0111em, opsjednutost marginalno\u0161\u0107u i tako dalje. To se nije uklapalo u vrstu jugoslovenske sinteze koja je trebala re\u017eimu 1945. godine. Tako su se odlu\u010dili za Andri\u0107a i vrlo brzo su ga stavili na sam vrh socijalisti\u010dkog kulturnog establi\u0161menta, \u0161to se zavr\u0161ilo njegovim ulaskom u Partiju vrlo brzo poslije rata. On je postao prvi predsjednik Saveza knji\u017eevnika Jugoslavije, i tako dalje. Uvijek je bio politi\u010dki konformist iako nije imao apsolutno ni\u010deg zajedni\u010dkog s komunisti\u010dkom ideologijom. Ako \u010ditate njegove dnevnike i sje\u0107anja, vidite to savr\u0161eno jasno.<\/p>\n
Andri\u0107 je imao jedan problem koji omogu\u0107uje da ga se zloupotrijebi u sada\u0161njoj situaciji u Bosni. On je vidio osmanski period\u2014i muslimansku zajednicu, kao posljedicu osmanskog perioda\u2014kao jedan posebno negativan element u istoriji Bosne i Hercegovine. Njegova doktorska disertacija, koju je odbranio na Univerzitetu u Grazu 1924. i koja je objavljena uskoro nakon Titove smrti, 1982, eksplicitan je antimuslimanski dokumenat. Tek sam nedavno postao svjestan debate o romanu Na Drini \u0107uprija u emigrantskim publikacijama bosanskih Muslimana iz \u0161ezdesetih godina, nakon Andri\u0107evog dobijanja Nobelove nagrade. \u010cuvenu dramati\u010dnu scenu nabijanja na kolac srpskog hajduka od strane \u201cTuraka\u201c u romanu Muslimani vide kao komentar na cijeli osmanski period, zapravo kao na muslimansko prisustvo u Bosni i Hercegovini. Shvatanje da je Bosna tamni vilajet, zemlja mr\u017enje, i tako to, jest ne\u0161to \u0161to je u skladu s Andri\u0107evom njegovom mentalnom konstitucijom\u2014on nije bio vrlo sretan \u010dovjek niti optimista\u2014ali je u skladu i s njegovom vizijom Bosne i Hercegovine, \u0161to onda opravdava sva ova shvatanja o neskladu u Bosni i Hercegovini. I tako je, mo\u017eda, jedan od najzna\u010dajnijih pisaca iz zemlje Bosne posthumno postao nadahnu\u0107e onima koji ju ru\u0161e. Njegovi pogledi postali su teza\u2014promovirana, izme\u0111u ostalih, od strane Roberta D. Kaplana [autora knjige Balkanski duhovi: putovanje kroz povijest]\u2014da su narodi Bosne, Srbi, Hrvati, Muslimani, najve\u0107i mrzitelji \u0161to postoje. To su banalne poluistine. Ne postoji nikakav razuman razlog da se vjeruje kako ba\u0161 u ovom dijeli\u0107u svijeta postoji neka posebna koncentracija mr\u017enje. Ljudska bi\u0107a su ljudska bi\u0107a svuda.<\/p>\n
Prevod: Omer Had\u017eiselimovi\u0107 i Selma Mehmedi\u0107 – \u00a9 2010 Omer Had\u017eiselimovi\u0107 i Selma Mehmedi\u0107<\/p>\n Napomena urednik\u0101: Ovaj intervju je prvobitno objavljen u knjizi Za\u0161to Bosna? Koju su uredili Rabia Ali and Lawrence Lifschultz (Stony Creek, Conn: Pamphleteer\u2019s Press, 1993). Zahvaljujemo se Ivi Bancu na dozvoli da objavimo ovaj i danas aktuelan tekst.<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" LIFSCHULTZ: Me\u0111u mnogima koji su protiv bilo kakave vojne akcije protiv beogradskog re\u017eima je i Misha Glenny, dopisnik BBC-a za Isto\u010dnu Evropu. U svom uvodniku u New York Timesu iz aprila 1992, na primjer, on tvrdi da \u201dza nas koji \u017eivimo i radimo na Balkanu, stvari izgledaju malo druga\u010dije. Znamo da \u0107e bombardovanje Srba pokrenuti more krvi u kojem \u0107e […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[62],"tags":[],"class_list":["post-639","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-1-2011-january","contributor-ivo-banac","volume-6-no-1-2011-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/639","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=639"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/639\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":804,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/639\/revisions\/804"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=639"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=639"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=639"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}