“Malodu\u0161nost” je rije\u010d u srpskohrvatskom jeziku kojom Henry Cooper u svom predgovoru opisuje temu romana Me\u0161e Selimovi\u0107a “Dervi\u0161 i smrt”. Adekvatan prevod te rije\u010di su malodu\u0161nost i moralni kukavi\u010dluk, ali njena transliteracija \u2013 mala ili smanjena du\u0161a \u2013 dosta poma\u017eu na\u0161em shvatanju i zna\u010denja rije\u010di i teme romana. Ahmed Nurudin, glavni protagonista, govori o patnji svoje uznemirene du\u0161e. Tok du\u0161evne boli koju osje\u0107a i njene tragi\u010dne posljedice u svijetu koji \u010dini njegov \u017eivot su osnovna pri\u010da romana. \u010citalac je svjedok raspadanja ljudske du\u0161e brzinom koja ostavlja bez daha, sa tragi\u010dnim posljedicama. Zna\u010denje naratorovog imena je, o\u010dito ironi\u010dno, “svjetlo vjere”.<\/p>\n
Ne spoznajemo lako da je malodu\u0161nost tema romana. Dervi\u0161eva razmi\u0161ljanja, u prvom licu jednine, intelektualno su iskrena, psiholo\u0161ki revnosna i moralno refleksivna. Dubina njegove intelektualizacije i korjenitost njegove misli su blistavi. Problem se pojavljuje kad se \u010ditalac suo\u010di sa dervi\u0161evim djelima i interakcijom s drugima (kako je postavlja autor, Selimovi\u0107). Ta interakcija, puna samoobmane, odra\u017eava samo slabost samospoznaje i plitkost samorazumijevanja.<\/p>\n
Bitno je pa\u017eljivo razmotriti ono \u0161to Cooper ka\u017ee: namjera romana je da bude svjedok onome \u0161to malodu\u0161nost jeste, te da tu vrstu bola prika\u017ee kao indikativnu oznaku na\u0161eg vremena. Dervi\u0161eva razmi\u0161ljanja jesu bogata psiholo\u0161kim i egzistencijalnim analizama, ali ih optere\u0107uju tragi\u010dni nesporazumi. Mada na horizontu dervi\u0161eve samosvijesti stoji upe\u010datljivost moralnih \u010dinova, njegovo pona\u0161anje skre\u0107e ka \u0161okantnim \u010dinovima zlonamjernosti. Selimovi\u0107 oslikava unutarnja razmi\u0161ljanja \u010dovjeka koji je stigao do vrha preloma ka pravedni\u010dkom djelovanju, a koji se nakon toga strmoglavo ru\u0161i daleko od takve mogu\u0107nosti. U dervi\u0161evom razmi\u0161ljanju je svaka re\u010denica fascinantna: u realizmu klini\u010dki precizna i objektivna, u ironiji uzvi\u0161ena i lijepa.<\/p>\n
Op\u0107epoznato tuma\u010denje tog uspje\u0161nog i popularnog jugoslovenskog romana je da je u njemu opisana osmanska vladavina jasan odjek ugnjetava\u010dke ideologije jugoslovenskog komunizma. Jugoslovenski \u010ditalac identificira se sa psiholo\u0161kim tonom i politi\u010dki intrigama. Jugoslovenskom \u010ditaocu su paralele jasne i itekako istinite.<\/p>\n
Drugo tuma\u010denje ukazuje na to da je osnovna pri\u010da romana zasnovana na biografiji samog Selimovi\u0107a. To \u0161to osmanske vlasti hapse dervi\u0161evog brata je, zapravo, pri\u010da o Selimovi\u0107evom bratu, partizanu, kojeg su komunisti uhapsili nakon Drugog svjetskog rata. To \u0161to osmanske vlasti pogube dervi\u0161evog brata paralelno je sa pri\u010dom Selimovi\u0107evog brata, kojeg su komunisti ubili. Trauma izazvana time \u0161to ro\u0111enog brata nije spasio od banalne i isprazne smrti je duboka krivica i naratora romana, a i samog autora.<\/p>\n
Mada ovakvo \u010ditanje opravdava nevjerovatnu intimu koju autor pokazuje prema svom glavnom liku, ono i Selimovi\u0107ev unutarnji \u017eivot previ\u0161e poistovje\u0107uje sa patosom dervi\u0161a. Ma kako indikativno i validno bilo ovakvo psiholo\u0161ko tuma\u010denje, oni, pak, prikriva daleko zna\u010dajnije, moralno razumijevanje romana: Selimovi\u0107 o malodu\u0161nosti svog centralnog lika pri\u010da veli\u010danstveno ili, da upotrijebim rije\u010d iz srpskohrvatskog jezika, uz velikodu\u0161nost. Selimovi\u0107ev zadatak je ne samo da bude svjedok, ve\u0107 i da prevazi\u0111e malodu\u0161nost svog lika. Selimovi\u0107 mu nikad ne prigovara, nikad ne sudi o unutarnjem karakteru naratora. Selimovi\u0107 odolijeva neizrecivoj tuzi svog lika, uz saosje\u0107anje koje nikad nije s visoka, a njegova ironija prikazuje tu\u017eno smanjenu ljudsku du\u0161u.<\/p>\n
Paradoksalno je to \u0161to dervi\u0161eva samosvijest postaje su\u0161tinska, odnosno postaje vrhunac \u010dak i kad se osipa. Selimovi\u0107 du\u0161u dervi\u0161a prikazuje zbog nje same, zbog njene vrijednosti i samo i isklju\u010divo zbog njene ljudske prirode, ma kako te\u0161ko ugro\u017eena ona bila. Time Selimovi\u0107 stoji rame uz rame sa Fjodorom Mihajlovi\u010dem Dostojevskim, koji je i jasan uzor njegovom stilu.<\/p>\n
Dervi\u0161 neumorno razmi\u0161lja, ali pitanje je: kakvom on to logikom razmi\u0161lja? Recimo, prva re\u010denica naracije: “Po\u010dinjem ovu svoju pri\u010du, niza\u0161to, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koje je ja\u010da od koristi i razuma”. Moramo se malo odma\u0107i od ovakve intelektualizacije, kako to svakako i Selimovi\u0107 \u010dini sa svakom re\u010denicom koju sklapa da bi stvorio lik dervi\u0161a. Ima jedan problem u ovoj re\u010denici. Kako mo\u017ee pri\u010da po\u010deti niza\u0161to? Pri\u010da mora po\u010deti za ne\u0161to, sa nekom svrhom. Ako pri\u010da po\u010dinje niza\u0161to, ne bi bila pri\u010da. Moramo biti sumnji\u010davi prema zdravorazumskom tonu naratorovog glasa i prema sadr\u017eaju njegovog razmi\u0161ljanja. Selimovi\u0107 insistira da tako postupimo. Da bismo shvatili ovaj roman, rije\u010di dervi\u0161eve moramo primati sa malo zadr\u0161ke, kako to i sam Selimovi\u0107 \u010dini, ma kako se dervi\u0161eve rije\u010di \u010dinile intelektualno iskrene, moralno autoritativne i egzistencijalno duboke. Mihail Bahtin, knji\u017eevni kriti\u010dar, ovakvu autorsku tehniku imenuje i karakterizira kao tehniku diskursa u dva glasa, a u tome je Selimovi\u0107evo majstorstvo grandiozno koliko i majstorstvo Dostojevskog.<\/p>\n
Opet se vratimo re\u010denici: “Po\u010dinjem ovu svoju pri\u010du, niza\u0161to, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koje je ja\u010da od koristi i razuma”. Kakva je to potreba koja je ja\u010da od koristi i razuma? Ima li \u010dovjek takvih potreba? Bogovi imaju potrebe ja\u010de od koristi i razuma. Volja bogova (koju vjernici prihvataju bez razumijevanja) slu\u017ei potrebama koje se ne mogu iskazati u smislu koristi i razuma, bez obzira na cijelu ljudsku historiju pro\u017eetu poku\u0161ajima da se to u\u010dini. Isto tako i \u017eivotinje imaju potrebe ja\u010de od koristi i razuma. \u017divotinje imaju instinkte. Instinkti se ne mogu iskazati u smislu koristi i razuma, bez obzira na impresivne poku\u0161aje nauke da to u\u010dini. Ali, potrebe ljudi su druga\u010dije, razlikuju se i od volje bogova i od instinkta \u017eivotinja. Potrebe \u010dovjeka utemeljene su u koristi i razumu.<\/p>\n
U tom smislu su nam korisne rije\u010di \u00c9milea Durkheima: “Kad se popuni praznina koju \u017eivot stvara u sopstvenim resursima, zadovoljna \u017eivotinja vi\u0161e ni\u0161ta ne tra\u017ei. Njena sposobnost razmi\u0161ljanja nije dovoljno razvijena da zamisli druge ciljeve, osim onih koji su duboko usa\u0111eni u njenu fizi\u010dku prirodu”. Durkheimova izjava opisuje ono \u0161to va\u017ei za \u017eivotinje, ali ne ono \u0161to va\u017ei za ljude. Za razliku od \u017eivotinja, ljudi tra\u017ee ne\u0161to vi\u0161e od pukog tjelesnog zadovoljenja. Ljudi zami\u0161ljaju druge ciljeve, osim onih koji su duboko usa\u0111eni u njihovu fizi\u010dku prirodu. Ljudi zami\u0161ljaju pravednost, ljepotu, mudrost, hrabrost i dobrotu. Mo\u0107 razmi\u0161ljanja je ono po \u010demu se ljudi razlikuju ne samo od \u017eivotinja, ve\u0107 i od bogova. Bogovi ve\u0107 posjeduju pravednost, ljepotu, mudrost, hrabrost i dobrotu. Bogovima ne treba mo\u0107 razmi\u0161ljanja da bi izgradili odnos prema onome \u0161to ve\u0107 posjeduju. <\/p>\n
Bitno je, zajedno sa Selimovi\u0107em, pribli\u017eiti se granicama dervi\u0161eve logike, uprkos privla\u010dnosti njegovog intelektualiziranja. Dervi\u0161 traga za logikom koja odbacuje su\u0161tinsku prirodu onog \u0161to zna\u010di biti ljudsko bi\u0107e. Dervi\u0161 ne nastoji da transcendira, ve\u0107 da pobjegne od stanja \u010dovjeka. Kad se radnja zasniva na potrebama ja\u010dim od koristi i razuma, takva radnja je ili \u010din dobroga ili \u010din okrutnog, ali nije \u010din ljudskog bi\u0107a. Mi kroz Selimovi\u0107evu empati\u010dnu prozu prisustvujemo dervi\u0161evim radnjama i interakciji sa drugima, ali ne kao ljudskog bi\u0107a. Dervi\u0161 postupa kao duh ljudskog bi\u0107a. I to je priroda njegove malodu\u0161nosti.<\/p>\n
Od samog po\u010detka, dervi\u0161 traga za uzaludnom i ispraznom ontologijom, kojom bi opravdao besmislenost svojih radnji. \u0160ta \u010dini mo\u0107 razmi\u0161ljanja? Koristi i razloge za ljudsko djelovanje prikuplja kao uvjerljive koristi i razloge. \u010covjeku je sposobnost razmi\u0161ljanja dovoljno razvijena da zamisli druge ciljeve, osim onih koji su duboko usa\u0111eni u njegovu fizi\u010dku prirodu. Takvo naslije\u0111e dervi\u0161a mu\u010di i on svoj dar koristi na na\u010din kojim ga degradira.<\/p>\n
Po\u010detak dervi\u0161evog putovanja podsje\u0107a nas na ne\u0161to \u0161to Trazimah tra\u017ei od Sokrata u Platonovoj Dr\u017eavi: “I ne reci da je pravednost du\u017enost ili prednost ili dobit ili korist ili interes, jer meni takva besmislica ne treba; meni trebaju jasno\u0107a i ta\u010dnost”. Trazimah insistira da mu Sokrat jasno i ta\u010dno ka\u017ee \u0161ta je pravednost, a ne da se oslanja na neku nedefiniranu korist i neodre\u0111en razum. Kao i dervi\u0161, i Trazimah \u017eeli prikaz pravde koji je ja\u010di od koristi i razuma, ne\u0161to nepogrje\u0161ivo, a Sokrat mu, na njegovo veliko nezadovoljstvo, ne daje ono \u0161to tra\u017ei. Dervi\u0161 ide istim putem koji Trazimah vidi kao mo\u0107niji od sokratovskog, a mi kao \u010ditaoci pratimo tragediju tog izbora. Nije da dervi\u0161 nema potreba, i to potreba zasnovanih na koristi i razumu. Radi se o tome da se dervi\u0161 potpuno odvaja, i to \u010desto nasilno, od potreba koje definiraju to \u0161to on jeste kao pravo ljudsko bi\u0107e. Ta drama jedna je od najzna\u010dajnijih ikad ispri\u010danih u knji\u017eevnosti, a mo\u017eda i nikad nije tako precizno ispri\u010dana kao \u0161to je to u\u010dinio Selimovi\u0107.<\/p>\n
Uvodna re\u010denica, “Po\u010dinjem ovu svoju pri\u010du, niza\u0161to, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koje je ja\u010da od koristi i razuma,” identificira ontologiju koja pothranjuje dervi\u0161evu malodu\u0161nost. Dervi\u0161eva logika se u praksu uvodi u prvoj dramatskoj sceni romana, koju dervi\u0161 ima sa Hasanovom sestrom. Dervi\u0161 ima priliku da posjeti umiru\u0107eg \u010dovjeka, oca osmanskog kadije koji je potpisao nalog za hap\u0161enje njegovog brata. Deset je dana pro\u0161lo otkako su mu osmanske vlasti uhapsile brata. Drugi dervi\u0161 (kojeg je porodica tra\u017eila) je sprije\u010den i umjesto njega odlazi Ahmed Nurudin. Situacija je, kako i dervi\u0161 priznaje, bo\u017eji dar, izvrsna prilika da urgira za brata i pribavi osloba\u0111anje.<\/p>\n
Kad stigne do ku\u0107e, situacija se zna\u010dajno popravlja. Dervi\u0161 se susre\u0107e ne sa bolesnikom, ve\u0107 sa Hasanovom prelijepom sestrom, kadijinom \u017eenom i snahom bolesnikovom. Ona od dervi\u0161a ne\u0161to odva\u017eno zatra\u017ei. Tra\u017ei da uvjeri njenog brata Hasana (a zna da je dervi\u0161 s njim blizak) da se svojom voljom odrekne naslije\u0111a i time izbjegne poni\u017eenje da ga se otac javno odri\u010de. Dervi\u0161 je posmatra i analizira njenu motivaciju: “Ovakve znaju vrijednost svega \u0161to gube i dobijaju, i uvijek imaju svoje razloge, koji mogu biti \u010dudni, ali su rijetko naivni”. Hasanova sestra je sigurna u svoje potrebe i, za razliku od dervi\u0161a, jasno prepoznaje njihove koristi i razumnost.<\/p>\n
Zahtjev Hasanove sestre stvara dervi\u0161u mogu\u0107nost recipro\u010dnog zahtjeva, koji bi mu kao bratu zadovoljio potrebu. Dervi\u0161 je u poziciji da od Hasanove sestre tra\u017ei da urgira u bratovo ime. Postupak Hasanove sestre implicitno od dervi\u0161a tra\u017ei da njoj postavi recipro\u010dan zahtjev, da ona svog mu\u017ea, kadiju, ubijedi da oslobodi dervi\u0161evog brata. Ovakva tajna razmjena bila bi razumna; time bi se sve utana\u010dilo, a dervi\u0161 pretpostavlja da bi sve i\u0161lo u korist mo\u0107i te prelijepe \u017eene: “Jedna njegova stidna no\u0107, i jedan tvoj odlu\u010dniji zahtjev mogli bi da izmijene sudbinu moga brata”.<\/p>\n
Mada ne iskoristi priliku koji mu je sudbina tako velikodu\u0161no ukazala, dervi\u0161 uvi\u0111a njen zna\u010daj. Umjesto toga, dervi\u0161 smi\u0161lja opskuran razlog da ne u\u010dini ni\u0161ta i sa nejasnim osje\u0107ajem du\u017enosti opravdava svoju pasivnost i to \u0161to pu\u0161ta da prilika promakne. Dozvoljava plitkim strepnjama da pobiju moralni imperativ, odnosno potrebu da spasi bratov \u017eivot, ne samo zbog brata, ve\u0107 i zbog oca, koji mu je do\u0161ao u posjetu u tom te\u0161kom trenutku. Sad na djelu vidimo logiku prve re\u010denice: dervi\u0161 nastoji da slijedi potrebu ja\u010du od koristi i razuma. Dervi\u0161 postupa neovisno od koristi i razuma. Vanjskom je posmatra\u010du, pak, takvo postupanje nerazumljivo, a samom dervi\u0161u besmisleno. Ali, sam Selimovi\u0107 nikad ne sudi o njegovom karakteru; njegov je cilj samo da prika\u017ee dervi\u0161evu malodu\u0161nost i njene tragi\u010dne posljedice po jedan ljudski \u017eivot.<\/p>\n
Mi kao \u010ditaoci shvatamo da ovakva razmjena sluga izme\u0111u dervi\u0161a i Hasanove sestre ne bi bila tako te\u0161ka. Sam dervi\u0161 zami\u0161lja Hasanovu spremnost da svojom voljom u\u010destvuje. Dok slu\u0161a kadijinu \u017eenu, dervi\u0161 u sebi ka\u017ee: “Osim toga, znao sam, potpuno sam bio siguran, treba samo da odem Hasanu i da mu ka\u017eem: odreci se, zbog moga brata, odrekao bi se, odmah”. Hasan je velika du\u0161a, uzoran prijatelj, \u010diji su karakter i \u0161arm neprevazi\u0111eni. Hasan bi nesebi\u010dno pristao na dervi\u0161ev zahtjev, da bi se isposlovalo osloba\u0111anje dervi\u0161evog brata. Dosta kasnije u romanu, Hasan i sam to ka\u017ee. Takva je veli\u010danstvenost, velikodu\u0161nost Hasanove du\u0161e, u kontrastu sa uskogrudno\u0161\u0107u, sa malodu\u0161no\u0161\u0107u dervi\u0161eve. Hasan je dervi\u0161eva duhovna suprotnost. Hasanova du\u0161a je velika koliko je dervi\u0161eva mala. Ironija strukturira Selimovi\u0107evu naraciju u dervi\u0161evom pripovijedanju u prvom licu jednine, a mi moramo da vjerujemo da se Selimovi\u0107 najvi\u0161e identificira sa Hasanom, a ne sa dervi\u0161em. <\/p>\n
Ova uvodna dramatska scena je prva od mnogih koje slijede, koje pripovijedaju o maloj du\u0161i u dervi\u0161evoj komunikaciji s drugima, o bolesti du\u0161e koja nije da se razvija, ve\u0107 svoju patologiju iznova ponavlja, kako dervi\u0161 tu\u017eno prepri\u010dava svoj \u017eivot. Ono \u0161to se gradi kroz roman su jasno\u0107a i o\u0161trina kojima Selimovi\u0107 prikazuje dervi\u0161evu sitnu du\u0161u. Prva scena sa Hasanovom sestrom je osnovni obrazac za tragediju budu\u0107ih doga\u0111aja u dervi\u0161evom \u017eivotu, kao i njegovih sje\u0107anja. Selimovi\u0107 od nas tra\u017ei da budemo svjedoci bolesti dervi\u0161eve du\u0161e i zdravorazumnosti njegovih razmi\u0161ljanja. Selimovi\u0107 nas provocira tako \u0161to nijemo igra refleksivnu ulogu Sokrata u platonskom dijalogu. <\/p>\n
Da pogledamo sad uporedivo razmi\u0161ljanje u Zapisima iz podzemlja F. M. Dostojevskog, paralelno Selimovi\u0107evom tekstu. U tom \u010duvenom romanu, \u010dovjek iz podzemlja pita: <\/p>\n
Zar ne postoji ne\u0161to \u0161to je skoro svakom \u010dovjeku dra\u017ee od najve\u0107e koristi, ili (da ne prkosimo logici), zar ne postoji najkorisnija prednost… va\u017enija i korisnija od svih drugih prednosti, za koju je \u010dovjek, ako treba, spreman da ide protiv svih zakona, protiv razuma, \u010dasti, mira, napretka \u2013 ukratko, protiv svih dobrih i korisnih stvari \u2013 samo da bi ostvario tu najva\u017eniju, tu najve\u0107u korist od svih, koja mu je dragocjenija od bilo \u010dega drugoga? <\/p><\/blockquote>\n
Kao i dervi\u0161, i \u010dovjek iz podzemlja \u0107e da postupa po potrebi ja\u010doj od koristi i razuma. \u010covjek iz podzemlja tra\u017ei korist koja je ve\u0107a od same koristi, koja mo\u017ee biti samo volja bogova ili instinkt \u017eivotinje. Dok \u010dovjek iz podzemlja F. M. Dostojevskog i Selimovi\u0107ev dervi\u0161 djeluju kao primjeri mo\u0107i ljudskog razmi\u0161ljanja, obojica odbacuju temelj na kojem ne samo djela, ve\u0107 i potreba za ljudskim razmi\u0161ljanjem, imaju smisla. Korisno je razmotriti scene silovanja i dramski vrhunac oba romana, Zapisa iz podzemlja i Dervi\u0161a i smrti. \u010covjek iz podzemlja i dervi\u0161 siluju \u017eene koje ih po\u010dnu voljeti upravo u trenutku kad na\u010das primijete da su zaista voljeni. Bez razuma, bez razmi\u0161ljanja, bez koristi, bez prednosti, nasilno postupe prema \u017eenama \u010diju su iskrenu ljubav mogli dobiti i \u010diju su ljubav mogli vratiti, da im du\u0161e nisu postale tako sitne. Dramski vrhunac oba romana je \u0161okantan, obeshrabruju\u0107i, ali i potpuno o\u010dekivan, ako smo \u010ditali i \u017eelje autor\u00e2 da se izmaknemo od praznina u koje su njihovi likovi upali.<\/p>\n
Dervi\u0161 i smrti zavr\u0161ava se u cik zore, Ahmedovim samoubistvom. “Pijetlovi su nemilosrdni, ve\u0107 di\u017eu uzbunu”, skoro je posljednja re\u010denica na posljednjoj strani. Ali, dervi\u0161 ne mo\u017ee da ispri\u010da o svom samoubistvu. Samo je ti\u0161ina svjedok tom \u010dinu. Dervi\u0161ev posljednji \u010din izvan je pisanog diskursa, ali se podrazumijeva. Njemu se svjedo\u010di. Hasan, uzorni prijatelj kojeg je dervi\u0161 bezo\u010dno izdao, ulazi u dervi\u0161evu sobu, prona\u0111e ga mrtvog i bilje\u017ei u njegovom rukopisu posljednje rije\u010di: “Nisam znao da je bio toliko nesre\u0107an. Mir njegovoj namu\u010denoj du\u0161i!” Ova dva retka su zadnja radnja u romanu. Ironi\u010dno je to \u0161to smo mi, za razliku od Hasana, uvidjeli koliko je dervi\u0161 nesre\u0107an i za\u0161to mu je du\u0161a toliko izmu\u010dena. \u010cetiri stotine i pedeset stranica prije toga su jedna opro\u0161tajna poruka samoubice, poku\u0161aj da se opravda taj \u010din koji je neoprostiv, poruka koju dervi\u0161 grozni\u010davo ispisuje u toku jedne duge, samotne no\u0107i.<\/p>\n
Prevod: Amira Sadikovi\u0107 – \u00a9 2010 Amira Sadikovi\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
“Malodu\u0161nost” je rije\u010d u srpskohrvatskom jeziku kojom Henry Cooper u svom predgovoru opisuje temu romana Me\u0161e Selimovi\u0107a “Dervi\u0161 i smrt”. Adekvatan prevod te rije\u010di su malodu\u0161nost i moralni kukavi\u010dluk, ali njena transliteracija \u2013 mala ili smanjena du\u0161a \u2013 dosta poma\u017eu na\u0161em shvatanju i zna\u010denja rije\u010di i teme romana. Ahmed Nurudin, glavni protagonista, govori o patnji svoje uznemirene du\u0161e. Tok du\u0161evne […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-632","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-5-no-4-2010-october","contributor-keith-doubt","volume-5-no-4-2010-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/632","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=632"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/632\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":794,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/632\/revisions\/794"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=632"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=632"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=632"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}