Prve tragove engleskog interesovanja za Bosnu i Hercegovinu nalazimo krajem 16. vijeka. Radilo se o vrlo kratkotrajnom interesovanju koje se brzo nakon toga, ve\u0107 po\u010detkom 17. vijeka, i ugasilo. Za prve putnike Bosna i Hercegovina je predstavljala samo jednu etapu u mnogo du\u017eem putovanju sa Istanbulom kao posljednjim odredi\u0161tem. Kada nisu putovali isklju\u010divo morem, jedan od puteva koji su prvo Englezi, a kasnije i drugi Britanci, odabirali da bi stigli do tog, za njih fascinantnog i punog \u010dari, ali tako\u0111er i zastra\u0161uju\u0107eg glavnog grada tada jo\u0161 sna\u017ene Osmanske Imperije, bio je i onaj preko Venecije, potom du\u017e dalmatinske obale, pa preko planinske unutra\u0161njosti Balkanskog poluostrva. Ovaj put je prisiljavao putnike da se nakratko zaustave i u Bosni i Hercegovini. Kako Bosna nije predstavljala finalno odredi\u0161te u njihovim ranim balkanskim putovanjima, kao i zbog vrlo kratkog boravka u njoj, britanski putnici su ostavili vrlo nejasna svjedo\u010danstva o ovome podru\u010dju, i njihovi izvje\u0161taji su bili poprili\u010dno neprecizni i povr\u0161ni, \u010dak i onda kad su se odnosili na same etape putovanja.<\/p>\n
U 17. vijeku, kada se pove\u0107ao broj putnika u Istanbul i Svetu Zemlju kopnenim putem, potreba da se putuje preko bosansko-hercegova\u010dkih predjela je naglo prestala: umjesto da putuju dalmatinskim i bosanskim putevima i preko te\u0161ko prohodnih planinskih podru\u010dja, britanski putnici su radije i\u0161li sjevernim putem za Istanbul, preko Be\u010da i Budimpe\u0161te, pa nakon toga ju\u017eno, preko Panonske nizije, Srbije, Bugarske i Trakije. Radilo se o itineraru koji je postao prili\u010dno popularan u narednim vijekovima, kada su trgovci, diplomate i njihova pratnja putovali na Istok, zaobilaze\u0107i Bosnu i Hercegovinu. Iz ovih prakti\u010dnih razloga, \u010dini se da do 1844. godine niti jedan britanski putnik nije boravio u Bosni i Hercegovini, a i ako jeste, onda nije ostavio o tome nikakvo pisano svjedo\u010danstvo.<\/p>\n
Godina 1844. obilje\u017eava ponovno o\u017eivljavanje britanskog interesovanja za Bosnu i Hercegovinu, nakon pauze od dvjesto godina. Uzrok tome je bilo pove\u0107anje britanskog javnog interesovanja za ‘Tursku u Evropi’ u 19. vijeku, koje je bilo potaknuto s jedne strane novim odnosom britanske vanjske politike prema Osmanskom Carstvu (od oko 1830. godine), a s druge strane uplitanjem Velike Britanije u Krimski rat (1854-1856). Ovo interesovanje se u\u010dvrstilo 1856. godine Pari\u0161kim mirom, kada se Britanija i slu\u017ebeno po\u010dela interesovati za Isto\u010dno pitanje. Samo godinu dana kasnije, 1857. godine, Sarajevo je postalo i sjedi\u0161te britanskog konzulata 3<\/sup><\/a><\/p>\n Dok je ovo interesovanje postalo aktuelno u \u010detrdesetim i pedesetim godinama zahvaljuju\u0107i i novim trendovima u britanskoj vanjskoj politici, ono se naglo poja\u010dalo tokom selja\u010dkog ustanka u Bosni (1875-1878). Ustanak je tako obnovio interesovanje britanske javnosti za Isto\u010dno pitanje, interesovanje koje je bilo blago popustilo nakon 1856. godine. Za razliku od prethodnog perioda, tokom ovih godina pojavljivanje britanskih putnika u Bosni je postalo redovitije. \u0160tovi\u0161e, od ovog trenutka nadalje, to putovanje je najvi\u0161e ovisilo o doga\u0111ajima vezanima za bosanski kontekst, poti\u010du\u0107i pisanje putopisa koji nisu vi\u0161e bili samo politi\u010dkog karaktera, nego i nau\u010dnog, te, na kraju, i turisti\u010dkog. Dakle, ovaj trend, koji je nastao sredinom 19. vijeka i postepeno se razvijao tokom sljede\u0107ih nekoliko desetlje\u0107a, nastavio se sve do 1912. godine, kada je naglo prekinut izbijanjem Prvog balkanskog rata. […]<\/p>\n Veza koju su putnici uspostavljali sa Bosnom je bila prouzrokovana politi\u010dkim, dru\u0161tvenim i kulturnim uslovima na koje su nailazili ne samo u svojoj zemlji nego i u zemlji koju su posje\u0107ivali. Pored toga, veza izme\u0111u ta dva razli\u010dita geo-kulturna pola je bivala dodatno oboga\u0107ena li\u010dnim iskustvima putnika. Rodna i etni\u010dka pripadnost, kao i kulturno naslje\u0111e i politi\u010dka orijentacija putnika su uticali na njihove opise Bosne i Hercegovine, zemlje koja je obi\u010dno bivala percipirana kao geografski blizu, a kulturno daleko.<\/p>\n Britanci koji su putovali ‘osmanskom Bosnom’ u periodu izme\u0111u \u010detrdesetih i \u0161ezdesetih godina 19. vijeka su prvo ‘otkrili’ ovu zemlju u geografskim terminima. Sedamdesetih godina njihovi nasljednici su s interesovanjem analizirali i kulturnu i dru\u0161tvenu stvarnost s kojom su se susretali. U ovom procesu otkrivanja bosanskog dru\u0161tva putnici su vr\u0161ili selekciju materijala, daju\u0107i prednost jednoj vrsti \u010dinjenica nad drugima, primjenjuju\u0107i svoje parametre ocjenjivanja, svjesno ili nesvjesno se koriste\u0107i ve\u0107 prethodno utvr\u0111enim polaznim ta\u010dkama; ukratko, oni su prenosili jednu veoma kompleksnu sliku Bosne i Hercegovine i njezinog naroda. Namjera ove studije bila je dekonstruisanje ove slike kroz ispitivanje razli\u010ditih faktora koji su uticali na prikazivanja Bosne i Hercegovina od strane britanskih putnika. Ona je potom nastojala da rekonstrui\u0161e britanske stereotipe i predrasude o Bosni i Hercegovini, fokusiraju\u0107i se tako\u0111e na britanske putopise. <\/p>\n Kao \u0161to su neka postmodernisti\u010dka nau\u010dna istra\u017eivanja pokazala, prostor, konceptualizovan kao proizvod dru\u0161tvenih odnosa, mo\u017ee da bude percipiran i kao dimenzija ljudskog postojanja okarakterizirana mo\u0107i i simbolizmom 4<\/sup><\/a>. [\u2026] Ova postmodernisti\u010dka geografska svijest, tako\u0111e poznata i kao specijalna \u201cgeometrija mo\u0107i\u201d, mo\u017ee se prona\u0107i i u nekim studijama koje su zadnjih godina bavile izu\u010davanjem kulturnih i politi\u010dkih relacija mo\u0107i unutar Evrope. U knjizi Izmi\u0161ljanje Isto\u010dne Evrope (Inventing Eastern Europe,1994), Larry Wolff je me\u0111u prvima istra\u017eio ovo znanstveno podru\u010dje.<\/p>\n I pored brojnih kritika, rad Larry Wolffa ostaje vrijedna polazna ta\u010dka za sve one koji \u017eele izu\u010davati zapadnja\u010dka kolektivna prikazivanja koja se odnose na evropski geografski prostor u zadnja tri vijeka. Apliciraju\u0107i teorije koje je Edward Said razvio u knjizi Orijentalizam (Orientalism, 1978), Wolff je, posve\u0107uju\u0107i najvi\u0161e pa\u017enje izu\u010davanju rukopisa francuskih philosophes i voyageurs, pokazao da je u 18. vijeku zapadna Evropa \u201cizumila\u201d Isto\u010dnu Evropu kao svoju \u201ckomplementarnu drugu polovicu\u201d. Od tada pa nadalje, po mi\u0161ljenju Wolffa, zapadni Evropljani su slici Istoka kao zaostalog i barbarskog podru\u010dja, nastanjenog divljim i primitivnim narodima percipiranim kao kulturno i civilizacijski inferiornim, suprostavljali sliku Zapada kao prostora obilje\u017eenog visokim moralnim i civilizacijskim vrijednostima. Preko ovog procesa konstrukcije isto\u010dnoevropskog prostora kao zaostalog, autori su pod uticajem prosvjetiteljstva iznova iscrtavali mentalne karte, preokre\u0107u\u0107i podjelu prostora sa sjevera i juga na istok i zapad.<\/p>\n Zna\u010dajno je spomenuti da je Wolff locirao po\u010detke novog mapiranja Evrope u doba stvaranja zapadnog pojma ‘civilizacije’, neologizma nastalog u 18. vijeku kojeg je Zapad koristio u odnosu na sebe, a \u010dije je nastajanje olak\u0161ano savremenim konstruisanjem Isto\u010dne Evrope kao negativnog komplementa Zapada. No, evolucija koncepta civilizacije ne treba se smatrati jedinim elementom bitnim za nastajanje ovog pozitivnog-negativnog polariteta unutar Evrope; velika va\u017enost je data i geografskom lociranju Isto\u010dne Evrope kao \u201cEvrope i ne-Evrope\u201d. Po mi\u0161ljenju Wolffa, ova geografski \u201cneodre\u0111ena lokacija\u201d Isto\u010dne Evrope, koja je \u010desto bila identificirana sa konceptom granice, omogu\u0107ila je zapadnim Evropljanima stvaranje zaostalog i nerazvijenog prostora koji je mogao posredovati izmedu civilizacije i barbarstva. [\u2026]<\/p>\n Taj isti koncept ‘razme\u0111a,’ koji je Wolff upotrijebio govore\u0107i o Isto\u010dnoj Evropi, je 1997. godine dodatno istra\u017eila Maria Todorova, koja je, prou\u010davanjem najutjecajnijih zapadnih slika Balkana i balkanskih naroda, zna\u010dajno pomjerila Wolffov fokus istra\u017eivanja teme dru\u0161tvenih odnosa i odnosa mo\u0107i unutar Evrope. Pozicioniraju\u0107i Balkan nasuprot Saidovog Istoka, Todorova je tako\u0111er naglasila da i pored toga \u0161to je glavni diskurs koji postavlja Balkan kao ‘drugost’ unutar Evrope nastao u periodu modernog orijentalizma kojeg je analizirao Said, on ne treba da bude posmatran kao njegov poddiskurs nego kao diskurs koji se razvio nezavisno od njega. Me\u0111u brojnim karakteristikama po kojima se ‘balkanska drugost’ razlikuje od one orijentalne je i \u201ctranzicijski status\u201d Balkana, karakteristika koja evocira Wolffovu tezu o isto\u010dnoj Evropi. Dakle, ako je s jedne strane orijentalizam percipirao Zapad i Istok kao dva \u201cnekompatibilna entiteta i suprotna svijeta, iako kompletirana svijeta\u201d, balkanizam je, s druge strane, da se izrazimo figurativno, prihvatio Balkan kao most i raskr\u0161\u0107e: \u201cBalkan\u201d, pi\u0161e Todorova, \u201cse poredio s mostom izme\u0111u Istoka i Zapada, izme\u0111u Evrope i Azije\u201d.<\/p>\n Prisustvo britanskih putnika u Bosni, kao \u0161to smo ve\u0107 spomenuli, je bilo usko povezano sa Isto\u010dnim pitanjem, kao i sa nemirima unutar Bosne. Sedamdesetih godina 19. vijeka Bosna i Hercegovina je, uz Bugarsku, postala za Britance glavna zona interesa na Balkanu, i kao takva je privla\u010dila najvi\u0161e putnika.<\/p>\n U ovom periodu putnici su stizali u Bosnu sa sjevera, prelaze\u0107i rijeku Savu u Gradi\u0161ci, Brodu ili Raci, te rijeku Unu u Kostajnici, dr\u017ee\u0107i te rijeke za fizi\u010dke i administrativne granice koje su odvajale Austro-Ugarsku Imperiju od Osmanskog Carstva, ali tako\u0111e, a mo\u017eda i ponajvi\u0161e, za simboli\u010dke granice koje su ozna\u010davale ta\u010dku na kojoj je isto\u010dni barbarizam zauzeo mjesto zapadne civilizacije. Administrativna granica koju su putnici prelazili je bila ozna\u010dena rijekama koje su geografski bile locirane na sjeveru i sjeverozapadu, \u0161to je prisiljavalo putnike da se kre\u0107u smjerom sjever-jug. No, bez obzira na ovo ‘vertikalno’ kretanje, britanski putnici su smatrali Bosnu za isto\u010dnoevropsku oblast, kako je to shva\u0107ao Wolff, kao da taj prelazak preko granice nije prisiljavao putnike na kretanje u smjeru sjever-jug, nego zapad-istok.<\/p>\n Ono \u0161to su putnici ostavljali iza sebe, u ‘njema\u010dkoj’ Gradi\u0161ci, Brodu, Ra\u010di i Kostajnici, po prelasku rijeka koje su dijelile gradove na njihove ‘austrijske’ i ‘turske’ dijelove, bilo je suprotstavljano onome \u0161to se nalazilo na ‘turskoj’ strani tih istih gradova. \u0160tovi\u0161e, pozitivnoj slici austrijskih gradova kroz koje su putovali putnici su suprotstavljali sliku turskih gradova u koje su ulazili, obojenih negativnim tonovima. Upravo zbog toga se britanski putopisi o Bosni iz 19. vijeka mogu smatrati za jednu bogatu zalihu slika koje su pokazivale na koji na\u010din je Zapad konstruisao svoju sliku civilne i moralne superiornosti, nasuprot slike barbarizma i dekadencije Istoka. Za razliku od onoga \u0161to je Wolff pokazao pi\u0161u\u0107i o Isto\u010dnoj Evropu, vrijednost ovih dihotomnih principa u britanskim putopisima o Bosni nije vidljiva prije 19. vijeka. Prikazivanja Bosne i Hercegovine kao zemlje isto\u010dnoevropskog podneblja ne upu\u0107uju na nastanak u 17. i 18. vijeku ve\u0107 pokazuju kako se jedan te isti diskurs razvio u razli\u010ditim zapadnoevropskim zemljama u razli\u010dito vrijeme, sti\u017eu\u0107i u Bosnu tek sredinom 19. vijeka.<\/p>\n Prvi tragovi ovakvog shva\u0107anja se mogu na\u0107i 1872. i 1873. godine, kada Arthur J. Patterson i Humphry Sandwith sti\u017eu u Bosnu putuju\u0107i Savom i Unom, dvjema rijekama koje su u njihovim o\u010dima predstavljale grani\u010dnu liniju izme\u0111u Zapada i Istoka. Pa ipak, ova dva putnika, iako nisu oklijevali da suprotstave Zapad Istoku, nisu opisivali Istok prvenstveno u negativnim terminima. Radije, njihovi opisi Bosne su se isticali po egzoticizmu, prikazuju\u0107i prije svega ovu zemlju kao mjesto isto\u010dnja\u010dkog \u0161arma koji je dra\u017eio putnikovu ma\u0161tu bogatim repertoarom slikovitih i fantasti\u010dnih prikaza. Arthura J. Pattersona je jedna takva slika na koju je nai\u0161ao u nekoj prodavnici \u201cTurske Kostajnice\u201d podsjetila na scene koje su se obi\u010dno mogle vidjeti na ilustracijama turisti\u010dkih vodi\u010da sa Istokom kao glavnim odredi\u0161tem: <\/p>\n Izme\u0111u dvije Kostajnice rijeka je podijeljenja jednim ostrvom na Unu i Unicu [\u2026]. Nakon \u0161to smo stigli na tursku stranu rijeke, pro\u0161li smo pored niza otvorenih prodavnica, ili, jo\u0161 bolje, kioska, gdje se prodavao duhan [\u2026] i jo\u0161 neka siroma\u0161na i neluksuzna roba za potrebe muslimanskog stanovni\u0161tva. Prodavnice su sli\u010dile onima koje je mogu\u0107e vidjeti na ilustracijama putovanja na Istok. <\/p><\/blockquote>\n Humphry Sandwith je ponudio opis ove zemlje na jo\u0161 egzoti\u010dniji na\u010din. Bosna na koju je on nai\u0161ao u Bosanskom Brodu je prikazana dobro poznatim slikama kojima su zapadnoevropski putnici naj\u010de\u0161\u0107e opisivali azijske ili sjevernoafri\u010dke dra\u017eave: <\/p>\n Nakon malo vremena stigli smo u Bosanski Brod; tamo su se nalazili ve\u0107 od prije prepoznatljivi likovi koji su sjedili na verandama u vrlo lo\u0161em stanju, s turbanima na glavama i prekr\u0161tenih nogu, ili za klimavim tezgama, provode\u0107i dane pu\u0161e\u0107i ili prebiru\u0107i tespih prstima. <\/p><\/blockquote>\n Dvije godine nakon toga, 1875, odmah nakon izbijanja bosanskog ustanka, kroz Bosnu su putovali James Creagh i Arthur J. Evans. Obojica su stigli u zemlju sa sjevera, pre\u0161av\u0161i rijeku Savu, kao i njihov zemljak Humphrey Sandwith prije toga. Iako ova dva putnika nisu imali priliku da se sretnu, njihovi putopisi objavljeni 1876. godine svjedo\u010de da su posjetili Bosnu u istom periodu, putuju\u0107i kroz zemlju sa sjevera prema jugu. Ono \u0161to ih tako\u0111er povezuje su i sli\u010dnosti u prikazivanju ove zemlje i njezinog naroda koje su ostavili; tako su obojica opisali zaostalost bosanskih gradova i degradaciju njihovih stanovnika naspram modernosti i snage njihovih austrijskih pandana.<\/p>\n Ono \u0161to odmah iznenadi \u010ditaoca kada se susretne sa putopisom James Creagha je jezik koji je koristio u opisima turskog Broda kao grada koji nadopunjavao \u201cNjema\u010dki Brod\u201d: \u201cGrad na lijevoj obali se zove Njema\u010dki Brod, a onaj na desnoj Turski Brod [\u2026] i pored toga \u0161to me\u0111u njima postoje vrlo slabe veze, drugi je poput predgra\u0111a prvog\u201d. Creagh potom dodaje ovoj slici jo\u0161 jednu, koja razmatra prvi grad nasuprot drugom, opisuju\u0107i pristali\u0161te u \u201cNjema\u010dkom Brodu\u201d \u201cmodernim\u201d (\u201cParabrod prvo staje u Turskom Brodu [\u2026] a nakon toga [\u2026] se usidri u modernom pristali\u0161tu u Njema\u010dkom Brodu\u201d). Na kraju, ove dvije geografske lokacije su suprotstavljene jedna drugoj kroz pore\u0111enje \u201cdostojanstvenih isto\u010dnjaka\u201d iz Turskog Broda sa \u201caustrijskim vojnicima\u201d Njema\u010dkog Broda, i raznobojnosti prvih sa dvobojno\u0161\u0107u drugih: <\/p>\n Dostojanstveni isto\u010dnjaci, odjeveni u komotne \u0161arene halje i velike turbane, se polako kre\u0107u niz put uz vodu; dok u zemlji kri\u0161\u0107ana, iako odvojenoj od ove isto\u010dnja\u010dke slike samo uskim kanalom Save, tornjevi crkve malog njema\u010dkog grada nadilaze krovove ku\u0107a, a austrijski vojnici, u bijelim tunikama i laganim plavim hla\u010dama, izle\u017eavaju se na stolicama u nekom ukra\u0161enom parku. <\/p><\/blockquote>\n Kada Cregah kona\u010dno stupi u Turski Brod, cijela njegova pa\u017enja je fokusirana na opisivanje razlika izme\u0111u dvije stvarnosti, \u0161to ovaj pisac \u010dini sa posebnim zanosom. Za njega, bez obzira na bliskost u geografskom smislu, razlike izme\u0111u dva grada i njihovih stanovnika tako su velike da ga podsje\u0107aju na situacije koje su Englezi do\u017eivljavali u Bombaju: \u201cPutnik koji se uputi iz Southhamptona za Bombaj oko Rta Dobre nade, mo\u017ee da primijeti nakon putovanja od nekoliko mjeseci velike razlike u izgledu ta dva grada i njihovih stanovnika\u201d. Na kraju, ovaj autor sa\u017eima razlike izme\u0111u dvije rije\u010dne obale u slici koja orijentalizira Turski Brod i okcidentalizira Njema\u010dki Brod, po\u010dev\u0161i od obi\u010daja i odje\u0107e stanovnika: <\/p>\n Razlika izme\u0111u Njema\u010dkog Broda i Turskog Broda nije ni u koju ruku manje zna\u010dajna. Prvi, kao \u0161to mu i samo ime govori, je mali austrijski grad; a u ovom drugom [\u2026] trgovci prodaju robu u kioscima ispred svojih ku\u0107a i sjede\u0107i prekr\u0161tenih nogu pu\u0161e duga\u010dke lule na pravi isto\u010dnjacki na\u010din. [\u2026] \u017eene skroz omotane u duga\u010dke i jako \u0161iroke bijele mantile, sakrivene klize od ku\u0107e do ku\u0107e; vjernici, uvjereni da je \u010disto\u0107a klju\u010dna stvar kod molitve, peru brade i glave u fontanama u dvori\u0161tima d\u017eamija. [\u2026] Mu\u0161karac sa \u0161e\u0161irom je predmet radoznalosti u onolikoj mjeri u kojoj bi bio da je u Bagdadu; ni neposredno kr\u0161\u0107ansko susjedstvo nema nikakav uticaj na navike, pona\u0161anje, obi\u010daje ili religiju Turaka. <\/p><\/blockquote>\n Arthur J. Evans je manje sklon nego Creagh kontrastiranju jedne oblasti s drugom, ali je puno eksplicitniji u opisivanju u negativnom svjetlu bosanskih gradova pod osmanskim uticajem. Nakon \u0161to se Evansu otvorio prozor u ‘osmansku Bosnu’ po prelasku granice sa Austro-Ugarskom Imperijom na rijeci Savi, koju on metafori\u010dki naziva \u201cRubikonom\u201d (\u201ckako bilo da bilo, pre\u0161li smo Rubikon, i pristali na tursku obalu\u201d), njegov zapadnoevropski mentalitet ga je naveo da primijeti veliki stepen barbarstva. U glavi ovog putnika podru\u010dje odmah zadobiva negativan oblik, \u0161to se mo\u017ee primijetiti u opisu koji nagla\u0161ava zaostalost vojnika kojeg susre\u0107e na ulici: \u201ckako bilo da bilo, pre\u0161li smo Rubikon, i pristali na tursku obalu usred grupe malih plemi\u0107a sa turbanima, iz koje nam je odmah pri\u0161ao neki traljavi vojnik i otpratio nas do jedne \u010detrvrtaste karaule sa vernandom, odnosno \u010duvarove postaje. Na\u0161 vojnik je ponovo privukao na\u0161u pa\u017enju pokretom ruke i mi smo krenuli za njim do prefekta, odnosno mudira, da bi mu pokazali na\u0161e paso\u0161e\u201d. Situacija opisana na bosanskim ulicama se suprotstavlja na\u010dinu na koji su bili odjeveni Arthur J. Evans i njegov brat Lewis; iako to nije otvoreno opisao, u Evansovim o\u010dima njihov na\u010din odijevanja je u suprotnosti sa onim na \u0161to je nailazio u mjestima koja je posjetio, jer je izazivao \u010du\u0111enje kod lokalnog stanovni\u0161tva: \u201cNa\u0161a pojava je po obi\u010daju izazvala veliko \u010du\u0111enje velikih turbana malog gradi\u0107a\u201d. Ovome se mo\u017ee dodati opis pretrpanih bosanskih ulica, djevoj\u010dice etiopskog porijekla i prednja soba jednog konaka bez vrata i prozora; sve su to bili elementi koji su tvorili sliku jedne prili\u010dno dekadentne i barbarske Bosne: <\/p>\n Grupa bosanskih klinaca nas je pratila u stopu; kraji\u010dkom oka smo primijetili neku crnkinju Etiopljanku, koja nam se koketno smije\u0161ila iza vrata. Kako mudira nije bilo kod ku\u0107e, morali smo ga pri\u010dekati u predsoblju njegovog konaka–ako je mogu\u0107e nazvati \u201csobom\u201d mjesto koje nije imalo ni vrata ni prozore [\u2026]; odmah nako \u0161to smo sjeli na platformu ili uzdignutu plohu \u2013 koja u drugim gradskim ku\u0107ama, po turskom obi\u010daju, ina\u010de slu\u017ei trgovcima kao mjesto za izlaganje robe \u2013 postali smo predmet interesovanja za gomuilu prolaznika koji su u grupicama sa ulice ili iz prodavnica lubenica preko puta \u201cbuljili u nas\u201d i tako provodili svoje slobodno vrijeme. <\/p><\/blockquote>\n Ono \u0161to Evans opisuje u negativnim terminima istovremeno je percipirano i kao druga\u010dije; na suprotnoj obali rijeke on tako nalazi jedan potpuno \u201cnovi svijet\u201d: \u201cZa nas se tako\u0111e radilo o kratkom predahu, u kojem smo mogli uo\u010diti o kakvom se novom svijetu radilo\u201d. […]<\/p>\n Ove slike koje nalazimo u britanskim putopisima o Bosni, koji suprotstavljaju Istok i Zapad, a ponekad \u010dak prikazuju moralnu i civilizacijsku superiornost Zapada u odnosu na dekadenciju i barbarstvo Istoka, u neku ruku potvr\u0111uju dobro znanu tezu geo-simboli\u010dke podjele evropskog prostora na Istok i na Zapad.<\/p>\n No, nagli i izravni ulazak u ovaj evropski Istok, oli\u010den vizuelno i fizi\u010dki rijekom, \u010dini se da ne odgovara u potpunosti interpretativnim modelima koje su Wolff i Todorova razradili u pomenutim studijima. Ako su u slu\u010daju isto\u010dne Evrope i Balkana zapadni imaginariji ovisili o elementima neodre\u0111enosti, grani\u010dne pokretljivosti, kao i o liminalnim i tranzicijskim situacijama koje su postepeno vodile iz jedne stvarnosti u drugu, u slu\u010daju Bosne je potrebno napraviti figurativni skok. Slika Bosne koju su britanski putnici u Bosni konstruisali za publiku kod ku\u0107e mo\u017ee se shvatiti kao jedna posebna i nezavisna konstrukcija unutar isto\u010dnoevropskog geografskog prostora. I kulturna fizionomija slike ovog ‘bosanskog Istoka’ bila je u mnogo \u010demu druga\u010dija od one koju su Wolff i Todorova izanalizirali za evropski Istok. Bez obzira na to \u0161to se i ovaj Istok konstruisao na suprotstavljenosti zapadnoj Evropi, u imaginaciji putnika on je imao druga\u010diju simboli\u010dku lokaciju koja je bila izra\u017eavana u sopstvenim formulama i sadr\u017eajima, i smatrana kulturno odvojena od drugih isto\u010dnoevropskih i balkanskih zemalja.<\/p>\n Ovi putnici su smatrali Bosnu za unutarevropski prostor koji je bio isto\u010dnije od Istoka, a slika ove zemlje je posjedovala karakteristike koje su bile sli\u010dnije ‘orijentalnoj drugosti’ koju je analizirao Edward Said nego Wolffovoj ‘isto\u010dnoj Evropi’. Suprotno od operacije mentalnog mapiranja koja je kod zapadnih Evropljana, po mi\u0161ljenju Wolffa, nastala pore\u0111enjem i suprotstavljanjem Isto\u010dne Evrope Zapadnoj Evropi (\u201coperacije mentalnog mapiranja su se najvi\u0161e odnosile na grupisanje i pore\u0111enje: grupisanje zemalja Isto\u010dne Evrope [\u2026] i njihovo pore\u0111enje sa zemljama Zapadne Evrope\u201d), u slu\u010daju britanskih putnika u Bosni, iako je ovo podru\u010dje \u010desto bilo pore\u0111eno sa zemljama Zapadne Evrope, ono se nije nikada grupisalo sa drugim zemljama Isto\u010dne Evrope nego sa Turskom, Srednjim Istokom, Afrikom i Azijom. Ovaj skok, kojim je britanski imaginarij preba\u010den iz srca Balkanskog poluostrva u centar Istoka koji budi sje\u0107anje na Saida, najvi\u0161e je bio prouzro\u010den britanskim ‘otkri\u0107em’ duboko ukorijenjene islamske tradicije u ovoj zemlji jugoisto\u010dne Evrope. <\/p>\n Ako uzmemo u obzir sve \u0161to smo do sada naveli u vezi s britanskim putnicima u Bosnu 19. vijeka, mnogo manje nas iznena\u0111uje to da se Bosna u njihovim putopisima poredi sa Azijom ili \u010dak Afrikom, zadobijaju\u0107i pritom karakteristike podru\u010dja nekompatibilnog sa evropskim Zapadom, te djelomi\u010dno i sa evropskim Istokom. Nalazimo tako brojne primjere putnika iz sedamdesetih godina koji su poredili Bosnu sa Azijom i Afrikom, ‘stvaraju\u0107i’, iz perspektive mentalne geografije, jedan ‘autenti\u010dni Istok’ unutar Evrope. James Cregah je, na primjer, poredio Bosnu sa Indijom, zemljom koja je za britanske pisce predstavljala pravi pravcati Istok: \u201cOn [putnik]\u201d, pi\u0161e Creagh, \u201cbi mogao pje\u0161a\u010diti kopnom do centra Hindustana, a da ne primijeti niti jednu veliku razliku u na\u010dinu \u017eivljenja koji je tolikoj mjeri jednak na \u010ditavom Istoku\u201d.<\/p>\n Cregah je tako\u0111e poredio Bosnu koju je nazivao \u201cTurska\u201d sa indijskim gradovima, naro\u010dito sa Hajderbadom, nagla\u0161avaju\u0107i da \u201cindijski fakiri \u010desto stignu u Brod pa se osje\u0107aju kod ku\u0107e kao da su u Hajderbadu\u201d. Paulina Irby i Humphry Sandwith su bili jo\u0161 izri\u010ditiji u svojim asocijacijama: posmatraju\u0107i Bosnu, oni su \u010desto nagla\u0161avali kako ih je ta zemlja podsje\u0107ala, po mi\u0161ljenju Irby, na \u201cbarbarsku\u201d, ili, po mi\u0161ljenju Sandwitha, na \u201cmuslimansku\u201d Aziju. Tako je Irby primijetila da je Bosna, iako geografski blizu onome \u0161to je ona smatrala \u201cevropskom civilizacijom\u201d, u pogledu dru\u0161tvenih uslova najzaostalija od svih oblasti \u201cTurske u Evropi\u201d. U njezinim o\u010dima ova zemlja ima \u201cdivlji i orijentalni izgled\u201d, a putnici koji bi ju posjetili nisu mogli a da ne pomisle da se nalaze u \u201cdivljini Azije\u201d: <\/p>\n Bosna, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku i Hercegovinu [\u2026], je zemlja divljeg i orijentalnog izgleda, izme\u0111u dalmatinske obale Jadranskog mora i napredne kulture Srbije, Ma\u0111arske i Hrvatske. Pre\u0111ete li granicu i stupite u ovu zemlju, mo\u017ee vam se dogoditi da pomislite da ste u divljini Azije. <\/p><\/blockquote>\n Po rije\u010dima Sandwitha, \u010dak je i bosanski pejza\u017e li\u010dio na onaj azijski: \u201cDok sam putovao po gudurama i obroncima bregova, stalno sam se prisje\u0107ao Azije\u201d. On je tako\u0111er Bosnu dr\u017eao za zemlju kulturno opre\u010dnu Engleskoj, porede\u0107i ju prvo sa Timbuktuum, a potom je opisuju\u0107i i kao vrlo \u201cmuslimansku\u201d zemlju: <\/p>\n Ne bi se ba\u0161 moglo re\u0107i da previ\u0161e preuveli\u010davam kada ka\u017eem da biste nai\u0161li na puno ve\u0107u razliku u svemu da vas bace iz nekog engleskog sela u Timbuktu. Putovao sam u vrlo daleke dijelove Turskog Carstva, me\u0111u nomade Mezopotamije i Kurde na perzijskoj granici, ali nikada nisam vi\u0161e osje\u0107ao da se nalazim u muslimanskoj i azijskoj zemlji nego sada, s tim izuzetkom \u0161to se ovdje mogu na\u0107i vrlo dobre ceste. <\/p><\/blockquote>\n I Arthur J. Evans je u Bosni prona\u0161ao prizore koji su ga podsje\u0107ali na Aziju i Afriku: \u201cPutnici koji su ve\u0107 vidjeli turske oblasti Sirije, Armenije i Egipta, kada do\u0111u u Bosnu smjesta se iznenade kada prepoznaju poznate prizore iz Azije i Afrike ponovljene u oblasti evropske Turske\u201d. I dok je ovaj putnik, s jedne strane, iznosio \u010dinjenicu da su se Bosanci definisali sebe naspram druge obale rijeke Save, gdje su smatrali da le\u017ei Evropa, s druge je strane u svojim putopisima poredio Bosnu sa Azijom: \u201cBosanci smatraju drugu stranu Save ‘Evropom’, i potpuno su u pravu; jer vas petominutno putovanje u potpunosti vodi u Aziju\u201d. Te iste godine, anonimni putnik koji je pisao za The British Quarterly Review poredi Bosnu sa Kurdistanom (\u201cOp\u0161ti izgled Bosne i Hercegovine je barbarski u skoro istoj mjeri kao i izgled najzaostalijih dijelova Kurdistana\u201d), ne razlikuju\u0107i se pri tom od Evansa.<\/p>\n Ono \u0161to proizlazi iz ovih putopisa je i to da Britanci nisu percepirali Bosnu kao orijentalni prostor samo u ‘\u010disto’ geografskom smislu, porede\u0107i ju sa Azijom i Afrikom; u istom periodu nailazimo i na brojne primjere kulturne orijentalizacije Bosne. To je sugerirano i prikazivanjem ove zemlje kao oblasti ustrajne u o\u010duvanju tradicionalnih i osmanskih obi\u010daja. Krajni rezultat je bila slika ovog Istoka kao kulturno daleke zemlje, sa karakteristi\u010dnim d\u017eamijama oki\u0107enim orijentalnim munarama, zemljom kojomhodaju maramom pokrivene \u017eene i lijeni mu\u0161karci sa turbanima na glavama.<\/p>\n Proces orijentalizacije ove zemlje koja se jo\u0161 nalazila pod uticajem Osmanskog Carstva je prisutan ve\u0107 u samom imenu kojim je nazivano bosansko stanovni\u0161tvo: \u201cUlice i \u010dar\u0161ija su bile prepune isto\u010dnjaka razli\u010ditog nacionalnog porijekla; a pored Grka, \u017didova, kr\u0161\u0107ana i Turaka, vidio sam i nekoliko indijskih muslimana\u201d (James Creagh). Ono \u0161to je \u010dinilo ovaj ‘evropski Istok’ jo\u0161 intenzivnijim bilo je i prikazivanje Bosne kao mjesta u kojem se inzistiralo na o\u010duvanju tradicionalnih navika i vjerovanja, \u201ckoja ni uticaj susjedne kr\u0161\u0107anske zemlje na navike, obi\u010daje, no\u0161nje ili religiju Turaka\u201d, kao ni znakovi modernizacije koji su pristizali iz drugih krajeva Osmanskog Carstva, nisu mogli promijeniti.<\/p>\n Muslimansko stanovni\u0161tvo Bosne je prikazivano kao neprijateljski raspolo\u017eeno prema turskoj vrsti kape, poznate kao fes, koja je od 1839. godine predstavljala simbol postepene modernizacije Osmanskog Carstva: \u201c\u0160to se ti\u010de uvo\u0111enja fesova, carska naredba je ovdje skoro prouzrokovala ustanak; i do dan-danas me\u0111u muslimanskim stanovni\u0161tvom fes se mo\u017ee na\u0107i skoro samo kod oficira, dok ostatak vjernika nosi velike turbane karakteristi\u010dne za Istok\u201d. Dok u ovom citatu Evans pominje turbane kod vi\u0161ih slojeva, Sandwith pi\u0161e o ni\u017eim slojevima: \u201cpred ve\u010de smo stigli u otu\u017eni Tchabtji [\u010celebi\u0107], malo mjesto sa malom \u010dar\u0161ijom, gdje muslimani sa velikim turbanima presjede \u010ditav svoj \u017eivot u i\u0161\u010dekivanju mu\u0161terija koje rijetko dolaze\u201d. Ponekad se uz turbane mu\u0161karaca spominju i \u017eenske marame, kao i maulouke, tradicionalni turski mantili koje su nosili mu\u0161karci: <\/p>\n Ni u jednoj evropskoj pokrajini Turske pokrivanje maramom nije tako pro\u0161ireno. Pri\u010da se da su se doskora u Bosni mogli vidjeti jani\u010darski turbani u obliku jajeta, i da je maulouka, najskupocjeniji od svih mantila, koji je ve\u0107 odavno nestao, jo\u0161 dugo \u017eivio me\u0111u ovim bosanskim aristokratima. <\/p><\/blockquote>\n Ovo predstavljanje Bosne kao bedema tipi\u010dnih osmanskih i islamskih tradicija je oboga\u0107eno i orijentalisti\u010dkim slikama koje su podsje\u0107ale na navodnu sklonost ljenosti i inerciji, posebice muslimanskog stanovni\u0161tva Bosne. Radilo se vjerovatno o jednoj od najja\u010dih slika kojom se podvla\u010dilo vjerovanje da je Bosna jedna vrsta dekadentnog Istoka. U Creaghovom putopisu, na primjer, putnik je priznao da se osje\u0107ao ‘lijeno’ na ‘isto\u010dnja\u010dki’ na\u010din: \u201cSjedio sam na jastuku na verandi, udi\u0161u\u0107i smiruju\u0107i dim duga\u010dkih lula\u201d; isti ‘dolce far niente’ ‘isto\u010dnja\u010dkog porijekla’, ovaj putnik je primjetio i kod nekih \u201ctrgovaca\u201d \u201ckoji su na otvorenima tezgama ispred svojih ku\u0107a, sjedili prekr\u0161tenih nogu na turskim \u0107ilimima i pu\u0161ili duga\u010dke lule na pravi isto\u010dnja\u010dki na\u010din\u201d.<\/p>\n Sli\u010dan efekat se mo\u017ee primjetiti i u nekim scenama koje je prizvala Paulina Irby, opisuju\u0107i \u201c\u010dar\u0161iju ili bazar\u201d kao mjesto gdje su \u201csjedili Turci sa turbanima na glavama, u svojim prodavnicama ispred uobi\u010dajenih bijednih lubenica, man\u010desterskog pamuka [\u2026] i fild\u017eana\u201d; Evans je primjetio tu istu inertnost i lijenost i u jednoj kafani u Te\u0161nju: <\/p>\n Odavde sam se uputio prema kafani u susjedstvu, koju sam otkrio kada sam u\u0161ao u drugu \u0161talu i popeo se drugim stepenicama; nakon \u0161to sam ostavio L. [\u2026] na\u0161ao sam se u dru\u0161tvu jedne grupe Turaka koji su naizmjeni\u010dno pili moku i pu\u0161ili duga\u010dke \u010dibuke \u2013 budu\u0107i da su pripadali staroj \u0161koli, i bili odjeveni u \u0161iroke halje, sa turbanima na glavama. [\u2026] <\/p><\/blockquote>\n Bosna druge polovine 19. vijeka, duboko utonula u islamsku kulturu iz koje su proizlazili islamski obi\u010daji i navike, u britanskim putopisima je bila podvrgnuta procesu orijentalizacije. Nakon prelaska rijeke Save, putnici su stizali u \u201czemlju islama gdje su se uzdizali duga\u010dki i otmjeni minareti turskih d\u017eamija\u201d (James Creagh), kao i u zemlju \u201cazijatskog despotizma\u201d (Humphry Sandwith).<\/p>\n Ova konstrukcija Bosne kao ‘autenti\u010dnog Istoka’ u Evropi je nastala u isto vrijeme kada i moderna slika Istoka na Zapadu, koja je, kao \u0161to je pokazao Edward Said i studije nakon njegovog Orijentalizma, nastala krajem 19. vijeka, ba\u0161 kada britanski putnici koje smo analizirali posje\u0107uju Bosnu. Orijentalna slika Bosne predstavlja tako jednu kulturnu konstrukciju koja sadr\u017ei karakteristike zapadnja\u010dke slike Istoka i zbog toga ju nije mogu\u0107e izu\u010davati nezavisno od njega. […] <\/p>\n Potrebno je naglastiti da je i nakon austrijskog zauzimanja Bosne, te na po\u010detku 20. vijeka, za razliku od drugih oblasti Balkana za koje je bio karakteristi\u010dan balkanski diskurs, orijentalna komponenta ostala vrlo jaka za Bosnu. Taj specifi\u010dni orijentalizam se mo\u017ee objasniti produ\u017eenom vladavinom Osmanskog Carstva u ovoj zemlji, kao i islamom koji je bio duboko ukorijenjen me\u0111u bosanskim stnovni\u0161tvom, sa svim svojim ‘evidentnim’ implikacijama, od arhitekture do na\u010dina odjevanja i svakodnevnih obi\u010daja. \u010cini se da je Islam, stari izvor tjeskobe kod Evropljana, i iznova otkriven u svojoj balkanskoj verziji sedamdesetih godina 19. vijeka, odigrao glavnu ulogu u izmje\u0161tanju Bosne iz ‘evropske civilizacije’ i njenom lociranju unutar jednog vi\u0161e orijentalnog a manje isto\u010dnoevropskog ili balkanskog prostora (kao \u0161to je ve\u0107 bilo re\u010deno, posljednja dva se smatraju mjestima ‘na razme\u0111i’). [\u2026]<\/p>\n U svakom slu\u010daju, ne bismo smjeli zanemariti uticaj balkanizma na britanski orijentalizam vezan za Bosnu nakon sedamdesetih godina 19. vijeka. Ova specifi\u010dna pojava se mo\u017ee uo\u010diti u tim istim putopisima ako se fokusiramo na procese okcidentalizacije ‘bosanskog Orienta’ koji su proiza\u0161li iz geografskih, politi\u010dkih, rasnih i religioznih faktora.<\/p>\n Krajem sedamdesetih godina 19. vijeka, ‘orijentalna Bosna’ britanskih putnika je zadobila tonove ‘neodre\u0111enosti’, djelimi\u010dno podsje\u0107aju\u0107i na tranzicijski status tipi\u010dan za Balkan. Orijentalizam koji su putnici prihvatili u slu\u010daju Bosne je o\u010digledno pao pod uticaj balkanizma; tako je ‘bosanski Istok’ zadobio karakteristike koje su za ve\u0107inu zapadnih Evropljana tih istih godina bile tipi\u010dno balkanske \u2013 a za nas balkanisti\u010dke.<\/p>\n Da bismo se pribli\u017eili ovom fenomenu najbolje je pristupiti analizi putopisa Evansa i Sandwitha, \u010diji brojni primjeri orijentalisti\u010dke retorike odli\u010dno ilustruju na\u010din na koji su vr\u0161ili ‘hibridizaciju’ ‘orijentalizirane Bosne’ uvode\u0107i tipi\u010dno zapadnja\u010dke elemente; na taj na\u010din oni su djelomi\u010dno okcidentalizirali ovu oblast Istoka: <\/p>\n Papirnate cigarete! – prije dvadeset godina imali su nargile od isto\u010dnja\u010dke ambre, ukra\u0161ene zlatom i dragim kamenjem, \u010darobno barbarski; ali njihovo vrijeme je pro\u0161lo; Zapad nadolazi, a Istok se povla\u010di; i sada, \u010dak i u konzervativnoj Bosni, lula je pretvorena u simbol zaostalosti! Sic transit gloria mundi. (Arthur J. Evans) <\/p><\/blockquote>\n Bila mi je ponu\u0111ena cigareta, koja je izgledala tako prefektno neturski da sam ju odbio – o\u010digledno kr\u0161enje turskih obi\u010daja. (Humphry Sandwith) <\/p>\n Cigarete su predstavljale simbol, iako negativan, dolaska Zapada u Bosnu; u o\u010dima ovih putnika cijena odricanja je bila prevelika: propadanje orijentalnih tradicija i primanje dekadentinih zapadnih obi\u010daja \u2013 \u0161to su Evans i Sandwith odbili da prihvate. Posljedica toga je bila, kao \u0161to rije\u010di iz Evansovog putopisa svjedo\u010de, takva da je stati\u010dnu viziju granica kulturnih podru\u010dja, utjelovljenu u ideji rijeke kao granice izme\u0111u dva svijeta, pratila slika osmoze izme\u0111u ta ista dva svijeta, koja se izra\u017eavala idejom pokretne granice. Koncept zemlje sa karakteristikama Orijenta je zadobio novi oblik, a navodno nadiranje Zapada prema Bosni je ono \u0161to se mo\u017ee primijetiti.<\/p>\n Ta ista djelimi\u010dna okcidentalizacija Istoka se mo\u017ee primijetiti kada Evans konkretno pi\u0161e o obi\u010dajima i navikama bosanskih muslimana. Evans se fokusirao ne samo na njihov konzervativizam, ili fundamentalizam, nego i na ono \u0161to ih je \u010dinilo sli\u010dnim Evropljanima, ili druga\u010dijim od Turaka i drugih osmanskih muslimana. Njegovo pominjanje nepostojanja poligamije u zajednici bosanskih muslimana je dakako u velikoj suprotnosti sa njegovim na\u010dinom razmi\u0161ljanja koje smo ranije analizirali, kada je Bosnu predstavljao kao bedem islamskih i osmanskih obi\u010daja: <\/p>\n Saznali smo da je poligamija bila skoro nepostoje\u0107a u ovim krajevima. Istina je da je izumirala i u drugim predjelima Turske, ali ovdje \u010dini se da nije nikada ni stigla. Ono \u0161to je jo\u0161 uvijek vjerovatno izuzetak me\u0111u dobrostoje\u0107im Turcima je to da i najbogatiji Bo\u0161njaci imaju samo jednu \u017eenu. Za neke od njih se govori da imaju konkubine, ali ovdje javnost ne prihvata muslimana koji se \u017eeni vi\u0161e od jednog puta. <\/p><\/blockquote>\n Sli\u010dno tome, i u suprotnosti od prethodnih primjera vezanih za proces orijentalizacije bosanskih obi\u010daja i na\u010dina odjevanja bosanskih muslimana, odre\u0111en stepen okcidentalizacije muslimana se mo\u017ee percepirati u opisima njihovog na\u010dina odijevanja. Patterson je, na primjer, opisao jednog bosanskog muslimana koji je nosio \u201csamo malo orijentaliziranu, evropsku odje\u0107u sa crvenim fesom na glavi\u201d. Irby je primijetila kadiju \u201csa evropskim crtama lica\u201d: <\/p>\n Niko nije nastojao biti prijatniji od kadije, ugledne li\u010dnosti koja nam se rijetko pribli\u017eavala na drugim mjestima. Bio je to visok i mu\u0161karac svijetle puti, sa evropskim crtama lica, koji nam je pomogao da si predo\u010dimo kako su izgledali njegovi preci vitezovi kada su po prvi put stavili turban. <\/p><\/blockquote>\n U sedamdesetim godinama 19. vijeka, putnici koji su pisali na ovaj na\u010din o obi\u010dajima bosanskih muslimana kao da su stvarali ideju Bosne kao prostora na Istoku okarakteriziranog islamom, koji se polako kretao prema evropskom Zapadu. Ova operacija je bila mogu\u0107a zahvaljuju\u0107i \u010dinjenici da su se u tekstovima putnika preklapala dva razli\u010dita diskursa, orijentalizam i balkanizam (ovaj drugi je zadobio svoj definitivni oblik ba\u0161 u vrijeme kada su putnici po\u010deli stizati u Bosnu i Hercegovinu).<\/p>\n Proces relativne okcidentalizacije Istoka u sedamdesetim godinama 19. vijeka je nastao pod uticajem barem dva faktora unutar bosanskog konteksta, koja su se ispreplela sa predrasudama britanskih putnika: kao prvo, geografska pozicija Bosne i njezina blizina Zapadu utjelovljenog u o\u010dima putnika Austro-Ugarskom Imperijom od koje ju je djelila samo rijeka; drugo, putni\u010dko otkri\u0107e slavenskog porijekla Bosanaca, uklju\u010duju\u0107i bosansko muslimansko stanovni\u0161tvo. Britanski liberali su za vrijeme Isto\u010dne krize poku\u0161ali da ponovno procijene Slavene, nagla\u0161avaju\u0107i njihovu sposobnost da dostignu vrhove civilizacije i da formiraju nacije po primjeru zapadnoevropskih nacionalnih dr\u017eava. Gledaju\u0107i na svijet iz perspektive ‘naprednog’ evolucionizma i ne odustaju\u0107i od ideje inferiornosti naroda na granici Evrope, ovi putnici nisu negirali narodima koje su smatrali nerazvijenim mogu\u0107nost da napreduju u moralnom smislu, i da postepeno napreduju prema civilizaciji, unutar i agrarne i politi\u010dke sfere.<\/p>\n Ovu postepenu okcidentalizaciju ‘bosanskog Istoka’ sa jo\u0161 ve\u0107om jasno\u0107om vidjeli su putnici koji su posjetili Bosnu za vrijeme austrougarske okupacije. Tekst The Balkan Peninsula, \u010diji je autor je francuz Emile de Laveleye, je egzemplaran u tom smislu. De Laveleye je opisao suprotnosti izme\u0111u dvije obale rijeke Save koriste\u0107i orijentalisti\u010dku retoriku (\u201cPostoje dva Broda, suprotstavljena jedan drugom, na svakoj obali Save: Slavonski Brod, kao vrlo va\u017ena tvr\u0111ava i baza za operacije austrijske vojske koja je okupirala nove oblasti, i Bosanski Brod, koji je pripadao Turskoj\u201d), i upu\u0107uju\u0107i na to da rijeka Sava predstavlja simboli\u010dku granicu izme\u0111u dva svijeta (\u201cdvije civilizacije, dvije religije, dva potpuno razli\u010dita na\u010dina \u017eivljenja i razmi\u0161ljanja, ovdje se sre\u0107u licem u lice, odvojeni rijekom\u201d). No, on se ovdje nije zaustavio ve\u0107 je nagovijestio kraj ovoj stoljetnoj opre\u010dnosti, koji bi se trebao odigrati nestajanjem ‘muslimanskog karaktera’ pod austrijskom vla\u0161\u0107u: \u201cistina je da je stotinama godina ova rijeka stvarno odvajala Evropu od Azije, ali \u0107e muslimanski karakter brzo nestati pod uticajem Austrije\u201d.<\/p>\n Razlog ovom pomaku se bez sumnje mo\u017ee na\u0107i u novoj austrougarskoj administraciji, koja je nakon 1880. godine dobila podr\u0161ku i od Velike Britanije. Putnici koji su stizali u Bosnu u ovom periodu su prepoznavali znake \u201ccivilizacije\u201d gotovo posvuda; njihovi opisi ove zemlje su svjedo\u010dili o modernizaciji i napretku na ovom ‘bosanskom Istoku’. Benjamin K\u00e1llay je \u201cpovratio u civilizaciju\u201d narod koji je stotinama godina bio \u201c\u017ertva neobrazovanosti, fanatizma, pa \u010dak i barbarizma\u201d. \u010cesto nailazimo i na odu\u0161evljene komentare o promjenama koje su se, kako su putnici primje\u0107ivali, dogodile u kratkom vremenskom razdoblju: <\/p>\n Nigdje u Evropi nije se tako brzo pove\u0107ao broj stanovni\u0161tva i blagostanje, dok stari slikoviti gradovi zadobivaju duh radi\u0161nosti. U vrijeme dok je bila tla\u010dena Turcima, Bosna je prakti\u010dno nestala iz tokova civilizacije, sve do 1875. godine, kada se narod, ogor\u010den ucjenama, plja\u010dkama, kra\u0111ama, ubistvima i progonima zbog vjere, pobunio. Evropske sile su ju stavile pod austrijsku za\u0161titu, koja predstavlja najzna\u010dajaniji primjer administrativne reforme za koju se zna u modernoj istoriji, i pokazala da postoji mogu\u0107nost da se stranim rasama vlada pravedno i dobrohotno. (W.E. Curtis) <\/p><\/blockquote>\n Ako je izme\u0111u 1875. i 1878 godine ova ‘orijentalizirana Bosna’ bila podvrgnuta blagom procesu okcidentalizacije, nakon 1880. u o\u010dima putnika Bosna je izgledala kao zemlja puno bli\u017ea zapadnoevropskim dr\u017eavama nego u prethodnim godinama. Najdrasti\u010dniju razliku su \u010dinila pomjeranja cijelog podru\u010dja na kolektivnoj mentalnoj karti: Bosna nije vi\u0161e bila samo Istok koji se mogao geografski i kulturno uspore\u0111ivati sa Turskom, Azijom i Afrikom, ve\u0107 sve vi\u0161e i sa samom Evropom. To se jasno mo\u017ee primijetiti u svjedo\u010denjima putnika koji su tvrdili da je bilo mogu\u0107e posjetiti Bosnu ne samo \u201cbez izlaganja prijatnim odricanjima ili posebnim patnjama\u201d nego i bez \u201cnapu\u0161tanja Evrope\u201d. (H.G.S.A.O. de Blowitz)<\/p>\n Ovakvo preklapanje diskurzivnih formacija, kao \u0161to je preklapanje balkanizma sa orijentalizmom, mo\u017ee se objasniti skora\u0161njim interpretacijama orijentalnog diskursa koje su nastale kriti\u010dkim \u010ditanjem Saidovog orijentalizma. Prije svega, ova vrsta studija je primijetila ograni\u010denost interpretacije koncepta diskursa kod Saida, koja ga je navela da protuma\u010di orijentalizam kao ‘zatvoren’ i ‘stabilan’ teren bez proturje\u010dja. No, kako su primijetili neki nau\u010dnici, da bi se izbjeglo uniformisanje procesa kreiranja drugosti, potrebno je razmotriti orijentalizam i kolonijalizam sa Foucaultovog gledi\u0161ta koncepta diskursa, sa ta\u010dke ‘nestalnosti’ i ‘svuda\u0161njosti’. Lisa Lowe je, na primjer, primijetila Foucaultovo shvatanje koncepta diskursa kao \u201cnepravilne serije pravilnosti koje sa\u010dinjavaju predmet znanja\u201d. Po mi\u0161ljenju ove nau\u010dnice, iako su zapadni izvori iz 18. i 19. vijeka iz kojih je nastala ideja Istoka uglavnom bili jedni te isti, uklapaju\u0107i se pri tom u dimenziju ‘pravilnosti’, \u201cna\u010din na koji su se ti materijali kombinirali da bi stvorili kategoriju ‘Istoka’ ne podudara se sa kombinacijama stvaranja ‘Istoka’ u drugim istorijskim momentima, ili u drugim nacionalnim kulturama\u201d. Evidentno je da Lowe poku\u0161ava da se vrati ideji po kojoj ni uslovi diskurzivnih formacija, ni predmeti znanja nisu identi\u010dni, stati\u010dni ili trajni kroz vrijeme. Dakle, metodolo\u0161ka preorijentacija koju nam nudi Lowe, koja se fokusira na fluidnost diskursivnih uslova kao i njihovih predmeta znanja, kona\u010dno je ponudila koncept diskursa ne kao ‘zatvornog’ i ‘stabilnog’ sistema, nego kao otvorenog terena ili, kako ona pi\u0161e, kao \u201cmultivalentnog, preklapaju\u0107eg, dinami\u010dnog terena\u201d, unutar kojeg se diskurzivne formacije predodre\u0111ene istorijskim i kulturnim faktorima presijecaju: \u201cSusre\u0107em se sa ovim problemom kao ne\u010dim \u0161to bi se moglo nazvati veza aparatura koja nije zatvorena nego otvorena, nije ustaljena nego pokretna, nije dominantna iako sadr\u017ei dominantne formacije, itd.\u201d<\/p>\n Ono \u0161to proizlazi iz ovih razmatranja je to da je orijentalizam jedan heterogeni i kontradiktoran fenomen, sa\u010dinjen od \u201corijentalisti\u010dkih situacija\u201d, \u010diji nestalan karakter zavisi od kulturnih i istorijskih okolnosti koje u isto vrijeme razotkrivaju kompleksnu i nestabilnu prirodu ovog diskursa.<\/p>\n Na osnovu ovih razmatranja, moglo bi se zaklju\u010diti da je glavni diskurs o Bosni u britanskim putopisima jedan heterogeni i kompleksni orijentalizam koji se, izme\u0111u sedamdesetih godina 19. i po\u010detka 20. vijeka podvrgao uticaju balkanizma. Zbog toga, kao i zbog njegove balkanske lokacije, ova diskurzivna formacija se mo\u017ee nazvati ‘orijentalizam balkanskog porijekla’.<\/p>\n Ako smo se odlu\u010dili za ovu definiciju, to je zato \u0161to ona sadr\u017ei balkanisti\u010dke i orijentalisti\u010dke elemente, dok u isto vrijeme podvla\u010di i va\u017enosti drugih. Primijetili smo da to ne va\u017ei samo za sedamdesete godine 19. vijeka, nego da se nastavlja i po\u010detkom 20. vijeka: orijentalizam je dakako stalan element ovdje analiziranog diskursa. No, ne radi se o ‘jednostavnom’ orijentalizmu, ne samo zato \u0161to ni jedan diskurs, kao \u0161to smo vidjeli, nije ‘jednostavan’, nego i zato \u0161to onaj koji nam je ponudio Said za Srednji Istok i Palestinu, ne mo\u017ee da se aplicira na Balkan bez izlaganja bitnim promjenama i transformacijama.<\/p>\n \u0160tovi\u0161e, jedan te isti diskurs je mogao da bude izlo\u017een promjenama ne samo zbog varijacija u istorijskim okolnostima, nego i zbog vrste uspostavljenih odnosa izme\u0111u zapadnog i isto\u010dnog (ili jugoisto\u010dnog) dru\u0161tva. Doista, orijentalisti\u010dki diskurs o Bosni je imao neke posebne karakteristike koje su ga \u010dinile razli\u010ditim od orijentalizma kojeg je osmislio i analizirao Edward Said. Britanski putnici su proizveli i primijenili jednu posebnu balkansku vrstu orijentalizma, koji se, u svojoj prete\u017eno nepromjenjenoj formi, dodatno nadogradio u zadnjoj \u010detvrti 19. vijeka.<\/p>\n Odlomak iz Uvoda i Glave 3 knjige Otkrivanje Bosne i Hercegovine u britanskoj putopisnoj literaturi od Neval Berber, u izdanju Pisa University Press, Edizioni Plus, 2010. – \u00a9 2010 Neval Berber<\/em><\/p>\n Notes<\/p> Prve tragove engleskog interesovanja za Bosnu i Hercegovinu nalazimo krajem 16. vijeka. Radilo se o vrlo kratkotrajnom interesovanju koje se brzo nakon toga, ve\u0107 po\u010detkom 17. vijeka, i ugasilo. Za prve putnike Bosna i Hercegovina je predstavljala samo jednu etapu u mnogo du\u017eem putovanju sa Istanbulom kao posljednjim odredi\u0161tem. Kada nisu putovali isklju\u010divo morem, jedan od puteva koji su prvo […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-626","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-5-no-4-2010-october","contributor-neval-berber","volume-5-no-4-2010-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/626","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=626"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/626\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":796,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/626\/revisions\/796"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=626"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=626"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=626"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Zapadnja\u010dki imaginarni prostori i Bosna i Hercegovina<\/h2>\n
Bosna je Istok<\/h2>\n
\u2018Orijentalizam balkanskog porijekla\u2019<\/h2>\n